Smatra se kako je uzgoj rotkvica prvo počeo u Aziji, a od tamo se proširio na ostatak svijeta. Rotkvica (lat. Raphanus raphanistrum subsp. sativus) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka, a uzgaja se zbog jestivog zadebljalog korijena i zelenih listova koji se upotrebljavaju nešto rjeđe nego korijen. Nadzemni dio biljke je skraćena stabljika iz koje se razvija lišće. Cvjetovi rotkvice skupljeni su u grozdasti cvat, a plod je sastavljen od tri do šest nepravilnih sjemenki smeđe boje.
Rotkvica je vrlo otporna biljka. Sadrži eterično ulje koje joj pruža poseban okus, a iako pri spomenu rotkvica prvo pomislimo na malene crvene plodove, postoje još i rotkvice u crnoj, grimiznoj, zelenoj i žutoj boji.
Također postoje sorte rotkvice koje su veće i imaju duguljast i valjkast korijen, ali one nešto sporije rastu. Riječ je o sortama koje mogu prezimiti te o orijentalnim sortama koje su poznate pod nazivom daikon. Daikon, japanska rotkva, bijela rotkva ili zimska rotkva ima korijen bijele boje, a najpopularnija je u azijskim zemljama. Sadrži veliku količinu kalcija, fosfora i željeza.
Rotkvica je svakako najpoznatiji predstavnik roda Raphanus, ali crna rotkva (Raphanus sativus var. niger) koja se tijekom cijele godine kontinuirano konzumira u zemljama sjeverne Europe. Iako se za uzgoj najčešće koristi crna rotkva, također postoje kultivari bijele, ljubičaste, smeđe ili žute boje s crvenim ili bijelim unutrašnjim dijelom. Crna rotkva ima pikantan i ljut okus, a kako bi se on ublažio, rotkva se može izdubiti, ispuniti medom i ostaviti da odstoji preko noći.
Sadnja rotkvice
Rotkvice je poprilično lako uzgojiti, a najbolje im odgovara rahlo tlo koje ima sposobnost zadržavanja vlage. Tlo prije sadnje treba dobro prekopati i ukloniti kamenčiće, ako ih ima. PH vrijednost tla trebala bi biti oko 6, a netom prije sadnje dodaje se i gnojivo.
Gnojivo ne treba dodavati ako su u tlu gdje želimo posaditi rotkvicu prije toga rasli grašak ili grah mahunar, jer oni iza sebe ostavljaju zemlju bogatu dušikom, a prevelike količine dušika mogu smanjiti kvalitetu prinosa.
Točno vrijeme sadnje rotkvica ovisi o temperaturama zraka i stanju tla. Sadnja se u mediteranskim dijelovima obično obavlja u veljači, a u kontinentalnim dijelovima u ožujku. Sadnja se može obavljati i u ljetnim mjesecima, a kasne sorte za uzgoj u zatvorenim prostorima sade se u jesen.
Rotkvice se sade u slijedu i to svaka dva tjedna. Rupe u koje se sije sjeme trebale bi biti duboke oko 1 cm i udaljene 15 cm. S obzirom na to da rotkvica ne voli biti stisnuta, biljke se nakon nicanja prorjeđuju na 2 cm.
Rotkvice koje su namijene za prezimljavanje u vrtu treba sijati u rupe duboke 20 cm, a razmak između biljaka trebao bi biti oko 30 cm. Nakon obavljanja sjetve tlo treba dobro poravnati.
Niže sorte rotkvica mogu se uzgajati kao usjev koji se vraća. S obzirom na to da rotkvicama ne odgovaraju visoke temperature, rani i kasni usjevi uzgajaju se na otvorenom, a kod ljetne sadnje treba paziti da su biljke posađene na sjenovito mjesto ili da su okružene drugim biljkama.
Rane i kasne sorte također se mogu uzgajati u zatvorenom prostoru, samo je važno redovito ih provjetravati i zalijevati.
Za uzgoj u loncima treba birati posude koje su velike barem 30 cm, a duboke do 20 cm. Rotkvice u loncima treba redovito zalijevati i gnojiti, a sade se u kompost od ilovače.
Rotkvica se na istom mjestu može saditi tri godine, ali nije preporučljivo uzgajati je na zemljištima na kojima su prethodno rasle druge kulture koje pripadaju istoj porodici kao i ona. Dobro će se uklapati i kao predusjev i naknadni usjev, a najbolje ju je saditi nakon kultura koje su gnojene organskim gnojivom.
Za rotkvicu su dobri susjedi grašak i salata.
Uzgoj rotkvice
Rotkvica najbolje raste pri temperaturi od oko 17°C, a minimalna temperatura neophodna za rast je oko 5°C. Otpornije sorte mogu podnijeti temperature do -4°C.
Rotkvica zahtijeva ravnomjerno raspoređenu vlažnost u tlu, 60 – 76% poljskog kapaciteta za vodu. Vlaga tla nikada ne bi smjela pasti ispod 60%. Pravovremeno navodnjavanje je jedna od najvažnijih mjera održavanja usjeva, a rotkvicu tijekom vrućih dana treba svaki dan orošavati.
Prevelika suša može dovesti do pucanja korijena, a s druge strane, nasad ne treba ni pretjerano zalijevati. Sa zalijevanjem treba pažljivo jer ako se rotkvica zalijeva pretjerano, lišće će bujati, a korijen će slabije rasti.
Nasad rotkvica treba redovito i plijeviti.
Bolesti i štetnici
Kod uzgoja rotkvica probleme mogu stvarati muhe, puževi i ušenjak.
Berba i skladištenje
Rotkvice su spremne za berbu otprilike dva i pol mjeseca nakon sadnje. Bere se onda kada su listovi dugi do 7 cm. One koji narastu duže od toga možemo pripremati za jelo kao špinat. Kada je u pitanju uzgoj rotkvice na otvorenom, berba se može obavljati od travnja do studenog, dok se u mediteranskim dijelovima može početi brati već u rano proljeće.
Gomolji koji su spremni za berbu uglavnom su veličine oko 15 mm. Berba se na većim površinama obavlja strojevima, dok se na manjim površinama rotkvica vadi ručno čupanjem. Izvlači se odmah po dozrijevanju jer može brzo otići u sjeme ili se može dogoditi da korijen odrveni.
Kasne sorte je moguće ostaviti da prezime pa izvlačiti i konzumirati po potrebi. Nasad u ovom slučaju treba zaštititi slamom i pustiti da biljke izrastu do 35 cm, zbog uvjeta koji tada vladaju neće puno izgubiti na kvaliteti.
Rotkvice se nakon berbe vežu u vezice i slažu u kutije. Ako je berba obavljena pomoću strojeva, plodovi se obično prodaju bez listova, prethodno oprani i upakirani u male vrećice ili kutije.
Plodove koji se neće konzumirati odmah nakon berbe treba spremiti u najlonske vrećice i čuvati u hladnjaku. Ovako ih možemo održati svježima do tjedan dana.
Rotkvice u kuhinji
Sirove narezane, ribane ili cijele rotkvice najčešće se dodaju salatama, ali mogu se dodavati i juhama ili raznim prilozima. Rotkvice se tradicionalno uz jaja, šunku i mladi luk nalaze na trpezi za Uskrs. Možemo ih i kiseliti.
Upotrebljivo je i lišće rotkvica. Mladi listovi se konzumiraju svježi i sirovi, a stariji se pripremaju na isti način kao i špinat.
Ljekovita svojstva rotkvica
Rotkvica je niskokalorična namirnica i ubraja se u jednu od popularnijih povrtnih vrsta na svijetu. Sadrži samo 16 kalorija, a bogata je vitaminima, mineralima i antioksidansima. Rotkvica je dobar izvor kalija, bakra i mangana te vitamina B6, C i K.
Posjeduje snažna antibakterijska i antigljivična svojstva, a osobito je popularna za prevenciju i ublažavanje simptoma bolesti dišnih puteva poput astme i kašlja. Lako i brzo rješava sve tegobe povezane sa žuči i jetrom, a pomaže i pri stvaranju crvenih krvnih stanica – samim time i boljoj opskrbljenosti organizma kisikom.
Dobra je za detoksifikaciju i pomaže u prevenciju raka grla, želuca, crijeva i bubrega.
Sok od rotkvice u alternativnoj je medicini stari lijek koji se koristi za bolji rad probave. Ako se konzumira prije obroka, pomaže kod zatvora. Također ublažava simptome hemoroida i bolno mokrenje, smanjuje rizik od upale urinarnog trakta i čisti bubrege.
Konzumacija rotkvica ne preporučuje se osobama koje pate od upale želuca, crijeva i sluznice, imaju čir na želucu ili neku bubrežnu bolest.
Povijest
Rotkvica je drevna biljka koja se uzgaja više od 3.000 godina i oduvijek je bila cijenjena. Latinski naziv ove biljke Raphanus sativus u prijevodu znači kultivirani kupus.
Rotkvica se u doba starih Rimljana koristila kao sredstvo plaćanja, a egipatski robovi su je svakodnevno imali na jelovniku. Pronađena je i u Keopsovoj piramidi, što dokazuje da se uzgajala u Egiptu nekoliko tisuća godina prije Krista. Prije nove ere počela se uzgajati i u Kini i Japanu.
Ovo povrće je bilo popularno i kod starih Grka koji su ga toliko voljeli da su ga prinosili kao žrtvu bogovima. U srednjem vijeku je rotkvica izgubila na popularnosti i u tom je razdoblju smatrana simbolom svađe i sukoba.
Foto: kati1824 / Pixabay
Odgovori