Kikiriki

Kikiriki je jednogodišnja biljka koja plodove razvija ispod zemlje, kao i krumpir. Stabljika može biti visoka 30 do 50 cm i na njoj se s vremenom razviju cvjetovi žute boje. Cvjetovi se u početku nalaze iznad zemlje, a kasnije se uslijed težine krenu spuštati prema zemlji i odlaze ispod površine gdje se dalje razvijaju mahune kikirikija.

Plodovi kikirikija nalaze se u svijetlosmeđoj ljusci koja je izbrazdana okomitim linijama. U jednoj ljusci se mogu nalaziti dva do tri zrna kikirikija, a svako od njih je sastavljeno od dvije polovice koje su prekrivene tankom ovojnicom crveno-smeđe boje.

Kikiriki je uz orah, lješnjak, badem i pistacije jedna od omiljenih orašastih grickalica. Iako ga mnogi smatraju orašastim plodom, kikiriki zapravo pripada porodici mahunarki, baš kao i grah, grašak, leća itd., a u orašaste plodove ga krivo svrstavamo zbog njegovog izgleda.

Na tržište dolazi u različitim varijantama – neočišćen, tako da ga prije konzumacije treba vaditi iz ljuske, pržen, slan, ljut, sladak ili pak prerađen u ulje ili popularni maslac od kikirikija.

Sadnja kikirikija

Za sadnju i uzgoj kikirikija pogodne su sunčane i tople pozicije te plodno, dobro usitnjeno i rastresito zemljište. Odgovaraju mu dobro propusna tla s određenim udjelom vapna, dok kisela, previše vlažna i zbijena zemljišta ne podnosi.

Dobri predusjevi za kikiriki su okopavine poput kukuruza, šećerne repe i nekih vrsta povrća, a dobri susjedi su mrkva, cikla, patlidžan, neven i dragoljub. S druge strane, u blizini kikirikija nikako ne treba saditi visoke biljke koje stvaraju hlad.

Idealni uvjeti za rast kikirikija osigurani su kod uzgoja u klijalištu, ali on može uspješno rasti i na zaštićenim mjestima na otvorenom.

Za sadnju na otvorenom, tlo se priprema u jesen i pritom se obavlja oranje na dubini od 30 do 35 cm, a zatim i drljanje. U proljetnim mjesecima tlo treba usitniti i poravnati kultiviranjem. Sadnja kikirikija obavlja se krajem travnja ili početkom svibnja, odnosno kada temperatura tla bude viša od 12°C.

Sjeme kikirikija sije se u redove među kojima treba biti 70 do 80 cm razmaka. Unutar redova se na razmaku od 30 cm u svaku kućicu dodaju tri do četiri sjemenke. Sjeme se sadi na dubinu od 6 do 8 centimetara, a za ovakav način sjetve potrebno je oko 70 kilograma čistog sjemena.

Za uzgoj kikirikija u klijalištu, sjemenke se posebno sade u tresetne lončiće koje treba ispuniti pjeskovitim supstratom. Nakon sadnje ih treba pokriti tankim slojem zemlje, a najbrže će proklijati u grijanom klijalištu. Dok su biljke mlade potrebno je održavati umjerenu vlažnost supstrata, a kasnije se zalijevaju tek nakon što se zemlja skroz osuši.

Uzgoj kikirikija

Za uzgoj kikirikija idealna su sunčana i topla podneblja s umjerenom količinom oborina. Ne odgovara mu hladna klima pa ga u hladnijim područjima prvo treba posaditi u zatvorenom prostoru, a kasnije presaditi na otvoreno. Da bi sjeme kikirikija proklijalo potrebna mu je temperatura od 21°C. Uz obilje topline, za uspješan rast i razvoj treba i puno svjetlosti te dovoljno visoku vlažnost zraka.

Održavanje nasada kikirikija obuhvaća navodnjavanje, prihranjivanje, razbijanje pokorice i ogrtanje.

Nasad kikirikija treba navodnjavati tijekom srpnja i kolovoza. Za prihranjivanje se koriste kalijeva i fosforna gnojiva, a može se upotrebljavati i pepeo od drveta.

Kultivacija se provodi tri puta. Prvu treba obaviti tjedan dana nakon nicanja, a drugu i treću tijekom vegetacije, s tim da između toga treba biti oko dva tjedna razmaka. Biljke tijekom posljednje dvije kultivacije treba ogrnuti rahlom zemljom kako bi se iz cvjetova lakše formirale izrasline iz kojih će nastati mahune kikirikija.

Bolesti i štetnici

Kikiriki je privlačan glodavcima i drugim divljim životinjama pa treba pripaziti na to.

Vađenje i skladištenje kikirikija

Poput krumpira, kikiriki se također iskapa iz zemlje. Vađenje kikirikija može započeti tijekom rujna, odnosno četiri do pet mjeseci nakon sadnje. Vrijeme vađenja ovisi i o vremenskim prilikama i sorti biljke, ali plodove u svakom slučaju treba izvaditi prije jesenskih mrazeva.

Vađenje se obavlja tako da se iskapaju cijele biljke, koje nakon toga treba objesiti i ostaviti da se osuše. Važno je napomenuti da se iskapanje obavlja isključivo tijekom sunčanog, toplog i suhog vremena. Tako će se plodovi moći duže skladištiti, a vjerojatnost da će početi trunuti bit će manja.

Kikiriki je spreman za vađenje onda kada mu lišće poprimi žutu boju. Na manjim površinama se može vaditi ručno, dok se na većim površinama vadi pomoću strojeva. Strojevi odmah otresaju zemlju s iščupanih biljaka i okreću ih za sušenje.

Uz optimalne uvjete uzgoja moguće je ostvariti prinos od oko 3 t/ha.

Neoljušteni kikiriki treba čuvati na tamnom, hladnom i suhom mjestu. Ako ga držimo u hladnjaku, može trajati i do devet mjeseci. Oljušteni kikiriki treba spremiti u zatvorene posude i držati u hladnjaku ili zamrzivaču. U hladnjaku se mogu čuvati oko tri, a u zamrzivaču oko šest mjeseci. Kikiriki ne smije biti izložen vlazi, toplini ni svjetlosti jer plodovi u tom slučaju mogu postati užegli.

Na tržište se plasira zapakiran u plastičnu prozirnu ambalažu, očišćen ili u ljusci, a možemo ga kupiti i u rinfuzi. Kikiriki koji je namijenjen prodaji ne bi smio imati nikakva oštećenja ili znakove vlage, niti ustajao ili užegli miris.

Kikiriki u kuhinji

Kod nas se najčešće konzumiraju prženi i posoljeni plodovi kikirikija. Međutim, kikiriki u ljusci je puno zdravija verzija. Osim kao grickalica, kikiriki se upotrebljava i za proizvodnju maslaca od kikirikija, pa se jako često konzumira i u takvom obliku, a popularno postaje i ulje od kikirikija.

Kikiriki drugdje u svijetu, osobito u Aziji, ima dosta širu primjenu nego kod nas. U Indiju je popularno jelo s kikirikijem paans, a ova namirnica se upotrebljava i za pripremu popularnog satay umaka.

Odličan je dodatak kolačima, tortama i drugim slasticama, a izvrsno se slaže s čokoladom pa se često nađe u kolačima poput browniesa, ali i u kombinaciji s karamelom.

U zapadnoj kuhinji se usitnjen kikiriki dodaje jelima s povrćem, salatama, juhama i jelima s piletinom. Dobro se slaže s jelima od riže, kao i s mladim lukom, đumbirom, kurkumom, gorušicom, ali i kokosovim mlijekom i shiitake gljivama.

Ljekovita svojstva kikirikija

Plodovi kikirikija su u najvećoj mjeri bogati proteinima, a zatim vlaknima, vitaminima E i K te mineralima cinkom i željezom. Riječ je o jako kaloričnoj namirnici jer 100 grama sadrži skoro 600 kalorija. Iz tog razloga ga treba umjereno konzumirati, a preporučuje se jedna šaka oljuštenog kikirikija ili jedna žlica maslaca od kikirikija dnevno.

Kikiriki je bogat zdravim mastima, pogotovo oleinskom kiselinom. Polinezasićene i mononezasićene kiseline iz ovih plodova smanjuju rizik od oboljenja od dijabetesa tipa 2 jer pozitivno djeluju na inzulin. Zahvaljujući mononezasićenim masnih kiselinama ima pozitivan učinak i na zdravlje srca i krvožilnog sustava, kao i snižavanje kolesterola i umanjivanje rizika od nastanka raznih kardiovaskularnih oboljenja, posebno srčanog udara.

Konzumacijom kikirikija možemo smanjiti rizik od pojave žučnog kamenca. Zbog toga što sadrži i vitamin E odličan je i za kožu jer ju čini čvrstom i sjajnom, a pomaže i u sintezi kolagena. Zbog omega-3 masnih kiselina je dobar i za zdravlje kose jer potiče njen rast i jača folikule vlasi.

Kikiriki je bogat i antioksidansima. Sadrži flavonoid resveratrol koji poboljšava protok krvi do mozga. Uz to, sadrži i vitamin B3 koji poboljšava memoriju i funkcije mozga pa se još naziva hranom za mozak. Kikiriki pomaže u oslobađanju serotonina, čiji manjak izaziva depresivna stanja, pa se može reći i da pomaže u ublažavanju simptoma depresije.

Osobe s usporenom probavom ili osjetljivim želucem trebaju biti oprezni s konzumacijom kikirikija jer, kao i druge mahunarke, sadrži lektin i fitinsku kiselinu koji se teško probavljaju i mogu izazvati lakše probavne smetnje te nadutost i zatvor. Poznato je da je kikiriki jak alergen pa ga mnogi ne smiju konzumirati zbog jake alergijske reakcije koju izaziva, a koja dovodi do gušenja i pojave plikova na koži.

Zanimljivosti

Kikiriki je porijeklom iz Južne Amerike, a uzgajale su ga još stare Inke, što znači da se konzumira već tisućama godina. Bio je važan Astecima i starim meksičkim narodima jer su ga, osim za jelo, koristili i za ukrašavanje.

U Europu je stigao u 15. stoljeću, i to zahvaljujući španjolskim osvajačima. Kasnije ga Portugalci prenose u Afriku, gdje je također započet njegov uzgoj jer je dobro rastao na škrtom i suhom tlu. Kasnije se proširio ostatkom svijeta, a u Kini je uvelike pomogao u smanjenju gladi. U Ameriku je stigao tek u 18. stoljeću, a u 19. stoljeću se počeo komercijalno uzgajati. Najviše se koristio za prehranu vojske tijekom američkog građanskog rata.

Danas je uzgoj kikirikija najviše zastupljen u Južnoj Americi, afričkim državama i na jugu Sjedinjenih Američkih Država, gdje je s vremenom postao jedna od najznačajnijih tržišnih kultura. Osim što se koristi za pripremu raznih slastica i kao grickalica, od njega se pravi i maslac, ulje brašno i pahuljice.

Foto: Praesentator / Pixabay