Rabarbara (lat. Rheum rhabarbarum), višegodinja je biljka koja se naziva još i reobarbar, rabarbar, reventa i raed. U prošlosti se često mogla naći i u našim vrtovima. Danas je pomalo je zaboravljena, iako se u novije vrijeme ponovo sve više koristi. Iako imamo odlične uvjete za uzgoj i sadnju rabarbare, skandinavske zemlje, SAD i Velika Britanija i dalje prednjače po njezinom uzgoju.
Budući da je otporna na niske temperature i može se uzgojiti u plasteniku, rabarbara krasi mnoge povrtnjake. Berba rabarbare započinje već u travnju pa je i to još jedan razlog njezine popularnosti. Naime, jedna je od prvih uzgojenih povrtnih kulturu u vrtu na početku kalendarske godine.
Ako ste početnik u vrtlarstvu, rabarbara je biljka za vas! Nije zahtjevna za uzgoj, ne morate pratiti plodored, a uspjet će svake godine na istom mjestu. I tako minimalno 30 godina. Dovoljno joj je samo malo mjesta, negdje uz kraj vrta.
Biljka ima dugačke zelene listove s velikom plojkom čiji je promjer od 50 do 80 centimetara. Peteljke rabarbare su dugačke, debele i mesnate, crvene boje.
Kada cvate između listova se pojavljuje šuplja stabljika koju krase veliki i razgranati bijeli cvjetovi. No, čim se pojavi pupoljak cvijeta, on se uklanja jer može dodatno iscrpiti biljku.
Za jelo i u ljekovite svrhe koriste se isključivo mesnate peteljke, dok se listovi obvezno bacaju jer nisu za jelo. Listovi rabarbare su otrovni, sadrže toksičnu oksalnu kiselinu. No, listove možete upotrijebiti u kompostu koji ćete kasnije koristiti kao biološki insekticid u vašem vrtu.
Rabarbara je kiselkastog voćnog okusa koji podsjeća na jabuku ili jagodu. Može se konzumirati u sirovom obliku, ali ipak je češće sastojak kolača, pita, džemova, kompota te umaka koji se serviraju uz mesna jela.
Sadnja rabarbare
Prije nego što obavite sadnju rabarbare, tlo prekopajte i odstranite sve korove. 2 mjeseca prije sadnje rabarbare potrebno je započeti s obradom tla. Provodi se duboka obrada tla te po potrebi i upotreba podrivača. Potrebno je zaorati organski gnoj i dodati tlu početne količine kalija i fosfora potrebne za uzgoj. U tlo dodajte kompost ili stajski gnoj u količinama oko 5 kilograma po jednom četvornom metru.
Podanke rabarbare posadite tako da vrh pupa bude u razini zemlje. Razmak između redova biljke je od 1,5 do 2 metra, dok je razmak u redu oko pola metra. Razmak je najbolje odrediti tijekom ljeta kada tlo na kojem se uzgaja rabarbara mora potpuno biti prekriveno lišćem. Tako ćete imati korov pod kontrolom i bolje će se očuvati vlažnost tla. Zemlju oko biljke dobro utisnite i zalijte.
Vrijeme i klima
Riječ je o biljci koja dobro podnosi niske temperature pa se može saditi i u nešto hladnijim podnebljima. Biljka počinje rasti već kada temperature budu oko 5°C.
Tlo
Rabarbaru sadite u plodna, srednje teška i duboka tla. Potrebno je paziti i na podzemne vode. Njihova razina ne smije biti viša od 75 centimetara. Preporučena pH vrijednost tla je od 5,6 do 7,2. Uzgajate li rabarbaru na nešto kiselijim tlima, bit će joj potrebna i kalcij uz gnojidbu.
Gnojidba
Kod sadnje svakog novog nasada biljke, preporučuje se pognojiti tlo organskim gnojivom (40 tona po jednom hektaru). Da bi biljka bolje rodila, korisno je i svake treće godine aplicirati 15 do 20 tona gnojiva po hektaru tijekom jesenskim ili zimskim mjeseci.
Temperatura
Budući da je otporna na niske temperature, dobro će podnijeti uzgoj u hladnijim klimama. U jesenskim mjesecima, kada temperature padnu ispod 15 stupnjeva, odbaci listove i kreće u proces mirovanja. Da bi započeo proces mirovanja temperature trebaju pasti ispod 10 stupnjeva u razdoblju od 12 do 16 tjedana.
U proljeće ponovo započinje s razvojem listova, a neće joj naštetiti niti kasni proljetni mrazevi. Lako će podnijeti temperature do minus 4.
Budući da veliku površinu biljke zauzimaju listovi, potrebno joj je puno vlage za rast
Uzgoj rabarbare
Iako se dugi niz godina može uzgajati na istom mjestu, ipak se preporučuje mijenjati parcelu svakih 7 do 9 godina.
Održavanje
Kao što je spomenuto rabarbara dobro podnosi zimu, ali ako je zima jaka i oštra s niskim temperaturama, potrebno ju je lagano zaštititi. To ćete najbolje učiniti da oko biljke rasprostrite suhu slamu.
Prekrivanjem rabarbare dobit ćemo intenzivniji okus i jaču slatkoću biljke.
U veljači kada biljka počne rasti, zaštitite je od svjetla. Mladi izboji će tako biti još mekši, slađi, ukusniji, ali i intenzivnije crvene boje. To ćete najlakše učiniti tako da preko svake biljke stavite glineni lonac okrenut na obrnutu stranu.
Nakon prve godine od sadnje rabarbare, potrebno je uništiti korov i održavati strukturu tla. Ako ste biljku posadili tijekom proljetnih mjeseci, provjerite je li joj potrebno navodnjavanje.
Tijekom sljedećih godina, obavite prvo prihranjivanje biljke. Drugo prihranjivanje obavlja se nakon završetka berbe, a treće na kraju ljeta.
Kada u rozeti biljke primijetite da je cvjetna stabljika formirala zametak, uklonite je.
Razmnožavanje
Iako je razmnožavanje moguće i sjemenom, najčešće se razmnožava vegetativno. Biljka uzgojena sjemenom ima slabiju i tanju peteljku pa je njezina kvaliteta manja.
Vegetativno se razmnožava dijeljenjem korijena koje se obavlja kada biljka miruje (razdoblje od studenog do ožujka). Za razmnožavanje biljke uvijek koristite njezine najdeblje peteljke. Nožićem odsijecite dio podanka (veličine šake) na kojem se nalaze najmanje dva ili tri pupa. Ostavite ih da odstoje nekoliko dana kako bi se dobro posušili. Tako ćete spriječiti možebitno truljenje nakon sadnje.
Berba rabarbare
Berbu možemo obaviti tek druge godine od sadnje, a kada je riječ o starijem nasadu, berba može započeti već u travnju. U kontinentalnim prostorima rabarbara se obično bere od travnja do lipnja što ovisi o temperaturama.
Biljka svoj vrhunac ostvaruje u proljetnim mjesecima (svibanj i lipanj), a ljeti prestaje rasti i započinje fazu mirovanja. U jesenskim mjesecima odbacuje listove i prelazi u fazu prezimljavanja.
Bere se tako da peteljku, na kojoj se nalazi razvijeni list, uhvatimo na dijelu gdje izlazi iz središta biljke te otkinemo zakretanjem prema dolje.
Listove (peteljke) berite postupno jer će novi narasti već za nekoliko tjedana. U protivnom biste mogli previše iscrpiti biljku. Tijekom jedne berbe uberite na svakoj biljci od 2 do 4 lista. Tijekom prve berbe, berba se vrši mjesec dana, a nakon toga se biljci daje prostora kako bi razvila nove listove. Kasnije se može brati jednom tjedno.
Skladištenje
Svježe peteljke rabarbare obvezno pohranite u hladnjak u zatvorenu najlonsku vrećicu. Tako ih možete skladištiti tjedan dana. Želite li ih sačuvati duže, možete ih pohraniti u zamrzivač. Tamo mogu stajati i godinu dan. Prije polaganja u zamrzivač nasjeckajte ih na male komadiće debljine 3 centimetara.
Za tržište rabarbara se sortira prema debljini i dužini te se pakira u letvarice ili male kutije. Za prodaju u trgovinama, pakira se u PE vrećice volumena do 1 kilograma.
Ljekovita svojstva rabarbare
Iako nije jednako ljekovita kao rabarbara koja se koristila u kineskoj tradicionalnoj medicini (spominje se i u arapskoj i starogrčkoj medicini), i ova europska ima brojna ljekovita svojstva. Sadrži vlakna korisna za zdravu probavu, a često se koristi i kao laksativ te u procesu mršavljenja.
Što je rabarbara tamnija, to je njezina ljekovitost veća. Naime, tamnija stabljika sadrži veći broj antocijana koji ima antioksidativno djelovanja. Upravo zbog toga istražuje se i njezino antikancerogeno djelovanje.
No, budući da i same peteljke sadrže male količine oksalne kiseline, ne preporučuju se onima s bubrežnim oboljenjima i artritisom.
Upotreba rabarbare
Rabarbara se u povijesti prvi puta spominje davne 2700. godine prije Krista u Kini. Tamo se u svojim počecima uzgajala u ljekovite svrhe. Ubrzo se putevima svile proširila u Europu gdje je u Srednjem vijeku bila cijenjena pa se često upotrebljavala kao egzotičan začin. Koristila se i za liječenje bolesti želuca, a bila i prirodni laksativ.
Rabarbara koja se stoljećima prije uzgajala kao samonikla uz rijeku Volgu, počela se u Europi uzgajati tek u 18. stoljeću i to kao sirovina od koje se izrađivalo sredstvo za čišćenje. U jelu, točnije u pitama, prvi su je počeli koristiti Francuzi. Danas se rabarbara uzgaja diljem svijeta, a dolazi u različitim kultivarima – u crvenoj, ružičastoj i zelenoj boji.
Posadite je pored krumpira jer se na njoj voli zadržavati smrdljivi martin koji će uništiti krumpirove zlatice. Rabarbara će također odbiti i kupusovu kilu i crvene pauke. Želite li se riješiti crne pjegavosti ruža i biljnih ušiju, pripremite otopinu od rabarbarinih listova i vode. Jedan kilogram listova prelijte sa 6,5 litara vruće vode i ostavite 24 sata. Nakon toga otopinu procijedite i pošpricajte listove biljaka.
Rabarbara u kuhinji
Kao što je već navedeno, koriste se samo peteljke za jelo. One mogu biti dugačke od 30 do 60 centimetara te debele od 1,5 do 4 centimetara. Listovi su joj otrovni jer sadrže antrakinon, ali ih možete iskoristiti u vrtu kao sredstvo protiv insekticida.
Za jelo uvijek birajte mlade peteljke jer su manje kisele i lakše se pripremaju. Iako se rabarbara može jesti i sirova, najčešće se priprema ušećerena u marmeladi, pekmezu, kao pita ili dio kolača te kuhana u voćnom kompotu.
Rabarbara je jako popularna u SAD-u gdje je glavni sastojak pite koja se priprema za Dan zahvalnosti, odnosno kao desert nakon blagdanskog ručka.
Popularna je i u Velikoj Britaniji te u skandinavskim zemljama gdje se najviše ističe Danska. U Danskoj se priprema pirjana rabarbara kao prilog uz pečeni filet skuše, a spomenuto jelo je danski specijalitet. Često se koristi zaslađena medom, agavinim ili javorovim sirupom ili šećerom pri čemu dobije ukusan slatko-kiseli okus.
Kuhanje rabarbare
Prije nego što stavite kuhati rabarbaru, potrebno je rukom s nje ukloniti tvrda vlakna s vanjske strane. Nasijecite je na komadiće oko 3 centimetra pa kuhajte u vodi u koju ste dodali šećer.
Na jedan kilogram rabarbare dovoljno je dodati jednu šalicu šećera. Količinu šećera možete prilagoditi svom ukusu. Također, postoje različite kiselosti rabarbare pa prije kuhanja provjerite kakvu vi imate.
Nemojte dodavati previše vode, dovoljno je tek toliko da prekrije nasjeckanu rabarbaru jer će i sama pustiti vodu tijekom kuhanja.
U vodu u kojoj se kuha rabarbara možete dodavati i začine po želji. Odličan izbor su cimet ili muškatni oraščić, a možete dodati i žličicu soka od naranče ili limuna.
Rabarbaru kuhajte dok ne omekša, a nakon toga spremna je za daljnja priprema jela.
Također, može se i pirjati u posudi debljeg dna te tada nije potrebno dodati vode. Rabarbara će sama otpustiti vodu pri čemu će se pirjati u svom soku.
Možete je kuhati samu ili joj prema receptu dodati i jabuke, jagode ili korijen đumbira.
Nakon što se skuha, koristite je dalje prema receptu u pitama, kolačima, marmeladama, kao umak ili prilog uz glavno jelo.
Odgovori