• Skip to secondary menu
  • Skip to main content
  • Skip to footer

VRTLARICA

digitalna enciklopedija biljaka

  • Enciklopedija
  • Vrste biljaka
  • O nama
koraba

Koraba

Objavljeno: 09.06.2020.
Vrsta: Povrće

  • 1 Sadnja korabe
  • 2 Uzgoj korabe
  • 3 Bolesti i štetnici
  • 4 Berba i skladištenje
  • 5 Koraba u kuhinji
  • 6 Ljekovita svojstva korabe
  • 7 Zanimljivosti

Koraba (lat. Brassica oleracea L. convar. acephala) je dvogodišnja biljka čija se zadebljala stabljika upotrebljava u prehrani. Zrela stabljika ima kuglast, pomalo spljošten oblik, a može biti svijetlozelene ili ljubičaste boje. Na vrhu zadebljale stabljike nalazi se rozeta lišća. Također jestivi listovi imaju romboidan oblik te su spiralno raspoređeni na peteljkama.

Biljka u drugoj godini uzgoja procvjeta žutim, pravilnim i dvospolnim cvjetovima koji su skupljeni u produženim i rahlim grozdovima. Plod korabe je komuška duga 12 cm, u kojoj se nalaze male okrugle, crvenkaste sjemenke.

Neke sorte korabe poput srednje rane delikates, bečke bijele, bečke plave i kasne golijat mogu se uspješno uzgajati i u planinskim područjima, gdje se tijekom ljetne sezone mogu obaviti 2 -3 berbe.

Sadnja korabe

Korabu je najbolje saditi iza kultura koje su gnojene organskim gnojivima. Osim toga, do ponovnog uzgoja na istom mjestu trebale bi proći barem tri godine. Uspijeva na različitim vrstama tla, a najbolje joj odgovaraju na srednje teška, pogotovo ako je u pitanju jesenski uzgoj.

Ako se planira uzgajati u proljeće, treba je saditi na tlima koja se lakše zagrijavaju. Poželjno je da je tlo neutralno ili blago alkalno (pH vrijednost 6 – 7,5) i da ima veći kapacitet za vodu. Ako je tlo više kiselo, potrebno je neutralizirati ga vapnom, jer će u suprotnom biljke biti podložnije bolestima i napadima štetnika.

Za uzgoj korabe u rano proljeće, presadnice se moraju proizvesti u zaštićenom prostoru jer temperatura zraka u fazi klijanja mora biti veća od 14°C. Sjeme korabe sije se u sandučiće ili na gredice. Na jedan kvadratni metar dolazi 2 grama sjemena i tako se može dobiti do 500 presadnica.

Kod rane proizvodnje presadnica na otvorenom, presadnice uzgojene u većim lončićima, uz pokrivanje PE folijom ili agrotekstilom omogućuju da se berba obavi oko dva tjedna ranije.

Kad je u pitanju uzgoj korabe u jesenskom razdoblju, presadnice se proizvode u gredicama ili u kontejnerima na otvorenom. Gredice ili kontejneri moraju biti na zaklonjenom mjestu i biljke treba orošavati. Presadnice koje se presađuju s grudom supstrata ili zemlje lakše se prilagođavaju nakon sadnje i usjev bude ujednačeniji.

Ovisno o tome koliko je velika zadebljala stabljika, rane sorte se sade na razmak 30 x 25 cm, a srednje kasne i kasne na 40 x 30, što znači da je u prvom slučaju potrebno oko 15 presadnica za jedan kvadratni metar, a u drugom do 12 presadnica.

Uzgoj korabe

Koraba može podnijeti hladnije dane, ali za klijanje i rast mladih biljaka potrebna joj je temperatura od 14 do 20°C, s tim da tijekom noći podnosi temperature do 8°C.

Sadnice korabe nakon presađivanja treba zalijevati s 30 – 40 mm vode, a poslije toga svakih 6 – 8 dana s 30 mm vode. Posebno je važno održavati vlažnost tijekom sušnih razdoblja, jer ako nakon duže suše naglo padne kiša, stabljika korabe će popucati.

Za gnojidbu se preporučuje dušik u količini do 220 kg/ha, kalij u količini od 180 kg/ha i fosfor u količini od 80 kg/ha, s tim da se ova količina dušika dodaje iz dva do tri puta. Nakon što sadnice korabice ojačaju, može se obaviti međuredna obrada tla, uz koju se obavlja i prihrana dušikom.

Kod održavanja nasada korabe posebno je važno održavanje vlage u tlu. Ona treba iznositi 65% iznad poljskog vodnog kapaciteta jer, kao što je spomenuto, koraba uslijed većih oborina koje dođu nakon sušnog razdoblja može popucati. Ono što također može prouzročiti pucanje zadebljanog dijela je i prevelik razmak između zalijevanja, pa i na to treba pripaziti.

Bolesti i štetnici

Nasade korabe mogu ugroziti iste bolesti i nametnici kao i kod drugih kupusnjača. Mogu se zaštititi tretiranjem tla i presadnica prije sadnje te preliminarnom zaštitom od korova.

Veliku prijetnju predstavlja kupusova muha koja nasade najčešće napada u prvoj polovici svibnja. Nasadi se od najezde kupusove muhe štite na isti način kao i od ostalih nametnika poput sovica, rovaca, žičnjaka i slično, a to je da se prije presađivanja u tlo unesu insekticidi.

Gljivične bolesti koje mogu ugroziti uzgoj korabe su prstenasta pjegavost kupusa, koncentrična pjegavost kupusa, bijela trulež, crna trulež i siva plijesan, a suzbijaju se odstranjivanjem i uništavanjem oboljelih biljaka ili primjenom fungicida.

Berba i skladištenje

Koraba koja je zasađena u rano proljeće i kasnije presađena na otvoreno može se brati u svibnju ili lipnju. Ako je nasad pritom bio prikriven agrotekstilom ili folijom, berba može započeti tjedan ili dva ranije. Koraba iz jesenskog uzgoja je za berbu spremna krajem listopada.

Berba korabe obavlja se ručno, i to tako da se oštrim nožem reže dio ispod zadebljale stabljike. Kako bi priprema za pakiranje bila jednostavnija, najbolje je odmah ukloniti sve oštećene ili osušene listove. Komadi iz proljetne berbe prodaju se s vršnim listovima, a oni iz jesenske bez lišća.

Koraba se nakon berbe pakira u letvarice, kutije ili mrežaste vreće. Komadi koji su zapakirani s lišćem mogu se skladištiti samo dva do tri tjedna, pri temperaturi od 0 do 1°C i relativnoj vlažnosti zraka od 97%, dok se jesenska  koraba može skladištiti nekoliko mjeseci.

Koraba u kuhinji

Prije pripreme, korijen korabe treba oprati i zatim oguliti kožu u tankom sloju. Za pripremu jela mogu se koristiti i listovi, ali njih prethodno treba odvojiti od peteljki jer se one inače duže kuhaju. Koraba se prije konzumacije obično reže na štapiće, kockice ili neku drugi oblik po želji, a može se i naribati.

Sirova koraba se dodaje salatama, s tim da se može kombinirati s ribom, mesom, sirom, sjemenkama pa čak i voćem. Koraba je jako ukusna ako se začini sokovima agruma, a inače se začinjava octom ili preljevima na bazi umaka.

Koraba se može i kuhati, a ukusnija je i zdravija ako se pripremi na pari. Ako se odlučite za kuhanje, za cijeli korijen je potrebno 30 minuta kuhanja, dok je koraba narezana na kockice gotova nakon desetak minuta. Također se može puniti različitim nadjevima, pohati i peći u pećnici. Prije pečenja najbolje ju je narezati na kocke i blanširati, a zatim začiniti maslacem, vrhnjem i sirom pa staviti u pećnicu.

Kao i ostalo korjenasto povrće, koristi se kao dodatak juhama ili se od nje same priprema juha. Dobro upija druge okuse pa se da vrlo dobro začiniti.

Ljekovita svojstva korabe

Koraba je bogata vitaminima, osobito vitaminom C, i to toliko da samo 120 g ovog povrća može zadovoljiti dnevne potrebe organizma za vitaminom C. Bogata je i vitaminima B skupine, ponajprije biotinom, vitaminom B6, niacinom, pantotenskom i folnom kiselinom. Od minerala sadrži značajne količine bakra i magnezija.

Koraba je dobra za poticanje energije i poboljšanje cirkulacije. Sprječava gljivična oboljenja, a vitamin C koji sadrži jača imunitet i štiti organizam od virusnih i bakterijskih oboljenja. Osobito od prehlade i gripe. Konzumacija ovog povrća pomaže kod stabilizacije šećera u krvi i ublažavanja simptoma dijabetesa i hipoglikemije.

S obzirom na to da je koraba bogata vlaknima, povoljno utječe i na probavu, a dugoročno smanjuje rizik od oboljenja od raka debelog crijeva.

Odlična je namirnica za one koji pokušavaju smanjiti tjelesnu težinu. Ima jako malo kalorija, ali dovoljnu količinu nutrijenata koji mogu zadovoljiti potrebe organizma.

Zanimljivosti

Koraba je srodnik kelju, kelju pupčaru, kupusu, brokuli, cvjetači i kineskom kupusu, ali za razliku od spomenutih vrsta, ona oblikom više nalikuje repi. Zbog toga je i dobila naziv koraba, koji potječe od njemačkih riječi “kohl”, što znači kupus i “rübe”, što znači repa.

Potomak je divljeg kupusa, a okusom najviše nalikuje upravo kupusu i brokuli, samo što ima malo manje intenzivan, ali slađi okus. Strukturom je slična jabuci. Zahvaljujući njenom blagom okusu možemo je jesti sirovu ili kuhati, a osim u ljudskoj prehrani, koristi se i kao stočna hrana.

Nekada je bila poznato zimsko povrće. S obzirom na to da je bogata vitaminima, osobito vitaminom C koji jača i štiti organizam, najčešće se jela tijekom hladnih razdoblja. Danas se može uzgajati tijekom cijele godine, posebno u staklenicima, a iako se konzumira manje nego ranije, njena popularnost polako raste pa je sve češće možemo pronaći na menijima poznatih restorana.

Foto: Pezibear / Pixabay

Zadnje objave

lijeska

Lješnjak

Lješnjak (lat. Corylus avellana) je plod biljke lijeske koja se još naziva i običnom ili šumskom lijeskom. To je grm ili listopadno drvo sa zaobljenim listovima koji mogu biti dugi 6 do 12 cm, a sa strane su prekriveni dlačicama. … [više] about Lješnjak

orah

Orah

Orah (lat. Juglans), biljka je iz porodice orahovki (Juglandaceae). Ime mu dolazi od izraza Jovis glans, što znači Jupiterov žir, a kod nas se nazivao "kraljevskim orahom" (Jupiter je italska verzija Zeusa, vladara svih bogova … [više] about Orah

mušmula

Mušmula

Mušmula (lat. Mespilus germanica) je biljka iz porodice ružovki (Rosaceae) koja prirodno raste u grm ili ako je se oblikuje može narasti u stablo do 8 m visine. Njezin plod nazivamo mušmula. U narodnome izričaju nazivaju je divlja … [više] about Mušmula

bazga

Bazga

Bazga (lat. Sambucus) spada u rod listopadnih grmova ili niskog drveća iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Postoji četrdesetak vrsta bazge. Uglavnom je riječ o drvenastim biljkama, no postoje i višegodišnje zeljaste … [više] about Bazga

višnja

Višnja

Višnja (lat. Prunus cerasus) je voće koje se često naziva i "plemenitim voćem", i to prvenstveno zbog unutarnjih svojstava ploda.  Spada u porodizu ružovki Višnja u pravilu raste do 6 m visine te ima ispravno stablo s visećim, … [više] about Višnja

medvjeđi luk

Medvjeđi luk

Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je trajna zeljasta samonikla biljka koja je jestiva, a srodnik je luka i češnjaka te pripada porodici lukova (lat. Alliaceae). Osim pod nazivom medvjeđi luk moguće ga je pronaći i pod nazivima … [više] about Medvjeđi luk

češnjak

Češnjak

Češnjak (lat. Cichorium endivia), poznat i pod nazivom bijeli luk, biljka je iz porodice lukovki (Alliaceae) kojoj pripadaju i poriluk, luk i vlasac. Zbog njegovog mirisa i okusa često ga svrstavaju među začinsko bilje, umjesto … [više] about Češnjak

komorač

Komorač

Komorač (lat. Foeniculum vulgare Mill.) je aromatična začinska biljka koja pripada porodici štitarki (Apiaceae). Raste samoniklo, a može se i uzgajati. Ima snažan, dubok i razgranat korijen iz kojeg raste stabljika koja može … [više] about Komorač

grm kupine

Kupina

Kupina (lat. Rubus fruticous) je biljka penjačica iz porodice ružovki (lat. Rosaceae). Spada u voće, a svuda po svijetu raste u izobilju. Njezino je podrijetlo teško odrediti, ali smatra se da potječe iz sjevernih područja Europe, … [više] about Kupina

polje poriluka

Poriluk

Poriluk (lat. Allium porrum) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice lukovki (Alliaceae). Kod nas je poznat i pod nazivima porjak ili perati luk. Ima duguljastu lukovicu i čupavo korijenje. Listovi poriluka su duguljasto … [više] about Poriluk

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Footer

Kategorije: cvijeće, drveće, gljive, grmlje, industrijske biljke, povrće, sukulenti, ukrasno drveće, voće, začini, žitarice

Copyright © 2019–2022 • Mastermind • O nama • Sva prava pridržana.
hrvatski | srpski