Bazga (lat. Sambucus) spada u rod listopadnih grmova ili niskog drveća iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Postoji četrdesetak vrsta bazge. Uglavnom je riječ o drvenastim biljkama, no postoje i višegodišnje zeljaste biljke.
Najviše ih raste na području sjeverne hemisfere. Bazga ne uspijeva u Amazoniji, Indiji, Arabiji, zapadnoj Australiji i na Pacifiku, dok u planinama na istoku Afrike raste samo jedna vrsta.
Samonikla bazga živi četrdesetak godina, a bazga iz uzgoja 20-ak godina. Za komercijalni uzgoj koriste se samo dvije vrste, crna bazga ili Sambucus nigra i Sambucus canadenis. Crna bazga je među najrasprostranjenijim biljkama.
Vrste
U Hrvatskoj rastu tri vrste bazge: crna bazga, crvena bazga i abadovina.
Crna bazga
Crna bazga (Sambucus nigra) poznata je i kao europska bazga, zova, crna zova, prava bazga, obična bazga, zovina, zovika, zovik, šambik, buzika, bazgovina, bozgovina, bazdovina, bažovina, bazag, apta, velecvjetni krestušac. Ovaj listopadni grm ili nisko stablo raste do 8 m u visinu, a u rijetkim slučajevima i do deset. Raste po rubovima šuma, uz potoke, šikare, po okućnicama i živicama, na područjima do 1500 m nadmorske visine. Rasprostranjena je po čitavoj Hrvatskoj.
Listovi crne bazge narastu od pet do 15 cm, najčešće su peterostruki, s gornje strane su tamnozelene boje, a donja strana je dlakava i svijetlozelena. Karakterističnog su mirisa. Cvjetovi su sitni, zvjezdasti, vrlo ugodnog mirisa, s bijelim ili žućkasto-bijelim ovalnim laticama udruženima u cvatove promjera više od 20 cm.
Male, sjajne, crnoljubičaste bobice (veličine šest do osam milimetara) imaju po tri sjemenke. Plodovi se razvijaju iz cvjetova i sazrijevaju u rujnu. Bobice su slatkasto-kiselkaste, prepune soka. Korijen joj je plitak. Deblo crne bazge naraste 50 cm u širinu, a kora joj je izbrazdana, svijetlosiva u gornjim dijelovima, a svijetlosmeđa u donjim. Cvate od svibnja do kolovoza.
Crvena bazga
Crvena bazga (Sambucus racemosa) poznata je i kao planinska zova, divlja zova, crvena zova, divlja bazga, grozdasta zova, zovika divja. Ugrožena je biljna vrsta. Ovaj otporni višegodišnji grm može narasti do pet metara visine.
Prirodno raste u Europi, Aziji i sjevernoj Americi. Kod nas je raširena na području Velebita, Medvednice, Plješivice, Male Kapele i Risnjaka. Preferira planinske šume bukve i jele i ne smeta joj kamenito tlo.
Ima velike listove, sastavljene od pet do sedam kopljastih liski na svakoj grančici. Liske mogu narasti do osam centimetara, a naličje im je pahuljasto dlakavo. Cvjetovi su sitni i mirisni, žućkaste boje, udruženi u grozdaste cvatove na vrhovima grana.
Plodovi su joj žarkocrvene bobice (veličine oko pet milimetara) koje rastu u visećim grozdovima. Sirove bobice su otrovne i gorkog su okusa. Dozrijevaju u srpnju i kolovozu. U cvatu je od ožujka do lipnja.
Abadovina
Abadovina (Sambucus ebulus) ili aptika, bazdovina divja, haptovina, burjan, smrdeljina, smrdljiva bazga, marulja, grozdasti dubačac, sikavica, crnoglavac, kabat, obad. Riječ je o višegodišnjoj otpornoj zeljastoj biljci koja može narasti od 50 cm do 2 m. Stabljika joj je rebrasta i neugodnog mirisa. Veliki listovi nazubljenih rubova smješteni su uzduž stabljike, a rastu do dužine od tridesetak centimetara. Cvjetovi su dvospolni, bijelih latica, a plodovi crne i eliptične bobice. Cvate od lipnja do kolovoza.
Samoniklo raste u malim skupinama, u gotovo svim zemljama istočne, jugoistočne, jugozapadne i srednje Europe. Rasprostranjena je i u zemljama Azije, poput Irana, Iraka, Libanona, Sirije, Armenije, Gruzije, Turkmenistana, Azerbejdžana, zatim u sjevernoj Africi – Alžir, Maroko i Tunis, te na Madeirskom otočju.
Početkom jeseni bobice postaju crne. U svakoj bobici nalaze se tri do četiri sjemenke. Korijen abadovine je jak i horizontalno se rasprostire.
Sadnja
Bazga se sadi u proljeće ili u jesen. Preporučuje se jesenska sadnja jer se tada korijen bolje razvije, a optimalna listopadska temperatura za bazgu je između 7 i 15°C.
Preferira vlažno tlo, prozračno, plodno i bogato dušikom te kiselo do umjereno kiselo (pogodan je pH u rasponu od 4,5 do 7,5).
Nakon dobre pripreme tla (oranje, tanjuranje, podrivanje u kolovozu) i uklanjanja višegodišnjih korova, u rupu duboku 20 cm ubacuje se do deset kilograma zrelog stajskog gnoja ili komposta, što se prekrije s 3 – 5 cm zemlje.
Zatim se stavljaju sadnice bazge, a dobro je osigurati joj oslonac, poput kolca ili stupića. Korijen biljke zatrpa se sipkom zemljom koju je potrebno dobro stisnuti ili utabati kako bi se bazga mogla ukorijeniti.
Nakon sadnje, bazgu se preporučuje zaliti s minimalno deset litara vode. Obično se sadi u razmacima od 4 do 5 m unutar reda i do 5 do 6 m između redova.
Ne preporučuje se saditi bazgu na površine na kojima su prije uzgajane jagode, metvica, krumpir, rajčice, lucerna, a poželjno je godinu dana prije sadnje posijati mješavinu trava i djeteline.
Razmnožavanje
Može se razmnožavati sjemenom i reznicama. Bazga se razmnožava sjemenom samo kada se stvaraju nove sorte pa se biraju biljke sa željenim svojstvima, koje se kasnije razmnožavaju reznicama.
Kod razmnožavanja reznicama mogu se koristiti zelene, zrele i poluzrele reznice. Najčešće se rabe zrele reznice koje se dobivaju rezanjem jednogodišnjih zdravih izboja na duljinu od 20 cm. Reznice se uzimaju isključivo kad je biljka u fazi mirovanja vegetacije, najbolje u razdoblju nakon otpadanja lišća u jesen do pojave prvih mrazova.
Do sadnje u proljeće čuvaju se umotane u crnu foliju, na temperaturi od približno 0°C. Kada se sade, važno je da na površini ostane jedan par pupova. Nakon desetak dana, biljka počinje formirati korijenje. Sade se u razmaku od 1 m između redova ili 30 cm u redu.
Uzgoj
Bazga je veliki ljubitelj vlage pa se preporučuje uzgoj na područjima koja imaju preko 700 mm oborina godišnje. Korijen joj je plitak i ne može sama doći do vlage iz dubljih slojeva tla.
Samonikla crna bazga može rasti i opstati na mjestima do 1500 m nadmorske visine, dok bazga iz uzgoja uglavnom ne dozrijeva iznad 700 m.
Ovisno o zdravlju i starosti biljke, crna bazga u vrijeme mirovanja vegetacije može podnijeti temperaturu do -29°C.
Izboji se režu već u prvoj godini sadnje. Ostavlja se između četiri i šest razvojno i položajno najboljih mladica, dok se ostale odstranjuju. Veoma je važno odstraniti mladice koje izbijaju iz debla čim narastu na dužinu 10 – 15 cm. Iduće godine u proljeće, prije početka vegetacije, vrhovi ostavljenih izboja od prošle godine skraćuju se za 20%, a višak izboja naraslih od prošle godine se reže. Potrebno je uzgojiti još četiri do sedam novih, dobro razvijenih i uspravnih mladica. Treće godine ostavljaju se samo novi jednogodišnji izboji. Odstranjuju se dvogodišnje grane, svi izboji koji su već dali rod (osim u slučaju da nema dovoljno jednogodišnjih).
Nakon treće godine rezidba se obavlja redovito. Ovisno o razvijenosti krošnje, s vremenom se ostavlja sve više jednogodišnjih izboja, no treba paziti da ih ne bude previše kako se bazga ne bi iscrpljivala. Ako je biljka preopterećena, kvaliteta plodova je lošija jer nema dovoljno svjetlosti te je sklonija gljivičnim oboljenjima.
Trava oko bazge treba se redovito kositi (čim naraste 15 cm) kako se ne bi crpila vlaga iz tla. Pokošena trava se ostavlja. Razgrađena trava obogaćuje tlo hranjivim tvarima i održava ga plodim.
Savjetuje se prihranjivanje organskim gnojivima, obično u jesen, i dodavanje dušika po potrebi (proljeće i ljeto), ovisno o tlu na kojem bazga raste. Osim dušika, u jesen se nadomještaju i kalij i fosfor. Mlade biljke iznimno su osjetljive na herbicide (kora im je propusnija). Umjesto herbicida, preporučuje se suzbijanje korova malčiranjem, što ujedno tlo čini prozračnijim i poboljšava strukturu zemlje.
Berba
Cvijet i bobice u malim se količinama mogu brati već druge godine od sadnje. Cvijet se bere nakon što procvate, ručno, škarama u svibnju i lipnju. Važno je brati po sunčanom i suhom vremenu – u suprotnom cvjetovi posmeđe, pocrne i prestaju biti za upotrebu. Bobice se beru kad u potpunosti sazru (budu tamno-ljubičaste boje, gotovo crne). Bere se više puta u jesen jer ne dozrijevaju u isto vrijeme.
Zaštita
Bazga je otporna biljka i rijetko pati od bolesti i štetnika. Ponekad je napadnu štetočine poput lisne uši (listovi se kovrčaju i suše) i crvene koprivine grinje. Grinja se suzbija preparatima na bazi sumpora kojima se prska u dva navrata tijekom ožujka i travnja.
U slučaju gljivičnog oboljenja, zaraženi je dio potrebno odstraniti i uništiti. Važno je dobro prozračivati nasad i koristiti odgovarajuće fungicide. Kod nekih biljaka javljaju se sušenje cvatne osi, pjege na listovima, pepelnica i trulež plodova.
Dosta štete mogu uzrokovati i glodavci – voluharice. Zečevi, vjeverice, jeleni, rakuni rado jedu bobice i lišće. Bobice bazge privlače dvadesetak vrsta ptica jer njima bobice nisu otrovne.
Upotreba
Gotovi svi dijelovi bazge mogu se iskoristiti – cvijet, bobice, lišće, kora i korijen. Od bazge se, kao dodatak prehrani, rade sokovi, sirupi, džemovi, marmelade, kompot, kolačići, čajevi, vino, ocat, rakija.
Bazga se koristi i u kozmetici. Kreme, losioni i vodice od cvjetova biljke pomažu kod izbjeljivanja kože i odstranjivanja pjega, a ujedno joj daju i mekoću. Pomažu i u smanjivanju bora. Vjeruje se kako trljanje listova bazge o kožu odbija muhe, a cvjetovi, izbojci i listovi biljke upotrebljavaju se za izradu sprejeva i tinktura koji štite od štetočina i kukaca.
U Srednjoj Americi i Indiji od bazge se radi gnojivo i kompost. Vrsta S. canadensis koristi se za zaštitu tla od erozije, a u Gvatemali je popularna i za ishranu koza. Od erozije štiti i sadnja S. caeruleae te S. ebulus. Bazga se često koristi kao bioindikator na zagađenim područjima i sadi se kao ukrasna biljka.
Neki je nazivaju superjunakinjom među biljkama – bazga ima antioksidativno, protuupalno, antibakterijsko, laksativno i diuretičko djelovanje.
Ljekovitost
Pripravci od bazge pomažu kod jačanja imunološkog sustava, gripe, vrućice, prehlade, kašlja, bronhitisa, reume, probavnih tegoba, mršavljenja, kolika, šećerne bolesti, čireva, konjunktivitisa, vodene bolesti, osipa.
Oblozima od bazge kod djece se liječi osip uzrokovan vodenim kozicama. Oblozima se liječi i ugriz psa. Bazga potiče izbacivanje tekućine i toksina iz tijela, poboljšava funkciju bubrega, ublažava zubobolju i čisti krv.
Zreli plodovi crne bazge bogati su vitaminima i mineralima. Sadrže karotin, fosfor, kalcij, kalij, natrij, željezo, magnezij, vitamine B1, B2, B3, B5, B6 i vitamin C te aminokiseline i vlaknaste tvari. Osim za jelo, plodovi se koriste i kao dodaci hrani kako bi se poboljšala boja – plod bazge u sebi ima tvar antocijan. Plodovi daju ljubičastu i plavo-ljubičastu boju. Medicinski je dokazano kako antocijan pomaže kod poboljšanja cirkulacije i u oftalmologiji. U cvjetovima bazge ima flavonoida koji djeluju protuupalno i glikozida koji potiču znojenje.
Iako ima brojna ljekovita svojstva i koristi se u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, bazga je i otrovna biljka. Toksini se nalaze u listovima, mladicama i kori crne bazge. Nezreli plodovi također su otrovni i ne smiju se konzumirati. Simptomi trovanja mogu biti mučnina, povraćanje, probavne smetnje, grčevi i bol u trbuhu, otežano disanje i gušenje. Smrt je zabilježena u težim slučajevima trovanja. Osim toga, pojedini dijelovi biljke sadrže i alergene tvari.
Povijest
Bazga se koristila još u kamenom dobu (Švicarska) i brončanom dobu (Italija). Ljekovita svojstva bazge bila su prepoznata i kod starih Grka i Rimljana. Otac medicine Hipokrat opisao je bazgu kao medicinsko blago zbog brojnih bolesti koje su se njome liječile. Vjerovalo se da vino od bazge produžuje život, nazivalo ga se vilinskim pićem, a nošenje grančice bazge u džepu štitilo je od reume. Grm bazge nekada se nazivao ljekarničkim ormarićem seljaka.
Bazga je simbolizirala smrt i rođenje te se koristila za zaštitu od zlih sila. Neki su vjerovali da bazga raste na mjestima na kojima je bila prolivena krv. Spaljivanje drveta bazge smatralo se predznakom smrti jer bi se u plamenu pojavio vrag, a prema vjerovanju, onaj tko bi namjerno oštetio biljku doživio bi tešku sudbinu. Bazga bi se sadila kod stražnjeg ulaza u kuću kako bi štitila ukućane od zla i crne magije, a vještice držala podalje. Kolijevke za djecu nisu se smjele izrađivati od drveta bazge jer se vjerovalo da duh bazge može nauditi djetetu.
Stare Rimljanke od zrelih bobica bazge radile su boju za kosu koja bi im davala crvenkasti odsjaj. Sambuka, malena harfa ili frula, izrađivala se od grančica bazge. Odatle dolazi i naziv roda Sambucus.
U biodinamičkoj poljoprivredi radi se i koristi tekuće gnojivo od bazge. U litru vode stavi se sto grama listova i ostalih zelenih dijelova biljke. Pušta se da odstoji tjedan dana, nakon čega se procjeđuje i razblažuje vodom u omjeru 1:4. Tekućim gnojivom prska se tlo i usjevi kako bi se usporio napad pepelnice. Tako se biljka štiti i od lisnih uši, resokrilca i kupusovog bjelca. Osim toga, tekuće gnojivo od bazge štiti od glodavaca pa se stavlja na mjesta na kojima se te životinje okupljaju ili na kojima žive.
Foto: WikimediaImages / Pixabay
Odgovori