Mak

Mak je biljka iz porodice makovki, a najpoznatije vrste su poljski i vrtni, odnosno opijumski mak. Mak ima zeljastu, uspravnu stabljiku. Stabljika je glatka i presvučena voštanom prevlakom, može biti visoka do metar i pol, ali je lako lomljiva.

Mak ima slabo razvijen i vretenast koji ne prodire duboko u tlo. Poljski mak cvjeta crvenim cvjetovima, dok vrtni ili opijumski mak ima bijele i ljubičaste cvjetove.

Postoji još jedna vrsta, velški mak, a on ima žute cvjetove i sjeme ispušta kroz proreze sa strane, a ne odozgo preko rupica. Donji listovi maka rastu na peteljkama, dok gornji nemaju peteljke pa obavijaju stabljiku. Sjemenke maka smještene su u tobolcu. Za uzgoj se najčešće koristi opijumski mak.

Uzgoj maka je uspješniji u toplijim predjelima jer mak uzgojen u takvim uvjetima posjeduje najjača opijumska svojstva, a što se sjevernije uzgaja, sadržaj alkaloida se smanjuje.

Sjetva i sadnja maka

Za sadnju i uzgoj maka pogodna su dobro strukturirana i duboka tla s povoljnim vodozračnim režimom. Takva su pjeskovito-glinasta tla i aluvijalni nanosi. Optimalna pH-vrijednost tla za uzgoj maka je 6.5 – 7.2. Mak je najbolje saditi na zemljištima na kojima su prethodno uzgajane kulture poput zrnatih mahunarki, strnih žitarica ili krumpira. Nakon sjetve spomenutih predusjeva tlo treba dobro preorati i potanjurati.

Pravilna priprema tla je dosta važna, jer bi se inače moglo dogoditi da biljke ne niknu. Mak najbolje raste na bogatim tlima, pa ako se planira uzgoj na nešto siromašnijem tlu, potrebno je dodati gnojiva. Prosječno plodnim tlima dodaje se dušik u količini od 100 kg/ha, fosfor u količini od 120 kg/ha te isto tolika količina kalija. Polovica kalijevih i fosfornih gnojiva te 20% od spomenute količine dušika dodaje se pri osnovnoj obradi tla, a ostatak prilikom predsjetvene pripreme tla.

Točno vrijeme i broj oranja ovise o predusjevu koji se uzgaja na tom zemljištu. Ako su u pitanju rani predusjevi, mogu se obaviti tri oranja, nakon kasnijih je moguće obaviti dva, a iza kasnih jedno oranje. Tlo se ore na dubinu od 25 do 30 centimetara.

Parcelu na kojoj će se uzgajati mak prvo treba očistiti od korova, a zatim usitniti i poravnati zemlju. Sadnja je obavlja tijekom jeseni, a sjeme se sije plitko, odmah na površini (na 1 – 2 cm dubine). Međuredni razmak bi trebao iznositi oko 50 cm, dok bi među biljkama trebalo biti oko 10 cm razmaka. Sjetva maka za ulje obavlja se u rano proljeće, najkasnije do početka travnja. Dubina sjetve iznosi 1 – 1,5 cm, a među redovima treba biti 25 do 30 cm razmaka.

Mak se obavezno uzgaja u plodoredu kako bi se smanjio rizik od obolijevanja od raznih bolesti, ali i od pojave štetočina. Osjetljiv je u fazi nicanja pa ga treba saditi u vlažno, a ne u suho tlo.

Za sjetvu se koristi sjeme uzeto iz krupnih i zdravih tobolaca, skupljeno još na polju. Čistoća sjemena ne bi trebala biti ispod 98%, a klijavost ispod 80%. Najbolju klijavost ima sjeme skupljeno u prethodnoj berbi, dok ono starije od tri godine ne treba koristiti. Sjeme maka se prije sjetve tretira insekticidima i fungicidima koji su registrirani za tu namjenu.

Za uzgoj maka u vrtu, sjeme treba samo položiti u tlo, bez da se prekriva zemljom, a udaljenost između sjemenja bi trebala iznositi oko 20 cm. Mak se može uzgojiti i u loncima, a njih treba držati na sunčanim mjestima, zaštićenima od jakog vjetra. Za uzgoj u loncima je pogodna mješavina treseta, pijeska i kore.

Uzgoj maka

Mak od sjetve pa do cvatnje ne treba veliku količinu topline, ali ta potreba raste od početka cvatnje pa do zriobe. Osim dosta topline, u ovoj fazi treba i više svjetlosti. Minimalna temperatura na kojoj će sjeme maka klijati iznosi 2°C, dok je optimalna temperatura za klijanje 20°C. Najniža temperatura koju ova biljka može podnijeti je -7°C.

Što se tiče vode, mak do početka cvatnje treba više vode, a potreba za vodom opada nakon cvatnje.

Nasade maka sve od nicanja pa tijekom vegetacije treba držati čistima od korova. Mak jako sporo raste pa korovi posebno veliku štetu mogu nanijeti na početku vegetacije. Za suzbijanje se koriste registrirani herbicidi na bazi fluroksipira, cikloksidima ili mezotriona, a primjenjuju se nakon nicanja.

Bolesti i štetnici

Najčešće bolesti koje napadaju mak su siva plijesan, crna pjegavost maka i plamenjača maka. Riječ je o gljivičnim bolestima, a micelij ovih gljiva prodire u tobolce i umanjuje kvalitetu sjemena. Bolesti utječu i na boju i okus sjemena pa se takvo zaraženo sjeme ne može u potpunosti odvojiti i ima drugačiju boju.

Štetnici koji se mogu pojaviti kod uzgoja maka su rovac, žičnjaci, sovice pozemljuše i slično, a oni najviše štete mogu nanijeti mladim biljkama. Tijekom vegetacije može doći do pojave bobove ili makove crne uši, makove mušice i makove sive pipe. Kod većih najezda i opasnosti od velikih šteta primjenjuju se dozvoljeni insekticidi.

Berba i skladištenje maka

Berba maka obavlja se onda kada plodovi dostignu biološku i tehnološku zrelost. Mak je spreman za berbu kada su tobolci tvrdi, suhi, tamnožute su boje i u njima se čuje sjemenje kada ih protresemo. Važno je da sjeme tijekom berbe bude potpuno zrelo i suho, jer ako se prerano ubere, na njemu za vrijeme skladištenja može doći do razvoja plijesni. Postotak vlage u sjemenu bi trebao iznositi oko 10%.

Žetva maka se na našim područjima obavlja krajem srpnja, i to žitnim kombajnom koji je potrebno posebno prilagoditi.

Za dobivanje opijuma, tobolci maka se režu posebnim noževima otprilike 20 dana nakon cvatnje, odnosno kada tobolci poprime žutu boju. Zasijecanje tobolaca treba obaviti u popodnevnim satima. Pritom iz tobolaca izlazi tekućina koja je u početku bjelkasta, a onda se krene zgušnjavati i poprima tamniju boju. Nastala masa se sljedećeg dana u jutarnjim satima struže i od nje se prave male grude koje se oblažu listovima maka i suše. Tobolci se mogu zarezivati nekoliko puta, a kada potpuno dozru žanju se za dobivanje sjemena.

Sjeme maka prije skladištenja treba dobro očistiti, čak i od najsitnijeg onečišćenja, tako da čistoća iznosi 99.8 posto. S obzirom na veliku koncentraciju ulja, sjeme maka je lako kvarljivo. Da bi se spriječilo kvarenje, sjeme odmah nakon berbe treba očistiti i osušiti. Postotak vlage u sjemenu koje se skladišti ne bi trebao biti veći od 8%. Mak se skladišti u prozračnim i suhim skladištima, u kojima nema nikakvih drugih mirisa. Povremeno je potrebno provjeravati sjeme kako ne bi postalo užeglo ili kako se na njemu ne bi stvorila plijesan.

Mak u kuhinji

Mak ima široku primjenu u kulinarstvu, a za konzumaciju se koristi osušeno sjeme, jer ono ne sadrži alkaloide i ne posjeduje opijatska svojstva. Od sjemenki maka se proizvodi i ulje koje je dobre kvalitete i može poslužiti kao zamjena za maslinovo ulje.

Sjemenke maka se uglavnom koriste za pripremu slastica i kolača, a to su najčešće gibanica, makovnjača, razne slatke pite i slično. Sjemenkama maka se posipaju kruh i keksi, a mogu se dodavati i raznim slanim jelima. Zanimljive su u kombinaciji s umacima za tjestenine, a možemo ih dodati i u preljeve za salate, namaze za sendviče ili posuti preko focaccie.

Mak se dobro slaže i s dimljenim lososom, kuhanom piletinom, mladim lukom, šparogama i kuhanim krumpirom.

Ljekovita svojstva maka

Mak se koristi u proizvodnji morfija i kodeina pa je najpoznatiji po svom sedativnom djelovanju. Međutim, on posjeduje više pozitivnih svojstava. Osim što pomaže u opuštanju mišića te smanjenju grčeva i bolova u želucu, odličan je i za poticanje iskašljavanja.

Sjemenke maka su bogate antioksidansima i nezasićenim masnim kiselinama, najviše linoleinskom (omega-6) i oleinskom kiselinom. Zahvaljujući omega-6 masnim kiselinama sjemenke maka štite kardiovaskularni sustav, sprječavaju zgrušavanje krvi, pomažu u regulaciji krvnog tlaka i umanjuju rizik od obolijevanja od multiple skleroze.

Sjemenke maka su izvrstan izvor folne kiseline, riboflavina, tiamina, piridoksina i vitamina E. Od minerala sadrže mangan, bakar, kalcij, fosfor, magnezij, željezo i cink. U 100 grama sjemenki maka nalazi se oko 30,8 grama masnih kiselina, 10 grama dijetalnih vlakana i 89 miligrama fitosterola.

Povijest maka

Mak je biljka koja je široko rasprostranjena diljem svijeta i već se tisućama godina upotrebljava za jelo i lijek. Uzgaja se u prehrambene i u medicinske svrhe, ali i za industrijsku primjenu jer se, primjerice, ulje dobiveno od sjemenki maka koristi u proizvodnji boja i lakova te za izradu sapuna.

S obzirom na to da daje obilje sjemena, mak vežu i uz plodnost. Rimljanima je bio dosta važan, a tome svjedoči i činjenica da su ga nazivali svetom biljkom. Egipćani su ga prije upotrebe pekli jer je njegova aromatičnost tako više dolazila do izražaja. Cvijet ove biljke je Egipćanima bio omiljeni ljubavni cvijet pa su bukete rascvjetalih ili osušenih cvjetova maka zaljubljeni muškarci poklanjali svojim odabranicama.

Žarko crveni cvjetovi makova simbol su prolivene krvi, ali i ljubavne vatre. Zbog njegovog narkotičkog djelovanja, mak su u prošlosti povezivali s čarobnjaštvom i tajanstvenim silama pa je imao značajnu ulogu u raznim obredima. U srednjem vijeku se koristio za pripremu napitaka za spavanje.

Foto: Gábor Adonyi / Pixabay