Limun (lat. Citrus x limon) je vazdazelena drvenasta biljka roda Citrus; agrum, biljne porodice rutovki (Rutaceae). U rod Citrus spada i limeta, naranča, mandarina, grejp i pomelo.
Podrijetlom je iz Indije, no riječ “limun” arapskog je podrijetla. Ova hibridna voćka nastala je križanjem dvije vrste voćki, a to su pomela i citrona, četruna. Plod limuna intenzivnog je mirisa i okusa koje je vrlo kiselo, aromatično i osvježavajuće.
Stablo limuna, u pogodnim klimatskim uvjetima, dužim sunčanim razdobljima, povremenom gnojidbom te prikladnim zalijevanjem, može cvjetati čak 3 puta godišnje – od svibnja do rujna, stoga pruža mogućnost berbe i korištenja limuna tijekom cijele godine.
Iako je drvo limuna relativno manje rastom ono može narasti i do 6 m, dok mu je prosječna visina 3 – 4 m. Krošnja stabla je razgranata i otvorena, a samo stablo raste u širinu. Ovisno o uvjetima može se uzgajati na otvorenom, kao primjerice u Dalmaciji i Istri, no ujedno i u teglama u zatvorenom prostoru. Razmnožava se reznicama i cijepljenjem, a s obzirom na to da je hibrid vrlo je otporna biljka ako ju se pravilno njeguje.
Srodne biljke
Sorte
Prema boji, limune dijelimo na žute i zelene. Obje vrste rastu na istom stablu, a razlikuje ih namjera. Žuti limuni nastaju prikladnom njegom i pažnjom, dok se zeleni iniciraju tako što ih se podvrgne suši između lipnja i srpnja u trajanju od oko 40ak dana, moguće i duže, kako bi bio olakšan proces skladištenja i izvoza po cijelome svijetu. Zeleni plodovi također s vremenom požute.
Najpoznatije sorte limuna su: Mjesečar, Villafranca, Meyer i Lisbon.
Limun Mjesečar, kao što mu samo ime govori, cvate svaki mjesec i ako ga se redovito bere može proizvesti obilje plodova.
Sadnja
Budući da ne podnosi veliku vlagu kao ni nisku temperaturu, potrebno je dobro drenirano i plodno tlo na toplom i sunčanom položaju kao i zaštita od jakog vjetra.
Tlo
Kod uzgoja limuna najpogodnija vrsta zemlje je ilovača ili kombinacija pijeska i ilovače, radi prozračnosti i lakoće gdje korijenje biljke može lakše rasti. Ako se sadi u tegli vrlo mu je važno omogućiti dobru drenažu kroz koju može slobodno protjecati voda kako ne bi došlo do prekomjerne vlažnosti tla. U uzgoju na otvorenom treba ga zaštiti od jakih naleta vjetra.
Klima
Najpogodnije klime za uzgoj limuna na otvorenom bile bi tropska, suptropska te mediteranska klima. Prevelike oscilacije u temperaturi mu ne odgovaraju zbog čega biljku u zimskom periodu treba zaštiti. Potrebna mu je održiva temperatura. Kod nas najbolje uspijeva na otocima primjerice Visu, Hvaru, Korčuli, Mljetu, Lastovu te dubrovačkim otocima.
Uzgoj
Kao što smo već spomenuli, za uspješan uzgoj ove biljke potrebna je dobra drenaža popraćena prozračnom zemljom, puno sunčanih sati, gnojidba te određena količina vode kako bi stablo raslo, razvijalo se i imalo plodonosan urod. Ako se listovi počnu kovrčati i otpadati ono ukazuje da joj nedostaje vode. Pod utjecajem niskih temperatura te zbog nedovoljne količine svjetlosti stablo će početi odbacivati listove i ući u fazu mirovanja, stoga mu treba priuštiti mikroklimu s dovoljno svjetlosti i topline.
U zimskim periodima dovoljna mu je temperaturu do 8°C. U periodu od travnja pa sve do kraja rujna, dok mu traje vegetacijsko razdoblje, trebalo bi ga se obilnije zalijevati – svaki drugi ili treći dan. Što se tiče gnojidbe, preporučuje se gnojiti ga tekućim gnojivom za agrume u periodu vegetacije svakih petnaest dana. Neuhranjenost limuna se pokazuje tako što listovi počnu žutjeti.
Razmnožavanje
Limun se razmnožava iz sjemena i reznicama.
Razmnožavanje iz sjemena
Sjemenke limuna potrebno je isprati vodom nakon odvajanja od ploda kako bi ih se pripremilo za sjetvu. Nakon što ih se položi u zemlju treba im se osigurati temperatura od 18-20ºC. Nakon 4 tjedna možete očekivati mladu biljku limuna. Bilo bi poželjno biljki kratiti korijenje kako bi joj se ubrzao rast. Taj postupak preporučuje se napraviti tek kada se pojave barem tri lista.
Nakon 3 godine brige o limunu mogu se očekivati plodovi. Budući da biljke koje se nalaze vani oprašuju kukci, one koje se nalaze u zatvorenom prostoru bilo bi dobro u ljetnim mjesecima prebaciti van u polusjenovito mjesto, a ako vam je iz nekog razloga to onemogućeno posegnite za mekim kistom i samostalno oprašite biljku preko prašnika i tučaka.
Razmnožavanje reznicama
Razmnožavanje limuna iz reznice se vrši tako da se pripremi zdrava reznica, duljine 10-25cm, što je veća, veće su i šanse da će se “primiti”. Ogolite ju se na dva do tri lista te ju u unaprijed pripremljenu zemlju ubodite i održavajte u prikladnim uvjetima.
Berba
Ovisno o sorti i godišnjoj količini cvatnje, te namjeni, berba limuna se odvija tijekom cijele godine. U početne tri četiri godine u mladom nasadu nema ploda za berbu, no nakon početne faze kreću urodi. U odgovarajućoj okolini limunovo stablo rodi dva puta godišnje, gdje je proljetna cvatnja najproduktivnija i traje više od 2 mjeseca.
Zreli plodovi mogu opstati na grani isto toliko dugo vremena. Nakon berbe prvog uroda započinje druga faza oprašivanja i cvatnje koja omogućuje berbu i drugi put u godini.
Jedno odraslo stablo u povoljnim uvjetima može dati od 600 do 800 plodova godišnje.
Zaštita od bolesti
Najčešća oboljenja agruma su gljivična, bakterijska i virusna. Štetnici poput štitaste uši “Limunov crvac” (lat. Planococcus citri Risso), Crvene štitaste uši (lat. Chrysomphalus dictyospermi Morg.) te lisne uši također mogu narušavati zdravlje biljke. Štetnici se suzbijaju struganjem stare kore, prskanjem mineralnih ulja u zimskom periodu i, ako je potrebno, primjenom insekticida u vegetaciji.
Bolesti
Gljivice, bakterije i virusi, na žalost, svi mogu zahvatiti stablo limuna, no potrebno je pravovremeno ustanoviti o kojoj se bolesti radi kako bi se moglo valjano djelovati.
Gljivice
Gumoza ili tzv. smeđa trulež korjenova vrata (lat. Phytophthora citrophthora i P. nicotianae) gljivica je koja se najčešće pojavljuje kod agruma i to u skupinama gdje napadaju grane stabla i deblo biljke. Sadrže smolastu teksturu.
Uzroci pojave gljivica su preteško, prevlažno i neprikladno tlo, upotreba zaraženog alata ili nezrelog organskog gnojiva i preduboka sadnja. Brzo se širi stoga trebate brzo i djelovati. Odstranite zaraženu koru i dio zdrave kore, a nakon toga, sanirani dio premažite fungicidom.
Bolest truleži korijena (lat. Armillaria mellea, Rosellinia necatrix) pojavljuje se ako se limun sadi u zemlju u kojoj se prethodno sadila nepogodna pretkultura od koje su ostali ostaci ranijih sorti ili korištenjem ogranskog gnojiva koje nije do kraja razgrađeno. Ostatke prethodno uzgajanih sorti odrstranite iz tla, pripremite ga za sadnju i egotermički obradite. Preporučuje se tlo obrađivati barem 2 do 3 godine u fazama mirovanja kako biste bili sigurni da je kvalitetno za uzgoj limuna.
Antraknoza (lat. Colletotrichum gloeosporioides) je bolest koja se najčešće pojavljuje zbog visoke vlažnosti zraka. Očituje se u obliku crnih ili tamnosivih pjegica na plodovima, grančicama i lišću. Liječi se prskanjem krošnje pripravcima na bazi cinebe.
Bakterije
Bakterijska palež lišća je bakterija koja zahvaća plodove, koru, pupove i listove mladih biljaka. Očituje se uvijanjem i sušenjem biljke. Bakterija izgleda kao okrugla crna pjega, a nalazi se na mladici uz peteljku lista ili plodu.
Virusi
Virusna oboljenja biljke brzo crpe i suše stabla. U Hrvatskoj su prisutna dva poznata virusna oboljenja: Xyloporosis i Exocortis.
Međutim 2004. godine se utvrdila i prisutnost Trsteze – virusa koji se prenosi zaraženim sadnim materijalnom lisnim ušima.
Štetnici
Najpoznatiji štetnici koji napadaju biljku limuna su: štitaste uši, lisne uši, štitasti moljac, grinje i crveni pauk.
Štitaste uši
Štitaste uši pod nazivom Limunov crvac (lat. Planococcus citri Risso) je žutosmeđi eliptični štetnik koji napada zelene dijelove biljke i sisanjem biljnihs sokova iscrpljuje biljku. Kako bi se izliječila potrebno je ostrugati koru i u vrijeme vegetacije primijeniti insekticide.
Lisne uši
Lisne uši – crna uš agruma (lat. Toxoptera aurantii) i zelena lisna uš agruma (lat. Aphis citricola) poznati su po napadanju svih dijelova biljke u vrijeme vegetacije, korijena. Lisne uši možete primijetiti na naličju lista i djeluju tako da se list počne kovrčati i deformiranošću ploda. Lisnih uši se možete riješiti raznim preparatima koji se pripremaju na prirodnoj bazi.
Štitasti moljac
Štitasti moljac (lat. Dialeurodes citri Ashmead) napada biljku limuna sisanjem biljnih sokova iz lišća pri čemu izlučuje tzv. mednu rosu koja pogoduje razvitku gljivica “čađavica”. Pojavljuje se u uvjetima visoke vlažnosti. Kako bi se spriječilo njegovo djelovanje biljku je potrebno liječiti insekticidom.
Grinje
Grinje su štetnici koji polažu svoja jajašca na plodove i mlade listove biljke limuna, a novo razvijene ličinke sišu biljne sokove. Možete ih suzbiti insekticidima u rano proljeće ili nakon berbe plodova.
Crveni pauk
Crveni pauk (lat. Panonychus ulmi Koch) je štetnik koji napada plodove, nove izdanke biljke i lišće te siše biljne sokove zbog čega dolazi do nestajanja klorofila-zelenog pigmenta. Problem s pojavom cvenog pauka također možete riješiti insekticidima.
Upotreba
Limun se može uzgajati kao ukrasna biljka, no mogu se i uzgojiti i plodovi koji se koriste u prehrani i raznim kuhinjskim pripravcima te sredstvima za čišćenje. Dok još nije bio poznat njegov sastav vitamina C (53 mg na 100 g ploda), koristili su ga kao dezinficijens u prevenciji otvorenih rana.
Plod limuna se može iskoristiti u potpunosti . Zbog svoje ljekovite prirode u zaštiti od brojnih bolesti nosi naziv “superhrane”. U gastronomiji se može koristiti kao dodatak jelima i kao napitak.
Od njegove kore može se dobiti esencijalno ulje, a također se mogu praviti i razna domaća sredstva za čišćenje u kombinaciji s drugim sastojcima koji zbog limunske kiseline i osvježavajućeg mirisa pridonose čistoći vašeg doma.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori