• Skip to secondary menu
  • Skip to main content
  • Skip to footer

VRTLARICA

digitalna enciklopedija biljaka

  • Enciklopedija
  • Vrste biljaka
  • O nama
kelj

Kelj

Objavljeno: 21.05.2020.
Vrsta: Povrće

  • 1 Vrste kelja
  • 2 Sadnja  kelja
  • 3 Uzgoj kelja
  • 4 Bolesti i štetnici
    • 4.1 Kupusni štitasti moljac
    • 4.2 Kupusna lisna uš
    • 4.3 Duhanov trips
    • 4.4 Štetne gusjenice kupusnjača
  • 5 Berba i skladištenje kelja
  • 6 Kelj u kuhinji
  • 7 Ljekovita svojstva kelja
  • 8 Zanimljivosti

Kelj (lat. Brassica oleracea ver. sabauda) je idealan za uzgoj u priobalnim područjima, gdje bez problema može prezimiti. Dvogodišnja je biljka iz porodice Brassicaceae (krstašice), a izdržljiviji je od drugog lisnatog povrća pa bolje podnosi sušu i visoke temperature, kao i mraz i niske temperature.

Ima mjehuraste listove koji ne liježu čvrsto jedan uz drugoga pa je glavica kelja puno mekanija od kupusa. Listovi su različitih nijansi zelene boje, od tamnozelenih vanjskih do žutozelenih u unutrašnjosti glavice.

Mogu se pronaći i kultivari kelja koji se zbog svog dekorativnog izgleda uzgajaju kao ukrasne biljke.

Vrste kelja

Osim običnog (glavatog) kelja koji je najrašireniji, postoje još dvije vrste, s drugačijim karakteristikama:

  • lisni ili bezglavi kelj
  • kelj pupčar ili prokulica
  • raštika

Sadnja  kelja

Uzgoj će biti uspješan ako se kelj sadi nakon strnih žitarica, krumpira, krastavaca, leguminoza poput boba, graška, graha, slanutka i leće te preoranih livada ili travnjaka. Na istoj površini se može saditi tek nakon 3 – 4 godine i u tom slučaju će se znatno povećati urod i kakvoća, a izbjeći će se pojava agresivnih bolesti i štetnika.

Kelj je jako dobra pretkultura za većinu povrćarskih kultura, jer iza sebe ostavlja tlo s malo korova i značajnu organsku masu.

Za uspješan uzgoj kelja potrebno je kvalitetno tlo bogato humusom. Može se uzgajati na svim vrstama tla, ali ona trebaju biti duboka i strukturirana te dobrog kapaciteta za vodu i zrak. Kelj voli blago kisela tla pH vrijednosti od 6 do 6,5.

Način i vrijeme obrade tla ovisi o tome u kojem će se razdoblju uzgajati kelj. Osnovnu obradu treba obaviti tijekom jeseni i zime, odmah poslije osnovne gnojidbe, a tlo se ore na dubini od 30-ak cm. Preorana brazda ostavlja se otvorena do proljeća, kada se tlo priprema za sadnju presadnica.

Rani kelj sije se u veljači, a presađuje u travnju. Ako će se sadnja kelja obavljati kasnije, cijeli proces pripreme tla obavlja se u jednoj fazi (gnojidba, oranje, tanjuranje i ravnanje), s ciljem da se popune rupe i uklone udubljenja u kojima bi s mogla zadržavati voda.

Kod pripreme tla za sadnju dodaje se stajski gnoj i NPK gnojivo u omjeru 12:11:18.

Za ranu proljetnu proizvodnju kelja, sjeme se u studenom i prosincu sije u tople lijehe, plastenike ili staklenike, a 30-ak dana kasnije se rasađuje. Ovisno o sorti i dužini vegetacije, kelj lako možemo sijati i tijekom cijele godine.

Rane sorte sade se na razmak od 40 x 40 cm ili 50 x 50 cm, dok krupne sorte treba saditi na većem razmaku, odnosno na 60 x 40 i 65 x 50 cm.

Uzgoj kelja

Sjeme kelja će uz dovoljnu količinu vlažnosti početi klijati već pri temperaturi od 1 – 5°C, a optimalna temperatura za klijanje sjemena i rast biljke iznosi 20°C. Pri takvoj će temperaturi biljka niknuti za 5 do 6 dana, dok će na temperaturama višim od 25°C prestati rasti. Rast će se nastaviti čim uvjeti postanu povoljni, a optimalna temperatura za formiranje glavica je od 15 do 18°C.

Mlade presadnice kelja treba redovito zalijevati, a zalijevanje u sušnim razdobljima treba obavljati svaku večer. Kako biljka bude sve više rasla, zalijevanje se postupno smanjuje.

Presadnice koje tek niknu i krenu rasti treba redovito plijeviti. Nakon što kelj izraste, njegova bujna zelena glavica trebala bi zatvoriti redove i štititi tlo od nastanka korova, ali u slučaju da se to ne dogodi, mogu se koristiti sredstva za suzbijanje korova.

Deset dana nakon presađivanja kelja potrebno je obaviti prihranu. Ako postoji sustav navodnjavanja kap po kap, prihrana se vrši dva puta tjedno, a kod klasičnog uzgoja prihrana se obavlja tri puta, uz kultiviranje. S prihranom i kultiviranjem se prestaje onda kada glavice budu toliko velike da zatvore redove. U svakom slučaju, s prihranom treba prestati deset dana prije berbe.

Bolesti i štetnici

U razdobljima kada se bilježe visoke temperature zraka uz izostanak oborina, na nasadima kelja se često znaju pojaviti štetnici.

Kupusni štitasti moljac

Riječ je o leptirićima čija su krila presvučena bijelim voštanim prahom, dok su im glava i tijelo nešto tamnije boje. Veliki su oko 1,5 mm, a njihove ličinke su sitne i nalik štitastim ušima. Kupusni štitasti moljac štetnu nanosi sisanjem listova i lučenjem medene rose koja smanjuje tržišnu vrijednost biljke. Razvoju ovog štetnika pogoduju visoka temperatura i vlaga.

Kupusna lisna uš

Kupusna lisna uš je sivo-zelene boje, a štetu radi sišući listove, što dovodi do deformacije i u konačnici sušenja listova. Kupusnim lisnim ušima pogoduje toplo i suho vrijeme, a na biljkama mogu prezimiti kao jajašca.

Duhanov trips

Štetu čini tako što siše listove, što dovodi do nastanka nepravilnih kvržica koje su u početku svijetle boje, a kasnije potamne. Na napadnutim biljkama se nakon toga pojavljuju saprofitske gljive. Ovom štetniku pogoduju visoke temperature zraka i niska relativna vlažnost. Kao prevencija se preporučuje izbjegavati sadnju kelja u blizini luka i poriluka, a potrebno je i redovito plijeviti korove.

Štetne gusjenice kupusnjača

Štetne gusjenice poput gusjenice kupusnog moljca, lisnih sovica, kupusnog bijelca i drugih, štetu obično rade tako što grizu listove kelja pa ne može doći do formiranja glavica. Osim što uzrokuju štetu na listovima, šteta nastaje i zbog izmeta koji ostavljaju, što dovodi do toga da tržišna vrijednost kelja bude umanjena. Ovisno o vrsti gusjenice, suzbijanje se provodi insekticidima.

Berba i skladištenje kelja

Berba kelja isključivo se obavlja ručno, i to tako da se glavice režu nakon što temperature padnu ispod nule. Što je kelj duže izložen niskim temperaturama, imat će slađi i blaži okus. Ovo vrijedi isključivo za vanjske uvjete, kada je kelj izložen i sunčevoj svjetlosti, a ne i kada je zamrzivač u pitanju.

Prinosi se razlikuju ovisno o sorti. Kad su u pitanju rane sorte, može se ostvariti prinos od 20 – 25 t/ha, dok je kod onih kasnih riječ o 40 – 60 t/ha.

S obzirom na to da su listovi kelja glavni dio biljke, a ujedno su i osjetljivi, potrebno je zadovoljiti određene uvjete da što duže ostanu svježi. Kelj se pakira u duboke letvarice, a ako će transport potrajati duže, kelj treba obložiti papirnatom folijom.

U hladnjači se može čuvati najviše do 2 mjeseca, pod uvjetom da je osigurana dobra ventilacija te da temperatura iznosi od 0 do 1°C, a relativna vlažnost zraka oko 95%.

Kelj se u kontinentalnim područjima može brati s lišćem i slagati u hrpe visoke 1,5 m. Hrpe se pokrivaju ostatkom lišća, a kelj se na ovakav način može održati svježim i do mjesec dana.

Isto toliko ga možemo čuvati i u hladnjaku, ako ga spremimo u plastičnu vrećicu.

Kelj u kuhinji

Iako kelj možemo pripremati na razne načine, kod nas se najčešće priprema kao varivo. Može se pripremati cijelu godinu, a s obzirom na to da je riječ o zimskom povrću, uglavnom se priprema zimi i tada je najukusniji.

Ako ga skuhate na pari i dodate mu mrkvu i krumpir te začinite s malo maslinovog ulja i češnjaka, kelj postaje ukusan prilog raznim ribljim i mesnim jelima.

Može se pirjati, koristiti za pripremu krem juha, dodavati tjesteninama i rižotu, a svježi listovi se mogu koristiti kao jedan od sastojaka zdravih sokova.

Kelj je nezamjenjiv u pripremi nabujala i slanih pita, dio je popečaka, a sve se češće koristi i za izradu zdravog čipsa. Svježi kelj se može pripremati kao salata i tada je potrebno dodati mu malo češnjaka, maslinovog ulja i limunovog soka. Ako želite isprobati nešto novo, zanimljiva je i kombinacija kelja s cimetom i ribizlom.

Ako se odlučite na konzumaciju svježeg kelja pripazite da nije riječ o starijim komadima jer takvi mogu biti teško probavljivi pa ih je ipak bolje prethodno kratko prokuhati. Kelj termičkom obradom gubi ljekovita svojstva i postaje previše mekan, zato je najbolje kuhati ga na pari, otprilike 5 minuta. Tako će omekšati, ali će zadržati boju i velik broj važnih ljekovitih svojstava.

Ljekovita svojstva kelja

Kelj se ubraja među najljekovitije namirnice. Ima jako malo kalorija, a u isto vrijeme je bogat nutrijentima. Šalica sirovog kelja ima 20-ak kalorija, 1 g proteina, 4 g ugljikohidrata i neznatnu količinu masti, koju čine omega-3 masne kiseline.

Odličan je izvor vitamina A, C, B6, K i dijetalnih vlakana, a od minerala su u najvećoj količini zastupljeni magnezij, kalij, mangan, bakar, fosfor i tiamin.

Kelj pomaže u jačanju imuniteta, zaštiti očiju, održavanju zdravlja srca i krvnih žila, sprječavanju dijabetesa i poboljšavanju probave. Osim toga, jača kosti, štiti od pojave raka, ublažava gotovo sve upalne procese u tijelu i utječe na ljepotu kože, kose i noktiju. Zbog obilja vitamina C koji jača narušeni imunitet, kelj također štiti od astme i alergije.

Zanimljivosti

Kelj se u prehrani koristi od davnih vremena, a s njim su bili upoznati i stari Grci i Rimljani. Porijeklom je sa sjevera Italije. Nastao je od divljeg kupusa, a danas se najviše uzgaja na području Europe.

U 4. stoljeću pr. Krista postojale su tri vrste kelja, divlji, glatki i kovrčasti, a smatra se da su kelj kakav danas poznajemo u 18. stoljeću selekcijom stvorili belgijski povrtlari. Iz Belgije se prvo proširio u Francusku, zatim u Njemačku i Nizozemsku, a ubrzo nakon toga je osvojio cijelu Europu.

Foto: Alongkorn Tengsamut / Pixabay 

Zadnje objave

mušmula

Mušmula

Mušmula (lat. Mespilus germanica) je biljka iz porodice ružovki (Rosaceae) koja prirodno raste u grm ili ako je se oblikuje može narasti u stablo do 8 m visine. Njezin plod nazivamo mušmula. U narodnome izričaju nazivaju je divlja … [više] about Mušmula

bazga

Bazga

Bazga (lat. Sambucus) spada u rod listopadnih grmova ili niskog drveća iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Postoji četrdesetak vrsta bazge. Uglavnom je riječ o drvenastim biljkama, no postoje i višegodišnje zeljaste … [više] about Bazga

višnja

Višnja

Višnja (lat. Prunus cerasus) je voće koje se često naziva i "plemenitim voćem", i to prvenstveno zbog unutarnjih svojstava ploda.  Spada u porodizu ružovki Višnja u pravilu raste do 6 m visine te ima ispravno stablo s visećim, … [više] about Višnja

medvjeđi luk

Medvjeđi luk

Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je trajna zeljasta samonikla biljka koja je jestiva, a srodnik je luka i češnjaka te pripada porodici lukova (lat. Alliaceae). Osim pod nazivom medvjeđi luk moguće ga je pronaći i pod nazivima … [više] about Medvjeđi luk

češnjak

Češnjak

Češnjak (lat. Cichorium endivia), poznat i pod nazivom bijeli luk, biljka je iz porodice lukovki (Alliaceae) kojoj pripadaju i poriluk, luk i vlasac. Zbog njegovog mirisa i okusa često ga svrstavaju među začinsko bilje, umjesto … [više] about Češnjak

komorač

Komorač

Komorač (lat. Foeniculum vulgare Mill.) je aromatična začinska biljka koja pripada porodici štitarki (Apiaceae). Raste samoniklo, a može se i uzgajati. Ima snažan, dubok i razgranat korijen iz kojeg raste stabljika koja može … [više] about Komorač

grm kupine

Kupina

Kupina (lat. Rubus fruticous) je biljka penjačica iz porodice ružovki (lat. Rosaceae). Spada u voće, a svuda po svijetu raste u izobilju. Njezino je podrijetlo teško odrediti, ali smatra se da potječe iz sjevernih područja Europe, … [više] about Kupina

polje poriluka

Poriluk

Poriluk (lat. Allium porrum) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice lukovki (Alliaceae). Kod nas je poznat i pod nazivima porjak ili perati luk. Ima duguljastu lukovicu i čupavo korijenje. Listovi poriluka su duguljasto … [više] about Poriluk

mladi luk

Mladi luk

Mladi luk (lat. Allium ursinum L.) je biljka iz porodice Allium kojoj pripadaju i češnjak, crveni luk, poriluk i vlasac, a od glavnih vrsta lukova razlikuje se po tome što nema pravu zadebljalu lukovicu. Mladi luk formira tzv. … [više] about Mladi luk

mrkva

Mrkva

Mrkva (lat. Daucus carota subsp. sativus) je svima dobro poznato korjenasto povrće. Mrkva se u narodu naziva još i žuta repa, mrkvač, merlin ili koren. Dolazi iz porodice štitarki (Apiaceae), kojoj pripadaju i komorač, celer, … [više] about Mrkva

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Footer

Kategorije: cvijeće, drveće, gljive, grmlje, industrijske biljke, povrće, sukulenti, ukrasno drveće, voće, začini, žitarice

Copyright © 2019–2022 • Mastermind • O nama • Sva prava pridržana.
hrvatski | srpski