Uzgoj kupusa je dosta čest na našim područjima. U kontinentalnom dijelu obično se uzgaja za jesensku berbu i preradu, a u primorskom se uzgaja u proljetnim mjesecima. Kupus (lat. Brassica oleracea var. capitata) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice Brassicaceae (kupusnjače). Ima dug, vretenast i razgranat korijen. Uspravna, jednostavna i nerazgranata stabljika kupusa može biti visoka do 60 cm, a u fazi cvatnje i do 1,5 m. Na vrhu stabljike nalazi se glavičasti pup sastavljen od savijenih listova.
U drugoj godini nastaju naizmjenični listovi i cvjetovi koji su skupljeni u rahle grozdaste cvatove. Cvjetovi su pravilni, dvospolni i sastavljeni od četiri žute latice. Javljaju se od travnja do srpnja. Plod je oko 12 cm duga komuška koja sadrži do 20 okruglih sjemenki.
Postoji nekoliko sorti kupusa: zelena, bijela i ljubičasta, kao i neke dekorativne sorte koje nisu jestive, a dolaze s listovima crvene, jarke roze ili bijele boje.
Sadnja kupusa
Kupus je podložan napadima bolesti i štetočina pa se obavezno uzgaja u plodoredu. Pošto iza sebe ostavlja nezakorovljeno i rahlo tlo, odlična je pretkultura za većinu povrćarskih usjeva. S druge strane, dobre pretkulture za kupus su celer, cikla, grašak, krastavac, krumpir, mahuna, ječam, pšenica i salata. Na istoj se površini može uzgajati tek tri godine kasnije.
Za uzgoj kupusa pogodna su plodna, duboka i strukturirana tla slabo kisele do neutralne reakcije. Na kiselim i teškim tlima može se uzgajati isključivo uz obilnu gnojidbu stajskim gnojem, a na jako vlažnim tlima slabo uspijeva jer se rast zbog slabe prozračnosti tla usporava i ne dolazi do formiranja glavica.
Za rani uzgoj pogodnija su laka i topla pjeskovita tla, a za kasni plodnija i teža tla koja bolje zadržavaju vlagu.
U jesen obavezno treba izvršiti osnovnu obradu tla na dubinu do 30 cm. Otvorene brazde se ostavljaju da prezime, a pripremu tla za rasađivanje rane sorte kupusa treba obaviti u proljeće. Priprema uključuje kultivaciju, drljanje i valjanje. Kupus ne podnosi rastresito tlo pa je valjanje mjera koja se ne smije preskočiti.
Za kasne sorte koje dolaze kao postrni usjev, tlo treba poorati i pripremiti odmah nakon uklanjanja prethodne kulture.
Ovisno o pH vrijednosti tla i stanju tla, potrebno je obaviti i gnojidbu. Kupus iz tla crpi veliku količinu hranjivih tvari, a posebno velike zahtjeve ima kad su u pitanju kalij i dušik. Dodavanjem dušika može se znatno povećati prinos, ali ne treba pretjerivati jer glavice u tom slučaju ostaju šuplje, meke i rastresite, a kao takve nemaju veliku tržišnu vrijednost.
Čvrstoća glavica može se poboljšati dodavanjem kalija, a osim toga, kupus koji je bio opskrbljen dovoljnim količinama kalija neće imati neugodan miris prilikom kuhanja.
Pri osnovnoj obradi tla dodaje se 300 do 400 kg/ha NPK gnojiva (10:20:30), a u proljeće se kod predsjetvene pripreme može dodati ista količina NPK gnojiva u omjeru 15:15:15.
Kako bi se postigao jednoličan sklop biljaka, sjetvu kupusa treba obaviti pažljivo. Najbolje je sijati kupus u redove među kojima postoji od 8 d0 12 cm razmaka, dok bi razmak među biljkama trebao iznositi 3 cm. Dubina sjetve je 1 do 2 cm.
Gustoća sadnje presadnica ovisi o plodnosti i vlažnosti tla, kao i o sorti kupusa. Preporučljivo je da razmak između biljaka u redu bude od 30 do 80 cm, a zbog međuredne obrade traktorskim kultivatorom preporučuje se razmak između redova od 80 do 100 cm.
Rasad se prilikom ručne sadnje sadi tako da vršni pup ostaje izvan zemlje i odmah se mora zaliti.
Uzgoj kupusa
Kupus najbolje uspijeva u vlažnim i prohladnim područjima. Optimalna temperatura za rast je od 15 – 18°C i sjeme kupusa u tom slučaju niče već nakon 3 – 4 dana. Temperature iznad 25°C škode jer štetno djeluju na rast glavice. Kupus može podnijeti temperature od -3 do -5°C, neke sorte čak i do -8°C. Stariji nasadi još bolje podnose niske temperature pa bez većih oštećenja mogu izdržati i do -12°C.
Što se tiče potreba za svjetlošću, kupus ne podnosi jako zasjenjena mjesta, posebno nakon presađivanja te tijekom formiranja i rasta glavice.
Pravilno održavanje nasada kupusa uključuje navodnjavanje, prihranjivanje i okopavanje. Okopavanje se obavlja dva do tri puta, a prihranjivanje otprilike isto tako. Prvo prihranjivanje obavlja se odmah nakon sadnje, odnosno nakon što se biljke prime. Za to se koristi dušično gnojivo u količini od 150 do 300 kilograma po hektaru.
Navodnjavanjem treba održavati umjerenu, ali opet dovoljnu vlažnost tla. Problemi se javljaju kod uzgoja kupusa na jako suhim, ali i na vlažnim područjima. Ako se kupus uzgaja na previše vlažnom tlu može doći do izduživanja glavica, dok na suhim područjima glavice zaostaju u razvoju i ostaju malene.
Prilikom zalijevanja nasada prvo treba navlažiti gornji sloj od 10 do 15 cm. Potrebe za količinom vode su različite i ovise o uvjetima uzgoja. U toplim i natkrivenim rasadnicima voda se dodaje u malim količinama kako bi se održala optimalna temperatura te spriječilo bujanje i pojava bolesti. Navodnjavanje se u ovom slučaju najčešće obavlja ručno.
Kupus nakon rasađivanja treba od 380 do 500 mm vode, što opet ovisi o klimatskim uvjetima. Rane sorte kupusa treba navodnjavati svakih 8 – 15 dana, a kasne 5 – 9 dana u početku i 8 – 15 dana kasnije.
Kao što je spomenuto, nedostatak vlage usporava formiranje glavica i one mogu ostati mekane i sitne. Međutim, ako se zemlja previše isuši pa je nakon toga naglo natopimo vodom, može doći do pucanja glavica, što znači da će biti lošije kvalitete i imat će nisku tržišnu vrijednost.
Bolesti i štetnici
Nasade kupusa mogu ugroziti razne bolesti i štetnici.
Kupusni buhači
Obično se pojave tijekom vlažnih i suhih razdoblja, i to u jako velikim količinama. Najveću štetu nanose mladim biljkama tako što grizu listove i ostavljaju rupe na kupusu. Nasad se može zaštititi postavljanjem zaštitnih mreža, a kemijsko suzbijanje provodi se onda kada dođe do oštećenja više od 10% površine lista.
Lisne sovice
Leptiri lisnih sovica su smeđe boje i imaju raspon krila od oko 50 mm. Veliki su do 45 mm, a najveću štetu nanosi druga generacija gusjenica, i to tijekom kolovoza i rujna.
Štetne gusjenice
Na nasadima kupusa mogu se pojaviti različite vrste leptira, odnosno njihovih gusjenica. Gusjenice nanose štetu tako što grizu lišće, a to sprječava formiranje glavica. Osim ovakvih izravnih šteta, štete nastaju i zbog izmeta koje gusjenice ostavljaju za sobom.
Kupusne stjenice
Kupusne stjenice uzrokuju pojavu bijelih točkica na listovima. Kod jačih napada cijeli listovi budu prekriveni točkicama. Štetnik je posebno opasan za mlade biljke jer ih može sasvim uništiti. Kupusne stjenice mogu prezimiti u zatvorenom prostoru ili ispod ostataka bilja. Otporne su na kontaktne insekticide pa je preporučljivo koristiti nekemijske metode poput stavljanja lovnih pojaseva.
Kupusni moljac
Kupusni moljac može prezimiti kao leptir ili kao kukuljica. Može se pojaviti u svim razvojnim stadijima biljaka, a osobito se javlja tijekom sušnog i toplog razdoblja. Ovaj štetnik ima uža prednja krila u sivoj boji, sa žutom prugom na zadnjem dijelu. Jajašca su u početku žuta, a kasnije poprime zelenu boju. Gusjenice su zelene i imaju tamniju glavu.
Kupusni moljac u početku nanosi štetu tako što grize dio između lisnih žila, a kasnije grize i list.
Kupusni bijelac
Kupusni bijelac (veliki kupusar, mali kupusar). Leptiri kupusara najčešće su bijele boje, s tamnim pjegama i uglovima na prednjim krilima. Gusjenice se razlikuju po bojama, pa tako postoje gusjenice zelene gusjenice malog kupusara sa žutom prugom te žućkasto-zelene gusjenice velikog kupusara, s crnim pjegicama.
Kod jačih napada, ovi štetnici iza sebe znaju ostaviti samo lisne žile. Kako bi se to spriječilo, potrebno je zaoravati ostatke nakon berbe, držati se pravilnog plodoreda, redovito zalijevati nasad i suzbijati korov.
Kad je u pitanju suzbijanje kemijskim sredstvima, mogu se koristiti feromonski mamci kojim se prati pojavljivanje i broj leptira. Tretman je uspješniji ako se provodi tijekom ranijih razvojnih stadija.
Duhanov trips
Duhanov trips je sitni insekt žute do smeđe boje. Štetu čini tako što siše listove kupusa, zbog čega glavica poprima nepravilan oblik. Na tim dijelovima nastaju kvržice koje su u početku svijetle, a kasnije poprime tamnu boju. Može doći i do naseljavanja saprofitskih gljiva pa kupus zbog toga gubi na tržišnoj vrijednosti.
Ovom štetniku pogoduju visoke temperature zraka i niska vlažnost pa se najčešće pojavi za vrijeme suše. Njegovo pojavljivanje može se pratiti postavljanjem plavih ljepljivih ploča. Kako bi se spriječila pojava ovog štetnika, potrebno je izbjegavati uzgoj kupusa u blizini luka i poriluka te redovito uništavati korov.
Kupusni štitasti moljac
Kupusni štitasti moljac je sitni leptir, velik svega 1,5 mm. Pogoduju mu visoka vlažnost i temperatura zraka. Važno je redovito pregledavati nasade kako bi se suzbijanje moglo provesti u ranoj fazi. Preporučuje se postavljanje ljepljivih ploča.
Kupusna lisna uš
Kupusna lisna uš štetu nanosi tako što siše listove i dovodi do njihove deformacije, a u konačnici i do kovrčanja i sušenja. Češće se javlja ako je od travnja do lipnja prevladavalo suho i toplo vrijeme. Da bi se moglo reagirati na vrijeme, potrebno je redovito pregledavati nasad.
Berba i skladištenje kupusa
Berba se obavlja tako da se glavice režu iznad prve etaže donjih listova. Rane sorte obično se beru dva do tri puta, dok se kasni kupus obavezno treba ubrati prije prvih mrazeva, čim temperatura padne. Ako za vrijeme berbe dođe do niskih temperatura, treba prekinuti s berbom i nastaviti kada uvjeti budu povoljniji.
Berba kupusa se u većini slučajeva obavlja ručno.
Nakon berbe, glavice se spremaju u sanduke. Kupus se u svježem obliku može skladištiti u hladnjačama. Kasne sorte mogu se skladištiti do šest mjeseci, srednje kasne do tri mjeseca, a rane do 30 dana. Skladišti se na temperaturi od 0,5 stupnjeva, a relativna vlažnost zraka trebala bi iznositi 80 – 85 stupnjeva.
Vlažnost zraka ne bi smjela prelaziti spomenutu granicu, a potrebno je osigurati i dobru cirkulaciju zraka. Kupus za vrijeme skladištenja može izgubiti na masi od 8 do 25%.
Kupus u kuhinji
Svježi kupus ili zelje najčešće se priprema na salatu tako da se krupnije nariba i začini po želji. Slatki kupus može se koristiti i za pripremu variva zajedno s rajčicom, a poznato jelo su i krpice sa zeljem. Krpice sa zeljem pripremaju se tako da se kupus nareže na trake, preprži, začini paprom i pomiješa s tjesteninom.
Kupus je često i jedan od sastojaka u wok jelima, uz meso i drugo povrće.
Kupus se koristi i za kiseljenje. Kiseli kupus obiluje vitaminima, mineralima i drugim nutrijentima. Dosta često se koristi u veganskoj i vegetarijanskoj kuhinji, a u tradicionalnoj kuhinji se koristi za pripremu sarme ili se dinstan služi uz kuhane kobasice.
Ljekovita svojstva kupusa
Kupus se na našim područjima jede od davnina, a posebno je popularan u ukiseljenom obliku. Osim što je ukusan, kupus je i učinkovit prirodni lijek za veliki broj tegoba. Najbolje je jesti ga sirovog ili ga tek kratko prokuhati, a najbolji izbor je domaći i organski uzgojen kupus.
Sirovi kupus pomaže kod anksioznosti, anemije i nesanice, a kuhani se obično koristi tijekom detoksikacije tijela te kod napetosti, slabe koncentracije, slabosti i tjeskobe. Sadrži antikancerogeni spoj sinigrin koji je koristan za prevenciju raka crijeva, mjehura i prostate.
Odlično je protuupalno sredstvo i pomaže kod artritisa i reume. Osobe koje pate od plućnih bolesti mogu konzumirati sok od kupusa s medom. Sok od kupusa i meda čisti dišne puteve i pomaže kod astme i bronhitisa. Kod kašlja i grlobolje preporučuje se grgljati sok od kupusa.
Kupus također jača imunitet, čisti tijelo od toksina, poboljšava zdravlje probave, pomaže kod mršavljenja i kod čira na želucu.
100 grama kupusa sadrži čak 20 mg vitamina C te značajan udio vitamina A i folne kiseline. Od minerala, u kupusu su zastupljeni željezo, magnezij, kalcij, fosfor, natrij i kalij.
Zanimljivosti
Najstariji pisani podaci o korištenju kupusa datiraju još iz razdoblja 4000 godina prije Krista. Prvi su ga koristili Kinezi, koji su smatrali da kupus pomaže uspostaviti ravnotežu u tijelu. Uglavnom su ga kiselili prije zime i dodavali mu prokuhanu rižu.
Stari Rimljani su toliko cijenili ljekovita svojstva ovog povrća da je ono ušlo u njihovu mitologiju. Tijekom njihovih slavlja na stolu bi se nalazila zdjela puna kupusa, jer su vjerovali da će on apsorbirati alkohol koji su popili.
Stari Grci, Rimljani i germanski narodi pripremali su kupus tako što su glavice slagali u glinene posude, prelijevali octom i posipali solju. Postupak kiseljenja koji se zadržao do danas otkrili su stari Slaveni.
Foto: Bernd Marczak / Pixabay
Odgovori