Kopar (lat. Anethum graveolens) je jednogodišnja biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Visok je od 50 – 150 cm i ima stabljiku koja je razgranata cijelom dužinom te odebljao i slabo raščlanjen korijen.
Izrazito zeleni listovi kopra su perasto razdijeljeni i skupljeni u rozetu. Na svakoj grani nalazi se štitasti cvat promjera 10 – 15 cm, koji je sastavljen od sitnih cvjetova narančastožute boje. Plodovi kopra su jajaste i plosnate sjemenke smeđe boje, duge oko 5 mm.
Ova biljka je porijeklom iz Indije, ali njenom se pradomovinom smatra i Sredozemlje. Sjemenke i listovi kopra još su se u starom Egiptu i Palestini koristili kao začin. Danas se kopar uzgaja u brojnim afričkim i europskim zemljama, a često ga možemo pronaći i u vrtovima na našim područjima.
Srodne biljke
Sadnja
Iako je široko rasprostranjen, za uzgoj kopra najpogodnija je umjereno topla klima. Nije posebno zahtjevna biljka kad je u pitanju kvaliteta tla, ali na kiselim, jako pjeskovitim i loše strukturiranim močvarnim tlima neće rasti. Najbolji rezultati postižu se kod uzgoja na dubokom, plodnom tlu s rastresitim oraničnim slojem i slabo kiselom do neutralnom reakcijom.
Kopar se uzgaja kao jednogodišnja kultura i obavezno ga treba uzgajati u plodoredu. Pogodni predusjevi su jednogodišnje mahunarke, a s obzirom na to da je kratkog vegetacijskog razdoblja, može se uzgajati i kao postrni usjev. U tom se slučaju sjetva obavlja nakon ranog proljeća ili nakon strnih žitarica koje dozrijevaju ranije.
Zemljište na kojem će se uzgajati kopar u jesen obavezno treba poorati na dubini od 30 cm i ostaviti da prezimi. U proljeće se vrši predsjetvena priprema tla koja uključuje ravnanje površinskog sloja tla pri čemu je važno usitniti tlo kao za povrtlarske kulture i sačuvati vlagu. Važno je kvalitetno odraditi ove aktivnosti, inače kopar neće rasti.
Razmnožavanje kopra obavlja se isključivo direktnom sjetvom sjemena, a za sjetvu na većim površinama koriste se sijačice kojima se može odrediti dubina sjetve, razmak između redova i količina sjemena. Kopar se sije u neprekidnim redovima među kojima se treba nalaziti 40 do 50 cm razmaka, a taj razmak na nezakorovljenim površinama može biti i duplo manji.
Količina sjemena ovisi o međurednom razmaku, a otprilike je potrebno 9 do12 kg/ha. Optimalno vrijeme za sjetvu kopra je početak ožujka, ako se uzgaja zbog sjemena ili za proizvodnju eteričnog ulja. Ako se uzgaja za začin, sjetvu je potrebno baviti od sredine ožujka do sredine travnja. Kasniju sjetvu treba izbjegavati jer postoji opasnost od suše.
Sjeme kopra sije se na dubinu od 1 do 2 cm. Optimalna temperatura za klijanje sjemena kopra je 8 – 10 stupnjeva Celzijusa. Pri toj temperaturi sjeme će proklijati za otprilike 10 do 15 dana, dok je za formiranje stabljike potrebno 40 do 50 dana.
Dobri susjedi
Uzgoj
Kopar je osjetljiv na mraz i ima povećanu potrebu za vlagom, osobito ako se proizvodi zbog lista, dok biljke koje se uzgajaju zbog sjemena mogu biti posađene na manje vlažnim staništima.
Za uspješan uzgoj kopra potrebno je obavljati međuredno kultiviranje, okopavanje, plijevljenje, navodnjavanje i prihranjivanje.
Međuredno kultiviranje moguće je primijeniti jedino ako razmak između redova iznosi više od 30 cm. U slučaju da je razmak manji, provodi se samo okopavanje. S kultivacijom i okopavanjem započinje se čim usjev formira redove. Okopavanje se u većini slučajeva provodi dva puta jer se biljke nakon toga brzo razvijaju i pokrivaju prostor među redovima pa tako same uništavaju korove.
U normalnim uvjetima nije nužno provoditi navodnjavanje jer biljke nakon formiranja redova stvaraju sjenu i sprječavaju isušivanje zemlje. Navodnjavanje je obavezno jedino u slučaju kada se kopar uzgaja kao postrni usjev ili ako sušno razdoblje potraje duže vrijeme.
Prihrana se u većini slučajeva obavlja dva puta, a na manje plodnim tlima i tri. Prvo prihranjivanje obavlja se neposredno prije prvog okopavanja i tada se dodaje oko 100 kg dušičnog gnojiva po hektaru. Drugo prihranjivanje se obavlja prije drugog okopavanja i tada se dodaje 100 – 200 kg gnojiva po hektaru.
Uzgoj u tegli
Za uzgoj kopra u tegli potrebna je veća posuda jer on dosta visoko naraste i ima zadebljan korijen. Najbolje bi bilo držati ga na prozoru ili balkonu okrenutom prema istoku, tako da ga tijekom ljetnih mjeseci ne ošteti jako popodnevno sunce.
Berba
Kopar cvjeta neujednačeno i dugo, a tako dozrijevaju i plodovi. Prvo cvjetaju cvatovi središnjeg dijela stabljike, a nakon toga oni na granama. Kopar koji se proizvodi zbog lista spreman je za berbu 60 – 70 dana nakon nicanja, a plodovi su zreli nakon 90 – 100 dana.
Žetva se vrši na visini od 10 cm iznad tla, a ako u nasadu nema korova, može se obaviti i pomoću stroja.
Žetvu kopra koji se proizvodi za dobivanje plodova treba obaviti na vrijeme, odnosno ne smije se čekati da svi plodovi potpuno sazriju jer će se oni najkvalitetniji sa središnje stabljike osuti. Žetva se na većim površinama može obaviti kombajnom za žito, a na manjim je površinama bolje obaviti berbu ručno kako bi se gubici sveli na minimum. Plodovi kopra pakiraju se u vreće i čuvaju na prozračnom, suhom i hladnom mjestu.
Kad je u pitanju žetva kopra koji se uzgaja za proizvodnju eteričnog ulja, važno je odrediti trenutak kada biljke sadrže najviše eteričnog ulja, i kada je ono najbolje kvalitete. Preporučuje se kositi kopar prije formiranja plodova, jer se tim procesom smanjuje udio ulja u biljkama. Košnja se obavlja u visini od 30 cm.
Ako se uzgaja za začin, kopar se kosi kada biljke dosegnu visinu od 30 – 40 cm, a košnju je u tom slučaju moguće obaviti dva puta godišnje. Biljke odmah nakon berbe idu na sušenje, a sušiti se mogu prirodno ili u sušnicama. Sušenje u sušnicama je brže i bolje, a temperatura pri tom ne smije prelaziti 45 stupnjeva.
Sušiti se može cijeli ili rezani kopar, a kako bi sačuvao prirodnu zelenu boju, potrebno ga je što brže osušiti. Za sušenje kopra na prirodan način biljke se drže na prozračnom mjestu 4 – 6 dana. Da bi se dobio 1 kg sušenog kopra, potrebno je oko 5 kg.
Osim sušenjem, kopar se može sačuvati i konzerviranjem.
Zaštita od bolesti
Od štetnika se kod kopra mogu javiti lisne uši, mrkvina muha i moljci, a od bolesti suha trulež i bakterijska palež.
Upotreba
Svi nadzemni dijelovi kopra sadrže eterično ulje koje biljci pruža karakterističan miris. Plodovi sadrže najviše ulja (3 -4%), a biljka u svježem obliku do 0,5%. Eterično ulje kopra je prozirna žućkasta ili bezbojna tekućina intenzivnog, ali ugodnog mirisa. Sastav ulja razlikuje se ovisno o tome gdje se kopar uzgaja. Uz eterično ulje, plodovi kopra sadrže i 14 – 16% bjelančevina i do 18% masnog ulja.
Kopar se najčešće upotrebljava kao začin u prehrambenoj industriji i domaćinstvima, ali i u medicini i parfemskoj industriji.
Zahvaljujući snažnim flavonoidima i monoterpenima te bogatom mineralnom i vitaminskom sastavu kopar je namirnica visoke nutritivne i ljekovite vrijednosti. Sadrži bakar, cink, fosfor, kalcij, magnezij, mangan i željezo, a od vitamina su zastupljeni tiamin, niacin, riboflavin, pantotenska kiselina, folna kiselina te vitamini A i C.
Ljekovitost
Već je nekoliko tisuća godina poznato kako je kopar ljekovita biljka, a to su potvrdila i znanstvena istraživanja. Kopar je u narodnoj medicini poznat kao svestrani lijek koji pomaže kod artritisa, kašlja, spore probave, bolova, mučnine, nesanice i poremećaja menstrualnog ciklusa.
Osim već spomenutog, dokazano jača imunitet, sprječava nesanicu, rješava probavne probleme, umiruje štucavicu i ima blagotvorni učinak na cijeli organizam.
Čaj od kopra pomoći će kod prehlade, gripe, probavnih smetnji, nervoze i nesanice. Za pripremu čaja mogu se koristiti svježe ili sušeno lišće kopra ili sjemenke. Čaj se priprema tako da se dvije žličice usitnjenog lišća ili četiri žličice sjemenki preliju s 2,5 dl vrele vode i poklopljene ostave oko 20 minuta. Čaj se pije nezaslađen.
Istraživanja su pokazala da kopar ima povoljno djelovanje na zdravlje kardiovaskularnog sustava jer smanjuje kolesterol i trigliceride u krvi.
Kopar u kuhinji
Kopar je okusom sličan kimu, a u prehrani se koriste listovi i sjemenke. Svježi ili sušeni listovi dodaju se umacima, juhama i salatama, a sjemenke se koriste u pripremi zimnice.
Usitnjeni kopar se kao začin za poboljšanje arome može dodati gotovo svakom jelu, a iako ima intenzivan miris, jelima će dati blagu i osvježavajuću aromu.
Kopar se izvrsno slaže s ribljim jelima i jelima s plodovima mora. Jednako se lijepo slaže s morskom i slatkovodnom ribom, kao i s vegetarijanskim jelima od graha, cikle, kupusa i špinata. Poboljšat će okus i aromu jela s rižom i jajima, a možete ga dodati i u tople pikantne umake kako biste im dali dozu svježine.
Povijest
Kopar se spominjao još u starim egipatskim tekstovima, a u staroj Grčkoj i Rimu smatrali su ga univerzalnim lijekom i simbolom bogatstva. Hipokrat ga je spominjao kao sredstvo za održavanje zdravlja i higijene usne šupljine.
Rimski gladijatori su začinjavali hranu koprom i mazali se eteričnim uljem ove biljke, jer se vjerovalo da daje snagu.
Također se vjerovalo da vezica kopra obješena iznad ulaznih vrata štiti kuću od loših stvari, a da zrna kopra koja se drže u džepu štite osobu od crne magije.
Foto: 12995263 / Pixabay
Odgovori