Hren (lat. Armoracia rusticana) je trajnica iz porodice krstašica (Brassicaceae). Ima mesnat, debeo i snažan korijen iz kojega raste uspravna stabljika visine do 1,5 m.
Stabljika je na vrhu razgranata, a tijekom rasta se na njoj pojavljuju tri vrste listova. Iz baze korijena rastu duguljasti, oko 60 cm dugi listovi nazubljena i kovrčava ruba. Na donjem dijelu stabljike nalaze se perasto podijeljeni listovi s kraćim peteljkama, a listovi na gornjem dijelu su nazubljeni, kopljasti i suženim dijelom srasli uz stabljiku. Na vrhu stabljike i na njenim granama nastaju sitni bijeli cvjetovi, koji su skupljeni u grozdaste cvatove.
Biljka cvjeta od svibnja do lipnja, a njeni plodovi su kuglaste komuške. Lako se razmnožava komadićima korijena koji se inače koristi kao začin. Hren danas raste u prirodi i u vrtovima, a u većim se količinama uzgaja na poljima. Na istoj površini se može saditi tek nakon tri godine.
Uvjeti sadnje: u jesen ili u proljeće (kraj ožujka do sredine travnja), duboka, plodna i rastresita tla
Način razmnožavanja: vegetativno (korijenovim reznicama)
Vrijeme cvatnje: od svibnja do lipnja
Visina: do 1,5 m
Upotreba: u kulinarske svrhe
Sadnja hrena
Hren se najčešće razmnožava vegetativno, odnosno korijenovim reznicama. Reznice koje će se koristiti za razmnožavanje vade se i pripremaju tijekom listopada ili u rano proljeće. Korijenje se reže komade duljine oko 20 cm i debljine 1 cm. Korijen će se razviti iz donjih spavajućih pupova na reznici, a iz vršnih pupova rasti će lišće. Za razvijanje jačeg i debljeg korijenja treba ukloniti spavajuće pupove sa srednjeg dijela reznice.
S obzirom na to da biljka razvije dubok korijen, sadnja hrena obavlja se na zemljištu koje je moguće obraditi na 40 do 50 cm dubine. Tlo u koje se sadi hren ne smije biti glinasto i preteško, a potrebno ga je duboko obraditi već u jesen ili u rano proljeće, čim vremenski uvjeti budu povoljni. Hren također voli plodno tlo pa zemljište prije obrade treba pognojiti zrelim stajskim gnojem ili mineralnim gnojivom u omjerima 8:26:26.
Hren se sadi u jesen ili u proljeće – krajem do sredine travnja. Reznice hrena postavljaju se u zemlju tako da im vrh bude oko 5 cm iznad zemlje. Između biljaka bi se trebalo nalaziti barem 50 cm razmaka, a između redova oko 80 cm.
Održavanje hrena
Optimalna temperatura za hrast hrena iznosi 17 – 20 stupnjeva, dok temperature više od 25 stupnjeva dovode do usporavanja rasta i utječu na prinos i kvalitetu korijena.
Hren ne podnosi zadržavanje vode, a za uspješan uzgoj najpogodnija je visoka vlaga zraka i umjerena vlaga tla. Biljka može kraća sušna razdoblja, ali to će utjecati na kvalitetu korijena.
Za održavanje vodozračnog režima i suzbijanje korova obavlja se plitka međuredna obrada sve dok lišće ne zatvori redove. Po potrebi se vrši i prihranjivanje dušičnim gnojivom, a u slučaju dužih sušnih razdoblja dobro bi bilo obaviti 2 -3 navodnjavanja kišenjem.
Bolesti i štetnici
Od bolesti se kod uzgoja hrena mogu javiti plamenjača (Peronospora parasitica), crna lisna pjegavost (Alternaria brassicae) i bijela hrđa (Albugo candida).
Kako bi se spriječila pojava plamenjače, potrebno je suzbijati korov. Ako se bolest ipak pojavi, treba i ukloniti i uništiti zaražene biljke.
Crna lisna pjegavost može se izbjeći uzgojem u širokom plodoredu i izbjegavanjem vlažnih područja.
Od štetnika se mogu javiti kupusni bjelac, kupusni moljac, lisne sovice, lisne uši, kupusni buhači, kupusna lisna uš i staklenički štitasti moljac. Za njihovo suzbijanje provode se mehaničke ili agrotehničke te kemijske mjere.
Berba i čuvanje hrena
Pravilnim uzgojem, odnosno suzbijanjem korova okopavanjem i navodnjavanjem u slučaju sušnog razdoblja, prva berba hrena može se obaviti već iste godine. U ovakvim uvjetima se na jednom četvornom metru može dobiti oko 70 dag korijena.
Hren koji se uzgaja kao jednogodišnja biljka vadi se u kasnu jesen, kada lišće požuti i biljka uđe u fazu mirovanja. Moguće ga je vaditi i tijekom zime, pod uvjetom da je temperatura viša od 0 stupnjeva i da tlo nije smrznuto, ili prije početka faze vegetacije u proljeće. Ako podanci iz nekog razloga nisu postigli potrebne dimenzije, usjev se može ostaviti još jednu godinu.
Iskapanje hrena obavlja se različitim prilagođenim strojevima koje je potrebno namjestiti što dublje, tako da se cijela biljka izvadi na površinu.
Biljkama se uklanja lišće, a izvađeni podanci se čiste od zemlje i nakon pranja pakiraju u kutije ili letvarice. Nedorađeni hren je moguće čuvati u podrumima i trapovima, po uvjetom da je dobro zaštićen od smrzavanja, a dorađeni podanci se pri temperaturi od 0 stupnjeva i relativnoj vlazi zraka od 95% mogu čuvati do 6 mjeseci.
Upotreba hrena
Hren sadrži vitamin C, asparagin, kumarine eskuletin i skopoletin, fenole, eterična ulja, peroksidazne enzime te šećere, smole i škrob. U prehrani se upotrebljava kao začin, a u fitoterapiji se koristi kod urinarnih i plućnih infekcija, mokraćnih kamenaca i površinski kod upale zglobova i tkiva.
Ljekovita svojstva hrena
Hren jača prirodni imunitet, pomaže kod reume i potiče probavu te rad srca i cirkulaciju, a u zimskim mjesecima štiti od prehlade i čisti dišne puteve. Smatra se kako list hrena prislonjen na bolno mjesto može odagnati glavobolju, dok korijen hrena nariban i nanesen na obloge može pomoći kod inficiranih rana, ozeblina, ukočenih mišića, išijasa i reumatičnih zglobova. Međutim, ne treba pretjerivati s korištenjem jer može doći do nastanka plikova na koži.
Hren može smanjiti funkciju štitne žlijezde pa ga treba izbjegavati kod hipotireoidizma i korištenja tiroksina. Nisu zabilježene interakcije, ali treba biti oprezan kod korištenja lijekova istog ili suprotnog djelovanja.
Hren u kuhinji
Hren ima ljut miris i okus, a za pripremu jela koristi se uglavnom njegov korijen koji se uvijek reže na kolutiće ili riba na sitno. Korijen se nikad ne kuha jer kuhanjem se gubi eterično ulje koje on sadrži.
Svježi korijen hrena sadrži više od 100 mg vitamina C, a mladi listovi čak 300 – 400 mg. Da bi korijen imao svjež i osobito ljut okus, potrebno ga je ostaviti da odstoji u vodi 24 sata. Nakon toga ga možete naribati u juhu, vrhnje ili koje god jelo poželite.
Danas se hren na tržištu može pronaći i u obliku različitih pripravaka.
Zanimljivosti
Hren se s mnogim drugim ljekovitim biljkama pod nazivom Armoracia spominje u zapisima čuvenog prirodoznanstvenika Plinija. Osim Rimljana, ovu biljku su koristili i stari Grci kako bi riješili probleme s bolovima u kralježnici i nedostatkom seksualne želje.
Foto: Radu Chibzii / CC
Odgovori