Kako se riješiti smrdljivih martina? Na kupovne kemijske pripravke brzo se naviknu, pa je najbolje koristiti prirodne preparate na bazi piretrina koji su sigurni za okolinu i ljude.
Svima poznati kukci, smrdljivi martini, dobili su ime po tekućini neugodnog mirisa koju ispuštaju iz žlijezda na prsima kada se nalaze u opasnosti, tj. kada ih se uznemiri. Ime Martin dobili su jer ulaze u zatvorene, tople prostore, za vrijeme Martinja, krajem jeseni, kako bi se sakrili od niskih temperatura.
Ovi kukci imaju usni organ koji sadrži rilo te njime buše i sišu listove biljaka kako bi se hranili njihovim sokovima. Time rade velike štete na povrću, pogotovo na biljkama sa sočnim plodovima kao što je rajčica. Da bi zaštitili svoje povrće, potrebno je provesti mjere zaštite protiv ovih štetnih kukaca.
Smrdljivi martin na povrću
Smrdljivi martini su najpoznatiji pripadnici porodice štitastih stjenica (lat. Pentatomidae). Tijelo smrdljivih martina može biti zelene ili smeđe boje, što ovisi o vrsti i godišnjem dobu. Zbog boje tijela i njihove veličine, u prirodi ih je vrlo teško uočiti. Također, imaju krila koja su karakteristična za red riličara (Hemiptera) kojima se mogu služiti za letove kratkih duljina. Ako ih malo bolje proučite, vrlo lako ćete razaznati opnasti dio krila i gornji dio prednjih krila koji je hitiniziran. Takva krila nazivaju se polupokrilja ili semielitre.
Ovoj vrsti kukaca ne odgovaraju niske temperature. Tijekom zime nisu aktivni nego se nalaze u stanju hibernacije. Period hibernacije traje sve do proljeća, odnosno kada vrijeme postane toplije i temperature postaju sve više.
Kada se u nasadima povrća formiraju plodovi, oni su glavni izvor hranjiva za smrdljive martine. Tada dolaze na biljke kako bi se hranili, a na naličju lišća povrća u skupinama polažu jaja. Iz jaja se razvijaju ličinke koje su izgledom slične odraslim oblicima, jedino su manje u veličini. Ličinke prolaze nekoliko faza da bi dostigle odrasli oblik, a njihova pojava na povrću označava početak invazije i razdoblje intenzivnog hranjenja kada i nastaju najveće štete na povrću.
Budući da ličinke čine najveće štete na povrću, ako je moguće najbolje bi bilo suzbiti ove kukce prije nego što krene invazija. Zapravo, čim se primijete prvi smrdljivi martini na povrću u proljeće, treba krenuti sa suzbijanjem.
Između ostalog, hrane se biljnim sokovima, a što su plodovi biljke i sama biljka sočniji, to će privući i sve više smrdljivih martina koji u većem broju, logično, rade i veće štete.
Njihovom sisanjem, plodovi su oštećeni, postaju ljepljivi i poprimaju neugodan miris zbog tvari koju su izlučili smrdljivi martini dok su obitavali na plodu, tj. biljci.
Od povrća najveće štete čine na rajčici, paprikama, mahunama i patlidžanu.
Smrdljivi martin na rajčicama
Kao i ostalo povrće, račice su, zbog svog sočnog ploda, česta meta napada smrdljivih martina. Štete napada na rajčicama ovise o veličini ploda rajčice u trenutku napada smrdljivih martina.
Kada napad krene u fazi novih, nezrelih, malih plodova, najvjerojatnije se ti plodovi neće niti razviti do kraja. Tako da ćete tako mlade napadnute plodove često naći na tlu jer kao posljedica napada otpadaju sa stabljike.
Kada se smrdljivi martini hrane sa srednje velikim plodovima, uzrokuju oštećenja poput ožiljaka i malih uleknuća koji utječu na izgled ploda.
Najmanje štete nastaju kada se ovi insekti hrane na velikom, zrelom plodu. Tada neće doći do velikih posljedica nego do malih promjena u boji ploda koji je i dalje pogodan za upotrebu i jestiv je.
Osim što stvaraju štete na plodu, smrdljivi martini se hrane listovima i stabljikama rajčica, tako također čineći štete. Iako vam se štete na lišću i stabljici čine minimalne, smrdljivi martin može biti vektor vrlo štetnih virusa koje lako svojim načinom ishrane prenosi na biljku.
Također ostavljaju izmet na listovima i plodovima rajčice koji nikako ne koristi biljci, a ni onima koji će istu konzumirati.
Zaštita od smrdljivog martina
Kako bi zaštitili rajčicu od napada smrdljivih martina održavajte svoj vrt čistim tako da otklonite korove i ostatke biljnih organa jer oni služe kao mjesto za prezimljenje kukaca.
Ako imate vrt manjih dimenzija, čim zatopli, ako primijetite smrdljive martine počnite ih ručno micati iz vrta kako bi smanjili njihovu brojnost i mogućnost nastanka novih generacija.
Ako dođe do velikog napada smrdljivih martina, primijenite zaštitu s jednim od biljnih pripravaka.
Suzbijanje biljnim pripravcima
U poljoapotekama najčešće će vam preporučiti kemijske pripravke, tj. insecticide za suzbijanje smrdljivih martina. Naime, oni će biti učinkoviti prvih nekoliko puta kada ih primijenite, ali nakon nekog vremena i oni će izgubiti na učinkovitosti.
Ovi pripravci gube na učinkovitosti zato što smrdljivi martini imaju nekoliko generacija tijekom godine i svaka nova generacije je otpornija na pripravak. Nove generacije postaju rezistentnije na pripravke. Veće doze vam neće pomoći dugoročno jer će nove generacije opet biti otporne i na te nove doze. Također se ne preporučuje korištenje kemijskih pripravaka, insekticida, jer oni suzbijaju i prirodne neprijatelje smrdljivih martina, a suzbijaju i pčele i ostale korisne kukce koje nam nije u interesu suzbiti.
Da bi spriječili pojavu rezistentnosti među jedinkama smrdljivih martina i kako bi svoje povrće održali zdravima, najbolje je koristiti prirodne preparate koji su dobri za okolinu, a i za ljude.
Preparati s dozvolom za upotrebu u organskoj proizvodnji su oni na bazi piretrina. Također se u organskoj proizvodnji koriste prirodni neprijatelji, paraziti smrdljivih martina – Trichopoda pennipes i Trissolcus basalis. To su vrste kukaca koje parazitiraju jaja i ličinke smrdljivih martina i tako smanjuju njihovu brojnost i intenzitet invazije na povrću.
Ostali prirodni neprijatelji su im ose, ptice i gušteri.
Smrdljivi martini ne vole mirise mente i češnjaka tako da je ove biljke korisno zasaditi između redova vašeg povrća ili na rubove vaših nasada.
Biljni pripravci koje nije komplicirano za napraviti, a pokazali su se učinkovitima u praksi su pripravci od čili paprika, gorušice i od ljusaka luka (lukovine).
Biljni pripravak od čili paprika
Za pripremu ovog pripravka bit će vam potrebno 100 grama čili (ljutih) paprika koje trebate narezati na male komadiće. Zatim narezane komadiće stavite u jednu litru vode. Sve kuhajte jedan sat u posudi s poklopcem na laganoj vatri.
Nakon kuhanja posudu ostavite dva dana kako bi odležala i kako bi ljuta paprika ispustila svoje sokove.
Kada ste spremni za tretiranje, iscijedite tekućinu kako bi se riješili komadića paprika. Za tretiranje vam je potrebno sto mililitara pripremljene tekućine koju ćete razrijediti s deset litara vode. Promiješajte kako bi se ravnomjerno dobivena tekućina raspodijelila po vodi te započnite sa zalijevanjem.
Pripazite da tijekom zalijevanja pokrijete što više listova i dijelova biljke kako bi zaštita bila učinkovitija.
Biljni pripravak od gorušice
Za ovaj biljni pripravak potrebno vam je sjeme gorušice koje trebate usitniti da biste dobili prah. Pola kile (0,5 kg) praha potrebno je dodati u pola litre (0,5 l) vruće vode.
Promiješajte kako bi prah gorušice dobro ispustio svoja svojstva u vodi te ostavite da se ohladi. Tekućinu procijedite i dodajte 9,5 l vode i vaš pripravak je spreman za tretiranje napadnutih biljaka.
Biljni pripravak od ljusaka luka
Potrebno vam je 200 grama ljuski luka koje je potrebno dodati u deset litara kipuće vode, dobro promiješajte i ostaviti pet dana da odstoji. Nakon potrebnog perioda mirovanja, pripravak procijedite i možete krenuti s tretiranjem.
Ako vam je povrće jako napadnuto, možete biljke tretirati svaki dan pa čak i do tri puta dnevno, u periodu od pet dana.
Smrdljivi martini iako mali, svojom brojnošću i načinom prehranjivanja čine velike štete koje ne želimo na svom povrću. Kako bi zaštita biljaka bila što učinkovitija, kontrolirajte biljke na prisutnost ovih kukaca čim zatopli. Pokušajte s pripravcima na bazi prirodnih biljaka koje je jednostavno pripremiti, a neće naškoditi okolini, ostalim korisnim kukcima, a i vama koji ćete konzumirati povrće.
Autor: Mirela Mirić, Foto: Jean-Jacques MILAN/Wikimedia
Odgovori