Lješnjak (lat. Corylus avellana) je plod biljke lijeske koja se još naziva i običnom ili šumskom lijeskom. To je grm ili listopadno drvo sa zaobljenim listovima koji mogu biti dugi 6 do 12 cm, a sa strane su prekriveni dlačicama. Plodovi lijeske rastu u grozdovima i na svakom od njih može biti do pet komada. Svaki od lješnjaka nalazi se u ljusci, a kada se ona ukloni, njihova veličina iznosi oko 2 cm.
Ljuska lješnjaka je smeđe boje, dok je plod unutra žućkaste boje i s bijelim urezom na sredini. Kao i svi orašasti plodovi, i lješnjaci su hrskavi, ali ne toliko da se ne mogu jesti bez problema.
Lijeska cvjeta zimi, što je dosta neobično, a s cvjetanjem počinje prije nego prolista. Razdoblje cvatnje traje od prosinca do ožujka. Cvjetovi mogu biti muški i ženski, s tim da su ženski manji, imaju svijetlo crvene latice i uglavnom su zaostali u pupoljku, dok su muški cvjetovi žute boje i mogu biti dugi do 12 cm.
Srodne biljke
Vrste
U Hrvatskoj su najzastupljenije sljedeće sorte lijeski:
- Haleška lijeska – sorta koja je otporna na niske temperature i najbolje ju je saditi u kombinaciji sa sljedeće dvije sorte, kako bi se osigurala međusobna oplodnja.
- Istarska duguljasta lijeska – sorta koja je također otporna na niske temperature pa se u skladu s tim češće sadi u kontinentalnom dijelu zemlje.
- Rimska lijeska – isto tako dobro podnosi niske temperature i pogoduje joj kontinentalna klima.
- Industrijske sorte – Tonda di giffoni, Tonda gentile delle lange, Tonda gentile romana. Ove sorte imaju nešto kvalitetnije plodove i nisu otporne na niske temperature pa se uglavnom uzgajaju u primorskim područjima. I njih je dobro kombinirati prilikom sadnje kako bi se osigurala oplodnja.
No, najčešće se uzgajaju dvije vrste lješnjaka, a to su istarski duguljasti i rimski.
Riječ je o sortama koje su otporne na niske temperature pa su česte u kontinentalnim dijelovima zemlje. Kod podizanja nasada bitno je odabrati odgovarajuću sortu s obzirom na klimu. Lješnjak je osjetljiv na temperature pa one sorte koje će uspjeti u toplim područjima, obično ne uspijevaju u onim hladnijima i obrnuto.
Istarski duguljasti
Istarski duguljasti se najčešće uzgaja u Hrvatskoj, zastupljen je u 80 posto plantaža. Specifičan je po tome što je bujnijeg rasta, poput grma, a budući da raste više u širinu nego u visinu, ima izgled lopte. Može se pohvaliti krupnim duguljastim plodovima te specifičnom aromom zbog čega je najčešće upravo on tražen.
Rimski
Rimski ima grmoliko bujno stablo uspravnog rasta. Na drugom je mjestu po zastupljenosti u Hrvatskoj. Plod je okrugao i krupan te odličan za daljnju preradu kao što je to na primjer namaz od lješnjaka.
Lješnjak je jedan od najpoznatijih orašastih plodova i nezamjenjiv je sastojak u mnogim slatkim proizvodima poput čokolada, kolača, keksa, sladoleda i čokoladnih namaza. Osim toga, jako je ukusan i zdrav kad se konzumira sirov.
Sadnja
U kontinentalnoj klimi lješnjak najbolje uspijeva na 140 m nadmorske visine, a neke kulture mogu rasti i na nadmorskoj visini od 600 m. Nakon što ste odabrali sortu lješnjaka pogodnu za sadnju na vašem području, odredite parcelu na kojoj ćete saditi lješnjak.
Potrebno je odrediti broj redova za sadnju lješnjaka te razmak između redova te u samim redovima. Preporučuje se da se svaka pojedina sorta sadi u paran broj redova što je posebice važno ako se na jednoj parceli sadi više sorti s obzirom na to da će dati plodove u različito vrijeme.
Veličina razmaka određuje se s obzirom na sortu, odnosno njezinu bujnost te s obzirom na tlo, teren i uzgojni oblik lješnjaka i samu osobinu stabla.
Sadnja lješnjaka prije zime idealno je vrijeme za uspješnu sadnju jer tada obično ima dovoljno oborina pa voćke nije potrebno zalijevati. Vegetacija lješnjaka započinje jako rano, a budući da su klimatske promjene sve izraženije, cvatnja lješnjaka se pomaknula i na razdoblje prije siječnja. Riječ je o pomalo neobičnoj biljci, čiji su uvjeti sadnje nešto drukčiji nego kod preostalih biljaka. Naime, druge vrste obično cvatu u proljeće dok lješnjak cvate zimi, već od prosinca pa sve do ožujka.
Prije sadnje bitno je znati da se korijenje lješnjaka razvija izrazito plitko, samo 30-ak cm u dubinu, a upravo je to bitno za zadovoljavanje svih uvjeta kako posaditi lješnjak.
Oranje treba obaviti tijekom ljeta kako bi se eventualne grude u tlu lakše usitnile uslijed vrućina i povremenih kiša. Tako će tlo biti spremno za jesen, kada se obavlja jesenska sadnja lješnjaka.
Za jesensku sadnju lješnjaka prije zime, duboko oranje se odvija u ljetnim mjesecima, dok se za proljetnu sadnju lješnjaka s obradom tla preporučuje započeti od ljetnih mjeseci pa sve do zime, ako je tlo dovoljno vlažno i nije jako tvrdo. Inače se ne preporučuje proljetna sadnja lješnjaka jer u tom slučaju obradu tla treba obaviti tijekom zime, a tlo je tada uglavnom tvrdo i smrznuto.
Prije sadnje lješnjaka napravite jame u promjeru 50 do 70 cm te dubine pola metra. Razmak između svake pojedine biljke neka bude 4 metra.
Na obrađenom tlu se prave udubljene jamice u koje se stavljaju kvalitetne sadnice sorti koje se međusobno oplođuju, jer samo jedna sorta, čak i ako je posađeno više grmova, ne može sama sebe oploditi. Zbog toga je bolje kombinirati različite sorte, a najbolje je posaditi tri međuplodne sorte. Točan razmak sadnje ovisi o sorti, tlu i terenu, sadnice se sade tako da uvijek bude paran broj redova po sorti. Lijeske koje se sade na nagnutim terenima i one koje više rastu u visinu mogu se saditi na manjem razmaku.
Kod sadnje sadnica lješnjaka kupljenih u rasadniku morate biti posebno oprezni. Posadite ih na istu dubinu na kojoj su bile posađene. Ako ćete ih posaditi suviše duboko, sadnice neće rasti jako dugo. Ponekad se njihov rast može zaustaviti i na tri godine.
Za uzgoj lješnjaka trebat ćete sadnicama osigurati plodno tlo. Preporučuje se da prije sadnje tlo nahranite kvalitetnim organskim gnojivom. Sadnice lješnjaka moraju biti kvalitetne s dobro razvijenim korijenom.
Iako lješnjak može rasti i davati urod na tlima slabije kvalitete, ako planirate podići nasade i osigurati dobru rodnost, lijeski treba osigurati dovoljno hranjiva, bogato tlo i dovoljnu količinu vlage.
Tla koja su idealna za uzgoj lijeske i na kojima je moguće ostvariti punu rodnost su srednje duboka, umjereno vlažna tla povoljne strukture i pH vrijednosti od 5 do 8. Za uzgoj su povoljna skeletna tla ili karbonatna ilovača. S obzirom na to da se preporučuje podići nasade na blago nagnutim tlima, nasade lijeske možete podići na položajima koji su pogodni i za uzgoj vinove loze.
Tlo prije sadnje lješnjaka treba dobro pripremiti, a to uključuje opskrbu hranjivim tvarima, osobito kalijem i fosforom. Mineralna gnojiva se dodaju ovisno o kvaliteti tla, a ona se određuje analizom. Prvo se ispituje kemijski sastav i kakvoća tla. Tlo ne bi trebalo biti previše kiselo niti bi trebalo nedostajati fosfora i kalija. Ako se analizom utvrdi da je potrebno dodati gnojivo, ono se ravnomjerno rasipa po prethodno duboko izoranoj i poravnatoj njivi.
Prije nešto što ćete posaditi sadnice, dobro ih pregledajte. Sitne izdanke korijenja prikratite, a sve njegove oštećene dijelove uklonite škarama.
Položite sadnicu lijeske u netom iskopanu jamu i prethodno dobro pripremljeno tlo, pazeći da mjesto na kojem je biljka cijepljena bude odignuto 10 cm od površine tla.
Korijen zatrpajte slojem rahle zemlje te ga dobro utisnite, a zatim dodajte i 20 kg stajskog gnoja i pola kg NPK 7:20:30. Nakon toga, gnojiva prekrijte zemljom i voćku obilno zalijte. U slučaju da je zemlja vlažna i da su oborine učestale, ne trebate puno zalijevati.
Budući da većina sorti nije samooplodna, u blizini je potrebno posaditi drugu sortu kako bi se moglo obaviti oprašivanje biljke. Neke od najboljih izbora u tom slučaju su lambert crveni i lambert bijeli.
Uzgoj
Lijeska ili lješnjak najbolje raste u mediteranskoj klimi, ali s obzirom na to da postoje sorte koje bolje podnose zimu, može se uspješno uzgajati i u kontinentalnoj. No, temperatura tijekom zime se ne bi smjela spuštati ispod -30°C jer se tada dolazi do smrzavanja jednogodišnjih izboja. Nakon što stablo krene pupati, temperatura ne bi smjela biti niža od -25°C jer će u suprotnom vegetativni pupovi propasti. Kada izbiju cvjetovi, prije nego što dođe do njihovog otvaranja, lijeska može izdržati temperature do -16°C, nakon otvaranja do -7°C, a kada krene pupati i lišće, temperatura mora biti iznad -5°C.
Lijeska ne podnosi dobro suše i potrebna joj je optimalna vlažnost tijekom cijele godine. Godišnje joj ukupno treba od 800 do 1200 mm oborina, od toga 350-400 mm u fazi vegetacije, koja traje od travnja do rujna.
U prvoj i drugoj godini uzgoja nasad lješnjaka treba okopavati i međuredno obrađivati. Nakon šeste godine na međurednom prostoru treba održavati nisko košenu tratinu. Mjesto na kojem raste grm ili stablo lješnjaka treba redovito gnojiti i malčirati.
Gnojidba
Tlo treba po potrebi pognojiti prije sadnje, a nakon sadnje se gnoji samo dušikom. Gnojidba dušikom obavlja se u proljeće, prije nego što biljke krenu s vegetacijom. Gnojivo se stavlja oko grmova, na širinu poput oboda krošnje ili malo šire. U prvoj godini se svakom grmu ili stablu dodaje pola kilograma KAN gnojiva, a količina se svake godine povećava za dekagram ili dva.
Od četvrte do osme godine uzgoja lijesku treba gnojiti NPK i KAN gnojivima. U jesen se nasadi gnoje kompleksnim NPK gnojivom uz dodatnih 20 kg fosfora i 150 kg kalija po hektaru, a u proljeće se dodaje 350 kg KAN gnojiva i 100 kg dušika po hektaru. Gnojidba se nakon osme godine obavlja na isti način, samo se udio hranjivih tvari povećava za 35%.
Orezivanje
Kako bi se potaknula i očuvala produktivnost lijeske, nasade treba redovito orezivati. Pri orezivanju je važno da se svakoj rodnoj grani osigura dovoljno svjetlosti, jer u tom slučaju donosi do tri puta više roda. Rezidba se obavlja u ljetnim mjesecima i grane se pritom ne skraćuju, nego ih samo treba prorijediti. Skraćivanje se primjenjuje samo u slučaju kada se želi zadržati određeni oblik. Ljetnu rezidbu treba obaviti postupno kako se ne bi uklonilo previše lišća odjednom.
Nakon što nasad navrši deset godina, potrebno ga je pomladiti. Grmovi se pri pomlađivanju orezuju gotovo do zemlje, a krošnje tri do četiri oka iznad debla. S obzirom na to da se u godini pomlađivanja može ostati bez plodova, ne treba u isto vrijeme pomlađivati sve nasade. Pomlađivanje je najbolje vršiti postupno, odnosno tijekom svake godine pomladiti svaki drugi ili treći red.
Nakon što se formira uzgojni oblik lješnjaka, orezivanje nije potrebno provoditi svake godine. Lješnjak će prirodno tvoriti grm ili maleno nisko drvo, a daje plodove na jednogodišnjim izbojima.
Rezidba lješnjaka radi se ručno, a s obzirom na visoku cijenu radnika po satu, smatra se da u početnom fazu razvoja lijeske to nije isplativo. Nakon dvije godine, rodnost lješnjaka počinje opadati pa se više ne radi o maloj razlici, a rezidbu je potrebno obaviti kako bi se potaknuo rast te bolja rodnost.
Uzgojni oblik
Lijesku možemo oblikovati u četiri osnovna uzgojna oblika:
- vaza
- piramida
- prirodni grm
- grmolika vaza
Grmolika vaza i prirodni grm uzgajaju se bez debla dok se oblici piramide i vaze uzgajaju s deblom čija je visina od 30 do 70 cm.
Od svih uzgojnih oblika, najčešće se preporučuje oblik grmolike vaze. Riječ je obliku koji se obično formira u početnim godinama rasta lješnjaka, a krase ga četiri glavne grane duž kojih se na svakih 50 cm oblikuju sekundarne grane. Takvim oblikovanjem grana zadovoljeni su svi uvjeti rasta lijeske koji uključuju povoljnu osvijetljenost grma, pomlađivanje i oblikovanje.
Spomenuti uzgojni oblik uzgaja se na razmaku 4×4 ili 4×5 metara, a oblici stablašica se uzgajaju na manjim razmacima, obično 4×3 metra. U slučaju da lijesku sadite na brdovitom terenu, razmak bi trebao biti manji.
Uzgojni oblik grma
Lješnjak na korijenu stvara mnogo izdanaka pa je upravo uzgoj na korijenu idealan za grmoliki oblik ili za živu ogradu.
Uzgoj lješnjaka čest je u obliku grma, a što je ostalo još od davnina kada se uzgajao na vlastitom korijenu koji je imao mogućnost stvaranja jakih izdanaka. Održavanje lješnjaka u obliku grma smatralo se lakšim, a budući da je biljka imala mogućnost proširiti se na veće površine, i rodnost je bila veća. No, gledajući jedinici površine, danas se smatra da je urod veći jedino kod uzgoja lijeske stablašice, jer u tom slučaju je moguće ostvariti gušći sklop.
Uzgojni oblik grma moguće je postići i iz onih sadnica koje se cijepe na medvjeđu lijesku. U tom slučaju na isto mjesto je potrebno posaditi tri do četiri sadnice. Oblik grmolike vaze imat će tri do četiri glavne grane koji će se lako održavati jer neće imati puno izdanaka kao što je to slučaju kod uzgoja lješnjaka na svom korijenu. Ovakav tip uzgoja preporučuje se samo kod uzgoja za vlastitu potrošnju, odnosno na okućnicama. U protivnom, on bi bio preskup i nerentabilan, budući da je za uzgoj potrebno više sadnica lijeske.
Oblik grma dobit ćete tako da skratite sadnicu na 20 do 30 cm. Tada će se potaknuti stvaranje izdanaka na korijenu. Od korijenovih izdanaka koji su tek stvoreni, potrebno je ostaviti njih tri ili četiri koji će biti osnovne grane. Sve ostale nove izboje, odstranite, osim u slučaju ako ih želite koristiti za formiranje žive ograde ili za obnovu grma.
Uzgojni oblik stablašice
Uzgojni oblik lijeske stablašice koja je cijepljena na medvjeđu lijesku, sve je češći uzgoj zbog brojnih prednosti. Naime, stablo lijeske zauzima puno manje mjesta nego grm, a s obzirom na to moguć je i gušći sklop i veći prirast. Održavanje lijeske stablašice ne zahtijeva puno posla oko uklanjanja izdanaka, a deblo visine od 50 do 80 cm ostavlja mogućnost upotrebe i mehanizacije. Stabla lješnjaka su bolje osvijetljena nego što je to slučaj kod grma, a time se postiže veći prinos i kvalitetniji plod.
U slučaju da lijesku želite uzgojiti kao stablo, redovito odstranjujte korjenove izdanke. U tom slučaju lijesku cijepite na medvjeđu lijesku jer ona stvara manje izdanaka na korijenu. U ovom slučaju problem može biti taj što toj podlozi neće odgovarati teška tla, a koja su najčešća u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Naime, više joj odgovaraju ilovasta, propusna tla. No, postoje i prednosti u slučaju podloge medvjeđe lijeske. Ona dobro podnosi sušu i nešto ekstremnije uvjete.
Rezidba lješnjaka se obavlja u zimskim mjesecima, kada biljka miruje. Tako se potiče cvatnja, a i smanjuje se potrošnja hranjiva za izboje koji smetaju. Rezidbom valja ukloniti i suhe, bolesne i oštećene grane jer je na njima veća mogućnost pojave štetnika.
Berba
Vrijeme berbe lješnjaka ovisi o sorti i mjestu uzgoja, ali uglavnom se obavlja od svibnja do listopada. Plodovi koji su zreli za branje promijene boju u žutosmeđu i lako ih je izvaditi iz omotača. Kod berbe lješnjaka je problem to što ne dozrijevaju svi plodovi u isti vrijeme, a nedozreli plodovi nakon berbe nisu kvalitetni jer im je jezgra još uvijek žilava i smežurana.
Lješnjake nakon berbe treba osušiti jer im postotak vode s 30 ili 35% treba spasti na 10%. Sušenje se obavlja na temperaturi od 40°C.
Skladištenje
Kada je u pitanju skladištenje lješnjaka, plodove koji su u kori najbolje je čuvati u dušičnoj atmosferi, jer se tada očuva njihov oblik, boja i kiselost. Kako bi se spriječila užeglost, temperatura skladištenja bi trebala biti niska, oko 2°C. Oni koji nemaju takve uvjete, neočišćene lješnjake mogu čuvati na prozračnom mjestu, spremljene u obične jutene vreće. Uz vlažnost zraka od 8% i povremeno okretanje, lješnjaci se mogu čuvati do dvije godine.
Očišćene lješnjake obavezno treba čuvati na hladnom mjestu kako ne bi postali užegli. Idealni uvjeti za čuvanje su dušična atmosfera i temperatura od 4°C, jer plodovi tada neće izgubiti svoja svojstva.
Ako ćete očišćene lješnjake čuvati kod kuće, spremite ih u tamnu staklenu posudu i držite na tamnom i suhom mjestu. U idealnim uvjetima se mogu čuvati do godinu dana, bez da se pokvare. Ako ih zaledite, možete ih čuvati do dvije godine.
Zaštita od bolesti
Bolesti koje se mogu pojaviti na nasadima lješnjaka, posebno u godinama s pojačanim oborinama, su bakterijski rak i bakterijska palež. Biljke koje obole od ovih bolesti dobiju tamne pjege po stablu, listovima i plodovima. Na pjegama se s vremenom pojavljuje i žućkasti iscjedak, a kao posljedica dolazi do sušenja dijelova biljke. Ako se bolest proširi, može se osušiti cijeli grm ili stablo.
Oboljele biljke u ranijoj fazi bolesti treba tretirati fungicidima na bazi bakra, nakon što se sa stabla uklone svi zaraženi dijelovi. Preventivno se mogu špricati na početku vegetacije i u vrijeme kada se krenu otvarati pupovi. U godinama kada postoji povećana prijetnja od pojave bolesti može se obaviti još jedno špricanje krajem ljeta. U ovom se slučaju koriste isključivo organski fungicidi.
Osim napadima bolesti, lješnjak je podložan i napadima raznih štetnika. Najrasprostranjeniji među njima je ljeskova grinja koja svake godine uzgajivačima uzrokuje velike probleme duž cijele Hrvatske, a najčešće u Istri. Obično se javlja u vrijeme velike vlage i hladnoće tijekom proljetnih mjeseci. Grinja napada biljke i može prezimiti u pupovima, a početkom proljeća počinje sisati biljne sokove i razmnožavati se. Dovoljno je velika da je možemo uočiti golim okom. Napadnuti pupovi nabreknu, deformiraju se ili razvijaju deformirane listove, a u konačnici se osuše prije cvjetanja. Nakon toga, grinje se sele na druge biljke i to najčešće u svibnju kada je već razvijeno do 10-ak listova. Mogu se prenijeti i sadnicama.
Suzbijanje lijeskove grinje vrši se u svibnju. Obično su potrebna dva tretiranja svaka dva tjedna, a koristi se jedan od akaricida koje je dozvolilo Ministarstvo poljoprivrede. S obzirom na to da ne postoje sredstva koja djeluju baš na suzbijanje ove vrste grinja, za suzbijanje se mogu upotrijebiti i sredstva koja se inače koriste protiv grinja šiškarica. Moguće je koristiti i fungicide na bazi sumpora, a zaštita se mora provoditi već tijekom ljeta, točnije u srpnju, kada grinje migriraju u pupove. Jednom kada se zatvore u pupove, zaštita više neće djelovati.
Još jedan od štetnika koji se često javljaju na nasadima lješnjaka je i ljeskotoč. Ljeskotoč uzrokuje crvljivost i opadanje plodova. Javlja se od svibnja do kolovoza, kada odlaže jaja te se hrani lišćem i tek zametnutim plodovima. Ličinke koje se razviju iz jaja jedu jezgru ploda. Prezimljuju u zemlji ispod lijeske pa se u proljeće ponovno javljaju kao odrasli kukci. Uzrokuju velike štete na plodovima, čija tržišna vrijednost opada. Za njihovo suzbijanje se koriste insekticidi koje je odobrilo Ministarstvo poljoprivrede, a prskaju u nekoliko navrata za vrijeme vegetacije biljke, odnosno od svibnja do polovine kolovoza.
Lješnjak često obolijeva i od pepelnice koja se češće širi u nasadima koja su prihranjivana hranjivima od dušika. Najčešće se javlja u mediteranskim dijelovima zemlje. Pepelnica obično napada listove koji promjene boju u žuto te nakon nekog vremena i otpadnu. Rodnost se u tom slučaju može smanjiti jer se smanjuje i prirast zbog napada pepelnice na rodne grane.
Pepelnica se teško može suzbiti. U nekim slučajevima pomažu sumporni fungicidi, ali isključivo u nižim koncentracijama. U protivnom može doći do paleža listova.
Upotreba
Kuhinja
Lješnjaci su neizostavan sastojak u mnogim slasticama, posebice u kolačima, kremama i čokoladnim namazima. U mljevenom obliku mogu poslužiti i kao zamjena za brašno kod pripreme kolača. Lješnjake možemo konzumirati sirove, pečene ili prepržene. Mogu se dodavati salatama, raznim nadjevima, jelima s tjesteninom i juhama. Čest su sastojak raznih mješavina koštuničavog voća, a stavljaju se i u sladoled.
Ako volite sirove lješnjake, preporučuje se potopiti ih u vodu preko noći, pa ih ujutro jesti za doručak. U vodi se aktiviraju enzimi lješnjaka pa oni postanu još zdraviji.
Ljekovitost
Lješnjak je vrlo kalorična i masna namirnica, ali unatoč tome je neizostavan dio svake dijete jer su masti koje sadrži polinezasićene i mononezasićene. U 100 grama lješnjaka nalazi se 628 kalorija i 61 gram masti. Odlična je zdrava grickalica za tjeranje gladi, sve dokle god ga ne konzumiramo u velikim količinama.
Dobar je izvor proteina i vlakana, koji su odlični nutrijenti, kao i vitamina E, vitamina skupine B te minerala fosfora, magnezija, željeza, mangana i bakra.
Lješnjaci su dobri za prevenciju kardiovaskularnih bolesti, srčanog i moždanog udara te tumora, jer sadrže omega-3 masne kiseline, fitosterole i oleinsku masnu kiselinu. Zbog velike količine vitamina E, ovo orašasto voće ima antioksidativna svojstva, a folna kiselina, koju sadrži u velikom postotku, zaslužna je za jačanje organizma. Zbog visokog sadržaja folne kiseline lješnjak se preporučuje i trudnicama jer pomaže boljem razvoju ploda.
Uz sve navedeno, lješnjaci poboljšavaju mentalne sposobnosti i pamćenje te smanjuju loš kolesterol.
Povijest
Lijeska najbolje uspijeva u sredozemnoj i kontinentalnoj klimi, a rasprostranjena je diljem Azije i Europe. Divlju lijesku možemo pronaći na proplancima i rubovima šuma. Stablo može preživjeti i 100 godina, a plodove donosi najdalje do 70 godina. Nije previše zahtjevno pa je zahvalno za uzgoj.
Budući da je samonikla biljka, lijeska će dobro rasti i na vrlo siromašnim tlima. Uzgaja se na vlastitom korijenu i cijepljenje nije potrebno, no ako od nje želimo podići nasad i ostvariti dobar urod, važno je pobrinuti se o tlu i položaju na kojem će rasti.
Lješnjaci uz orahe, bademe, kikiriki i pistacije jedna od najpoznatijih zdravih grickalica. Vrlo su važni u prehrambenoj industriji pa je uzgoj lijeska isplativa investicija. Lako se distribuiraju i vrlo su traženi pa se mogu prodati po visokoj cijeni. S druge strane za njihov uzgoj ne treba uložiti previše truda, potrebno je samo vremena da stabla ili grmovi krenu donositi plodove. Naime, lijeska prve plodove počinje davati u trećoj ili četvrtoj godini, a puni urod između pete i sedme godine uzgoja. Zbog toga je uzgoj lješnjaka dugoročno gledano isplativ ulog koji će kasnije višestruko vratiti uloženo.
Orašasto voće
Foto: Myriam Zilles / Pixabay
Odgovori