Leća

Leća se najviše uzgaja u Indiji, ali u posljednjih nekoliko godina postala je popularna u svijetu pa se uzgoj raširio i kod nas. Riječ je o jednogodišnjoj biljci koja se uzgaja zbog plosnatih, iznimno hranjivih sjemenki koje možemo pronaći u različitim bojama. Leća je biljka dugog dana i najbrže cvjeta kada ima 15 – 16 sati svjetlosti. Dužina vegetacije kod ranih sorata iznosi 80 – 110 dana, a kod kasnih 125 – 189 dana.

Leća ima vrlo razgranat korijen s kvržišnim bakterijama te poluuspravnu i razgranatu stabljiku koja može biti visoka 15 – 40 cm. Na stabljici rastu sitni i ovalni listovi te cvjetovi leptirastog oblika. Cvjetovi mogu biti bijele, ružičaste ili ljubičaste boje. Mahuna leće je glatka i plosnata i sadrži dvije do tri sjemenke.

Postoji nekoliko sorti leće, a razlikuju se po veličini i bojama. Ako gledamo veličinu, postoje manje i veće sorte, a kad su u pitanju boje, postoji crvena, smeđa, zelena i žuta leća. U Europi se jednom od najukusnijih sorti smatra zelena okrugla leća i ona se najčešće konzumira.

Sjetva leće

Leća će uspijevati u raznim uvjetima, ali važno je da bude zaštićena od mraza. Odgovaraju joj topla i sunčana mjesta, a najpogodnija tla za uzgoj leće su ocjedita, ali dovoljno vlažna tla. Najbolje će rasti na pjeskovitom tlu u koje su dodane organske tvari, a uspijeva i na lagano zaslanjenim i bazičnim zemljištima.

Kao pretkulture najviše joj odgovaraju krumpir i šećerna repa jer se gnoje stajskim gnojem, a leću na istoj površini ne bismo trebali saditi pet godina.

Prije sjetve treba obaviti obradu tla koja je gotovo jednaka kao i kod svih ostalih mahunarki. Tlo se u jesen ore na dubinu od 30 cm, a s obzirom na to da se leća sije plitko, površinski sloj zemlje mora biti dobro usitnjen.

Za gnojidbu je najbolje koristiti dušična gnojiva, ali u manjim količinama, tek toliko da se osiguraju potrebne tvari u prvim fazama razvoja. Leća nakon toga sama uzima dušik iz atmosfere i tako podmiruje potrebe. Pri osnovnoj gnojidbi dodaje se NPK gnojivo 8:16:24 u količini od 500 do 600 kilograma.

Sjetva leće obavlja se u kasno proljeće, kada je vrijeme toplo i više ne postoji opasnost od mraza. Sjeme se sije direktno u zemljište na otvorenom. Na manjim površinama sjetva se obavlja ručno, dok se na većim površinama koristi žitna sijačica.

Sjeme se sije u rupe duboke do 3 cm. Razmak unutar redova treba biti oko 30 cm, dok redovi trebaju biti udaljeni jedan od drugog pola metra. Kod mehanizirane proizvodnje gdje se leća sije sijačicama, između redova se najčešće ostavlja 17 – 30 cm razmaka. Međutim, kako bi se što bolje iskoristila površina i ubrzalo pokrivanje tla te tako smanjio gubitak vode iz tla i spriječilo zakorovljivanje, bolje posijati sjeme u redove s užim razmakom (oko 12 cm).

Uzgoj leće

Leća je jako osjetljiva na niske temperature pa će uzgoj biti uspješniji na područjima s toplom klimom. Već i slabiji mraz mogao bi nanijeti velike štete na nasadima.

Iako leća može niknuti pri temperaturi od 15°C, optimalna temperatura za nicanje je od 18 do 21°C, dok je najbolja temperatura za rast biljaka ona od 14°C, uz umjerenu vlagu tla i zraka.

Održavanje nasada

Održavanje nasada leće uključuje redovito razbijanje pokorice, plijevljenje i povremeno zalijevanje.

Leća nema prevelike zahtjeve za vodom, ali tijekom sušnih razdoblja je ipak treba zalijevati. No, važno je ne pretjerivati s količinom vode jer može doći do bujanja listova, što će umanjiti prinos. Jedino vrijeme kada je leća osjetljivija na manjak vode su cvatnja, oplodna i formiranje zrna.

Prinos bi također mogao biti slab ako su temperature niske pa se ne preporučuje uzgoj leće u hladnijim područjima.

Ako ipak želite uzgajati leću u područjima s hladnijom klimom, možete je prvo posaditi u lonce ili plitice pa kasnije u proljeće presaditi na otvoreno. Važno je da biljka prije presađivanja dovoljno ojača, da tlo bude toplo i da ne postoji opasnost od mraza. Zemlju u loncima treba održavati vlažnom i biljke trebaju biti umjereno pognojene.

Berba leće

Berba leće najčešće se može početi obavljati tri mjeseca nakon sadnje. Pravo vrijeme za berbu je onda kada listovi biljke krenu žutjeti. Važno je obaviti berbu na vrijeme jer kasnije postoji šansa da će se mahune rasprsnuti pa će sjemenke opasti.

Beru se cijele mahune i nakon toga se položene ostavljaju da se posuše. Leća nakon berbe ima veći sadržaj vode pa je prije skladištenja treba prosušiti dok se udio vode ne spusti ispod 14%.

Nakon što se mahuna osuši i pukne, sjemenke treba skupiti i pohraniti na suho i hladno mjesto.

Bolesti i štetnici

Uzgoj leće ne ugrožavaju nikakve značajnije bolesti ni štetnici. Jedino može doći do pojave hrđe, a zaražene biljke tada treba iskopati i spaliti.

Leća u kuhinji

Idealna je kao zamjena za meso jer sadrži veliku količinu proteina i jako malo masnoća pa je odlična namirnica za one koji žele održati vitku liniju i biti zdravi. Leća se nikada ne jede sirova već ju je prije konzumacije potrebno skuhati.

Priprema se tako da se prvo namoči u vodi, barem nekoliko sati ili najbolje preko noći. Nakon toga treba promijeniti vodu i kuhati je dok ne omekša. Mnogi griješe pa leću kuhaju kao rižu, ali ona je slična tjestenini pa ju je najbolje kuhati u puno vode. Za početak treba zakuhati vodu, dodati leću pa je kuhati na laganoj vatri.

Ovisno o sorti, ako ste dan ranije namočili leću, obično se kuha 30 do 60 minuta. Sitnu crvenu leću je dovoljno kuhati otprilike 10 minuta, dok one krupnije smeđe treba kuhati barem 45 minuta. Leću koja će se koristiti za salatu treba ostaviti da bude tvrđa, a ako ćete je koristiti za variva ili juhe trebala bi se kuhati sve dok ne bude mekana. Vodu u kojoj se kuha leća uvijek treba posoliti, a po želji možete dodati i češnjak, glavicu luka ili neku od začinskih biljaka.

Leću možemo dodavati juhama, varivima ili pirjanom povrću.

Ljekovita svojstva leće

Leća je u posljednjih nekoliko godina opet pronašla svoje mjesto u kuhinjama zahvaljujući jačanju trenda zdrave prehrane. Naime, ova sitna mahunarka smatra se jednom od najzdravijih namirnica na svijetu. Bogata je ugljikohidratima, vlaknima, proteinima i vitaminima skupine B, a od minerala u značajnijim količinama sadrži cink i željezo. Leću bi stoga trebale konzumirati trudnice, kao i osobe koje pate od anemije.

Osim što je bogata mineralima i vitaminima, leća sadrži i obilje vlakana pa je odlična za probavu i ublažavanje svih probavnih tegoba. Samo pola šalice ovog povrća sadrži 4,5 g vlakana za koje je poznato da imaju preventivno djelovanje na rak debelog crijeva, ali i drugih zloćudnih bolesti.

Osim toga, vlakna su korisna i za regulaciju šećera pa se konzumacija leće posebno preporučuje osobama koje boluju od dijabetesa tipa 2. Vlakna također pomažu u očuvanju srca i krvnih žila tako što normaliziraju razinu kolesterola.

Preporuka nutricionista je da leću uvrstimo u redovitu prehranu jer je lakše probavljiva od graha. Stoga je ona izvrstan izbor za sve osobe koje pate od crijevnih i želučanih problema, a s obzirom na to da je iznimno hranjiva i zasitna, preporučuje se i osobama koje žele smršavjeti. U 100 grama leće nalazi se samo 115 kalorija.

Povijest

Leća je jedna od najstarijih samoniklih kultura na području Azije i jugozapadne Europe. Uzgajala se još u doba neolitika, što znači  da je jedan od prvih kultiviranih usjeva. Iako po nutritivnim svojstvima nalikuje grahu, leća je lakše probavljiva i samim time ima prednost nad grahom.

Uzgoj leće danas se proširio diljem svijeta, čak i u tropska područja. Poprilično je otporna na sušu pa se može uzgajati i u suhim područjima.

Foto: Andrew Martin / Pixabay