Nektarina (lat. Prunus persica) svoj je naziv dobila po grčkom bogu Nektaru. U mnogim se dijelovima svijeta naziva "glatkom breskvom" jer se, osim po nedostatku dlačica, gotovo i ne razlikuje od svoje sestre blizanke. Često je prati priča kako je nastala križanjem breskve i jabuke ili čak šljive, no stručnjaci su srušili taj mit. Nektarina se ipak razvila kao samo stalna vrsta, a od breskve je dijeli drugačiji gen, odnosno samo jedan alel, koji uvjetuje razvoj njene glatke kože. Osim kože, stabla nektarine i breskve vizualno se ne razlikuju pa ih je lako zamijeniti prije formiranja ploda.
Članica je porodice ružovki (Rosaceae) i raste u toplim klimama duž obije Zemljine polutke. Njeni korijeni sežu daleko u povijest i geografsku regiju. Najvjerojatnije je kultivirana još prije 4.000 godina u Kini odakle se proširila po čitavom svijetu. Kultivacija nektarine potpuno je jednaka kao i za njenu sestru blizanku breskvu. Najbolje rezultate pokazuje na rahlim ili pjeskovitim tlima, uz normalan ili blago kiselkast pH.
Ovo voće nije omiljeno samo zbog okusa već i zbog nutritivnih vrijednosti. Kriju pravo bogatstvo vitamina A i C, te antioksidansa. Zbog vrlo niskog broja kalorija i masnoća pogodne su za svaku dijetu što ih čini idealnim voćem jer, unatoč smanjenim kalorijama, slatkoće ne nedostaje u njihovim sočnim plodovima. Doduše, dijabetičari bi trebali biti na oprezu jer ipak sadrže velike količine šećera.
Srodnici
Sorte nektarina
Prve su nektarine bila vrlo male i izrazito blijede boje. U usporedbi s današnjim plodovima, mnogi bi rekli da se nikada nisu pravilno razvile. Križanjem sorti nastali su veliki i sočni plodovi kakve danas obožavamo. Poznato je oko pedesetak sorti nektarina od kojih su aktivne njih 20. Najpoznatije sorte su Sun Grand, Fantasia, Flavortop, Crimson Gold, Early Sun Grand, Independence i Stark Redgold.
Sun Grand
Ova sorta ima vrlo krupne i kvalitetne plodove, a na glasu je i da daje obilne berbe. Plod je vrlo mekan i okrugao, te vrlo sladak i žute boje s košticom koja se odvaja od mesa.
Early Sun Grand
Daje obilne doprinose, no vrlo je osjetljiva na bakteriozu pjegavost. Plod je krupan i okrugao, a meso čvrsto i slatko.
Fantasia
Fantasia je samooplodna sorta nektarine svijetlo žute pokožice i s crvenilom koje prekriva najviše polovicu ploda. Koštica joj se odvaja od mesa, a plod je okrugao i razmjerno velik. Kao problem s ovom sortom ističe se neujednačena berba s obzirom na to da nekih godina može slabo roditi.
Flavortop
Flavortop je također samooplodna sorta, krupnog i ovalnog ploda. Koštica ove sorte ne odvaja se od mesa, a ono je žute boje sa žutom i crvenom kožom. Na glasu je koja vrlo slatka i sočna sorta koja daje obilne berbe. Neophodno vrijeme za javorovizaciju ove sorte je 750 sati.
Independence
Ova sorta poznata je po vrlo bujnom stablu i relativno ranoj berbi. Plod je okrugao s krem pokožicom i tamnocrvenom kožom. Meso je čvrsto i slatko, a koštica se odvaja od mesa. Ova sorta posebno je osjetljiva na bakterioznu pjegavost.
Stark SunGlo
Ova sorta daje srednje obilne berbe i ne rađa redovito. Nekih je godina berba izrazito dobra dok nekih godina može biti vrlo slaba. Plod je krupan i lijepe boje, dok je meso žuto, slatko i odvaja se od koštice. Neophodno vrijeme za jarovizaciju ove sorte je 850 sati, a ona je također otporna na bakterioznu pjegavost.
Stark Regold
Neophodno vrijeme za javorovizaciju ove sorte također je 850 sati, a berba je nešto kasnija. Stablo nije veoma bujno, no vrlo dobro i redovito rađa. Plod je okrugli ili ovalni jarkih boja, a meso je žuto, kvalitetno, i odvaja se od koštice. Boljka ove sorte je osjetljivost na bakterioznu pjegavost.
Crimson Gold
Ova je sorta otporna na niske temperature. Plod joj je malen i ovalnog je oblika, a koža je crvena. Meso joj je slatko i žute boje, te je vrlo čvrsto. Ova sorta vrlo obilno rađa zbog čega ju je potrebno prorjeđivati, U suprotnom će plodovi biti izrazito sitni.
Uzgoj nektarina
Nektarina se uzgaja na isti način kao i breskva, te većina voćaka iz iste porodice. Sadi se zasebno jer joj treba mnogo prostora za rast i razvoj, a u početnim je fazama rasta poželjno i uklanjanje drugih biljaka koje rastu oko sadnica. Nektarina treba mnogo vode, pogotovo u fazi razvoja ploda kako bi on bio sočan i sladak. Razmnožavanje se preporučuje okuliranjem iako je moguće i iz sjemena, no tom metodom se razvijaju stabla slabije kvalitete plodova.
Tlo
Nektarine najbolje uspijevaju na pjeskovitim tlima ili onima koja variraju između pjeskovitog i ilovastog. Tlo nužno mora biti rahlo i prozračno, s adekvatnim zračnim, vodnim i toplinskim režimom. Ove biljke trebaju naturalna do blago kiselkastih tla, pH vrijednosti od 6,0 do 7,0.
Klima
Nektarinama paše toplija klima no sadi se na većini stupnjeva geografske širine, osim u vrlo hladnim krajevima. Iako su razdoblja hladnoće potrebna za javorovizaciju biljke, jedan je od poželjnih preduvjeta da temperatura nikada ne pada ispod -10°C, no točna minimalna temperatura ovisi o sorti. U hladnijim se krajevima na nektarine može negativno odraziti pojava mraza u ožujku i travnju. Zbog toga je u takvim područjima nektarine bolje saditi na parcelama sa sjevernom orijentacijom jer će manjak sunca u rano proljeće uzrokovati kasnije pupanje i tako spriječiti uništavanje u početnoj fazi vegetacije.
Slaganje kultura
Nektarine se, kao i većina voćaka, sade zasebno s obzirom na to da im je potrebno mnogo mjesta kako bi mogle razviti korijenje. Zbog jednostavnosti uzgoja, najbolje ju je saditi u voćnjacima uz ostale voćke koje zahtijevaju istu skrb i dohranu.
Sadnja nektarina
Nektarine se obično sade u kasnu jesen. Najbolje je saditi jednogodišnje sadnice iz rasadnika. Postupak sadnje jednak je kao i za breskvu. Ove vrste vole rastresita, prozračna i vodopropusna tla, koja su pjeskovita ili variraju između pjeskovitih i ilovastih.
Kako bi tlo bilo pogodno za sadnju nektarina, ono se najprije treba izravnati kako bi oborinske vode mogle jednoliko prolaziti kroz teren te kako bi se spriječilo zadržavanje vode u mikrodepresijama. Nakon toga je potrebno provesti rigolanje tla, to jest obradu na dubinu veću od 50 cm. Tlo se priprema u ljetnim mjesecima, a nakon rigolanja tlo se poravnava te se površina priprema za sadnju uz pomoć tanjura.
Sadnja sjemena
Sa sadnom nektarine možete krenuti i iz koštice. Dobro opranu i očišćenu košticu nektarine potrebno je ostaviti da se suši najmanje dva tjedna, no preporučuje se i do 2 - 3 mjeseca, na tamnijem i hladnijem mjestu. Nakon toga ih stavite ih u toplu vodu u staklenku i ostavite tako 48 sati.
Sjemenke je najbolje posaditi u supstratu od kokosa koji je prije upotrebe potrebno namakati deset minuta u vrućoj vodi. Supstrat stavite u staklenku ili plastičnu posudu i u njega položite sjemenke na dubinu od 1 - 2 cm. Zatvorite posudu i otvarajte je povremeno na par sati kako bi se sve skupa prozračilo. Supstrat bi uvijek trebao biti vlažan ali ne premokar, što znači da ga morate zalijevati po potrebi.
Biljka će biti spremna za presađivanje kada joj stabljika dosegne visinu između 6 i 10 cm. Presadite je najprije u teglu zajedno sa supstratom, a nakon godine dana spremna je za presađivanje u zemlju.
Sadnja nektarine iz sjemena nije previše preporučljiva jer stabla koja se razviju na ovaj način daju manje doprinose i slabije plodove.
Sadnja sadnice
Sadnju nektarina najbolje je provesti u kasnu jesen. Sadnice se obično nabavljaju iz rasadnika i trebaju biti stare jedu godinu. Nakon pripreme tla za sadnju markira se mjesto za sadnju pojedine sadnice. Jama u koju se polaže sadnica mora biti 50 centimetara u promjeru te isto toliko u dubini. Na dno jame stavlja se NPK gnojivo za voćarstvo. Nakon sadnje poželjno je oko sadnice postaviti stajski gnoj u iskopanom kanalu dubine oko 30 cm.
Održavanje nasada
Preporučljivo je redovito kositi područje oko stabla nektarine. Kod mladih je voćaka do 3 godine starosti također preporučljivo redovito uklanjati korove koji se razvijaju oko sadnica. Nektarine su, kao i breskve, izrazito osjetljive na konkurentski korov, posebice ako sadnice imaju manje vode.
Održavanje i njega
Nektarine se održavaju isto kao i breskve te većina drugog voća. U ranijim je fazama dobro uklanjati korove oko sadnica, dok je u kasnijim razvojnim fazama dovoljno kositi između nasada. Obrezivanje se može vršiti 3 puta godišnje, u proljeće, rano ljeto i kasnu zimu.
Zalijevanje
Nektarini je potrebno mnogo vode, pogotovo od kraja faze cvjetanja pa to sazrijevanja plodova. Na područjima koja su previše suha potrebno je razviti sustav navodnjavanja. Najbolje je vršiti navodnjavanje metodom kapanja. Prvo navodnjavanje potrebno je napraviti 10 dana poslije početka faze cvjetanja, pogotovo ako je razdoblje zime i proljeća bilo sušno. Drugo se navodnjavanje obavlja početkom srpnja, za vrijeme rasta plodova. Treću fazu navodnjavanja protrebno je provesti otprilike mjesec dana prije berbe, najbolje početkom kolovoza.
Ako se ne koristi sustav navodnjavanja, dobro je zalijevati 4 do 6 puta prije berbe s 3 do 6 kanti vode, ovisno o veličini i starosti biljke.
Gnojidba
Za nektarine vrijedi isto pravilo gnojidbe kao i za većinu drugih voćaka. Ona se provodi dušikom, fosforom i kalijem koji su potrebni za razvoj stabla i dobar urod. Ovi se elementi uglavnom dodaju zasebno. Dohrana dušikom vrši se dva puta, i to u proljeće. Prve godine se dodaje se 0,20 kilograma KAN-a po sadnici u dva navrata. Godine nakon toga se količina povećava na 0,30 kilograma, a treće se godine dodaje 0,50 kilograma. Svake sljedeće godine preporučuje se gnojiti količinom od 200 kilograma prije početka vegetacije i još 200 kilograma nakon faze cvatnje.
Fosfor i Kalij mogu se dodavati zajedno u jesen, i potrebno ih je unositi na dublje područje gdje se razvija korijenje. NPK gnojivo dodaje se sadnicama druge godine nakon sadnje i to u jesen, a količina je 0,60 kilograma po sadnici. Treće se godine količina povećava na 1 kilogram. Svake sljedeće godine preporučuje se gnojiti količinom od 700 kilograma po hektaru zemlje.
Razmnožavanje
Nektarina se može razmnožavati iz sjemena, ili cijepljenjem to jest okuliranjem. Okuliranje se može provoditi na budnom ili spavajućem pupu. Na budnom se pupu vrši u proljeće, u svibnju ili početkom lipnja. Kao plemka će poslužiti jednogodišnje zrele mladice s razvijenim vegetativnim pupovima, koje mogu biti i od breskve ili badema. Najvažnije je da su pupovi plemke neoštećeni i zdravi. Oni moraju biti zeleni na presjeku i ne smiju se vidjeti tamnije mrlje. Ako se pup primi odmah kreće faza vegetacije.
Druga metoda, okuliranje na spavajući pup, provodi se u kolovozu ili rujnu. Za plemku se tada može iskoristiti i mladica od te godine na kojoj su dobro razvijeni vegetativni pupovi. Na mladicama je potrebno ostaviti peteljku lista, no plojka se odstranjuje. Također je potrebno odstraniti donji dio mladice na kojem su pupovi slabije razvijeni, ali i dio pri vrhu gdje pupovi još nisu do kraja dozreli. Pripremljene se plemke zamotaju u vlažnu krpu i dobro zatvore u vrećicu. Pup bi se trebao primiti do zime a aktivirat će se u proljeće. Ovi pupovi obično budu jači od onih koji se okuliraju u proljeće, zbog čega je ova metoda u češćoj upotrebi.
Rezidba
Vrh sadnica obično se skraćuje u slučaju da grane ne izbiju na potrebnoj visini. Tada se rade rezovi ispod koji kasnije izbijaju novi pupovi od kojih se moći razvijati nove primarne i sekundarne grane. Do kraja se u proljetnoj rezidbi režu samo grane koje izbijaju prenisko, dok se ostale režu na dva pupa pa se kasnije u ljetnoj rezidbi mogu odstraniti do kraja. Krošnja se rezidbom može formirati u drugoj i trećoj godini vegetacije. Zimska rezidba ne smije se raditi kada su temperature ispod nule. Ona se obično vrši od sredine do kraja veljače, no ako su nasadi u područjima u kojima se mogu desiti proljetni mrazovi, rezidbu je potrebno odgoditi do početka vegetacije.
Bolesti i štetnici
Na nektarine utječu iste bolesti i štetnici kao i na breskve. Kada je riječ o bolestima, najučestalije su gljivice protiv kojih se provodi prskanje fungicidima. Štetnici na koje je potrebno obratiti posebnu pažnju su Breskvin moljac, Breskvin savijač i Breskvina crna uš.
Kovrčavost lišća
Ovo je najčešća bolest koja napada nektarine i breskve u Hrvatskoj a uzrokuje ju gljivica Taphrina deformans. Najprije se uočava na mladim listovima, a nešto rjeđe i na plodovima. Prepoznatljiva je po plojki lista koja je deformirana okruglastim izbočinama. Bolest se uglavnom razvija uslijed hladnijeg (5 do 18°C) i kišnog vremena te vlažnog zraka. Ako je zahvatila manje područje, može se suzbiti micanjem zaraženih listova. Preventivno se biljke mogu zaštiti fungicidima.
Pepelnica
Podosphaera pannosa ili Pepelnica breskve uzrokuje velike štete na samim plodovima. Također ju uzrokuje gljivica koja se katkad može suzbiti rezidbom, a protiv nje je najadekvatnija kemijska zaštita. Dobila je ime po prljavobijeloj prevlaki kojom prekriva zaražene dijelove biljke. Pogoduje joj vlažniji zrak i tople proljetne temperature od 21 do 27°C.
Šupljikavost lista
Šupljikavost lista uzrokovana je gljivicom Stigmina carpophila a pogađa sve koštičave vrste. Često napada voćku nakon berbe kada se prestaje sa špricanjem, a simptomi se javljaju u proljeće, kada nametnik prezimi na vočki. Simptomi su vidljivi na listovima i izbojima, dok plodove napada rjeđe. Ova gljivica može se prepoznati po tamnocrvenim, ljubičastim ili narančastim pjegama na plojki lista. Kako bi se suzbila, potrebno je kemijski zaštiti biljke fungicidima.
Palež cvjetova
Ova je bolest još jedna u nizu gljivičnih infekcija. Uzrokuje ju gljivica Monilia laxa koja napada mnoge vrste voćki. Napada i cvjetove, i izboje i plodove a manifestira se svijetlosmeđom bojom koja podsjeća na palež. Također joj pogoduje vlažno vrijeme i tople temperature od 22 do 28°C. Protiv ove gljivice obično se prska 3 puta od početka do kraja cvatnje.
Breskvin savijač
Ovaj leptir smeđesive boje napada uglavnom vrhove izboja i plodove. Polaže jaja na stablu koja su veličine 1 milimetra i bijela, a nakon nekoliko dana poprimaju žućkastu boju. Iz njih se izliježe smećkasta gusjenica koja kasnije postaje mesnato ružičasta. One ‘kopaju’ hodnike prema dolje po izbojima, a jedna gusjenica može oštetiti čak 6 izboja. Kada se opaze u ranim fazama napada, potrebno je odstraniti i spaliti grane koje su napali. U ranijim se nasadima provodi prskanje insekticidima, dok se u starijim nasadima štite samo plodovi.
Breskvin moljac
Ovo je jedan od najčešćih i najštetnijih nametnika na breskvama i nektarinama. Prva generacija na stablu napada samo izboje dok sve ostale generacije napadaju i plodove. Kada odraste, ovaj se leptir može prepoznati po sivoj boji, i nešto je veći od breskvinog savijača. Jaja koja polaže su izdužena i narančaste boje, dok su gusjenice tamnije smeđe s crnom glavom. Ovaj štetnik može prezimiti na granama u obliku male gusjenice, dok se odrasli leptiri javljaju tek u svibnju. Gusjenice prve generacije napadaju izboje, dok one druge generacije idu na plodove. Male se gusjenice mogu suzbiti prskanjem zimi dok se u kasnijim fazama štite samo plodovi.
Breskvina crna uš
Ovaj štetnik je poznat po tome da najviše štete radi u rasadnicima. On uglavnom napada vrhove izboja i korijenje. Crne su boje i vrlo sitni, oko 2 milimetra. Brzo se razmnožavaju i mogu imati do 20 generacija tijekom jedne godine.
Upotreba nektarina
Ova je božanska voćka obožava i sama za sebe, ali i u osvježavajućim ljetnim desertima. No, nektarina nije samo ukusna i sočna, ona je i jako dobra za zdravlje organizma. Obiluje vitaminima, mineralima i dijetalnim vlaknima, dok istovremeno ima vrlo malo do gotovo ništa kalorija.
Berba
Plodovi nektarine obično su zreli za berbu krajem kolovoza i početkom rujna, no točan period berbe ovisi od sorte do sorte. Plodovi iz ranijih berbi uglavnom se konzumiraju odmah sa stabla, dok se oni iz kasnijih berbi mogu čuvati u podrumima i hladnjačama. Nektarine se mogu brati i nezrele te se držati u papirnatoj vrećici na sobnoj temperaturi nekoliko dana.
Skladištenje
Nakon jesenske berbe plodovi nektarina mogu se skladištiti u podrumima ili hladnjačama. Nektarine se inače mogu i zamrzavati, te cijediti i njihov se sok tako može prezervirati.
Kulinarstvo
Nektarina se u kulinarstvu koristi jednako kao i većina voćaka iz njene porodice. Ona je pogodna za pečenje pa se tako može naći u pitama, a najviše je vole hladni i osvježavajući ljetni kolači. S obzirom na sočnost i osvježavajuća svojstva rado je viđena gošća u sladoledima, parfeima i sorbetima. Od nje se može praviti ukusan sok, a može se i miješati u razne voćne salate gdje će obogatiti drugo voće svojom slatkoćom i nježnom teksturom. Od nje se također često rade i džemovi i pekmezi, no odlična je i sama za sebe kao prirodni slatkiš.
Medicina
Ova je voćka vrlo bogata vitaminom A i C, a sadrži i bogatstvo antioksidansa. Osim toga, u njoj se može naći i vitamini E i K, te B kompleks. Od minerala je bogata kalcijem, magnezijem, kalijem i fosforom. Obiluje dijetalnim vlaknima zbog čega je vrlo doba čistač organizma. Nektarina zbog svojih ljekovitih svojstva čuva zdravlje srca i krvnih žila te pomaže u regulaciji kolesterola. Osim toga, ova dragocjena i slatka voćka čuva zdravlje očiju, može poboljšati probavu a odlična je i za kožu. Zbog obilja vlakana i manjka kalorija super je izbor za svaku dijetu. Jedini na oprezu moraju biti oboljeli od dijabetesa jer uz sve ostale nutrijente krije i pravo bogatstvo šećera.
Zanimljivosti
Iako se smatra da je ime dobla prema grčkom bogu Nektaru, ova se voćka prvi puta jasno spominje 1616 u britanskoj literaturi. Smatra se da je kultivirana u Kini prije 4.000 godina, odakle se proširila najprije u Perziju, a zatim i u Grčku te Italiju, zajedno sa svilom na njenom putu. U Ameriku su je donijeli Španjolci 1768. godine je već bila proširena od New Yorka do Jamajke.
U 15. je stoljeću svjetska prijestolnica nektarina postala Francuska zbog opsesije Luja XIV ovim carskim voćem. U to se vrijeme na francuskom dvoru uzgajalo više od trideset sorti nektarina.
Foto: utroja0 / Pixabay
Odgovori