Na otoku Mljetu je poznato ime Mljetska banana. Zovu ga i “kruhom svetog Ivana”. Najpoznatiji je pod nazivima rogač, rogoc, rožić, rožki, rožičak, rožički, kaluber, karuba i slatka korica. No, jedno je sigurno: koliko god imena rogač imao jedna je činjenica o njegovoj kvaliteti. Ovo je zlata vrijedna mahunarka kojoj nedostaje više pažnje. U Hrvatskoj ne postoji organizirani uzgoj ili otkup rogača.
S obzirom na lakoću uzgoja to je veliki propust. Ova mahunarka ima brojne prednosti. Možemo ju koristiti i svježu i suhu. Hranjiva vrijednost rogača jednako je visoka njegovoj ljekovitoj vrijednosti. Stoljećima unatrag ljudi su poznavali i koristili ovu biljku što u ishrani, što u ljekovite svrhe.
Nažalost, danas je rogač jedna od zapostavljenih biljaka, a nekada su obitelji uspješno poslovale samo od uzgoja rogača. Uzgoj rogača u Hrvatskoj je trenutno samo dodatno zanimanje za veliku većinu uzgajivača. Na policama se nalaze proizvodi od rogača koji su isključivo uvozni. No, s novijim spoznajama o korisnosti ove mahunarke svijest o uzgoju rogača bi se trebala podići.
Izgled rogača
Rogač ili lat. Ceratonia siliqua je drvenasta zimzelena voćka. Njegovo ime dolazi od naziva za rog. Mahunarka je tvrda i oblika roga. Obično raste kao stablo, ali ponekad ga srećemo i u obliku grma.
Stablo rogača je razgranato, deblo je široko, a krošnja gusta. Stablo je obično 5-10 metara visine, no u iznimnim slučajevima, može narasti do 20 metara. Deblo je najčešće visoko 0,5 do 0,7 metara. Starije grane su šuplje. One se savijaju ka tlu. Mlade grane stoje uspravno i rastu u unutrašnjosti krošnje. Kora je glatka i smeđa.
Korijen rogača je razgranat i snažan. Može narasti do 2 metra u dubinu, ali se glavnina razvija na 0,8 do 1 metar dubine.
Listovi rogača su parno perasti i sastoje se obično od 8 do 20 liski. Te liske su ovalno-eliptičnog oblika, kožnate, sjajne, tamnozelene boje, duge od 6 do 20 cm i široke 2,5 do 7 cm.
Svake druge godine, u lipnju, liske opadaju kako bi se rogač podmladio. Cvjetovi su brojni, sitni, crvene boje, imaju 5 latica, lapova i prašnika, te jedan tučak. Cvjetovi su dvospolni, muški ili ženski. Za razliku od ostalih biljaka, rogač cvjeta na jesen, od rujna do prosinca, a tek naredne godine daje plodove.
Uzgoj rogača
Rogač je jako zahvalan za uzgoj. Može se saditi pojedinačno ili u gustom sklopu. Biljka nije zahtjevna, čak se može uzgajati na mjestima koja većini biljaka ne odgovaraju. Za uzgoj rogača potrebno je uložiti minimalno truda, energije i sredstava. Rogač uspijeva na kamenjaru, u zajednicama makije ili šume, te na nagnutim terenima koji ne prelaze 5% nagiba. Južne i jugoistočne ekspozicije mu najviše odgovaraju.
Tolerantan je prema drugim biljkama kao što je vinova loza, breskva, maslina, bajam. Korijen rogača je jako dubok stoga može preživjeti dugotrajne sušne periode. No, ako ste posvećeni intenzivnom uzgoju rogača potrebno je redovno navodnjavati, posebno ljeti. Količina vode koja je potrebna rogaču na godišnjem nivou iznosi od 250 do 550 litara. Biljka ne podnosi višak vode u tlu.
Prilagodljiv je raznim vrstama tla. Ne odgovaraju mu teška glinasta tla, ali zato uspijeva na kamenitim i duboko pjeskovitim. No, plića i kamenitija tla znače slabije razvijeniju krošnju i slabiji urod. Tlo mora biti dobro drenirano i vodopropusno, dovoljno bogato humusom i kiselosti u rasponu od 6,2 do 9.
Srednje je otporan na zaslanjenost tla.
Voli vruća ljeta, suše, topla proljeća i blage zime. Ipak, jako je osjetljiv na mraz, posebno u fazi cvjetanja. Već na temperaturi od -4°C strada, dok stabla mogu trpjeti temperaturu do -7°C i ljeti do +40°C.
Pri intenzivnom uzgoju stabla se sade u razmaku 8×6 ili 9×7 metara, a ako su plića skeletna tla do 10×10 ili 10×12 metara ako su plodnija tla.
Sjeme se prije sadnje treba tretirati vrućom vodom i takvo bi trebalo ostati nekoliko dana. Klijanje se desi 12 do 37 dana. Rogač je jedna od onih biljaka koja ima slab postotak klijanja. Jamice u koje se sadi sjeme trebale bi biti duboke od 2,5 do 5 cm. Stablo može doseći visinu od 10 metara, pa se preporučuje sadnja mladica na 10 metara razdaljine, dok je međuredni razmak oko 7 metara.
U Hrvatskoj se uzgaja na Visu, Hvaru, Korčuli i Šolti, te oko Dubrovnika. Zanimljivo je da jedno mjesto na otoku Šolta nosi ime Rogač.
Sorte rogača
Veliki je broj sorti rogača. Hrvatske sorte se ubrajaju u jedne od najkvalitetnijih. Sorte se dijele po vremenu cvatnje na rane, srednje i kasne. No, druge važnije odrednice sorti su broj i masa sjemenke.
Poznate svjetske sorte su:
- talijanske amele di bari, bonifacio, gibiliana, saccarata, tantllio
- španjolske banya de cabra, casuda, matalafera, ramillete, negra i rojal
- kalifornijske bolser, clifford, conejo, horne, imeja, i santa fe
- ciparske, koumbota, tylliria,
- tuniška sorta sfax
U Hrvatskoj se rogač uvijek razmnožavao sjemenom tj. generativno. Zbog toga imamo veliki broj novonastalih sorti, domaćih samo Hrvatskoj. Naše sorte ne zaostaju za svjetskim u pogledu kvalitete i količine uroda.
To su sljedeće sorte:
- komiški veliki, krupni ili tusti
- medunac
- puljiški ili puiški
- šipanski tj. boglićev ili boglički
Na dubrovačkom području uzgajaju se još: koštunac, moliški i mekiš.
Komiški rogač
Ovaj rogač je naša autohtona sorta s otoka Visa. Vrhunske je kvalitete i to je naša najbolja sorta. Njegova rodnost je redovna. Mahune se dugo mogu čuvati u skladištu, prerađivati, lako se lome i melju. Plodovi su zreli krajem kolovoza, početkom rujna.
Medunac
Medunac je autohtona sorta iz Blata s otoka Korčule. Sorta je stalna i može se čuvati u skladištu. Plodovi su ukusni, mesnati i aromatični, i imaju visok udio šećera. Ovo je naša najranija sorta jer plodovi dozrijevaju u kolovozu.
Puljiški
Puljiški rogač je podrijetlom iz Italije. To je jedina strana sorta na hrvatskom tlu. Ovaj rogač je visoke rodnosti, plodovi su slatki i mekani, a sorta je stalna. Plodovi su tvrdi i teško se melju i lome, a sazrijevaju krajem kolovoza.
Šipanski
Šipanski rogač je autohtona sorta s otoka Šipan. Sorta je stalna, mahune se teško lome i melju. Plodovi dozrijevaju krajem rujna. Široki korčulanski rogač je nepoznatog podrijetla. Najviše je zastupljen u mjestima Smokvica, Žrnovo, Lumbarda. Plodovi su veliki, dugi, široki i masom su teži u odnosu na ostale plodove rogača. No, u odnosu na ostale vrste slabo se čuvaju u skladištima. Plodovi dozrijevaju početkom rujna.
Berba rogača
Berba rogača je najskuplji posao vezan za uzgoj ove biljke. Naime, berba se vrši ručno ili uz pomoć štapova. Idealno vrijeme je tijekom kolovoza i rujna jer tada plodovi zriju. U pravilu rogač rađa svake druge godine. Jedno stablo može dati od 50 do 90 kg uroda. Međutim, pojedina stabla imaju izuzetnu rodnost i daju od 200 do 300 kg.
Mlado stablo rogača rodi nakon 6 do 7 godina od sadnje. Sjemenke su tvrde i smještene u mahuni koja potamni i postaje spljoštena, zrela i duguljasta. Plodovi mogu ostati na drvetu u mahunama relativno dugo ako su svi uvjeti povoljni.
Mahune se poslije berbe suše ili u sušarama ili na zraku. Potom se usitnjavaju ili melju da bi dale rogačevo brašno.
Razmnožavanje
Divlji rogač se razmnožava sjemenom i prvi rod daje između 10. i 15. godine života.
Rogač se inače razmnožava sjemenom i cijepljenjem, tj. Genitivno sjemenom zbog dobivanja podloga i vegetativno cijepljenjem.
Drvo rogača sporo raste i živi jako dugo, do 200 godina.
Orezivanje i gnojidba
U prvim godinama života, kada se formira uzgojni oblik rogača, isti se orezuje u oblik vaze.
Gnojidba se vrši na jesen tako što se gnojivo razbaca oko stabla. Ako želite plodonosna stabla potrebno je često gnojenje.
Bolesti i štetnici
Rogač je jedna od najzahvalnijih biljaka za uzgoj. Otporan je na razne bolesti i štetočine. No, pojedine vrste plijesni i gljivica mogu napasti jedinku i izazvati deformaciju mahune.
Štetočine koje najčešće napadaju rogač su: rogačev moljac, rogačeva muha, lisne uši i mnogobrojni glodavci.
Preventivna zaštita nije potrebna zbog otpornosti biljke. Zaštita se vrši tek ona kada dođe do bolesti ili napada štetočina.
Skladištenje
Rogač ne zahtijeva poseban vid skladištenja jer ima čvrstu i žilavu koru. No, idealno bi bilo da se čuva na suhom mjestu, te da nije izložen direktnoj svjetlošću sunca.
Korištenje rogača
Rogač je biljka puna ljekovitih svojstava. Najveću koncentraciju ima vitamina A, a potom slijede vitamini iz grupe B, te vitamini E i D. Rogač je bogat mineralima. Najviše sadrži magnezij, kalcij, kalij, mangan, željezo, fosfor, selen. Ova biljka je bogata antioksidansima i riboflavinima.
Rogač je izuzetno koristan pri liječenju stomačnih tegoba i gastroenteroloških problema. Sadrži dosta vlakana, blagotvorno djeluje na probavu i može se koristiti kao probiotik jer ublažava dijareju i obnavlja mikrofloru crijeva. Koristi se za ublažavanje mučnina.
Rogač regulira razinu šećera u krvi jer većina njegovih sastojaka odlazi na šećer, pa je dobra hrana za dijabetičare. Osim toga, rogač snižava loši kolesterol, što je izuzetno bitno za osobe oboljele od kardiovaskularnih bolesti.
Rogač sadrži bitne količine tanina i galne kiseline što ga čini dobrim antiseptikom i antibiotikom.
Poznate su njegove dobre strane u borbi protiv tjeskobe i anksioznosti.
Osobe sklone astmatičnim napadajima i kašlju bi trebale da u ishranu uvedu ovu iznimno ljekovitu biljku.
Rogač u prehrani
Rogač je najpoznatiji kao zamjena za čokoladu. Mljeveni rogač jako je sličan teksturom i izgledom kakau, no ukus im nije isti. Razne slastice, čokolade, kolači i pite se rade za osobe alergične na čokoladu i dijabetičare upravo od mljevenog rogača. Za razliku od kakaa, rogač je izuzetno sladak i nije mu potrebno mnogo šećera.
Ne sadrži kofein i izvrsna je zamjena za kavu, a može služiti i kao dodatak kavi.
Svježi, mljeveni rogač dodatak je mljevenim orasima u nekim slasticama, ali jednako je ukusan i sam. Jako dobro se slaže s drugim okusima poput okusa jabuka, grožđica, smokava i badema.
Sjemenke rogača se koriste pri izradi krema i pudinga jer imaju veliku sposobnost zgrušavanja.
Brašno od rogača je još jedna blagotvornost u kulinarstvu. Koristi se kao sredstvo za tamnjenje hrane i stabilizator. Koristi se u izradi aroma, pudinga, toplih napitaka, ali i sredstava za mršavljenje i energetskih pločica. Brašno rogača sadrži preko 80% ugljenih hidrata i oko 5% proteina, te malo masti.
Slastice od rogača su izuzetno zdrave jer imaju nisku kalorijsku vrijednost od prave čokolade.
Rogač se također koristi i van slastičarstva. Naime, ribe poput lososa, tune, pastrve i dimljene ribe odlično se služe uz nadjev od rogača. Nalazimo ga i u raznim kremastim sirevima, namazima, majonezi.
Od rogača se dobivaju tri glavna proizvoda: brašno, ekstrakt i guma (karuba).
Brašno dobivamo iz pulpe ploda ili cijelog ploda. Ekstrakt se dobiva iz sušenog ploda koji može se pržiti ili ostati nepržen. Guma tj. Karuba se dobiva iz endosperma sjemenki.
Zanimljivosti
Jedan od naziva za rogač je Ivanov kruh. Ime vuče podrijetlo od Svetog Ivana Krstitelja koji se hranio ovom biljkom u divljini.
Rogač je mahunarka. Prema nekim izvorima potječe iz Palestine i Sirije, dok drugi izvori govore o podrijetlu iz Turske i Malezije. Koristi se tisućama godina. Poznavali su ga i koristili stari Egipćani i Arapi. Od njih su ga preuzeli Grci. Rogač se još uzgaja u Italiji, Španjolskoj, Portugalu, Grčkoj, Maroku, Južnoj Americi, Kaliforniji i ostalim dijelovima svijeta koji imaju klimu sličnu Mediteranskoj.
Stablo rogača se koristi često za pošumljavanje mediteranskih pustopoljina. Imaju funkciju sprječavanja erozije tla jer puštaju dubok korijen. Čest je gost u vrtovima domova kao ukrasna biljka. Osim plodova, korisno je i drvo rogača u drvnoj industriji. Ono je jako lako obradivo. Sjemenke i listovi se još koriste kao stočna hrana i u kemijskoj industriji za izradu tinte, boja, te u tekstilnoj i kožarskoj industriji.
Zbog pomenutog visokog sadržaja šećera koristi se u proizvodnji alkoholnih pića. Likera i rakija. Njegovo eterično ulje i smolaste tvari daju rakiji specifičan miris i okus. Kod nas se spravlja liker od rogača zvan rogačica.
Iznimno je cijenjen i med od rogača. Njegovi cvjetovi su jako medonosni i puni polena.
Karuba iz sjemenki rogača se upotrebljava kao zgušnjivač tj. Emulgator zbog visokog sadržaja pektina. Rogač je prirodni biljni zgušnjivač i konzervans koji se označava oznakom E410.
U antičko doba jedno zrno rogača vrijedilo je kao mjera za zlato, odnosno karat. Jedna sjemenka rogača uvijek je težila 0,18 grama, stoga je postala vjerodostojno mjerilo.
Foto: Pixabay
Odgovori