Metvica ili menta (lat. Mentha) pripada rodu cvjetnica te ima otprilike 30 različitih vrsta trajnica koje pripadaju porodici Lamiaceae. U narodu je još poznata kao pepermint, nana ili paprena metvica, a rasprostranjena je u Aziji, Europi, Americi i Australiji. Tijekom godina aktivne sadnje, uspješno je uzgojeno i par hibridnih vrsta.
Metvica je aromatična biljka koja može narasti do 120 cm visine, slabo razvijenog korijena i podzemnim razgranatim vriježama dugih do 50 cm. Listovi su tamno zelene boje sa šiljastim vrhovima i izduženog jajastog oblika prekriveni dlačicama. Na vrhovima grana nalaze se cvjetovi ljubičaste boje koji brzo otpadaju.
Metvica ima i plod – sitni kalavac tamnosmeđe boje. Često ju miješaju s matičnjakom ili melisom (lat. Melissa officinalis) koja joj je vrlo slična izgledom, no razlike u okusu su očite. Matičnjak ima citronast okus (po limunu) s blagom notom mente i za razliku od metvice, matičnjak ima po lišću sitne dlačice.
S obzirom na svoje kvalitete, metvicu se preporučuje saditi uz krumpir, celer, kamilicu, ciklu i luk, kupusnjače kao što su brokula, koraba, kelj, cvjetača i kupus, aromatičnim biljem i začinskim kulturama poput ružmarina, kadulje, kopra. Kada se radi o prinosu, metvica se uzgaja na istom mjestu samo dvije godine, a zatim ju je potrebno posaditi na drugo mjesto. Odlična je pretkultura kukuruzu i pšenici.
Vrste metvice
Iako postoji više od 30 vrsta metvice, najpopularnije vrste su: poljska metvica, dugolisna metvica, paprena metvica i pršljenasta metvica.
Poljska metvica
Poljska metvica (lat. Mentha arvensis) je vrsta koja pripada porodici usnača. Pripada samoniklom bilju jer ju često možemo naći na planinskim područjima, vlažnim livadama, uz potoke i rijeke. Također samoniklo raste i u voćnjacima i oranicama zbog čega ju često smatraju korovom. Može narasti do 70 cm visine, listovi su jajasti, nasuprotni i nazubljeni sa šiljastim vrhom, a cvjetovi ljubičasti i dvospolni. Raste od lipnja ili srpnja do rujna. Koristi se za pripremu čajeva i kao dodatak jelima.
Dugolisna metvica
Dugolisna metvica (lat. Mentha longifolia) je trajnica i pripada porodici medićevki. Raste na sjeveru i jugu Afrike, središnje i zapadne Azije i većinskom dijelu Europe. Može narasti do otprilike 1 metar visine.
Paprena metvica
Paprena metvica (lat. Mentha x piperita) pripada metvici iz porodice medićevki. Hibridna je vrsta nastala križanjem klasaste metvice (lat. M. spicata) i vodene metvice (lat. M. aquatica) stoga ne raste u prirodi kao samonikla biljka. Prvi ju je opisao Linnaeus u 17. stoljeću, a može narasti i do 90 centimetara. Listovi su aromatični i jakog mirisa mentola zbog čega se koristi u duhanskoj i prehrambenoj industriji. Svojim mirisom tjera pauke te ima ljekovita svojstva zbog čega je popularna i u medicini.
Pršljenasta metvica
Pršljenasta metvica (lat. Mentha x verticillata), u narodu poznata kao razmaklozuba metvica je hibridna vrsta metvice iz porodice medićevki ili usnača. Uzgaja se u cijeloj Europi te je stekla veliku popularnost i u nekim državama SAD-a zbog čega se izvozi u Wisconsin, Zapadnu Virginiju, Pannsylvaniju, New Jersey, Illinois i Connecticut.
Sadnja metvice
Metvica je vrlo zahvalna biljka za sadnju i uzgoj, stoga ju često možemo naći u mnogim domovima, balkonima i vrtovima. Sadnja u vrtu će zahtijevati malo više posla oko košnje jer se jako širi, stoga ju radije uzgajamo u loncima i teglama radi lakšeg kroćenja i održavanja.
Vrijeme sadnje
Metvicu se preporučuje saditi u jesen kako bi se prilikom suhog ratarenja i prve godine vegetacije omogućile barem dvije košnje. Također je moguća i proljetna sadnja, najkasnije do sredine travnja i to samo ako postoji mogućnost natapanja biljke.
Sadnja u posudama
U posudama se najčešće sade paprena ili pitoma menta koja je nastala križanjem divlje i barske mente. Možete ju uzgojiti iz sjemena ili kupiti kao uzgojenu sadnicu i kod kuće je presaditi u veću posudu. Imajte na umu da je ovo biljka koja se brzo širi i voli puno prostora pa uzmite što veću posudu.
Metvica voli sunce stoga ju smjestite pored kuhinjskog prozora, a s obzirom na to da joj je potrebno češće zalijevanje, zalijevajte ju svaka dva dana ujutro ili jednom na dan. Zemlja u tegli uvijek mora biti vlažna, no ne i previše natopljena vodom.
Ako planirate uzgajati metvicu u gredicama, uzmite veću posudu i odrežite dno. Ukopajte ju u zemlju i ostavite rubove nekoliko centimetara iznad zemlje. Imajte na umu da će biljka u prvoj sezoni rasta ispuniti posudu korijenjem te ju je u rano proljeće potrebno izvaditi, skratiti korijenje na polovinu te ponovo posaditi.
Sadnja u vrtu
Metvica voli polusjenu ili sunčana mjesta, stoga ako imate vrt na sunčanoj strani, idealno posadite metvicu koja će pomoći pravilan razvoj i rast drugom povrću u vrtu. Prije sadnje tlo je potrebno preorati na dubinu od otprilike 30 cm. Iako se preporučuje sadnja u jesen kako bi se omogućile najmanje dvije košnje, ako ju planirate saditi u proljeće, duboko oranje napravite u jesen, ali pripazite da sačuvate vlagu koja se nakupila tijekom zime.
Rizomi za sadnju u vrtu trebaju biti dugi od 8-15 cm i potrebno ih je brzo posaditi kako se ne bi smanjio udio vlažnosti. Ako ih se izlaže suncu ili vjetru, vlažnost u rizomima će se smanjiti i više neće biti upotrebljive za sadnju. Sadnice ili rizome sadite na udaljenost od 15 cm te na dubinu od 10-12 cm. Ostavite otprilike 70 cm razmaka između redova.
Sadnja u stakleniku
Proces sadnje metvice u stakleniku ne odstupa puno od sadnje metvice u vrtu. Sjeme metvice je prije uzgoja potrebno tretirati kako bi se omogućila optimalna klijavost, stavljaju se u vodu i zasićuju kisikom. Prije same sadnje sjemena u zemlju potrebno ga je osušiti na svježem zraku.
Ako nemate mogućnost za sadnju sjemena direktno u zemlju, tada se radi tzv. unutarnji oblik sadnje. Sjeme posadite u gredice ili kutije koje ćete držati u kući, a nakon klijanja, otprilike 1,5 do 2 tjedna, možete ih presaditi u staklenik. U ovom slučaju je važno redovito navodnjavanje kako razina vlage ne bi bila manja od 60%.
Prije sadnje reznica u staklenik, same reznice se pripremaju za presađivanje, ne smiju biti više od 10 cm i odmah se sade u zemlju. Ako ih imate puno, preporučuje se staviti ih u vodu i saditi ih u zemlju direktno iz vode. Također je važna kontrola klijavosti korijenskog sustava, a ako želite ubrzati proces rasta i razvoja, reznice moraju biti podvrgnute optimalnom temperaturnom režimu i redovitom navodnjavanju.
Uzgoj metvice
Metvica je cijenjena zbog svoje arome, zbog čega se mnogi odlučuju na uzgoj i distribuciju biljke. Kako biste tijekom cijele godine imali prinos, većina se odlučuje za uzgoj u staklenicima, dok se oni koji privatno vole uživati u mirisu i okusu peperminta odlučuju za uzgoj manje količine u svom domu ili vrtu. Za kakav god način uzgoja se odlučite imajte na umu da su navodnjavanje i prihrana te košnja vrlo važni za kvalitetan rast i razvoj biljke.
Zalijevanje
Sušenje tla ili zemlje uzrokuje i sušenje vaše metvice. Zalijevanje je važno vršiti čim primijetite da se zemlja počinje sušiti, otprilike svaki drugi dan, ali minimalno 3 puta u 10 dana. Za uzgoj u staklenicima preporučuje se korištenje sustava za navodnjavanje kapanjem. Također na vrijeme reagirajte i uklanjajte korov kako bi biljka mogla dobiti što više hranjivih sastojaka iz zemlje te vršite dodatno natapanje.
Prvo natapanje se preporučuje napraviti na početku vegetacije biljke, drugo kad primijetite početak pupanja, a treći odmah nakon prve košnje (žetve). Ako želite veći udio ulja u listovima, tjedan dana prije košnje ili branja nemojte zalijevati biljku.
Gnojidba
Redovita prihrana i gnojidba metvice dobro će utjecati na njen rast i razvoj. U većini slučajeva se koriste dušična i fosforna gnojiva tijekom vegetacijske sezone, dok se neki odlučuju za gnojidbu stajskim gnojivom i kompostom.
S gnojidbom treba biti oprezan, jer višak dušika u tlu može uzrokovati pojavu mnogih bolesti kod metvice, dok kalij pomaže u tome da se osigura otpornost biljke na iste.
Rezidba
Iako metvicu, osim berbe, nije potrebno obrezivati, svakako to možete učiniti ako primijetite da slabo napreduje i raste. Uklanjanjem suhih ili starih dijelova omogućit ćete biljci da se oporavi i izgleda gušće i jače, a obrezivanje većih nasada je najbolje napraviti svake godine nakon cvatnje. Prorijedite biljku ostavljajući prostor između njih otprilike 5-10 cm, ovisno o veličini biljke. Na sljedećem cvatu, sljedećeg proljeća, stabljike će narasti veće i pojavit će više mesnatijeg lišća.
Isto tako, ako prije cvatnje primijetite da se pupoljci i lišće suše, podrežite ih škarama ili malim nožićem, jer ćete tako mlade grane dobiti više snage za napredak i rast.
U slučaju da je biljka bolesna, poželjno je istog trenutka ukloniti najviše pogođene dijelove, bez čekanja da cvjetanje prođe.
Zaštita od bolesti i štetnika
Najopasnija bolest za metvicu je svakako bolest pepelnica. U pravilu se bolest javlja zbog naglih promjena temperature. Paprena metvica je najosjetljivija na hrđu koja se pojavljuje u obliku smeđih pjega na naličju lista
S obzirom na štetočine, menta je osjetljiva na napade uši, štitastog moljca i paukove grinje. S obzirom na to da ima sočne rizome, privlači ličinke i hrušteve te buhače i žičnjake stoga ju ne treba saditi nakon krumpira koji je poznat sakupljač tih štetnika. Ako primijetite pojavu navedenih štetnika, oko mjesta koje napadaju iskopajte rov i u njega stavite određena sredstva za zaštitu po uputama proizvođača.
Štetnika se također možete riješiti prskanjem biljaka industrijskim pripravcima koje možete kupiti u poljoprivrednim trgovinama, ali najsigurnije je koristiti prirodna rješenja.
Kako bi se suzbili štetnici i bolesti potrebno je stalno pregledavati biljku i nasade, a ako primijetite simptome na biljkama, potrebno ih je odmah ukloniti i spaliti.
Berba i skladištenje
Metvica se bere u prvoj godini sadnje. Za sušenje, lišće se bere prije cvatnje, a suši u hladu, nakon što se biljke vežu u veće bukete. Tako će biljka zadržati aromu i korisna svojstva tijekom duge zime.
Metvicu također možete i zamrznuti, ali u ovom obliku ne možete ju skladištiti duže od 2 mjeseca. Izrezani listovi se peru se hladnoj vodi, stave na vlažnu tanku krpu i tako prosuše prije zamrzavanja.
Možete ju skladištiti i u hladnjaku u dobro hermetički zatvorenoj posudi, a optimalna temperatura skladištenja u hladnjaku je 0°C.
Upotreba metvice
Listovi metvice sadrže otprilike 2,5% tanina, gorke tvari i eteričnog ulja, a najvažniji sastojak je mentol (60%), a zatim menton. Zbog svog osvježavajućeg okusa i mirisa ulje metvice se koristi u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.
Upotreba u kuhinji
Metvica se u kuhinji najčešće koristi u pripremi čaja od metvice, što je jedan od najomiljenijih napitaka u arapskoj kuhinji te kao začin uz razna jela od povrća i mesa. Također je jedan od poznatih sastojaka u koktelima, voćnim salatama te smoothiejima za mršavljenje.
Idealna je u raguima, umacima i masnijim jelima, a ako ju dodate mlijeku, spriječit ćete ukiseljavanje. Odlično se slaže s povrćem kao što je mladi krumpir, mrkva, grašak, krastavac i rajčica i voćem poput dinje, ananasa, limuna i naranče. Izvrstan je dodatak janjetini i desertima od čokolade.
Metvicu također možete koristiti svježu, no sušena ima jaču aromu, stoga ako koristite sušenu metvicu u jelu dodajte ju na početku kuhanja, dok svježu dodajte na sredini kuhanja kako bi se omekanila i pustila svoje arome.
Upotreba u medicini
Metvica sadrži veliki udio mentola koji je važan za aromu i miris te osvježavajući okus. Poznato je da mentol aktivira receptore na tkivima zaslužnima za osjetljivost kože zbog čega daje osjećaj osvježenja, odnosno hlađenja. U Rimskom carstvu, u tradicionalnoj medicini, se koristila kao lijek za opekotine upravo zbog spomenutog osjećaja hlađenja, a danas se koristi u gelovima i kremama za ublažavanje bolova mišića.
Listići metvice imaju protuupalno i antibakterijsko djelovanje zbog čega je odličan u borbi protiv lošeg zadaha, a u srednjem vijeku se često koristio i za izbjeljivanje zubi. Danas je jedan od glavnih sastojaka u pastama za zube.
Metvica se također koristi i u izradi esencijalnih i eteričnih ulja koja pomažu kod depresije te ublažava nervozu, mentalnu iscrpljenost i posljedice stresa.
Zanimljivosti
Metvica se spominje u povijesti minimalno 10.000 godina, a smatra se da je podrijetlom s Dalekog istoka gdje su je Arapi često koristili kao začin i za pripremu čaja od metvice.
Svaka vrsta metvice ima drugačiji miris i aromu, a sama jačina okusa ovisi o području gdje je rasla. Smatra se da je azijska metvica jačeg okusa od one koja je rasla u Europi.
U Hrvatskoj se metvica najviše uzgaja u Slavoniji, a najpopularnija je crna metvica (paprena metvica) koju Englezi nazivaju Mitcham po pokrajini u kojoj se pojavila početkom 16. stoljeća.
Za pripremu deserata i slatkiša najviše se upotrebljava paprena metvica.
Foto: Manfred Richter / Pixabay
Odgovori