Japanska trešnja (lat. Prunus serrulata) biljka je koja pripada porodici Rosaceae (ruže). Poznata je još i pod nazivima brdska trešnja (hill cherry), orijentalna trešnja (oriental cherry) i istočnoazijska trešnja (East Asian cherry). U Japanu postoji više od 200 vrsti japanske trešnje. Vrlo su dugovječne, mogu živjeti čak i do 30 – 40 godina.
Japanska trešnja je manje ukrasno drvo koje naraste u prosjeku između 8 i 12 m. Kora joj je smeđa ili smeđesiva i glatka, a listovi su tamnozeleni, eliptičnog oblika (kod mlađih biljaka su u obliku lijevka), dugi između 5 i 12 cm te široki između 2,5 i 6,5 cm. Krajem jeseni postaju žuti, crveni ili tamnocrveni.
Cvjetovi japanske trešnje su bijeli, mekani i grupirani u gronjaste cvatove, tj. bijele i ružičaste cvatove nalik na grozdove, a obično imaju pet latica. Listovi i cvjetovi pojavljuju se u otprilike isto vrijeme (cvjetovi malo ranije od listova). Plod (koji postoji u nekih vrsta) je okrugla koštica, crna, velika otprilike 8 mm. Male trešnjice na voćnim varijantama japanske trešnje služe kao izvor hrane malim pticama (npr. crvendać, kardinal i kugare) i sisavcima.
Postoji nekoliko tipova japanske trešnje, a dva najpoznatija su: srednje veliko drvo – Amanogawa (koji naraste do visine od 7, 5 m, širina mu je 3,7 m, ima ružičaste cvjetove) i cheal’s weeping cherry (visina i širina mu je 3 – 4,5 m).
Japanska trešnja koja se uzgaja u Hrvatskoj drukčija je od, primjerice, one u Japanu. Stablo joj je uže, a krošnja rjeđa.
Srodne biljke
Sadnja
Cvjetovi svih vrsta japanske trešnje imaju specifičan, ugodan miris pa je i to jedan od razloga za odlučiti se na sadnju ove biljke. Prije sadnje japanske trešnje, valjalo bi joj osigurati kiselo tlo (pH po mogućnosti između 4,5 i 7,5). Preporučljivo je da se sadnja japanske trešnje obavlja u jesen ili rano proljeće.
Valja napomenuti da ju nije uputno presađivati, tj. mijenjati mjesto sadnje jer japanska trešnja ne trpi stres (ako se presadi, velika je vjerojatnost da će propasti). Ne preporučuje se ni sadnja na travnjacima jer joj košnja trave može oštetiti površinsko korijenje. Mjesto za rast trebalo bi imati promjer barem 1,5 m.
Zemlja u kojoj se obavlja sadnja japanske trešnje trebala bi biti rahla. Rupa bi trebala biti barem dva puta šira od sadnice trešnje. Nakon što sadnicu stavimo u zemlju, vrlo je važno dobro utabati zemlju na površini jer ne smije ostati prostora za protok zraka do korijena. Odmah nakon sadnje sadnicu treba malo zaliti.
Relativno brzo raste, a do maksimalnih dimenzija rast može potrajati od 25 do 30 godina. Japanska trešnja razmnožava se slično kao i ostalo drveće, tj. tako da joj se u vrijeme kada nije u fazi vegetacije grane obrezuju. Grane se obrezuju otprilike 2 cm ispod pupa i 3 – 4 cm iznad pupa. Odreže se desetak grana, njih zajedno zavežemo, stavimo u humus ili pijesak i zalijemo, a nakon nekoliko mjeseci trebale bi izrasti žile. Postoji još jedan način razmnožavanja japanske trešnje, a taj je da ju (optimalno) u ožujku cijepimo na divlju trešnju.
Uzgoj
Uzgoj japanske trešnje nije kompliciran. Štoviše, vrlo je otporna, može podnijeti temperature čak do -29°C, ali i prilično visoke temperature te sušu i zagađen zrak. Voli kiselo, vlažno tlo i sunčana mjesta. Ne preferira položaj u sjeni.
Iako se drveće inače obrezuje, japanskoj trešnji to nije izrazito potrebno. Najčešće je dovoljno samo prorijediti joj grane. Većinom joj je dovoljno obrezivati suhe grane, naravno, kada nije u cvatu (dakle, ne od travnja do svibnja, a puni cvat obično traje 14 dana).
Zaštita od bolesti
Japanske trešnje znaju oboljeti od bolesti i patiti od štetočina od kojih obolijevaju i pate grmovi ruža, kao što su: točkasti listovi, plijesan, truljenje korijena, biljne uši. Također, često mogu oboljeti i od gljivica od kojih je najpoznatija Monilia. Ovo gljivično oboljenje može zahvatiti i cvjetove i mladice.
Većina vrtnih štetočina (primjerice lisne uši, cvrčci, gusjenice, japanski kornjaši) je osjetljiva na sapun protiv insekata.
Upotreba
Iako neke sorte daju tamne plodove – trešnje, japanska trešnja se uzgaja kao ukrasno drvo i nema veliku prehrambenu vrijednost.
Povijest
Japanska trešnja je jako cijenjena u Japanu, a njezin cvijet se smatra japanskim nacionalnim cvijetom i simbolom sreće. Uzgaja se i u Europi, a najviše je rasprostranjena u Japanu, Kini, na Korejskom poluotoku i u Indiji.
Početak cvjetanja japanske trešnje, tj. travanj, u Japanu se smatra početkom proljeća. Postoji i tradicija Hanami, poznata tisućama godina, koja u prijevodu znači ‘izaći i gledati trešnjin cvijet’. U Japanu se u sklopu meteoroloških prognoza pomno prati razvoj ovih biljaka, a prilično pomno se bilježi i pojava cvjetova (vjerojatno i zbog toga što u narodu postoji vjerovanje da cvjetovi japanske trešnje donose sreću i uspjeh).
Obožavanje ove biljke ide do te mjere da se razdoblju cvata ne organiziraju važni događaji kako bi se narod na ulicama mogao diviti ovoj ljepotici. Također, uzgajati ovu biljku u Japanu, koja se uzgaja još od 8. stoljeća, smatra se njegovanjem ljepote i sreće. Zbog toga nije rijetkost da mladenci provode određeno vrijeme u sjenci krošnji japanske trešnje.
Ova biljka se često povezuje i sa ženstvenošću i ljubavlju žene. Cvjetovi ove biljke čestim su motivom u japanskoj umjetnosti.
Autor: S.V., Foto: LoggaWiggler / Pixabay
Odgovori