Pastrnjak (lat. Pastinaca sativa) je dvogodišnja začinska biljka koja tijekom prve godine uzgoja razvije korijen sličan korijenu peršina, ali nešto krupniji. Korijen pastrnjaka može težiti i do pola kilograma, bijele je boje, stožastog oblika i može biti dug do 10 cm.
S obzirom na to da se odlikuje visokom hranjivom vrijednošću i vrlo lako ga je njegovati, uzgoj pastrnjaka postaje sve više zastupljen i na našim područjima. Riječ je o staroj kulturi koja potječe od samoniklog pastrnjaka.
Iz korijena ove biljke raste kratka stabljika na kojoj se nalazi perasto, dlakavo lišće koje je dosta krupnije i bujnije u odnosu na peršinovo lišće. U drugoj godini uzgoja razvija se i krupna cvjetna stabljika s cvatovima. Budući da pastrnjak brzo gubi klijavost, za uzgoj se preporučuje koristiti jednogodišnje sjeme.
Najveći izbor sorti pastrnjaka može se pronaći u skandinavskim zemljama ili u Engleskoj, dok se na našim područjima za uzgoj koriste sorte Podravkin bijeli i Dugi bijeli.
Sjetva pastrnjaka
Za uzgoj pastrnjaka pogodna su teška, ilovasta ili ilovasto-pjeskovita tla, pH vrijednosti od 6,5 do 7,0. U kontinentalnim područjima se često uzgaja u dolinama rijeka. Ima dugu vegetaciju pa se uzgaja kao glavni usjev, a najbolje je saditi ga nakon strnih žitarica, kako bi se tlo moglo što bolje pripremiti za ranu sjetvu pastrnjaka. S obzirom na to da se vadi u kasnu jesen, nije dobar predusjev za proljetne kulture. Na istoj se površini može uzgajati tek nakon četiri godine, a dobri susjedi su mu salata i grašak.
S obzirom na to da pastrnjak ima dugu vegetaciju, prednost se daje ranoj sjetvi koja se može obavljati od ožujka do sredine travnja. Prije toga je potrebno obraditi i pripremiti tlo. U jesen se obavlja oranje na dubinu od 25 – 35 cm, a tlu se prije sjetve dodaje kompleksno NPK gnojivo u omjeru 10:20:30. Ako pastrnjak planirate saditi na kiselom tlu, potrebno je dodati i vapno kako bi se spriječila pojava bolesti.
Pošto formira veliku lisnu masu, pastrnjaku treba osigurati dovoljno hraniva, a to se postiže gnojidbom s kalijem u količini od 300 kg/ha, dušikom u količini od 220 kg/ha i fosforom u količini od 150 kg/ha.
Kako bi se izbjeglo nejednako nicanje i nepravilan raspored biljaka, preporučuje se korištenje jednogodišnjeg sjemena. Sjeme pastrnjaka sije se u redove s međurednim razmakom od 40 – 50 cm, dok bi razmak u redu trebao iznositi oko 10 cm. Uz takav način sjetve može se postići sklop od 200.000 do 250.000 biljaka po hektaru.
Uzgoj pastrnjaka
Optimalne temperature za vegetativni rast pastrnjaka iznose od 16 do 18°C, ali on može dobro rasti i na temperaturama nižim od 4°C. Najbolje će mu odgovarati dobro osunčana mjesta s dosta svjetlosti.
U područjima s kontinentalnom klimom može prezimiti na otvorenom, a otporan je i na visoke temperature, ali u takvim će uvjetima sporije rasti.
Nasad pastrnjaka u vrijeme vegetacije treba redovito kultivirati, sve do zatvaranja redova. Ako nastupi sušno razdoblje, treba ga navodnjavati kako bi se mogao ostvariti dobar prinos. Budući da pastrnjak ima dubok korijen i stoga može koristiti vlagu iz dubljih slojeva zemlje, ako se uzgaja na zemljištima pored rijeka navodnjavanje možda čak ni neće biti potrebno.
Nasade pastrnjaka nekoliko puta godišnje treba okopati i plijeviti.
Ako prilikom sadnje pastrnjaka budete koristili sjeme slabije klijavosti, posadite ga gušće, a kada biljke nakon otprilike desetak dana niknu i razviju nekoliko listova, presadite ih tako da među svakom bude 15 cm razmaka. Prorjeđivanje se obavlja onda kada su biljke izrasle barem 3 cm u visinu i kada je tlo vlažno kako ne bi došlo do oštećenja na biljkama.
Bolesti i štetnici
Pjegavost lista pastrnjaka ili Intersonilia pastinacea je bolest koja može nanijeti najveću štetu na nasadima pastrnjaka, a uglavnom se javlja za vrijeme obilnih kiša koje uzrokuju preveliku vlažnost u zemlji. Bolest se može pojaviti na korijenu i na listovima na kojima se javljaju vodenaste pjege. Te pjege s vremenom postaju veće, poprimaju nepravilan oblik i smeđu boju, s tim da su im rubovi još tamnije boje. Prvi simptomi bolesti mogu se uočiti na mjestu gdje raste sekundarno korijenje. Ondje se javljaju sitne točkice smeđe boje, koje na kraju postanu hrapave i smeđe-crvene boje. Zaraženi dijelovi korijena na kraju postanu udubljeni i crni te trunu.
Kako bi se izbjegla pojava ove bolesti, pastrnjak ne bi trebalo saditi na jako vlažnim tlima ili bi trebalo osigurati dobro drenažu. Također je važno redovito uklanjati korove.
Štetnici koji se mogu pojaviti tijekom uzgoja pastrnjaka su ličinke celerove muhe, ličinke mrkvine mušice šiškarice i gusjenica lastastog repa. Ličinke celerove muhe i gusjenica lastastog repa čine štetu na gornjim stranama listova, a ličinke mrkvine mušice uzrokuju oštećenje na cvjetovima i mogu spriječiti nastanak sjemena.
Berba pastrnjaka
Pastrnjak sadrži velike količine eteričnog ulja pa kod berbe treba biti oprezan, jer ako ga berete vlažnim rukama mogli biste zaraditi opekline. Također pripazite da tijekom berbe ne dolazi previše u doticaj s vašom kožom jer biste od njega mogli dobiti alergijsku reakciju.
Vađenje se uglavnom obavlja u kasnu jesen, ali možete ga izvaditi i ranije, kada bude jednake veličine kao i peršin. Tada se uglavnom koristi za prodaju u svježem obliku ili za proizvodnju.
Vađenje pastrnjaka se na većim količinama obavlja kombajnom koji se koristi za vađenje šećerne repe i mrkve. Ako se vađenje ne obavi na vrijeme, pastrnjak može i ostati u tlu i duže pa se vaditi tijekom zimskih mjeseci ili u rano proljeće, prije nego što se pojavi novo lišće.
Korijen pastrnjaka koji će se koristiti za daljnju preradu mora biti zdrav, neoštećen i sasvim suh. Veće količine je najbolje skladištiti na temperaturi od 0°C i pri relativnoj vlažnosti zraka od oko 95%, dok se u kućanstvima čuva na isti način kao i mrkva. Najduže će ostati svjež ako ga spremimo u plastičnu vrećicu iz koje je istisnut sav zrak i spremimo u hladnjak.
Pastrnjak u kuhinji
Pastrnjak je lako pripremiti i može se dodavati gotovo svim jelima. Za jelo se koristi cijela biljka, dakle jestivi su i listovi i korijen.
Korijen se može dodavati varivima, juhama, tjesteninama, salatama ili rižotu. Potrebno ga je samo sitno nasjeckati na kockice. Osim što će fino začiniti jelima, pastrnjak će podariti vašem tijelu neke od važnijih nutrijenata.
Možete ga upotrebljavati na isti način kao i mrkvu, a često se koristi i za pripremu umaka ili pirea. Možete ga skuhati i smiksati, dodati mu malo maslinovog ulja, češnjaka i peršina te tako napraviti ukusan prilog glavnom jelu.
Listovi pastrnjaka imaju specifičan okus i aromu, a njih možete pripremiti kao varivo samostalno ili uz dodatak nekog povrća. Varivu možete dodati malo paprike, mrkve i krumpira, ali pripazite da na kraju ipak ne prevladava okus drugog povrća, već da se najvećim dijelom osjeti pastrnjak. Ako ćete upotrebljavati starije listove, preporučuje se da ih prije pripreme prokuhate i zamijenite vodu jer su gorki. Mlade listove nije potrebno prethodno prokuhavati.
Ljekovita svojstva pastrnjaka
Pastrnjak je s vremenom postao vrlo popularan, a njegova ljekovita svojstva se na našim područjima tek počinju otkrivati. Sadrži eterična ulja, vlakna, vitamine B, E i C te minerale od kojih se najviše ističe kalij.
Zbog toga se pastrnjak preporučuje svima koji boluju od bolesti bubrega, pluća, srca i jetre, odnosno onih bolesti kod kojih organi zbog nakupljanja vode ne mogu funkcionirati na pravilan način. Pastrnjak posjeduje diuretička svojstva pa pomaže u uklanjanju nakupljenog viška vode iz tijela.
Poznato je da pomaže i kod grčeva u trbuhu te u regulaciji krvnog tlaka, otkucaja srca i prevenciji srčanih bolesti. Osim toga, smatra se kako prirodno snižava povišenu tjelesnu temperaturu tako što potiče znojenje. Zdravima održava i probavu te krvne žile.
Povijest
Uzgoj pastrnjaka je bio popularan sve do 18. stoljeća, kada su ga potisnuli krumpir i mrkva. Danas se opet uzgaja na području cijele Europe, ali tek postupno počinje vraćati svoju popularnost.
Sorte Dugi bijeli i Podravkin bijeli koje se uzgajaju na našim područjima spadaju u polu duge sorte i njihova prednost je ta što se lakše vade. Njihov korijen može biti dug do 30 cm i širok do 10 cm u promjeru.
Foto: / Pixabay
Odgovori