Repa

Repa (lat. Brassica rapa var. rapa) je dvogodišnja zeljasta biljka koja u prvoj godini uzgoja razvije zadebljali korijen i lisnu rozetu, a u drugoj godini cvjeta i stvara sjeme. Korijen repe je valjkastog ili okruglastog oblika, na površini je bijele, žute ili krem boje, a vrh korijena je crven ili ljubičast. Iz korijena raste rozeta s izduženim dlakavim lišćem svijetlo zelene boje. Na stabljici se nalaze cvjetovi skupljeni u grozdaste cvatove. Cvjetovi repe su žute boje i imaju šest prašnika. Iz njih se razvije plod u obliku komuške koja sadrži sitne, okrugle sjemenke crvenosmeđe boje.

Repa pripada porodici krstašica ili kupusnjača, isto kao i cvjetača, brokula, kelj, kupus, koraba, kelj pupčar i slično povrće. Iako se danas ne konzumira tako često kao u prošlosti, i dalje je važna namirnica u tradicionalnoj kuhinji. Nekada je bila jako važna namirnica u Europi jer se koristila u prehrani tijekom zime, kada je drugo povrće bilo manje dostupno. Repa ima ljutkast okus koji kuhanjem postaje blaži.

Bogata je vitaminom C što je čini odličnom zimskom namirnicom. Uz to, posjeduje i antivirusna i antibakterijska svojstva.

Sadnja repe

Repa se na istoj parceli može saditi tek nakon 3 – 4 godine, a u međuvremenu se ondje ne smiju uzgajati druge biljke iz porodice krstašica. Za uzgoj repe pogodna su nešto lakša, pjeskovita tla. Tlo u koje ćemo saditi repu trebali bi biti bogato humusom te neutralne ili blago kisele reakcije. Potrebno je izbjegavati sadnju na teškim tlima jer repa u takvim uvjetima može imati drugačiji okus.

Dobri susjedi repi su grah, grašak, zelena salata, špinat i neven, a dobri predusjevi su krastavac, krumpir i rajčica.

Ako se repa uzgaja kao postrni usjev, odmah nakon žetve glavnog usjeva treba plitko obraditi površinu tla kako bi se sačuvala što veća količina vlage i obaviti gnojidbu. Za ostvarivanje prosječnog prinosa preporučuje se gnojidba dušikom u količini od 120 kg/ha, kalijem u količini od 240 kg/ha i fosforom u količini od 80 kg/ha. Dio dušika se dodaje pri osnovnoj gnojidbi, a ostatak u obliku prihrane, prije međuredne obrade tla ili istovremeno s njom. Repu ne bi trebalo gnojiti stajnjakom jer u tom slučaju korijen bude šupalj.

Sadnja repe koja je namijenjena ljetnoj potrošnji obavlja se od ožujka do travnja, dok se repa za jesensku ili zimsku potrošnju sadi krajem lipnja ili početkom srpnja. Uglavnom se uzgaja direktnom sjetvom sjemena, ali moguć je i uzgoj iz presadnica. Na većim se površinama sjetva obavlja pomoću sijačica.

Sjeme repe sije se na gredicama visine 10 – 15 cm. Između redova treba biti 40 cm razmaka, a razmak u redovima bi trebao iznositi oko 5 cm. Sjeme se može sijati i na upola manji međuredni razmak, ali u tom je slučaju potrebno povećati razmak u redu za 5 – 10 cm. Dubina sjetve iznosi 1,5 do 2 cm, a repa će pri optimalnoj temperaturi od 18ºC niknuti za 3 – 5 dana.

Uzgoj repe

Minimalna temperatura potrebna za nicanje repe je 2 – 5ºC. Mlade biljke mogu izdržati kratkotrajni mraz i temperature do -3ºC, a starije su nešto otpornije pa one mogu preživjeti na temperaturama do -5ºC. Repi najbolje odgovaraju umjereno topla ljeta, a optimalna temperatura za njen rast i razvoj je do 20ºC.

Osjetljiva je na nedostatak vlage i korijen joj u takvim uvjetima postane gorak i grub. Također joj ne odgovara ni previše vlažno tlo, jer je tada osjetljivija na bolesti i štetočine, a skraćuje joj se i vrijeme čuvanja.

Uz međurednu obradu, nasade repe povremeno treba i prorijediti. Ako postoji mogućnost za to, nakon sjetve te u srpnju i kolovozu treba obaviti navodnjavanje kišenjem.

Bolesti i štetnici

Od štetnika se na repi najčešće javljaju buhači, a posebnu prijetnju predstavljaju mladim biljkama. Buhač radi sitne rupice na listovima biljaka, i to toliko intenzivno da u nekoliko dana može uništiti cijeli nasad. Repa se može zaštititi posipanjem pepelom ili nekim drugim biljnim pripravcima poput nevena, duhana, češnjaka ili ljute paprike. Dobro je znati da buhači ne vole ni vlažno ili malčirano zemljište.

Još neki od štetnika koji se mogu pojaviti tijekom uzgoja repe su lisne uši i štitasti moljac (koji sišu biljne sokove) te lisne sovice, sovice pozemljuše, blitvina pipa i štitasti kornjaš (koji grizu biljno tkivo).

Vađenje i skladištenje repe

Repa je spremna za vađenje 60 – 80 dana nakon sjetve. Vadi se onda kada joj je korijen dostigao debljinu od 6 – 10 cm. Kod repe koja je namijenjena za jesensku i zimsku potrošnju to je najčešće tijekom druge polovice listopada ili početkom studenog, ali repu svakako treba izvaditi prije prvih velikih mrazeva. Vadi se iskapačima, a prinos ovisi o oborinama i sklopu biljaka. Može biti 20 – 60 t/ha.

Repi se nakon vađenja reže lišće i ona se sortira prema krupnoći korijena. Nakon toga se sprema u mrežaste vreće izrađene od sintetskih vlakana, a u svaku se dodaje oko 30 kg repe. Budući da skladištenje u hladnjačama nije ekonomično, repa se najčešće čuva u trapovima i hladnim podrumima. U tim uvjetima se može sačuvati do pet mjeseci.

Repa u kuhinji

Prilikom kupnje repe treba paziti da je kora zategnuta, a ne mekana i smežurana te da na njoj nema nikakvih oštećenja. Repa koja se prodaje u ljetnim mjesecima je sitnija i na tržište dolazi s lišćem, koje je također jestivo. Lišće koje ćete konzumirati također bi trebalo biti svježe i bez ikakvih znakova oštećenja.

Repa se može konzumirati svježa, kuhana ili ukiseljena. Svježu repu prije konzumacije treba oljuštiti, narezati i kuhati u vodi ili na pari. Jednom kada je skuhana, može se spremiti kao salata, prilog nekom drugom jelu i nadjev, a može se pripremiti i kao varivo.

Oni kojima ne smeta pomalo gorak okus repe, od nje mogu napraviti svježu salatu koja je posebno zdrava jer tako ostaju očuvani svi nutrijenti ovog povrća.

Repa se može koristiti i kao dekoracija kod pripreme raznih drugih jela. Nakon što se nareže na željeni način, potrebno ju je malo blanširati i preliti maslacem. Od repe se može pripremati i juha, a u tom se slučaju koriste i korijen i lišće.

Kod nas se repa često jede s jogurtom, kiselim vrhnjem ili mliječnim umakom, a može se i kiseliti pa se onda koristi u istim jelima kao i kiseli kupus.

Ljekovita svojstva repe

Poput svih drugih kupusnjača, repa je također vrlo zdrava namirnica. Njene nutricionističke vrijednosti posebno dolaze do izražaja tijekom zime, jer je bogata vitaminom C koji djeluje kao antioksidans te štiti organizam od raznih infekcija, osobito od prehlade i gripe. Međutim, iako je nutritivno jako vrijedna namirnica, ne uživa veliku popularnost kakvu je imala tijekom povijesti.

Repa je bogata fitonutrijentima koji pomažu u detoksikaciji organizma, što znači da je korisna za oslobađanje od toksina i ostalih štetnih tvari. Zbog njene niskokalorične vrijednosti odličan je dodatak jelovniku svima onima koji žele smršavjeti.

Prema nekim novijih istraživanjima, posjeduje izražena protuupalna svojstva, a njih može zahvaliti glukozinolatima. Riječ je o spojevima sa sumporom pa su oni također zaduženi za gorkast okus repe koji se termičkom obradom gubi.

Uz sve spomenuto, repa sadrži i vlakna, a ona su odlična za probavu jer potiču rad crijeva i sprječavaju nastanak težih bolesti, poput raka. Ova namirnica zbog svojih antioksidacijskih svojstava ima povoljno djelovanje i na zdravlje srca i krvnih žila, a tome pomažu i već spomenuta vlakna koja djeluju i na smanjenje kolesterola u krvi.

Od nutrijenata koje repa sadrži posebno se izdvajaju vitamin B9 koji ima pozitivan utjecaj na zdravlje srca i razvoj živčanog sustava fetusa te B6 koji je važan za metabolizam glukoze, aminokiselina i masti. Repa sadrži i vitamin K čiji se nedostatak veže uz srčana oboljenja i osteoporozu.

Iako nisu zastupljeni u većim količinama, repa sadrži minerale kalcij, kalij i fosfor.

Crna repa se u narodnoj medicini upotrebljava za liječenje kašlja, a za optimalan učinak treba je kombinirati s medom koji će, zahvaljujući polifenolima, dodatno pojačati pozitivan učinak repe i poništiti njen opori okus.

Povijest

Repa u nekim dijelovima Europe, Azije i Sjeverne Amerike raste i kao samonikla biljka. Postoji mnogo podvrsta ove biljke koje rastu i u Africi te u Južnoj Americi. Zbog svoje velike nutricionističke iskoristivosti kultivirana je još prije mnogo godina – smatra se kako je uzgoj repe započeo još u doba Helena i Rimskog carstva, a možda i ranije.

Prije nego se pojavio krumpir, repa je bila jedna od glavnih namirnica diljem Europe. U Velikoj Britaniji se u 19. stoljeću uvelike koristila u prehrani stoke, dok je u drugom dijelu Europe, točnije u Francuskoj, smatrana delikatesnom namirnicom. Ondje se konzumirala glazirana, uz patku. Američki robovi su lišće repe uveli u prehranu jer su robovlasnici jeli samo korijen, a lišće su bacali.

U azijskim zemljama, posebice u Japanu, repa se uglavnom jede ukiseljena, dok se kod nas konzumira i kuhana i kisela repa.

Foto: Ville Mononen /Pixabay