Jasmin je zimzelena grmolika biljka penjačica koja pripada porodici maslinovki (Oleaceae), odnosno maslina te rodu Jasminum. Jasmin ima dugu i tanku stabljiku koja može izrasti čak pet metara u visinu. Listovi se sastoje od pet do sedam malenih dugih listića, dok su mu cvjetovi zvjezdasti i bijele boje.
U većini slučajeva cvjeta tijekom svibnja i lipnja, no ono se ponekad može i odužiti sve do jeseni. Rana cvatnja jasmina započinje već u proljeće dok kasna cvatnja započinje u jesen.
Vrsta: Jasminum officinale
Porodica: Oleaceae
Visina: do 5 metara
Položaj: sunčan
Razmnožavanje: reznicama
Cvatnja: od proljeća do jeseni
Jamin je porijeklom iz srednje Azije, a iz Španjolske se proširio po cijeloj Europi i svijetu. Iako postoje brojne vrste jasmina, svima je zajedničko jedno – njegov prepoznatljiv i poseban miris koji osvaja na prvu. No, to nije jedina njegova posebnost. Naime, iako je za većinu cvijeća karakteristično da im se cvjetovi otvaraju s izlazom sunca, kod jasmina je obrnuto. Njegovi cvjetovi počnu se otvarati tek kada počne padati noć, a kako sunce počne izlaziti, tako se oni ponovo zatvaraju. Iz tog razloga u Indiji se naziva i “kraljicom noći”.
Sadnja jasmina
Preporučuje se da se penjačice jasmina posade u proljeće, kada su temperature već dovoljno visoke i kada ne postoji opasnost od mraza. Ovo osobito vrijedi za kontinentalna područja i u kojima opasnost od mraza traje nešto dulje. Upravo zato što traži puno topline i sunca, ova zimzelena penjačica najbolje će uspjeti u mediteranskim područjima.
Jasmin se sadi u prethodno dobro pognojeno i drenirano tlo. Najbolje će mu odgovarati rahlo tlo, bogato humusom. Posadite ga na mjesto na kojem će njegova krošnja biti na suncu, a korijen u hladnu. Ako nemate takve uvjete u vrtu, ispred korijena posadite veći grm koji će mu raditi sjenu.
Jasmin sadite u prethodno iskopanu rupu od pola metra. Nakon toga potrebno je obaviti dobru drenažu. Drenažni sloj za sadnju jasmina mora biti visok 20 centimetara, a najbolji materijali za njegovu izradu su: pijeska, šljunak i usitnjeni kamen. Drenaža će jasminu omogućiti da bude zdraviji i da duže traje. Bez drenažnog sloja, biljci prijeti mogućnost opadanja listova i cvjetova.
Nakon obavljene drenaže, biljku jasmina položimo tako da bude 3 centimetara ispod zemljine površine te ga na kraju obilno zalijemo vodom.
Tijekom ljeta, jasminu je potrebno nadoknaditi vodu pa ga zalijevajte svaki drugi dan. Zimi ga nije potrebno zalijevati toliko često, bit će dovoljno svaki peti dan.
Želite li jasmin posaditi u lonac, birajte posude volumena 10 litara za prve dvije godine uzgoja, a nakon toga, presadite ga u veće posude od 30 litara. Svake treće godine mora se promijeniti zemlja u posudi.
Osim u vrtu kao stablo ili grm ili u posudi, jasmin se može saditi i u obliku zelene ograde te tako krasiti naše dvorište ili vrt.
Vrste jasmina
Postoji više od 200 različitih samoniklih vrsta jasmina, a sinonimi jasmina su još i pravi jasmin, jasamin i čimin. Iako svaka vrsta ima svoje posebnosti, svaka se može pohvaliti posebnim i jakim mirisom.
Obični ili francuski jasmin (Jasminum officinale)
Ovaj jasmin može narasti do 1,5 metra, a kada cvjeta, to je obično u skupinama od tri do pet cvjetova. Bijele je boje i krasi ga intenzivan miris. Cvate od travnja do lipnja, a u nekim slučajevima sve do jeseni.
Zimski jasmin (Jasminum nudiflorum)
Zimski jasmin raste kao polupenjačica ili polugrm te su u ovom slučaju njegovi zeleni izboji dugački, ali povijeni prema tlu. Cvjetovi su žute boje, a veličina im je oko 2,5 centimetara. Kada zimski jasmin cvate, dobiva male trodijelne zelene listiće. Raste sve do 4 metara, no ako ćete ga saditi u područjima gdje su zime jake i hladne, njegova visina neće biti viša od 2 metra. Ova vrsta jasmina posebna je po tome što ne miriše. Budući da ima sposobnost samoukorjenjivanja, kada grane ovog jasmina postanu toliko povijene da dotaknu tlo, pustit će korijene u zemlju te će na tom području započeti rast novog jasmina.
Arapski ili jasmin za čaj (Jasminum sambac)
Može narasti i preko dva metra, a prepoznatljiv je po posebnom zimzelenom grmu. Cvjetovi su mu intenzivnog mirisa, a listovi su mu sjajni i veliki. Najčešće se koristi u procesu dobivanja esencije jasmina. Ne podnosi niske temperature pa se preporučuje uzgajati u toplim područjima ili u posudi koju je tijekom zime potrebno držati na zatvorenom.
Španjolski ili kraljevski jasmin (Jasminum grandiflorum)
Španjolski jasmin raste kao grm, a karakterističan je po svom osebujnom mirisu. List ovog jasnima može biti igličast ili u obliku troprsta, dok su mu cvjetovi složeni ili jednostruki. Cvjetovi u početku cvjetaju u ružičastoj boji, a kasnije njihova boja prelazi u bijelu. Iako najčešće cvate u proljetnim i ljetnim mjesecima, njihovi cvjetovi ponekad mogu razveseliti i zimi. Najbolje će uspjeti u područjima u kojima ima puno sunca. Ljeti mu je potrebno mnogo vode, a zimi treba obaviti orezivanje.
Postoji još nekoliko manje poznatih jasmina, a to su:
- Jasmine mont blanc – riječ je o patuljastom jasminu koji ima kratke cvjetove te listove dugačke svega tri do četiri centimetara.
- Jasmine sambuck – cvijeta u bijeloj boji, a krasi ga intenzivan miris. Listovi su mu okruglastog oblika
- Jasmine ermine mantle – ovaj grmoliki jasmin može dosegnuti širinu od samo jednog metra. Listovi su mu duguljastog oblika, a počinje cvasti u drugoj polovici svibnja
- Jasmine airborne – grane ovog jasmina spuštaju se prema tlu što mu daje predivan izgled
Uzgoj jasmina
Ljepota jasmina najviše će doći do izražaja u srednje velikim vrtovima. Jasmin je biljka penjačica koja se lako omota oko potpornja i brzo prekrije tlo. Kod uzgoja, uvijek birajte sunčana mjesta jer jasmin uživa u suncu i toplini. Iako će uspjeti i u kontinentalnom području, uz nešto veću brigu, najbolje će uspjeti na Mediteranu gdje ima obilja sunca. Naime, postoji opasnost da mu snijeg ošteti listove, a smetaju mu i mraz i jak vjetar.
Ako uzgajate jasmin u kontinentalnim područjima, posadite ga u posudu i tijekom zime unesite u zatvoreni prostor. Tada treba paziti da temperature ne budu previsoke jer ni to ne odgovara biljci. Potrebna joj je velika vlažnost pa joj neće odgovarati grijane prostorije koje isušuju zrak. Uspjet će i u posudi, ali uz uvjet da se i prihranjuje svake godine.
Zalijevanje se treba provoditi oprezno, pazeći da pritom ne bude previše vode jer to može dovesti do truljenja korijena. Kako bi biljka što duže bila zdrava i lijepa, potrebno ju je redovito presađivati te svakog ljeta prihranjivati mineralnim gnojivima.
Jasmin je posebice osjetljiv na promjenu položaja. Nikada mu ne mijenjajte mjesto jer bi to kod njega moglo izazvati šok. Ako je bio posađen na mjesto gdje nije bilo previše sunca i odjednom ga poželite presaditi tamo gdje bi cijeloga dana bio na suncu, biljka bi mogla doživjeti šok što bi se u prvom redu vidjelo po njezinim listovima.
U zimskim mjesecima, listovi jasmina mijenjaju boju. Tada njezini listovi postaje crvenkasti, a na proljeće ponovo poprimaju zelenu boju. Zanimljivo je za spomenuti da ga se naziva i zimskim jasminom jer tijekom zime ne gubi listove, oni samo mijenjaju boju.
Jaminu se obvezno moraju orezati svi cvjetovi nakon završene cvatnje. Rezidba jasmina obavlja se i zimskim mjesecima kako bi biljka na proljeće ponovo davala prekrasne i mirisne cvjetove.
Presađivanje jasmina
Jasmin se razmnožava isključivo reznicama tijekom jeseni i na kraju zime. Želite li ga presaditi, učinite to u proljeće. Izdanci jasmina skraćuju se ovisno o veličini same biljke. Ako jasmin uzgajate kao sobnu biljku, uzmite reznice s njegovih vrhova.
Foto: Hans/Pixabay
Odgovori