Korijander (lat. Coriandrum sativum) jednogodišnja je biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Korijander se koristi u prehrambenoj industriji u proizvodnji suhomesnatih proizvoda, likera i peciva, a najveću primjenu ima u proizvodnji eteričnog ulja i u kozmetičkoj industriji.
Porijeklom je iz sjeverne Afrike, a danas je uzgoj korijandera u većim količinama zastupljen u Bugarskoj, Maroku, Rusiji, SAD-u i Južnoj Americi.
Ima uspravnu, od 50 do 150 cm visoku stabljiku. Stabljika je zeljasta i razgranata, a na njoj se nalaze svijetlozeleni listovi. Prizemni listovi rastu na dugim peteljkama i skupljeni su u rozetu, a izgledom podsjećaju na peršin.
Druga generacija listova, koji izrastaju na stabljici, nalikuje listovima mrkve. Na vrhu i na ograncima stabljike formiraju se štitasti cvatovi sastavljeni od sitnih cvjetova ugodna mirisa i bijele ili blijedoružičaste boje.
Korijander ima okrugle plodove, velike od 1,5 do 5 mm. Sastoje se od dvije sjemenke, a prema veličini plodova razlikuju se dva varijeteta – sitnozrni korijander i krupnozrni korijander. Varijetet microcarpum iz srednje Europe i Rusije ima manje plodove, ali ti plodovi sadrže više eteričnih ulja nego orijentalni varijetet vulgare koji se uzgaja zbog plodova i lišća.
Srodne biljke
Sadnja
Korijander se uzgaja u plodoredu, a na isto zemljište možemo ga vratiti tek nakon 2 do 3 godine. Dobri predusjevi su strne žitarice, a uzgaja se direktnom sjetvom sjemena na parcelu. Sjeme korijandera sije se na dubini od 3 cm. Na prosječno plodnim tlima potrebno je ostaviti od 25 do 30 cm razmaka između redova, dok na plodnijim tlima međuredni razmak treba iznositi od 40 do 50 cm.
Uzgoj korijandera moguć je i na vrlo siromašnim zemljištima, ali najbolji rezultat postiže se kod uzgoja na dubokim i rastresitim tlima pH vrijednosti 6 – 7,5. Tlo se u jesen obavezno treba pripremiti oranjem na dubini od 30 cm, a u veljači i ožujku obavlja se predsjetvena priprema zemljišta, koje tada treba podrljati.
Sjetva korijandera se u našim područjima obavlja od prve polovice ožujka pa sve do kraja travnja. Važno je obaviti sjetvu na vrijeme, jer kašnjenje može rezultirati smanjenjem prinosa.
Dobri susjedi
Uzgoj
Iako su mlade biljke korijandera otporne i neće im naštetiti mraz ni temperature u rasponu od -3 do -5 °C, za uzgoj korijandera pogodna je umjereno topla klima.
Nema velike zahtjeve kad je u pitanju voda, ali kao i većini drugih biljnih vrsta, ipak je važno osigurati dovoljnu količinu vode u fazi razvijanja stabljike i cvjetanja. Korijander je jako osjetljiv na korov u vrijeme rasta mladih biljaka pa bi trebalo voditi računa o tome.
Kad je u pitanju gnojidba, korijander također nema pretjerano velike zahtjeve. Za osnovnu gnojidbu preporučuje se korištenje 40-postotne kalijeve soli te fosfornih i kalijevih gnojiva u količini od 150 – 200 kg/ha, a neposredno prije sjetve može se dodati dušičnog gnojiva u količini od oko 100 kg/ha.
Ako je klima povoljna, korijander je jednostavan i za uzgoj u vrtu ili u velikim posudama. Odgovaraju mu sunčana mjesta te dobro propusna i lagana tla, a uzgojiti ga možemo iz sjemenki koje se inače koriste u kuhinji. Sjeme korijandera prvo treba nekoliko sati namočiti u vodi pa se tek nakon toga sadi.
Berba
Korijander neujednačeno cvijeta i dozrijeva pa se na jednoj biljci mogu nalaziti tek zametnuti, ali i zreli plodovi. Berba, odnosno košnja korijandera obavlja se onda kada stabljika poprimi slamnatožutu, a plodovi tamnožutu boju. Korijander se kosi 10 – 20 cm iznad zemlje, a moguće je ostvariti prinos od oko 1000 kg/ha.
Zelene plodove ne bi trebalo brati jer imaju neugodan miris koji se može prenijeti i na ulje.
Začin
Specifičan miris korijandera potječe od eteričnog ulja kojeg najviše ima u plodovima (0,5 – 1,5%). Glavni sastojci ovog ulja su linalol, borneol, geraniol i geranil-acetat. Uz eterično ulje, plodovi sadrže i vitamine C i A te 30% bjelančevina.
Ljekovitost
Korijander je snažan prirodni kelat – atome teških metala i toksina veže na sebe te ih izbacuje iz organizma, pa se smatra jednim od najboljih prirodnih sredstava za čišćenje organizma od štetnih tvari.
Osim toga, sadrži i željezo koje se lako apsorbira pa se koristi i u liječenju anemije. Bogat je i vitaminima A i C te mineralima i eteričnim uljima koja usporavaju razvoj očnih bolesti i starenje oka.
S obzirom na to da ima i dezinfekcijska, antiseptička i antigljivična svojstva, pomaže u liječenju raznih kožnih bolesti poput ekcema ili gljivičnih oboljenja.
Korijander je također dobar za:
- ublažavanje stresa i reume
- snižavanje razine kolesterola i šećera
- liječenje čireva na usnama
- normalizaciju probave
- ublažavanje menstrualnih tegoba
Za ovu biljku se isto tako tvrdi da sjeme korijandera usitnjeno u prah i pomiješano s medom pojačava seksualnu želju, ali te tvrdnje još nisu dovoljno istražene.
Osobe koje imaju probleme sa žuči i žučne kamence, osobe s bolestima jetre te osobe sa slabim želucem ne bi smjele uzimati korijander.
Kuhinja
Osebujan miris korijandera osigurao mu je široku primjenu u kulinarstvu. Okus zrelih sjemenki korijandera je blag, sladak i topao s notom naranče, dok je miris slatkasto-drven, s cvjetnim i paprenim notama. Okus korijandera dobro se slaže s jabukama, kruškama, šljivama i dunjama, bilo da su pečene ili u kompotu. Kad su u pitanju drugi začini, korijander možemo kombinirati s cimetom, čilijem, češnjakom, đumbirom, klinčićem, kuminom, komoračem i muškatnim oraščićem.
Korijander je dosta zastupljen začin u mnogim zemljama Europe, Azije i sjeverne Afrike, a u tu se svrhu koriste cijeli ili mljeveni plodovi ove biljke.
Kao začin, korijander se dodaje jelima od kelja, govedine i gljiva, kao i raznim varivima, osobito onima od graha i drugih mahunarki. Često se koristi i u pripremi marinada za meso, a pomoću njega možemo dulje vrijeme održati meso svježim. Meso se u tom slučaju natapa u vinskom octu kojemu su dodani mljeveni plodovi korijandera.
Plodovi korijandera se poput kima, komorača ili anisa dodaju pecivima i kruhu, a ovaj začin je našao svoje mjesto i u mesnoj industriji gdje se koristi u proizvodnji mortadele i hrenovki.
Korijandar je jedan od sastojaka začinskih mješavina kao što su berbere, curry prah, garam masala, podi i sambaar.
Osim sjemenki, u prehrani se koristi i list korijandera. List ima jaku aromu i uvijek se koristi svjež. Upotreba lista korijandera češća je u azijskoj i južnoameričkoj kuhinji, dok se u Europi više koristi zrelo ili osušeno sjeme korijandera.
Nasjeckani listovi korijandera se u azijskim zemljama dodaju u gotovo sva jela, a u Tajlandu koriste i korijen ove biljke.
Korijander ima primjenu i u industriji alkoholnih pića pa se tako dodaje u biljne likere, džin i određene vrste rakija.
Lako je dostupan i kupuju se cijele sjemenke koje se po potrebi mogu vrlo lako smrviti. Međutim, aromatična svojstva korijandera hlape vrlo brzo nakon mrvljenja. Sjemenke se u dobro zatvorenoj posudi mogu čuvati godinama.
Povijest
Korijander je jedan od najstarijih začina. Spominje i u Bibliji te egipatskim papirusima i zapisima iz rimskog doba. Uzgaja se najmanje 3.000 godina, a njegove sjemenke pronađene su u grobnicama faraona te u ruševinama na Egejskom moru koje datiraju iz brončanog doba.
U vrijeme vladavine Karla Velikog koristio se i u zemljama sjeverno od Alpa.
Rimljani su korijander koristili za aromatiziranje vina i upravo su ga oni donijeli u Francusku i Veliku Britaniju.
Foto: ivabalk / Pixabay
Odgovori