Kupina (lat. Rubus fruticous) je biljka penjačica iz porodice ružovki (lat. Rosaceae). Spada u voće, a svuda po svijetu raste u izobilju. Njezino je podrijetlo teško odrediti, ali smatra se da potječe iz sjevernih područja Europe, Azije i Amerike.
Izrazito je popularno bobičasto voće koje nije teško uzgojiti, stoga se često može pronaći u obiteljskim vrtovima. Zahtijeva vrlo malo prostora, a uz pravilan uzgoj donosi redoviti prinos svake godine od lipnja do kolovoza.
Kupina se u obiteljskome vrtu prepoznaje kao grm čiji se visoki izdanci granaju iz korijenovih žila, a listovi se sastoje od eliptičnih nazubljenih listića. U razdoblju cvjetanja daje srednje krupne bijele i ružičaste cvjetove. Njezini plodovi dolaze u različitim oblicima. U početku su crvene boje, a kada dozru postanu tamnoplavi ili crni.
Srodne biljke
Vrste
Danas postoji iznimno velik broj sorti kupine, među kojima se razlikuju sorte s trnjem ili bez trnja, sorte uspravnog ili puzećeg rasta te zimzelene ili listopadne sorte. Iako je riječ o otprilike 300 različitih sorti, nemaju sve sorte jednako gospodarsko značenje za uzgoj, stoga u nastavku izdvajamo američke sorte bez trnja i uspravnog rasta koje najbolje uspijevaju na europskim područjima: Black Satin, Thornfree i Thornless Logan.
Black Satin
Black Satin izdvaja se kao nova i vrlo uspješna sorta kupina, čiji su sjajni i crni plodovi veliki (oko 7,5 kg) i aromatični. Bujnog je rasta te se može razviti u puzavom ili poluuspravnom obliku. Ističe se po svojoj otpornosti na niske temperature, pri čemu može podnijeti temperature do -12 stupnjeva. Ova sorta cvate krajem svibnja ili početkom lipnja, a prve plodove pokazat će već krajem srpnja. U skladu s tim, plodovi su većinom spremni za berbu u kolovozu ili početkom rujna. Nakon berbe, može se uživati u svježim plodovima ove sorte, ali mogu se koristiti i zamrznuti ili prerađeni.
Thornfree
Thornfree je sorta koja se najčešće uzgaja u Hrvatskoj. Izgledom se može prepoznati prema bujnome rastu i listovima kitnjastoga oblika. Jaki i uspravni izdanci bogato se razgranavaju, najčešće uz ograde, te donose obilan i krupan plod. Za razliku od sorte Black Satin, koja pokazuje otpornost na niske temperature, izdanci su ove sorte osjetljivi na zimske mrazove. Ovoj je sorti za rast potrebno mnogo sunca i topline. Počet će cvasti potkraj svibnja ili početkom lipnja, a dozrijet će krajem srpnja ili početkom kolovoza. Sorta je prilagodljiva manje povoljnim uvjetima uzgoja, ali svakako je potrebno osigurati svojevrstan naslon. Plodovi su slabo otporni na transport, a mogu se konzumirati u svježem obliku, zamrznuti ili prerađeni. Također, prirod doseže do 25.000 kg/ha.
Thornless Logan
Thornless Logan također je sorta bujnoga, ali puzajućega rasta. Kao takva, prikladna je za uzgoj u južnim i toplijim područjima. Ova sorta cvate ranije od sorte Thornfree i samooplodna je. Dozrijeva rano, a berba dugo traje. Daje plod koji je velik, izdužena oblika i tamnocrvene boje, a meso je kisela okusa i vrlo specifične arome. Zanimljivo, plod je izgledom i okusom sličniji malini te je odlične čvrstoće, no meke kožice.
Sadnja
Prije sadnje kupina istražite kakve uvjete zahtijeva ova biljka kako biste bili sigurni u uspješnost njezina uzgoja. Kako se kupina uglavnom sadi iz sadnica, tijekom kupovine treba voditi računa o mogućnosti zaraze različitim bolestima i štetnicima, odnosno izbjeći takve sadnice. Dakle, treba koristiti zdrave sadnice. Prije sadnje korijen je potapa u vodu na nekoliko sati. Također, potrebno je razmišljati o vremenu kada ćete zasaditi kupinu, mjestu gdje ćete ju zasaditi te na koji ćete način pripremiti tlo.
Vrijeme sadnje
Preporučeno vrijeme za sadnju kupine jesu jesenski mjeseci ili zimsko razdoblje, a moguće ju je saditi otprilike do travnja. Cvjetanje se odvija od lipnja do kolovoza.
Položaj za sadnju
Pametno isplanirajte položaj za sadnju kupine jer se njezino korijenje vrlo brzo prima za tlo. Preporuča se sadnja u toplim i osunčanim mjestima te svakako mjestima u zavjetrini (redovi u smjeru sjever-jug).
Tlo
Kupina nije posebno zahtjevna što se tiče karakteristika tla i odgovaraju joj gotovo svi tipovi tla u kojima se ne zadržava voda. Ipak, kako biste bili sigurni da ćete sadnjom ove biljke dobiti mnoštvo zdravih plodova, vodite računa o nekoliko stavki. Primjerice, prije sadnje potrebno je pravilno pripremiti tlo i obogatiti ga humusom. Kupini je za rast potrebno tlo s pH vrijednošću od 6 do 6,5 te s 2 do 4 % humusa. Također, potrebno je preorati područje sadnje na dubinu od 30 do 40 cm.
Temperatura
Kupini nabolje odgovaraju podneblja s blagim zimama te vlažnim ljetima. U pravilu kupina dobro podnosi zimske uvjete, premda nekim sortama smetaju niske zimske temperature. Primjerice, izdanci kultiviranih sorti kupine smrzavaju se pri niskim temperaturama od -10 do -17 stupnjeva. S druge strane, proljetne temperature s velikim oscilacijama također mogu naštetiti prinosu kupina.
Uzgoj
Kupine možete uzgajati u malome obiteljskom vrtu ili, pak, na velikim oranicama. O tim uvjetima ovisit će i način na koji ćete saditi kupinu i kasnije ju održavati.
Plodored
Treba imati na umu da su loše predkulture za kupinu rajčica, krumpir, paprika, malina, vinova loza, jabuke i breskve, a da su najbolji predusjevi sudanska trava, raž, zob ili pšenica.
Slaganje kultura
Prilikom sadnje kupina potrebno je uzeti u obzir razmak između sadnica jer kupine rastu kao grm. Ako se kupine sade na velikim oranicama i za veću proizvodnju, potrebno je imati na umu sve mehanizme koji će se koristiti za sadnju i berbu. Primjerice, ako je riječ o traktoru, bit će potreban razmak od najmanje 3 metra kako bi traktor mogao proći između sadnica. Nadalje, ako je riječ o uspravnim sadnicama kupina, potrebno je osigurati od 60 do 120 cm razmaka. Nasuprot tomu, puzave sorte zahtijevat će razmak od 1,2 do 2,5 m. Razmak će ovisiti o pojedinačnoj sorti i njezinoj potpori.
Potpora za rast
Kao potpora za rast kupine najčešće se koriste žice ili različiti stupovi, pri čemu se izbojci vežu plastičnim uzicama. Takva je potpora nužna kako bi kupina mogla nesmetano rasti, ali i kako biste si omogućili i kasnije nesmetano ubiranje plodova.
Gnojidba
Gnojidbu kupina potrebno je vršiti dva puta godišnje. Riječ je o ožujku, dakle ranome proljeću te u listopadu, odnosno nakon berbe. Za gnojidbu u proljeće treba koristiti dušično mineralno gnojivo KAN, a u jesenskim mjesecima preporuča se stajsko gnojivo. Gnojidba uvijek ovisi o stanju tla pa ako je riječ o izrazito plodnome tlu, apliciranje stajskoga gnojiva tijekom jeseni obavlja se svake druge ili treće godine. Koje ćete omjere koristiti, ovisi o kvaliteti tla u koje sadite kupine. Primjerice, jesenska gnojidba može se obaviti s 800-1000kg/ha kompleksnim mineralnim gnojivom u omjeru NPK 10:12:26, pri čemu se tlo uzore na 10-12 cm dubine. Proljetna gnojidba može se obaviti u količini 400-500 kg/ha.
Kupina je biljka koja raste na umjereno vlažnome tlu. Tijekom ljetnih mjeseci kupini je dovoljno oko 3 cm vode svakih tjedan dana. Ukoliko se koristi navodnjavanje kap po kap, količina vode može biti i manja. Kako biste osigurali primjerenu vlažnost tla, preporučuje se između redova kupina tlo prekriti biljkama iz porodice Leguminoza ili Gramineae.
Rezidba
Iako nije zahtjevna za održavanje, kupinu je ipak potrebno pravilno oblikovati, a pri tome se treba pridržavati stručnih preporuka. Neposredno nakon sadnje potrebno je obaviti rezidbu.
Sadnice visoke oko 2 m treba skratiti na visinu od 30 do 50 cm, a sve manje sorte trebaju se skratiti na 20 cm. Na taj način jačaju pupoljci i korijen kupine iz kojega će se pružiti izdanci. Također, grmove je potrebno osvijetliti, odnosno prorijediti. Kod bujnijih sorti potrebno je ostaviti 8 do 12 jačih izadanaka, a kod manje bujnih 5 do 6 jačih izdanaka. Svi ostali izdanci trebali bi se ukloniti.
Bitno je napomenuti da je izdanke koji pokazuju znakove bolesti potrebno ukloniti, odnosno odrezati. Krajem zime sve sitne bočne grane na kupinama, a koje se nalaze na jednogodišnjim izdancima, treba skratiti na 30 do 40 cm. Tako ćete osigurati bolju rodnost i krupnije plodove sljedeće godine.
Razmnožavanje
Kupina je biljka s jakim korijenjem. Iskustva pokazuju da se ne preporuča sadnja na privremeno mjesto jer će to mjesto zasigurno ostati položajem razmnožavanja. Sorte kupina s trnjem razmnožavaju se izbojcima, a sorte bez trnja razmnožavaju se ožiljavanjem vrhova ljetorasta, odnosno jednogodišnjih izboja. Potkraj kolovoza izbojci se kupine savijaju, a vrhovi im se zakopaju u zemlju. Nakon dva do tri tjedna iz izbojka će se razviti žile, a potkraj jeseni oni se vade iz zemlje te se dalje sade.
Berba
Kupina se bere od lipnja do kolovoza, ovisno o vremenu sadnje. Osim toga, svi plodovi s jednog grma ne dozrijevaju u isto vrijeme pa ih redovito treba brati više puta. Preporučuje se berba svaki ili svaki drugi dan. Ako su temperature zraka visoke, treba ih brati što češće kako plodovi ne bi propali. Kako bismo iskoristili njezin puni potencijal, najbolje ju je brati ujutro prije visokih temperatura ili u kasno poslijepodne. Dakle, berbu treba izbjegavati za vrijeme najvećih vrućina, kao i za vrijeme ili nakon kiše.
Skladištenje
Kupine su najukusnije kada su svježe. Svježinu mogu sačuvati ako ih čuvate na tamnom i hladnom mjestu do četiri dana.
Ako kupine, pak, berete s ciljem daljnje industrijske prerade, tada ih uberite mehaničkim postupkom kada ostvare potpunu zrelost, a nakon branja zamrznite ih.
Skladištenje se vrši u hladnjače na temperaturi od 2 stupnja, a nakon nekoliko dana trebaju se ohladiti na temperaturi od 0 stupnjeva. Nakon što kupine pravilno posložite u gajbe i na palete, potrebno ih je omotati i zaštititi plastikom te ostaviti na temperaturi od -1 do 0 i pri relativnoj vlažnosti zraka oko 90 posto. Protok zraka mora biti slabiji kako bi se stupanj dehidratacije potpuno smanjio.
Zaštita
Bolestima i štetnicima ne može oduprijeti ni jedna biljka, ali se za kupinu može reći da je u pravilu sigurna od napada bolesti i štetnika. Ipak, potrebno je istaknuti one najčešće kako bi se osigurala pravilna zaštita biljke.
Bolesti
Moguće je govoriti o nekoliko najčešćih bolesti kupine te je potrebno izdvojiti najvažnije simptome i načine liječenja biljke. U nastavku će se izdvojiti sljedeće bolesti:
Žuta hrđa izboja i lista kupine
Riječ je o gljivici Kuehneola uredinis koja obično napada listove i stabljiku, a u rijetkim slučajevima i plodove biljke. Ako dođe do ranih napada, biljka može rano izgubiti listove što će posljedično utjecati na slabo sazrijevanje izboja i smrzavanja u zimskim mjesecima. Prvi simptomi ove bolesti mogu se primijetiti na izdancima u obliku tamnijih purpurnih nabreknuća na kori koji će popucati tijekom travnja i svibnja. Nakon toga, tijekom lipnja na listovima dolazi do pojave sitnih okruglih žutih nakupina i otuda dolazi i ime ovoj bolesti. Ako je riječ o jačem stupnju bolesti, može se dogoditi da otpadne i lišće, iako to nije toliko često na našim područjima. Daljnje širenje ove bolesti spriječit će se pravilnom rezidbom i spaljivanjem zaraženih izboja. Moguće je, također, koristiti fungicide na bazi bakra, a prskanje tada treba započeti pred sam kraj vegetacije.
Ljubičasta i narančasta rđa kupine
Ovu bolest uzrokuju gljivice Phragmidium bulbosum i Phragmidium violaceum koje napadaju listove biljke. Simptomi se javljaju u obliku žutocrvene mrlje na gornjoj strani lista, nakon čega se pojavljuju sitni ecidiji. Boja se razlikuje od crvene i purpurne sa žutim središtem do žute i narančaste. Na istom mjestu javljaju se i tamne nakupine. Ovisno o jačini bolesti i zaraze, listovi se mogu savinuti i otpasti. Na samome kraju vegetativnoga razdoblja, tamne nakupine poprime smeđu boju. Zaraze su česte u jesenskim mjesecima na listovima, a do infekcije dolazi u lipnju. Mogu se raznositi na nešto većim udaljenostima, a djeluju pri temperaturama od 18 do 29 stupnjeva. Najbolji su lijek kod najezde ovih gljivica primjereni fungicidi.
Purpurna pjegavost izboja kupine
Gljivica Septocyta ruborum napada izboje uzrokujući bolest u obliku tamnozelenih pjega dugačkih 2 cm. S vremenom pjege postaju crvene i smeđe te izdužene i neravne. Lako preživljava u izbojima i time otežava liječenje. U proljeće se formiraju piknidi koji postižu zrelost u travnju, a iz kojih se polako oslobađaju piknospore do kolovoza. Budući da inkubacija bolesti traje dugo, simptomi se javljaju tek u ljetnim mjesecima. Zaraženi i zahvaćeni izboji trebaju se odrezati i spaliti, a pred kraj vegetativnoga razdoblja trebaju se poprskati fungicidima na bazi bakra. Tijekom vegetativnoga razdoblja djeluju fungicidi na bazi karbendazima.
Kestenjasta pjegavost izdanka kupine
Kestenjastu pjegavost izdanka kupine uzrokuje gljivica Didymella applanata. Ona napada listove i izdanke biljke, a najveća oštećenja radi upravo na kupini, ali i na malini kao drugom sličnom bobičastom voću. Najčešće se javlja na listovima kod jednogodišnjih izdanaka, i to krajem lipnja ili početkom srpnja. Od rubnih dijelova listova širi se do glave žile, a trokutaste lezije s vremenom postaju smeđe sa žutim rubovima. Obolijevaju uglavnom starije biljke koje rastu u sjeni ili su bliže tlu i rosi. Širenje parazita prepoznaje se tako što se listovi sve više suše, a kada zaraza dođe do peteljke, tada zahvaća izboje i pojavljuju se tamnozelene pjege. Mijenjajući boju, na kraju je riječ o kestenjastosmeđoj nijansi. Ova se bolest može spriječiti sadnjom sorti koje su manje osjetljive. Zato je neophodno prije sadnje kupina istražiti njezine zahtjeve i, primjerice, izbjegavati područja gdje se voda dugo zadržava. Također, nakon berbe plodova svi sumnjivi dijelovi trebaju se odrezati i spaliti. Korisno je prskanje fungicidima na bazi bakra.
Siva plijesan kupine
Sivu plijesan kupine uzrokuje gljivica Botrytis cinerea. Ne napada listove, nego plodove i javlja se pred samu berbu kada zaštita više nije moguća. Drugim riječima, simptomi se javljaju netom prije dozrijevanja ploda, ali se infekcija događa vjerojatno tijekom cvatnje. Zaraženi plodovi postaju vodeni i mekani te kao takvi počnu trunuti. Tijekom vlažnoga vremena na plodovima se može uočiti siva paučinasta prevlaka. Zaštita protiv ove bolesti preporučuje se prije same cvatnje, a sljedeće prskanje kada cvatnja završi. Pomoći mogu fungicidi koji se koriste i za jagodu.
Antraknoza kupine
Ovu bolest uzrokuje gljivica Elsinoë veneta, a napada sve dijelove biljke koji rastu izvan zemlje: peteljku, listove, cvijet i izboje. Simptomi bolesti javljaju se na listovima u blizini glavnih žila kao crveno-ljubičaste pjege sa sivim središtem koje su dugačke 2 mm i nepravilnih rubova. Zaraženo tkivo ispada, listovi postaju šuplji, a plodovi se deformiraju. Najčešće se bolest pojavljuje tijekom proljeća na izbojima. Pjege postaju veće, a ako zahvate veći dio izboja, oni se suše i puca im kora. U slučaju slabije zaraze, izboji mogu preživjeti vegetaciju, ali ipak će ubuduće davati manji urod. Biljka se može zaštititi tako da se prilikom rezidbe odstrane svi zaraženi dijelovi biljke. Pritom treba biti oprezan ako u blizini raste divlja kupina jer ona može prenijeti zarazu. Zimsko je prskanje na bazi bakra obvezno. Kada se pojave prvi simptomi zaraze, treba prskati fungicidima na bazi tolilfluanida i karbendazima.
Štetnici
Osim navedenih bolesti, na uzgoj i plodnost kupine mogu utjecati i različiti štetnici.
Kupinina grinja
Kupinina grinja je štetnik koji obično napada plodove bobičastoga voća, poput kupine i maline. Ovaj štetnik ima dva para nogu koje su jako sitne, a boja im je bijela do prozirna. Uspješno može prezimiti ispod ljuskice pupova ili na zaostalim plodovima koji se ne uberu tijekom berbe. U rano proljeće izlaze na listove, a kasnije u cvijet i plod. Takvi plodovi nejednolične su boje te postaju tvrdi i neukusni. Ovome štetniku podložnije su sorte kupine koje kasnije rode. Negativan utjecaj ovoga štetnika smanjit će se pravilnom rezidbom i pripravcima na bazi endosulfana, amitraza ili sumpurnih sredstava koja se apliciraju na biljku u vrijeme proljeća.
Malinov krasnik
Osim što napada kupine u predjelima izboja i listova, malinov krasnik nastanjuje se i na ružama. Prepoznaje se po ljubičastoj boji i veličini od 8 do 11 mm. Ličinke su drugačije boje, točnije plavo-bijele i rastu do 30 mm. Svojstvo je ličinke da može prezimiti u korijenu ili korijenovu vratu, a nakon toga napada izboje gdje se kukulji. Nakon razvoja koji traje dva tjedna, odrasli oblici malinova krasnika pojavljuju se u svibnju kada se počinju hraniti listovima. Potom ženke odlažu jajašca na izboje iz kojih se razvija ličinka. Najviše štete primjećuje se u proljetnim mjesecima nakon što je ličinka prezimila u izboju. Kod zaraženih izboja nije moguća vegetacija, stoga se oni lome. Vrlo je štetan i kod jačih napada može biti uništeno i 90 izboja. Kupina se od ovoga štetnika može zaštititi orezivanjem i spaljivanjem izboja koji su zaraženi, dakle rezanjem dijelova na kojima se nalaze štetnici. Također, tijekom zime potrebno je okopavati vrt u kojemu se javila zaraza i spaliti izboje prema potrebi. Prije odlaganja jajašca, biljke treba tretirati insekticidima na bazi fenitrotiona, piretroidima, endosulfana i fentiona.
Rogati cvrčak
Rogati cvrčak je štetnik od 3,5 mm koji napada listove i izboje biljke. Tijelo mu je dugačko i usko, a prepoznaje se po zeleno-žutoj boji. Može prezimiti ispod kore, a u proljetnim mjesecima ličinke izlaze iz jajašca i dolaze do listova s kojih sišu sokove. Njihov razvoj zahtijeva mjesec dana, a u svibnju i lipnju razvijaju se prvi odrasli kukci. Vijek života otprilike je dva mjeseca, a jajašca odlažu na listove iz kojih se potom dalje razvijaju štetnici. Na takvim listovima najprije se pojavljuju bijele točkice koje se spajaju i zahvaćaju cijeli list dok potpuno ne pobijeli i počne se kovrčati. Kao i kod većine ostalih štetnika, potrebno je rezati zaražene dijelove biljke i prskati jajašca uljanim organofosfornim insekticidima.
Malinin pupar
Malinin pupar napada kupinu, ali i maline, te uništava pupove, cvijet i plodove. Ovaj štetnik može narasti do 4 mm, a svijetlosmeđe tijelo obloženo mu je sivim dlačicama. Jajašca su uglavnom bijele ili žute boje te su dugačka oko 1 mm. Ličinka je smeđa i po tijelu ima žute dlačice, a kukuljica je bijele boje i duga do 4 mm. Ovaj štetnik ima jednu generaciju godišnje, a u odraslom obliku može prezimiti u tlu. Aktivnim postaje u travnju i svibnju kada se hrani pupovima i cvjetovima. Ženke u njih odlažu jajašca iz kojih se za 10-ak dana razvija ličinka. Šteta na cvjetovima i pupovima rezultat je nagrizanja odraslih kukaca, a pojavu suše uzrokuje odlaganje jajašaca u pupove. Plodove može oštetiti i ličinka koja se njima hrani. Preporuča se okopavanje tla jer štetnik može prezimiti u tlu. Također, pomoći mogu insekticidi na bazi endosulfana i fosalona koji se preventivno koriste prije cvatnje.
Malinina mušica
Malinina mušica štetnik je koji napada izboje, a može narasti do 2,5 mm, pri čemu su mužjaci nešto manji od ženki. Prepoznaje se po nijansama smeđe i crvene boje. Jajašca su bijele boje, ličinke su crvene, a kukuljica je crvenkasta. Nakon što ličinke prezime u tlu, u travnju se pojavljuju odrasli kukci koji odlažu jaja u pukotine na izbojima. Nakon 5 do 8 dana pojavljuju se ličinke koje se hrane izbojima. Na mjestima napada pojavljuju se ljubičaste zone. Kada dosegnu vrhunac svojega razvoja, zdrave ličinke zakopaju se u zemlju gdje se kukulje. Njihov razvoj može trajati od 40 do 60 dana, a imaju do 3 generacije u jednoj godini. Prisutnost ovoga štetnika prepoznat će se po izbojima koji se brzo suše. S obzirom na to da ovaj štetnik može prezimiti u tlu, preporučuje se redovito prekopavanje tla oko kupina. Prije nego što mušice izađu početkom travnja, potrebno je tretirati tlo insekticidima. Prvo tretiranje obavlja se kada izboji narastu oko 40 cm, a tretiranje se ponavlja nakon dva tjedna.
Upotreba
Upotreba kupina je zaista raznolika, a najčešće se koristi u kulinarstvu u pripremi deserata i ukusnih međuobroka.
Kupina u kuhinji
Kupine su najsočnije i najukusnije kada se konzumiraju svježe ubrane, ali moguće ih je vrlo dobro pripremiti za konzumaciju i kada su zamrznute. Ovisno o okusu, mogu se konzumirati kao međuobrok samostalno ili u kombinaciji s drugim voćem ili orašastim plodovima.
Budući da je ritam života suvremenoga čovjeka izrazito ubrzan, pri čemu pojedinac često preskače doručke ili međuobroke zbog nedostatka vremena i žurbe, kupine su odličan sastojak za popularne smoothieje, shakeove ili voćne salate koji ne zahtijevaju previše vremena za pripremu. Ne treba posebno isticati da su kupine odličan sastojak i za različite sladolede ili torte i kolače.
Višak kupina nakon berbe prerađuje se obično u marmeladu ili džem i u tome se obliku mogu koristiti tijekom cijele godine.
Popularno je i kupinovo vino specifična okusa i mirisa, ali i likeri i razni drugi alkoholni napitci.
Nezaobilazno, često se u kućanstvima priprema i čaj od lista kupine koji ima ljekovita svojstva. Dovoljne su 2 čajne žličice suhih listova kupine koje se prelijevaju s 250 ml kipuće vode. Takav se čaj može piti ili grgljati kod glavobolje, upale krajnik, dušnika, bolesti desni ili afti u ustima.
Ljekovitost
Kupina sadrži obilje vitamina i minerala od kojih se ističu vitamini A, B, C, E i K te minerali kalij, cink, magnezij, željezo i fosfor. Velik su izvor folne kiseline, vlakana i aminokiselina.
Antioksidansi kupine povoljno djeluju na zdravlje očiju, a njezini flavonoidi čuvaju srce.
Zbog bogatstva folne kiseline preporučuju se trudnicama za pravilan razvoj fetusa, a uz ostale brojne vitamine i minerale pomaže u održavanju zdravog imuniteta budućih majki.
Osim plodova, koriste se i listovi za koje se vjeruje da su ljekoviti i da pomažu kod problema s proljevom, kod grlobolje i hemoroida.
Povijest
Kroz povijest je kupina prepoznata kao izrazito ljekovita biljka i kao takva bila je cijenjena među brojnim narodima i civilizacijama.
Osvrnuvši se na antička djela o ljekovitom bilju, pisci poput Teofrasta, Dioskorida, Plinija i Galena opisivali su njezino ljekovito djelovanje u svojim učenjima. Osobni liječnik cara Ferdinanda I. Matthiolus u svojemu djelu iz 1563. godine ističe kupinu kao ljekovitu i hvalevrijednu biljku. Tada je kupina, uz vino, med i začine, bila redoviti sastojak skupocjenoga pića moratum.
Tijekom ratova listovi kupine služili su kao zamjena za ruski čaj, često i u fermentiranom stanju. Afrodizijsko svojstvo listova kupine prepoznali su Arapi, a Nijemci su lišće kupine, maline i šumske jagode koristili kao zamjenu za kineski čaj.
Zanimljivo, kupinovo je grmlje zahvaljujući trnju nekadašnja europska sela štitilo od životinja i drugih uljeza. Isto tako, sjevernoamerički Indijanci od grana grma izrađuju užad, a od plodova proizvode indigo plavu boju.
Do danas se njezina primjena nije promijenila, a posljednjih godina sve više znanstvene pozornosti kupina zaokuplja zbog visokoga udjela nutritivnih i biološki aktivnih sastavnica ploda.
Foto: siala / Pixabay
Odgovori