Lipa (lat. Tilia) je rod listopadnih stabala iz porodice sljezovki (Malvaceae). Ovom rodu pripada oko 40 vrsta drveća čija stabla mogu biti visoka 25 - 30 m. Drvo lipe je zbog svoje elastičnosti i mekoće jako cijenjeno u rezbarstvu i kiparstvu. Mlada stabla imaju tanku i glatku koru smeđe boje, a kod starijih je stabala kora tamnosive boje i uzdužno je ispucala.
Lipa ima dubok korijenski sustav te pravilnu i široku krošnju. Tamnozeleni listovi su srcoliki, a iako se u jesenskim mjesecima osuše, na stablima ostanu sve do kraja zime. Sitni dvospolni cvjetovi lipe su žuti, pravilnog oblika i skupljeni su paštitaste cvatove. Imaju ugodan miris, a oprašuju ih različiti kukci. Cvjetanje obično traje 2 - 3 tjedna, ali zna se dogoditi da nekada završi i nakon pet dana. Plod lipe je okruglasti oraščić crvenkaste boje, koji sadrži nekoliko sjemenki.
U prirodi lipa često raste u listopadnim šumama. Iako je riječ o stablu koje je dosta velikih dimenzija, mnogima je prvi izbor kada je u pitanju uzgoj drveća pa je tako, osim u gradskim parkovima i uz ceste, možemo vidjeti i u mnogim privatnim dvorištima. Dobro podnosi zagađen zrak, tla lošije kvalitete i ostale negativne čimbenike koji su karakteristični za urbane sredine. Može se koristiti za ispašu pčela te za formiranje vjetrozaštitnih pojaseva, visokih živih ograda i drvoreda.
Srodnici
Vrste lipe
Od četrdesetak priznatih vrsta lipe, u Hrvatskoj su najznačajnije sljedeće vrste:
- Tilia urticifolia (koprivasta lipa)
- Tilia platyphyllos (velelisna lipa)
- Tilia cordata (sitnolisna lipa)
- Tilia tomentosa (srebrnolisna lipa)
Sadnja lipe
Lipa se može razmnožavati sjemenom i vegetativno. Za uzgoj su pogodna vlažna i dobro drenirana plodna tla, ali može rasti i u tlima lošije kvalitete te u manje povoljnim uvjetima. Najbolja mjesta za sadnju su pozicije do kojih dopire izravna sunčeva svjetlost ili one s djelomičnom sjenom. Lipi odgovaraju tla neutralne do alkalne pH-vrijednosti, ali može podnijeti i blago kisela tla.
Sadnice lipe se tijekom jeseni postavljaju u rupe na jednaku dubinu na kojoj su prethodno rasle. Rupe se prvo ispune zemljom do polovice, a zatim se zemlja dobro utisne nogom kako bi izašao sav zrak. Sadnica se obilno zalije vodom pa se doda ostatak zemlje. S obzirom na to da je riječ o stablu velikih dimenzija, između sadnica treba biti 6 do 9 metara razmaka. Lipa se negdje koristi za zaštitu od jakih udara vjetra ili za formiranje drvoreda, ali se zbog njenih dimenzija ne bi trebala saditi u ulicama koje su jako uske.
Uzgoj lipe
Uzgoj lipe nije kompliciran jer ovo stablo ne zahtijeva posebnu brigu jednom kada ojača. Mlada stabla lipe treba zalijevati jednom ili dva puta tjedno tijekom prva dva ili tri mjeseca, dok su ona starija otpornija na sušu. Tlo treba održavati vlažnim, ali ne smije biti natopljeno vodom.
Kako bi se održala potrebna količina vlage, bilo bi dobro malčirati tlo oko stabala. Za malčiranje se koriste organski materijali poput borovih iglica, lišća ili kore drveća. Malčiranjem se također postiže suzbijanje korova i održava se odgovarajuća temperatura tla. Osim toga, raspadanjem organskog materijala u tlo dospijevaju i potrebne hranjive tvari. Kako ne bi došlo do truljenja, malč postavite nekoliko centimetara dalje od stabla.
U proljeće se sa stabala lipe režu odumrle, bolesne ili polomljene grane. Ako želite održati određenu veličinu stabla ili formirati neki poseban oblik, lipu možete oblikovati tijekom proljeća i ranog ljeta.
Bolesti i štetnici
Lipa je jako privlačna različitim insektima, a štetnici koji se mogu pojaviti na ovim stablima su japanski pivac, crveni pauk i lisne uši. Na starijim stablima uglavnom ne mogu napraviti značajniju štetu pa nije potrebno poduzimati nikakve posebne mjere zaštite.
Upotreba lipe
Lipa je izvrsna medonosna biljka s koje pčele skupljaju pelud i nektar. Nektar najbolje luči pri višim temperaturama i uz vlažnost zraka od 65 do 98%. Za medenje su pogodna mjesta koja su zaštićena od vjetra i naglih promjena. Med od lipe je jako cijenjen, a prinos se u prosjeku kreće oko 20 kilograma po jednoj košnici. U tekućem stanju je svijetložute do zelenkaste boje, a nakon dva do tri mjeseca se kristalizira u srednje čvrste kristale.
Od cvjetova lipe radi se čaj koji kombiniran u jednakom omjeru s kamilicom i bazgom pomaže u snižavanju temperature. Lipa sadrži p-kumarinsku kiselinu koja ima diuretsko djelovanje pa čaj od lipe pospješuje mokrenje i znojenje te tako pomaže u izbacivanju nakupljenih toksina.
Također pomaže kod problema s probavom, nadutosti, proljevom, mučninom i povraćanjem. Poznat je po svom umirujućem djelovanju pa se u narodnoj medicini upotrebljava za ublažavanje anksioznosti, tjeskobe, nemira i kroničnog stresa. Iako je ljekovit, čaj od lipe ne treba konzumirati u prevelikim količinama niti na duži period jer može nepovoljno djelovati na srce.
Cvjetovi se beru samo s onih stabala koja ne rastu u zagađenim područjima, a najbolje ih je brati odmah na početku cvatnje, prije nego ih kiša ispere. Beru se ujutro, dok sunce još nije prejako, a nakon toga se suše na prozračnom mjestu u hladu, rašireni u tankom sloju. Kada se dobro osuše treba ih spremiti u staklenke ili papirnate vrećice i čuvati na tamnom i suhom mjestu.
Zanimljivosti
Lipa je, nakon hrasta, Slavenima predstavljala najsvetije drvo. Lipi su prinosili žrtve, a budući da su vjerovali da grom nikada ne udara u ovo stablo, u svoje su nastambe stavljali grančice lipe kao zaštitu od gromova. Slaveni su također vjerovali da su lipine krošnje dom božice Vide, zaštitnice bračne ljubavi i sloge.
Zbog toga su često sadili lipe, a najviše ih je bilo zasađeno u Bosni i Hercegovini, na području oko Bihaća, Livna, Kreševa i Tomislavgrada. Stari Slaveni koji su živjeli na tim područjima smatrali su da sječa ovog drveća donosi nesreću.
Životni vijek lipe iznosi oko 100 godina, a prema nekim izvorima, u Gloucestershireu na jugozapadu Engleske postoje primjerci stari čak 2.000 godina. U Sloveniji se nalazi 700 godina stara sitnolisna lipa i jedno je od najdebljih stabala ondje.
Među germanskim plemenima lipino se drvo koristilo za izradu štitova, a s obzirom na to da je relativno lagano, kasnije se počelo upotrebljavati za izradu lutki i marioneta. Zbog jednostavne obrade i dobrih akustičnih svojstava, također se upotrebljava za izradu tijela električnih gitara te nekih puhačkih instrumenata.
Bjelogorično drveće
Lipa je jedna od brojnih vrsta bjelogoričnog drveća. Ono što je svim vrstama zajedničko je to što im lišće, koje se pojavljuje u proljetnim mjesecima, tijekom jeseni mijenja boju iz zelenih nijansi u tople crvene, žute, narančaste ili smeđe tonove. S obzirom na to da lišće prije zime otpada sa stabala, ovu vrstu drveća još nazivamo i listopadnim drvećem.
Bjelogorično ili listopadno drveće razlikuje se po visini koju može doseći, kori drveta, obliku krošnje, obliku listova, tipu korijena, izgledu plodova i cvjetova itd. Većina ovog drveća u proljeće cvjeta mirisnim cvjetovima koji privlače kukce i na taj se način oprašuju. Iz oprašenih cvjetova razvijaju se plodovi koji su kod nekih vrsta bjelogoričnog drveća jestivi, a kod nekih nisu.
Osim lipe, vrste koje su najzastupljenije na našim prostorima su hrast lužnjak i kitnjak, topola, divlji kesten, grab, jasen, bazga, bagrem, divlja trešnja, jablan, platana, lijeska, pitomi kesten, javor, joha, breza, brijest, vrba te stabla raznih voćaka.
Foto: Hans/Pixabay
Odgovori