Trešnja (lat. Prunus avium) je listopadna biljka koja pripada porodici ružovki (Rosaceae), a raste na području cijele Europe te u zapadnim dijelovima Azije. Trenutno na svijetu postoji preko 1500 sorti trešnje.
Trešnja raste do 20 m, a deblo joj je specifično po sivo – crvenkastoj glatkoj kori. Trešnja cvate prije listanja, i to cvjetovima koji rastu na prošlogodšnjim izbojcima a bojom su bijeli. S obzirom na to da trešnja cvate izuzetno gusto, ovaj fenomen se posebno slavi u nekim kulturama.
Tako primjerice u Japanu postoji tradicija “Hanamija” odnosno praksa ispijanja sakea (japanske vrste rakije) ispod stabla sakure ili ume koje su autohtone japanske vrste trešnje. Ova tradicija počela je oko 710. godine te se održala do danas na način da se cijele obitelji ili skupine prijatelja okupljaju u parkovima od siječnja do travnja (ovisno o regiji u kojoj se u tom trenutku događa cvat trešnje), kako bi uz jelo i piće promatrali bogatstvo cvjetanja trešanja oko sebe.
U ostatku svijeta trešnja je ipak najpoznatija po svojim plodovima; okruglog oblika koji ovisno o sorti variraju od bijele do tamnocrvene, skoro crne boje. Popularnost su stekli zahvaljujući rimskim vojnicima koji su jeli trešnje vjerujući da povećavaju energiju i snagu. Vojnici nisu bili daleko od istine jer trešnje su odličan izvor vitamina (A, B1, B2, B3, B6, C i K) te minerala (kalcija, željeza, bakra, mangana, magnezija, fosfora i cinka).
Posebna dobrobit trešanja je bogatstvo antioksidansima, pri čemu posebno pomažu u borbi protiv astme, alergija i općenitih upala. Dodatno, trešnje potiču i razvoj kolagena te time poboljšavaju izgled kože.
Srodne biljke
Sorte
Pri izboru sorte trešnje koju želite zasaditi, važno je na umu imati da je trešnja jedna od voćaka kojoj je u pravilu nužno oprašivanje. Tako se savjetuje da bez obzira za koju se sortu trešnje odlučite, uz nju zasadite i oprašivač. Stela je jedna od sorti trešanja koje odlično služe za oprašivanje, pa je moguće kombinirati je u svom voćnjaku uz još jednu ili dvije druge sorte.
Ipak, bazna odluka o sorti trešnje koju ćete uzgajati ipak treba biti napravljena u skladu sa klimatskim i agronomskim uvjetima koje imate na svom podneblju.
Sorte trešanja dijele u pravilu na sljedeće:
Rane sorte
Cvjetaju početkom svibnja te im za postizanje pune veličine ploda koji će biti i dobro cijenjen na tržištu treba oko 8 godina. U rane sorte se ubrajaju Feprime, Early Lory, Burlat i Isabella
Kasne sorte
Cvjetaju tijekom lipnja, a za punu veličinu ploda im je potrebno i do 10 godina. Među kasne sorte ubrajamo Celeste, Summit, Big Lory i Reginu.
Otporne sorte
Kao što im i samo ime govori, ove sorte su otpornije na uvjete koje se stvaraju oko njih, kao i na oboljenja koja bi mogla izazvati pucanje plodova. Ovdje ubrajamo sorte kao što su Kordia, Regina, Hedelfinger, Lapins i Stark Hardy Giant.
Osjetljive sorte
Ove trešnje će zahtjevati više vaše pažnje, posebice u segmentu da pazite na pucanje plodova odnosno branje u pravo vrijeme (o vremenu branja trešanja govoriti ćemo kasnije u ovom tekstu). Među osjetljive sorte ubrajamo Burlat, Celeste, New Star i Van.
Samooplodne sorte
Za ove sorte trešanja moguće je zanemariti savjet s početka o sadnji oprašivača u neposrednoj blizini trešnje koju želite uzgojiti. Među sorte koje su samooplodne ubrajamo spomenutu Stellu, potom Sunburst, Lapins, Celeste, New Star, Isabelle, i Sweethart.
Sadnja
No, kako bi bilo moguće uživati u svim blagodatima trešnje, nužno je krenuti od samog pojašnjenja kakva klima te tlo pogoduju rastu trešnje.
Temperatura
Stablo trešnje traži jako puno svjetla i topline, te zahtjeva srednje godišnje temperature između 10 i 17°C. Cvatnja trešnje pak kreće onda kada dnevne temperature dosegnu 10 do 11°C, dok se najbolje oplođuje pri prosječnoj dnevnoj temperaturi između 15 i 20°C.
U doba mirovanja, trešnja dobro podnosi niske temperature i do -30°C. Ipak, to vrijedi samo u slučaju da je stablo trešnje ušlo u zimu u dobrom stanju, no ako je u prethodnoj vegetaciji pretrpjelo sušu, prevlažnu godinu bez tople jeseni ili je pak imalo preobilan urod, moguće je da se ovakvo stablo smrzne i na -24°C.
Valja naglasiti kako tolerancija na temperaturne promjene ovisi o samoj kori, odnosno njenoj boji. Tako su u pravilu trešnje koje imaju žute ili svijetlocrvene plodove, odnosno svjetliju koru, puno otpornije od trešanja koje imaju crvene i tamnocrvene plodove a tim i tamniju koru.
Voda
Korijen trešnje ima jako veliku apsorpcijsku moć pa joj nije potrebna velika vlaga u tlu. Tako trešnja može dobro rasti sa samo 500 mm godišnjih padalina, ali u slučaju da su one pravilno raspoređene.
Slično pravilo vrijedi i za zrak. Naime, trešnja ne podnosi visoku razinu relativne vlažnosti zraka. Naime, ako je ista povećana onda se pojavljuje veća šansa da će trešnja oboljeti od biljnih bolesti, a ako je godina puna padalina, pojaviti će se problemi u zametanju cvjetnih pupova.
Tlo
Trešnji najviše pogoduju duboka, dobro drenirana i rahla tla, koja bi trebala biti blago kisele, neutralne ili blago alkalne reakcije.
Pri izboru pozicije za sadnju trešnje, valja imati na umu i da trešnji ne odgovaraju jači i suhi vjetrovi. Oni mogu biti posebno štetni u vrijeme cvatnje jer pri jakom vjetru pčele ne lete a vjetar umanjuje i mogućnost primanja peluda na tučak, pa dolazi do poremećaja u oplodnji odnosno samom razvitku plodova.
rešnji najviše odgovaraju blagi brežuljci s blagim padinama, kao i tla sjevernih ekspozicija ako su dovoljno visoka. U pravilu, trešnje najbolje uspijevaju između 30 i 60° sjeverne širine, i to na nadmorskim visinama do 1000 metara.
Priprema tla za sadnju
Prije sadnje trešanja važno je da se odabrano tlo obogati dušikom. Iz tog je razloga nužno dvije godine prije sadnje trešnje na odabrano tlo zasaditi mahunarke, jer one sjajno služe navedenoj svrsi.
Dva mjeseca prije sadnje trešanja, a nakon gnojidbe, potrebno je obraditi tlo do dubine od 60 do 100 cm (rigolati ga). Nakon rigolanja potrebno je istanjurati tlo te iskopati mjesta za sadnju trešanja.
Što se pak tiče izbora podloga za sadnju trešanja tiče, ona ovisi o sorti, a u pravilu se koriste generativne, ali i vegetativne podloge. Najpoznatije podloge za uzgoj trešanja na našem području su:
Podloga divlje trešnje vrapčare
Ova podloga najviše se koristi u hrvatskim kontinentalnim dijelovima, odnosno na plodnim tlima. Podloga divlje trešnje dobra je za plemenite sorte trešnje te stabla koja su cijepljena na ovu podlogu u pravilu žive dugo te dobro rađaju.
Podloga rašeljke
Ova podloga nije kompatibilna sa teškim tlima, kao ni onima koji imaju visoku razinu podzemnih voda ili onima koji zadržavaju vodu. Podlogu rašeljke stoga je najbolje koristiti na propusnim, kamenitim, kao i suhim i vapnenim tlima. U usporedbi sa podlogom divlje trešnje, ova podloga nije kompatibilna sa svim sortama, a također manje je otporna na smrzavanje tla. Što se pak rodnosti tile, podloga rašeljke potiče veći rod od divlje trešnje u prvih pet godina, a potom se ove dvije podloge izjednačavaju. Dodatno, životni vijek trešanja koje su cijepljene na ovu podlogu je kraći od onog trešanja koje su cijepljene na divlju trešnju.
Podloga F/1/(Mazzard)
Ova vegetativna podloga potječe od podloge divlje trešnje, pa je stoga najkompatibilnija sa plemenitim sortama trešnje. Iako je dosta uobičajena podloga za trešnju, valja imati na umu kako je srednje otporna na niske temperature a vrlo osjetljiva na viruse, asfiksiju i rak korijena, umornost tla i karbonate.
Podloga MAxMA
Ovo je podloga koja je kombinacija Mazzarda i Mahaleba, odnosno podloge divlje trešnje i rašeljke. Pogodna je za suha i laka tla, a dobro se slaže sa svim sortama te je posebno korisna za postizanje ranog početka rodnosti. Ukoliko ovu podlogu usporedimo s drugima, utoliko ona daje bolji urod te krupnije plodove, no trešnje rastu kao polupatuljaste.
Podloga Colt
Još jedna vegetativna podloga koja je izuzetno rasprostranjena u svijetu. Trešnje koje su cijepljene na ovu podlogu su osjetljiva na mraz i na sušu. Jednako kao MAxMA, daje ranu rodnost i krupne plodove, a podudarna je sa svim plemenitim sortama trešnje.
Uz navedene podloge koje se najčešće koriste na našem području, postoji i jako puno novih podloga koje različito utječu na rast trešnje, a o kojima se najbolje savjetovati sa lokalnim fitofarmaceutom.
Tehnika sadnje trešnje
Trešnje se preporučuje saditi u jeseni, a razlog je što je tlo u to vrijeme još uvijek toplo i vlažno. Podsjećamo, korijen trešnje jako dobro vuče vlagu iz tla, a kada se zasadi u jesen korijen odmah počinje rasti. Jako je važno i da tijekom dostave sadnica do voćnjaka one ne gube vlagu.
Prije same sadnje korijenje je potrebno urediti na način da se odstrane svi oštećeni dijelovi korijena a sitno korijenje se ne treba kratiti. Potom je korijen dobro obložiti kašom od svježe zemlje i goveđeg gnoja.
Sadnicu koja je pripremljena na navedeni način sadimo u svježe iskopanu jamu ili svježe pripremljenu brazdu na dubinu od 70 cm. Važno je da mjesto cijepljenja na podlogu bude oko 10 cm iznad razine tla. Također, treba imati na umu da u većim voćnjacima udaljenost sadnica mora biti 10 metara, ali nužno je zbog oprašivanja zasaditi barem 2 stabla. Jednom kada se sadnica postavi u iskopanu jamu, potrebno je na korijen staviti sloj rahle zemlje u dubini 5 do 8 cm koji je potrebno dobro nagaziti, a potom se na zemlju stavi oko 30 kg zrelog stajnjaka. Stajnjak treba pokriti još jednim slojem svježe zemlje koju treba oblikovati u zdjelicu kako bi se voda bolje zadržavala.
Po završetku cijelog procesa, imajte na umu da trešnja počinje donositi plodove tek nakon 6 do 8 godina, no može živjeti čak 50 godina.
Uzgoj
Trešnja je jedna od voćki koje kod velike većina sorti trebaju oprašivače, koje je potrebno saditi u neposrednoj brzini trešanja koje uzgajate kako bi poboljšali oplodnju. Točnije, savjetuje se saditi trešnje različitih sorti u susjedne redove kako bi došlo do odgovarajućih rezultata.
Ono na što je važno obratiti pozornost je da različite sorte trešanja koje sadite trebaju imati isto ili vrlo slično vrijeme cvatnje, a oprašivača treba biti minimalno 15% u voćnjaku.
Dodatno, ovisno o intenzitetu vašeg voćnjaka u smislu gustoće sadnje, postoje različita pravila. Tako se u poluintenzivnim nasadima sadnja vrši na razmaku od 5 x 3 m ili 4 x 2,5 m. U ovom slučaju uzgojni oblici variraju od vretenaste piramide do vretenastog grma, odnosno klasične vretenaste forme.
U intenzivnim nasadima postoji više varijacija:
- ako je razmak sadnje 5 x 1,5 m, koriste se modifikacije Y sustava i solax sustava za uzgojni oblik
- kod razmaka 5 x 1,25 m koriste se modifikacije V sadnje vretenaste uzgojne forme trešnje
- u slučaju razmaka sadnje koji iznosi 4 x 1,5 m, uzgojni oblici koji se koriste su varijacije vretenastih oblika u obliku transverzalnog ipsilona
- ako je razmak sadnje 5 x 1 m, u tom slučaju se za uzgojni oblik koristi V sustav vitkog vretena, ali je u ovom slučaju nužna i armatura
- kod razmaka 4,5 x 0,8 m koristite vrlo vitko vreteno kao i varijacije vretenastih uzgojnih oblika
- u slučaju razmaka sadnje od 4 x 0,6 m koristi se uzgojni oblik kordonac, kao i izuzetno vitko vreteno
Održavanje nasada
Trešnjini nasadi održavaju se jednako kao i drugi voćni nasadi, dakle potrebno je primjenom herbicida unutar redova ukloniti korov dva do tri puta u vegetaciji, dok se između redova preporučuje zatravljivanje koje se tijekom vegetacije kosi, no zatravljivanje se treba obaviti tek nakon 2 do 3 godine od podizanja nasada.
Prije početka vegetacije kao i u proljeće voćnjaku trešnje potrebno je dodati gnojivo KAN od 27%. Za vrijeme mirovanja kao i u vegetaciji obavlja se rezidba rodnih stabala.
Gnojidba
Trešnju, odnosno njeno tlo je potrebno dohranjivati sa NPK gnojivom (kombinacijom dušika, kalija i fosfora) i to krajem zime, potom ureom u proljeće (ožujak i travanj), a KAN gnojivom se tlo tretira u svibnju.
Ipak, kako je trešnja voćka kojoj je potreban dugi niz godina da bi počela donositi plodove, gnojidba se razlikuje o vremenu razvoja u kojem je vaš voćnjak. Tako razlikujemo:
Gnojidbu do rodnosti trešnje
Dušik = 30 kh/ha
Fosfor = 20 kg/ha
Kalij = 50 kg/ha
Gnojdiba u rodnosti – za srednje visoke prinose
Dušik = 70 kh/ha
Fosfor = 35 kg/ha
Kalij = 125 kg/ha
Gnojdiba u rodnosti – za visoke prinose
Dušik = 140 kh/ha
Fosfor = 70 kg/ha
Kalij = 200 kg/h
Orezivanje
Pri orezivanju trešnje važno je izolirati vrh sadnice jer se trešnja odlikuje dominantnim vrhom, a pravilnim orezivanjem će izbiti jaki izboji na vrhu iz kojih će u drugoj godini vegetacije izrasti jače mladice.
Važno je da se orezivanje obavlja u vrijeme pupanja ili malo pred cvatnju jer trešnja ne podnosi rezidbu u stanju mirovanja.
Uz orezivanje, a u cilju da bi oblikovali vaše trešnje u vretenaste grmove važno je na vrijeme poviti mladice kako bi one u kasnijoj dobi oblikovale osnovne grane. Za ovo se savjetuje primijeniti uklanjanje zaperaka voćke (pinciranje) jer se na takvim mladicama zameću pupovi koji će već sljedeće godine donijeti prve trešnjine plodove.
Nakon ove inicijalne rezidbe, odnosno kada trešnja dostigne svoju punu rodnost, rezidba je vrlo jednostavna. Sve što je u toj fazi potrebno napraviti je rezati grane koje guše krošnju.
Berba
Berbu trešnje potrebno je odgoditi što je dulje moguće, s obzirom na to da plod trešnje ne sazrijeva nakon berbe a čak 25% težine plod trešnje dobiva u posljednjem tjednu prije berbe.
Dodatno, plodove je potrebno ubrati sa peteljkom i to ručno. Pri ovom procesu važno je da se berba odvija u hladnijem dijelu dana te da se berači potrude da naprave što je moguće manje mehaničkih oštećenja na plodovima. Berbu treba započeti kada plodovi dostignu boju koja je tipična za sortu koju ste zasadili kada pokazuje najbolje karakteristike koji se najviše očituju u čvrstoći ploda
Kvalitetu plodova određuje njihova veličina, boja, ali i postotak crvljivosti. Po berbi je plodove moguće čuvati u hladnjačama u do mjesec dana, uz relativnu vlažnost zraka do 85%.
Upotreba
Trešnja je izuzetno poznato voće koje ima različite primjene. Izuzev konzumacije svježih plodova (napominjemo da imaju kratak vijek trajanja pa ih je u frižideru moguće čuvati samo nekoliko dana), koriste se i u drugim oblicima.
Tako se trešnje konzerviraju sušenjem, ali se od njih pripremaju i džemovi i kompoti, kao i rakija trešnjevača.
Dodatno, uklanjanjem koštica i kožice te obradom samog mesa ploda trešnje moguće je napraviti voćni umak koji se u pravilu poslužuje uz jela poput pečene patke, puretine ili svinjetine.
Foto: Couleur / Pixabay
Odgovori