• Skip to secondary menu
  • Skip to main content
  • Skip to footer

VRTLARICA

digitalna enciklopedija biljaka

  • Enciklopedija
  • Vrste biljaka
  • O nama
pšenoraž

Pšenoraž

Objavljeno: 20.05.2020.
Vrsta: Žitarice

  • 1 Sjetva pšenoraži
  • 2 Uzgoj pšenoraži i održavanje usjeva
  • 3 Bolesti i štetnici
  • 4 Žetva pšenoraži
  • 5 Upotreba pšenoraži
  • 6 Povijest

Pšenoraž ili tritikale je hibridna vrsta, nastala od dvije različite vrste iz dva različita roda. Riječ je o žitarici sitnog zrna koja je nastala križanjem raži i pšenice. Uglavnom se upotrebljava u prehrani stoke i peradi jer je nježne strukture i slatkastog okusa pa je životinje rado jedu.

Uzgoj pšenoraži je moguć u područjima gdje se sa pšenicom postižu niski prinosi i loša kvaliteta zrna. Osim toga, ima bolja nutritivna svojstva od ostalih žitarica. Tritikale ili pšenoraž ima brži početni rast i kraću vegetaciju pa se može koristiti kao zamjena i za ozime i za jare pšenice. Još jedna od prednosti je i to što se kod uzgoja pšenoraži ne moraju upotrebljavati herbicidi, budući da kod ove žitarice zbog intenzivnog busanja i ubrzanog porasta brzo dolazi do zasjenjenja tla pa korov ne može rasti.

Pšenoraž se prvo upotrebljavala isključivo kao stočna hrana, ali kasnije je razvijen i oblik koji se upotrebljava za proizvodnju proizvoda koje mogu konzumirati i ljudi.

Sjetva pšenoraži

Budući da je pšenoraž prilagodljiva žitarica, dobro će rasti na gotovo svim tlima, ali ipak su za uzgoj najbolje černozemi te treset i laka pjeskovita tla. Ono što je obavezno kod uzgoja pšenoraži je dobra obrada tla jer ima slabo razvijen korijen koji nema snažnu usisnu moć.

Ova žitarica ne podnosi uzgoj u monokulturi, a na istom se zemljištu može saditi svake tri godine. Najbolji prinosi se postižu ako se pšenoraž sije iza ranih hibrida krumpira i graška te nakon višegodišnjih travnatih smjesa i suncokreta.

Prije sjetve se provodi osnovna i dopunska obrada tla, i to na isti način kao i kod sjetve pšenice. S obzirom na to da pšenoraž ima slabije razvijen korijen, jako je važno obaviti kvalitetnu obradu tla. Tlo se obrađuje oranjem na dubinu od 25 do 30 cm, a glavni cilj je što bolja i kvalitetnija priprema tla za sjetvu. Važno je postići mrvičast površinski sjetveni sloj. Tlo se može obrađivati i na manjoj dubini, ali ako je prije sjetve pretkulture obavljena duboka obrada i ako tlo na parceli nije jako zbijeno.

Nakon obrade oranjem, zemljište se prije sjetve dodatno obrađuje drljanjem i tanjuranjem.

Najbolje vrijeme za sjetvu ozime pšenoraži je prva polovica listopada. Kao sjetveni materijal treba koristiti čisto, zdravo i neoštećeno sjeme, a za jedan hektar potrebno je oko 200 kg sjemena. Sjeme se sije na dubinu od 3 do 5 cm. Na težim tlima se može obavljati i pliće, a na lakšima dublje. Preporučuje se da međuredni razmak bude 10 do 15 cm.

Sjetva jare pšenoraži može se obavljati od druge polovice veljače pa sve do sredine ožujka. Jara pšenoraž ima kraću vegetaciju i slabije busa u odnosu na ozimu pšenoraž. Isto tako, ima kraći stadij javorizacije, daje kvalitetnije zrno i otpornija je na sušu i visoke temperature.

Prije sjetve treba obaviti analizu tla i u skladu s tim dodati mineralno ili stajsko gnojivo, kako bi se osigurao veći i kvalitetniji prinos. Za gnojidbu se uglavnom upotrebljava NPK gnojivo u omjeru 8:16:24 ili 7:20:30, a za jedan hektar je potrebno oko 300 kg gnojiva.

U rano proljeće će biti potrebno obaviti i prihranu, a u tu se svrhu koriste lako topljiva dušična gnojiva. Prihrana se obavlja dva puta godišnje za vrijeme vegetacije. Prvu prihranu treba obaviti na prijelazu između zime i proljeća, dok je tlo još uvijek blago smrznuto, a pritom se koristi KAN gnojivo u količini od 200 kg po hektaru. Druga prihrana se obavlja 30 do 40 dana poslije prve prihrane, odnosno na početku klasanja i tada se koristi oko 150 kg KAN gnojiva po hektaru.

Uzgoj pšenoraži i održavanje usjeva

Pšenoraž ima bolju sposobnost prezimljavanja od pšenice i otporna je na stvaranje leda te naglo otapanje snijega. Budući da je otporna na niske temperature može se uzgajati i u planinskim područjima.

Ne smeta joj ni nedostatak vode jer odumire polako pa je funkcija listova pšenoraži puno duža nego što je to slučaj kod listova pšenice. Upravo zbog toga pšenoraž nakupi 1 – 2% više bjelančevina nego pšenica te 3 – 5% više nego raž.

Bolesti i štetnici

Prilikom uzgoja pšenoraži uglavnom nije potrebno koristiti herbicide jer, kao što je već spomenuto na početku, zahvaljujući ranom proljetnom porastu i intenzivnom busanju biljke vrlo brzo zasjenjuju tlo i tako onemogućavaju rast korova.

U nekim slučajevima ipak može doći do razvoja korova, a tada se provodi zaštita preporučenim herbicidima.

Pšenoraž je uglavnom otporna na bolesti, ali u slučaju pojave bilo koje bolesti upotrebljavaju se fungicidi, kao i kod drugih strnih žitarica.

Štetnici se također suzbijaju na isti način kao i kod svih drugih žitarica, što znači da se koriste insekticidi. Važno je redovito pratiti pojavu i po potrebi suzbijati miševe i voluharice.

Žetva pšenoraži

Pšenoraž se žanje onda kada vlaga u zrnima padne ispod 13%, odnosno kada zrna prijeđu iz voštane u punu zrelost, a način na koji će se vršiti ovisi o tome koliko su biljke polegnute. Krmne sorte imaju visoke stabljike kod kojih u fazi sazrijevanja dođe do polijeganja, dok sorte koje se uzgajaju za zrno imaju niske i čvrste stabljike koje nisu sklone podlijeganju.

Polegnuti usjevi pšenoraži se jednofazno žanju kombajnom, dok se žetva polegnutih usjeva obavlja u dvije faze. Usjev se prvo pokosi pa se ostavlja da se posuši, a nakon toga slijedi vršidba kombajnom.

Uz primjenu preporučenih agrotehničkih mjera moguće je ostvariti visok prinos pšenoraži.

Upotreba pšenoraži

Iako se pšenoraž najvećim dijelom upotrebljava za prehranu stoke, često se koristi i za proizvodnju brašna od kojeg se prave pekarski proizvodi. Uz to, upotrebljava se u proizvodnji škroba, alkohola i pivskog slada.

Povijest

Pšenoraž se prvo pokušao dobiti sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, ali tada se tijekom križanja koristio otrovni kolhicin.

1876. godine je proizveden prvi križanac raži i pšenice, ali on je bio sterilan. Nova žitarica je bila formirana od prvog dijela pšenice i drugog dijela raži. Prvi plodni hibrid proizveo je Nijemac Wilhelm Rimpau 1888. godine, a u katalog sorti je prvi put uvršten 1983. godine u Francuskoj.

Tritikale ili pšenoraž se masovnije počeo uzgajati zbog boljih morfoloških osobina u odnosu na pšenicu i raž. Za prehranu stoke se koristi kao travno brašno, sijeno i kao silaža.

Najviše se uzgaja u Poljskoj, a zatim u Francuskoj i Njemačkoj. Zemlje u kojim se također uzgaja su Bjelorusija i Kina, dok se u manjoj količini uzgaja i u Australiji.

Foto: Jan Tuomi / Pixabay 

Zadnje objave

lijeska

Lješnjak

Lješnjak (lat. Corylus avellana) je plod biljke lijeske koja se još naziva i običnom ili šumskom lijeskom. To je grm ili listopadno drvo sa zaobljenim listovima koji mogu biti dugi 6 do 12 cm, a sa strane su prekriveni dlačicama. … [više] about Lješnjak

orah

Orah

Orah (lat. Juglans), biljka je iz porodice orahovki (Juglandaceae). Ime mu dolazi od izraza Jovis glans, što znači Jupiterov žir, a kod nas se nazivao "kraljevskim orahom" (Jupiter je italska verzija Zeusa, vladara svih bogova … [više] about Orah

mušmula

Mušmula

Mušmula (lat. Mespilus germanica) je biljka iz porodice ružovki (Rosaceae) koja prirodno raste u grm ili ako je se oblikuje može narasti u stablo do 8 m visine. Njezin plod nazivamo mušmula. U narodnome izričaju nazivaju je divlja … [više] about Mušmula

bazga

Bazga

Bazga (lat. Sambucus) spada u rod listopadnih grmova ili niskog drveća iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Postoji četrdesetak vrsta bazge. Uglavnom je riječ o drvenastim biljkama, no postoje i višegodišnje zeljaste … [više] about Bazga

višnja

Višnja

Višnja (lat. Prunus cerasus) je voće koje se često naziva i "plemenitim voćem", i to prvenstveno zbog unutarnjih svojstava ploda.  Spada u porodizu ružovki Višnja u pravilu raste do 6 m visine te ima ispravno stablo s visećim, … [više] about Višnja

medvjeđi luk

Medvjeđi luk

Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je trajna zeljasta samonikla biljka koja je jestiva, a srodnik je luka i češnjaka te pripada porodici lukova (lat. Alliaceae). Osim pod nazivom medvjeđi luk moguće ga je pronaći i pod nazivima … [više] about Medvjeđi luk

češnjak

Češnjak

Češnjak (lat. Cichorium endivia), poznat i pod nazivom bijeli luk, biljka je iz porodice lukovki (Alliaceae) kojoj pripadaju i poriluk, luk i vlasac. Zbog njegovog mirisa i okusa često ga svrstavaju među začinsko bilje, umjesto … [više] about Češnjak

komorač

Komorač

Komorač (lat. Foeniculum vulgare Mill.) je aromatična začinska biljka koja pripada porodici štitarki (Apiaceae). Raste samoniklo, a može se i uzgajati. Ima snažan, dubok i razgranat korijen iz kojeg raste stabljika koja može … [više] about Komorač

grm kupine

Kupina

Kupina (lat. Rubus fruticous) je biljka penjačica iz porodice ružovki (lat. Rosaceae). Spada u voće, a svuda po svijetu raste u izobilju. Njezino je podrijetlo teško odrediti, ali smatra se da potječe iz sjevernih područja Europe, … [više] about Kupina

polje poriluka

Poriluk

Poriluk (lat. Allium porrum) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice lukovki (Alliaceae). Kod nas je poznat i pod nazivima porjak ili perati luk. Ima duguljastu lukovicu i čupavo korijenje. Listovi poriluka su duguljasto … [više] about Poriluk

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Footer

Kategorije: cvijeće, drveće, gljive, grmlje, industrijske biljke, povrće, sukulenti, ukrasno drveće, voće, začini, žitarice

Copyright © 2019–2022 • Mastermind • O nama • Sva prava pridržana.
hrvatski | srpski