Orhideja

Orhideja (lat. Orchidaceae) je biljka koja ima 1.000 rodova i 30.000 vrsta. Iako se mnogi boje ove egzotične biljke jer misle da ju je teško održavati, ona nije pretjerano zahtjevna.

Iako je riječ o najbrojnijoj porodici biljaka, većina njih su endemi, odnosno nalaze se na jednom manjem ili većem području i ne pojavljuju se izvan njega. Njihova staništa krčenjem šuma i pretvaranjem livada u oranice nestaju, a to dovodi do izumiranja nekih vrsta.

U Hrvatskoj samoniklo raste oko 30 rodova s više od 100 vrsta koje su većinom zastupljene u primorju i sve su zakonom zaštićene.

Prvi umjetni hibrid orhideje stvoren je 1856. godine križanjem Calanthe mascua i Calanthe furcata, a današnji hibridi rezultat su križanja 2-3 ili više rodova.

Korijen orhideje je sličan gomolju, a neke vrste stvaraju adventivno korijenje. Listovi su kožasti i debeli. Mogu biti glatki ili dlakasti, a od isparavanja ih štiti voštana prevlaka. Cvjetovi su dvospolni i svaki ima tri latice i tri lapa. Dvije gornje latice cvijeta su iste veličine i oblika te su smještene s obje strane cvijeta. Donja latica u obliku usne, poznata i kao labellum, najukrašeniji je i najsloženiji dio cvijeta, a bojom i oblikom često oponaša kukce.

Plod orhideje je tobolac u kojem nastaju stotine sitnih sjemenki. Sjeme je sitno i izgleda kao fina prašina.

Vrste orhideja

Orhideje se dijele na epifitske i terestričke.

Epifitske imaju sjajnije i upadljivije cvjetove od terestričkih orhideja. Uglavnom potječu iz tropskih i suptropskih krajeva, a prirodno rastu iznad tla, u spojevima i pukotinama grana gdje primaju vlagu i hranu od trulih ostataka biljaka koje se u njima skupljaju.

Terestričke orhideje su uglavnom zeljaste trajnice i rastu iz zemlje u razini tla. Imaju ili snop mesnatog korijenja ili podzemne gomolje. Njihovi listovi imaju oblik jezičca i mogu biti od svijetlo do tamnozelene boje, a ponekad su pjegaste ili prošarane.

Prema načinu na koji rastu orhideje se dijele u dvije skupine:

• Monopodijalne – najčešće rastu uspravno, a novi izboj je produžetak izdanka koji je nastao prethodnih godina.
• Simpodijalne – novi izboj razvijaju iz baze prethodnog izdanka, a mnoge od njih imaju pseudolukovice i takve vrste potječu iz područja s redovitom opskrbom vlagom. Tipični predstavnici ove skupine su Vanda i Phalaenopsis.

U domovima se najčešće mogu pronaći vrste iz roda Phalaenopsis koje imaju lijepe, raskošne cvjetove duge trajnosti.

Sadnja orhideja

Orhideje se mogu razmnožavati sjemenom i vegetativno. Sadnja sjemena je složen proces jer se ono ne može saditi u normalnoj okolini pa je potrebno poznavati brojne laboratorijske procese. Vegetativna sadnja orhideja je lakša i pod tim se podrazumijeva razmnožavanje dijeljenjem.

Najbolje razdoblje za dijeljenje orhideje je proljeće, s tim da biljka ne smije biti u cvatu. Orhideja se vadi iz posude i pažljivo se podijeli na dva ili tri jednaka dijela. Odumrlo korijenje se odreže škarama, a stari supstrat uglavnom otpadne sam. Na dno čiste posude stavlja se sloj od komadića plastične pjene za dobru drenažu i održavanje vlage.

Sadnja orhideje obavlja se tako da se u tako pripremljenu posudu kompost i namjesti biljka te se stavi ostatak komposta i dobro se natiska. Nove biljke se nakon podjele ne smiju izlagati visokim temperaturama ni jakom sunčevom svjetlu dok se korijenje ne ustali i ne krene snažno rasti.

Orhideje s dugim stabljikama mogu se lako razmnožavati reznicama. Na početku sezone rasta oštrim nožem ili vrtnim škarama reže se “štap” točno iznad lisnog čvora. Odrezani štap se zatim reže na komadiće tako da svaki od njih ima barem dva lisna čvora. Posuda se napuni mahom tresetarom, a reznice se stave na vrh. Mah tresetar se lagano navlaži, a posuda se zatim stavlja u plastičnu vrećicu i odlaže na sjenovito i umjereno toplo mjesto. Novi izbojci bi se trebali pojaviti unutar 3-4 mjeseca, a kad se zakorijene, premještaju se u pojedinačne posude.

Sadnja orhideja vrši se tako da se biljka sadi u prozračan susptrat koji će omogućiti korijenju da diše. Ako je supstrat previše vlažan i raspada se, treba presaditi orhideju. Profesionalni uzgajivači sadnju orhideja najčešće obavljaju u supstratu od kokosa jer orhideje inače u tropima rastu na palmama, a on također odlično zadržava vlagu.

Korijen je najosjetljiviji dio orhideje i najčešći razlog zašto ona ne uspijeva. Kako bi mogli pratiti zdravlje korijena, posuda u kojoj se nalazi orhideja trebala bi biti prozirna. Također bi trebala imati dovoljno rupa kako bi zrak mogao strujati između korijenja.

Uzgoj orhideja

Orhideja se ne zalijeva kao druge biljke. Način zalijevanja je potrebno prilagoditi zbog strukture supstrata u koji se one sade. Primjerice, supstrat kokosa ne može u jednoj minuti primiti dovoljno vlage kako bi kvalitetno opskrbio orhideju, ali ako taj supstrat zalijemo na pravi način on će bolje zadržavati vlagu i neće biti potrebno često zalijevati orhideju.

Dakle, orhideja se ne stavlja pod mlaz vode jer voda jednostavno prođe kroz supstrat. Potrebno je uzeti posudu koja je veća od posude u kojoj je orhideja posađena i napuniti je vodom. Ako je vrijeme za prihranu orhideje, preporučuje se dodati gnojivo za orhideje i pomiješati kako bi se pravilno rasporedilo.

Orhideju potopimo u posudu s vodom i ostavimo barem 20 minuta. Ako je orhideja dehidrirana, može ostati i nekoliko sati. Orhideje nakon vađenja pustimo da se procijede i zatim ih vraćamo na njihovo mjesto.

S obzirom na to da je korijen sklon truljenju, orhideja se zalijeva tek kada korijen postane potpuno bijel i supstrat se posuši. U listovima i pseudolukovicama (zadebljanjima na stabljici) imaju dovoljno vode pa je u redu ako nekoliko dana zakasnite sa zalijevanjem.

Listovi orhideja su tvornica energije pa im je potrebno osigurati prave uvjete. Orhideje vole veliku vlažnost u zraku pa ako je zrak u vašem domu suh, preko zime je dobro na radijatore staviti posudice s vodom. Orhideja također voli povremeno prskanje po listovima i zračnom korijenju, međutim treba biti pažljiv, jer se vlaga ne smije zadržavati u sredini orhideja (uzrokuje truljenje).

Za pravilan uzgoj orhideja, preporučuje se zalijevati ih jednom u deset dana, najbolje kišnicom ili odstajalom vodom.

Često se može pročitati savjet kako je dobro listove premazati korom banana, ali to nije točno jer se time znatno povećava mogućnost pojave bolesti. Kad listovi postanu prašnjavi obrišite ih ili otuširajte orhideje.

Kao što je već spomenuto, kod nas se u prodaji najčešće nalaze vrste orhideja iz roda Phalaenopsis, a one zahtijevaju visoku vlagu (60-70%) i ne pretjerano puno svjetlosti. Možete ih držati na južnom prozoru. Izbjegavajte direktno izlaganje sunčevim zrakama jer će orhideja dobiti opekotine po listovima, što će dovesti do daljnjeg propadanja. Ako ih pak držite na tamnom mjestu, listovi orhideja će postati tamni i ona će rijetko cvasti.

Nakon što se cvjetovi orhideja osuše, cvjetnu stabljiku režemo samo na pola, neposrednom nad drugim ili trećim pupom, odnosno zadebljanjem. Iz tih će se pupova kroz sljedećih nekoliko mjeseci razviti novi cvat. Stabljika se reže do kraja tek nakon što se cijela osuši i postane smeđa.

Kako bi orhideje koje ne cvjetaju potaknuli na cvatnju, smjestite ih u prohladnu prostoriju gdje je temperatura oko 15 ºC i ostavite ih ondje oko dva mjeseca.

Bolesti i štetnici

Orhideja je poprilično otporna biljka i uz poštovanje osnovnih pravila kod uzgoja rijetko ih napadaju bolesti i štetnici. Ako je vlaga zraka previsoka uglavnom se javljaju gljivične bolesti, a kod niske vlage zraka češći su napadi raznih štetnika. Većina se lako suzbija upotrebom insekticida, ali je bolje poznavati potencijalne mjere zaštite i preventivno ih uništiti.

Kad su u pitanju bolesti, uzgoj orhideja mogu ugroziti truljenje korijena, crne pjege na cvjetovima i crna pjegavost.

Do truljenja korijena dolazi ako se orhideja predugo ostavlja u vodi ili kada se protok zraka umanji. Truljenje se javlja kao posljedica infekcije gljivama iz roda Rhizoctonia, a kada se ono uoči, trulo korijenje se treba odstraniti i biljka se mora odmah presaditi.

Crne pjege na cvjetovima javljaju se kao posljedica infekcije botritisom čijem razvoju pridonose visoka vlažnost zraka (iznad 85%) i hladne noći s temperaturom ispod 20°C. Kad se crne pjege pojave, ne mogu se ukloniti, ali se može spriječiti njihovo širenje. Širenje bolesti može se usporiti promjenom temperature ili vlage zraka.

Crna pjegavost se javlja u previše vlažnom okruženju, a ovu bolest uzrokuju gljive iz roda Phytophthora i Phytium. Prvi simptomi bolesti su crne točke koje se brzo šire. Bolest se može izbjeći sniženjem vlage u zraku ispod 90%. Manje, izolirane infekcije mogu se odstraniti sterilnim škarama ili nožem, a kod ozbiljnijih infekcija biljke se tretiraju fungicidima.

Štetnici koji također ugrožavaju uzgoj orhideja su vunaste i lisne uši, crveni pauk te puževi.

Vunaste i lisne uši uzrokuju veliku štetu na orhidejama. Sisanjem sokova oslabe cijelu biljku i uzrokuju deformaciju listova i cvjetova, žućenje listova i otpadanje cvjetnih pupoljaka. Lisne uši se suzbijaju upotrebom insekticida širokog spektra, a prskanje se po potrebi ponavlja u razmaku od nekoliko tjedana. Vunaste uši se kod manjih napada mogu uništiti pamučnim štapićem umočenim u alkohol ili insekticid.

Crveni pauk uglavnom uzrokuje pojavu žutih mrlja na naličju listova. Uglavnom se javlja na orhidejama s mekanim listovima, a biljka se može provjeriti tako da se čistim bijelim rupčićem obriše donja strana listova. Ako je na njoj ostalo crvenkastih tragova, sigurno je riječ o crvenim paucima. Borba protiv ovog štetnika uključuje povećanje vlažnosti zraka, redovito prskanje listova čistom vodom ili pripravkom od kopriva.

Puževi napadaju nove izdanke i cvjetove orhideja, a suzbiti se mogu npr. stavljanjem piljevine između biljaka, što će im onemogućiti kretanje.

Zanimljivosti o orhideji

Iako se ruža najčešće naziva kraljicom cvijeća, mnogima upravo orhideja predstavlja pravu kraljicu cvijeća. Kao i većina biljaka, tako i orhideja ima posebno značenje i simboliku.

Crvena orhideja, poput drugog cvijeća iste boje, simbolizira ljubav, privlačnost i strast pa se najčešće poklanja za Valentinovo ili godišnjice braka.

Orhideja bijele boje simbolizira eleganciju, mladost i nevinost pa je čest ukras na vjenčanjima ili se upotrebljava u svadbenim buketima, dok se plava orhideja daruje osobama koje predstavljaju unikat i jedinstvenost.

Žuta orhideja simbol je prijateljstva pa je odličan poklon za rođendan najbolje prijateljice. Ljubičasta se veže uz autoritet, divljenje i poštovanje pa se može pokloniti nekom koga smatrate uzorom.

Naziv ovog cvijeta potječe od grčke riječi orchis, što u prijevodu znači sjemenik ili testis. Naziv nema nikakve veze s oblikom cvijeta nego s oblikom gomolja za koji su stari Grci vjerovali da može pomoći u određivanju spola djeteta.

Orhideja se u drevnoj Kini smatrala moćnim cvijetom koji obećava veliko i zdravo potomstvo pa su se u tu svrhu koristila eterična ulja i parfemi na bazi orhideje.

Foto: stanbalik / Pixabay