• Skip to secondary menu
  • Skip to main content
  • Skip to footer

VRTLARICA

digitalna enciklopedija biljaka

  • Biljke
  • Vrste
  • Porodice
  • Zimnica
hren

Hren

Objavljeno: 17.07.2020.
Vrsta: Začinsko bilje

  • 1 Sadnja hrena
  • 2 Održavanje hrena
  • 3 Bolesti i štetnici
  • 4 Berba i čuvanje hrena
  • 5 Upotreba hrena
  • 6 Ljekovita svojstva hrena
  • 7 Hren u kuhinji
  • 8 Zanimljivosti

Hren (lat. Armoracia rusticana) je trajnica iz porodice krstašica (Brassicaceae). Ima mesnat, debeo i snažan korijen iz kojega raste uspravna stabljika visine do 1,5 m.

Stabljika je na vrhu razgranata, a tijekom rasta se na njoj pojavljuju tri vrste listova. Iz baze korijena rastu duguljasti, oko 60 cm dugi listovi nazubljena i kovrčava ruba. Na donjem dijelu stabljike nalaze se perasto podijeljeni listovi s kraćim peteljkama, a listovi na gornjem dijelu su nazubljeni, kopljasti i suženim dijelom srasli uz stabljiku. Na vrhu stabljike i na njenim granama nastaju sitni bijeli cvjetovi, koji su skupljeni u grozdaste cvatove.

Biljka cvjeta od svibnja do lipnja, a njeni plodovi su kuglaste komuške. Lako se razmnožava komadićima korijena koji se inače koristi kao začin. Hren danas raste u prirodi i u vrtovima, a u većim se količinama uzgaja na poljima. Na istoj površini se može saditi tek nakon tri godine.

Uvjeti sadnje: u jesen ili u proljeće (kraj ožujka do sredine travnja), duboka, plodna i rastresita tla
Način razmnožavanja: vegetativno (korijenovim reznicama)
Vrijeme cvatnje: od svibnja do lipnja
Visina: do 1,5 m
Upotreba: u kulinarske svrhe

Sadnja hrena

Hren se najčešće razmnožava vegetativno, odnosno korijenovim reznicama. Reznice koje će se koristiti za razmnožavanje vade se i pripremaju tijekom listopada ili u rano proljeće. Korijenje se reže komade duljine oko 20 cm i debljine 1 cm. Korijen će se razviti iz donjih spavajućih pupova na reznici, a iz vršnih pupova rasti će lišće. Za razvijanje jačeg i debljeg korijenja treba ukloniti spavajuće pupove sa srednjeg dijela reznice.

S obzirom na to da biljka razvije dubok korijen, sadnja hrena obavlja se na zemljištu koje je moguće obraditi na 40 do 50 cm dubine. Tlo u koje se sadi hren ne smije biti glinasto i preteško, a potrebno ga je duboko obraditi već u jesen ili u rano proljeće, čim vremenski uvjeti budu povoljni. Hren također voli plodno tlo pa zemljište prije obrade treba pognojiti zrelim stajskim gnojem ili mineralnim gnojivom u omjerima 8:26:26.

Hren se sadi u jesen ili u proljeće – krajem do sredine travnja. Reznice hrena postavljaju se u zemlju tako da im vrh bude oko 5 cm iznad zemlje. Između biljaka bi se trebalo nalaziti barem 50 cm razmaka, a između redova oko 80 cm.

Održavanje hrena

Optimalna temperatura za hrast hrena iznosi 17 – 20 stupnjeva, dok temperature više od 25 stupnjeva dovode do usporavanja rasta i utječu na prinos i kvalitetu korijena.

Hren ne podnosi zadržavanje vode, a za uspješan uzgoj najpogodnija je visoka vlaga zraka i umjerena vlaga tla. Biljka može kraća sušna razdoblja, ali to će utjecati na kvalitetu korijena.

Za održavanje vodozračnog režima i suzbijanje korova obavlja se plitka međuredna obrada sve dok lišće ne zatvori redove. Po potrebi se vrši i prihranjivanje dušičnim gnojivom, a u slučaju dužih sušnih razdoblja dobro bi bilo obaviti 2 -3 navodnjavanja kišenjem.

Bolesti i štetnici

Od bolesti se kod uzgoja hrena mogu javiti plamenjača (Peronospora parasitica), crna lisna pjegavost (Alternaria brassicae) i bijela hrđa (Albugo candida).

Kako bi se spriječila pojava plamenjače, potrebno je suzbijati korov. Ako se bolest ipak pojavi, treba i ukloniti i uništiti zaražene biljke.

Crna lisna pjegavost može se izbjeći uzgojem u širokom plodoredu i izbjegavanjem vlažnih područja.

Od štetnika se mogu javiti kupusni bjelac, kupusni moljac, lisne sovice, lisne uši, kupusni buhači, kupusna lisna uš i staklenički štitasti moljac. Za njihovo suzbijanje provode se mehaničke ili agrotehničke te kemijske mjere.

Berba i čuvanje hrena

Pravilnim uzgojem, odnosno suzbijanjem korova okopavanjem i navodnjavanjem u slučaju sušnog razdoblja, prva berba hrena može se obaviti već iste godine. U ovakvim uvjetima se na jednom četvornom metru može dobiti oko 70 dag korijena.

Hren koji se uzgaja kao jednogodišnja biljka vadi se u kasnu jesen, kada lišće požuti i biljka uđe u fazu mirovanja. Moguće ga je vaditi i tijekom zime, pod uvjetom da je temperatura viša od 0 stupnjeva i da tlo nije smrznuto, ili prije početka faze vegetacije u proljeće. Ako podanci iz nekog razloga nisu postigli potrebne dimenzije, usjev se može ostaviti još jednu godinu.

Iskapanje hrena obavlja se različitim prilagođenim strojevima koje je potrebno namjestiti što dublje, tako da se cijela biljka izvadi na površinu.

Biljkama se uklanja lišće, a izvađeni podanci se čiste od zemlje i nakon pranja pakiraju u kutije ili letvarice. Nedorađeni hren je moguće čuvati u podrumima i trapovima, po uvjetom da je dobro zaštićen od smrzavanja, a dorađeni podanci se pri temperaturi od 0 stupnjeva i relativnoj vlazi zraka od 95% mogu čuvati do 6 mjeseci.

Upotreba hrena

Hren sadrži vitamin C, asparagin, kumarine eskuletin i skopoletin, fenole, eterična ulja, peroksidazne enzime te šećere, smole i škrob. U prehrani se upotrebljava kao začin, a u fitoterapiji se koristi kod urinarnih i plućnih infekcija, mokraćnih kamenaca i površinski kod upale zglobova i tkiva.

Ljekovita svojstva hrena

Hren jača prirodni imunitet, pomaže kod reume i potiče probavu te rad srca i cirkulaciju, a u zimskim mjesecima štiti od prehlade i čisti dišne puteve. Smatra se kako list hrena prislonjen na bolno mjesto može odagnati glavobolju, dok korijen hrena nariban i nanesen na obloge može pomoći kod inficiranih rana, ozeblina, ukočenih mišića, išijasa i reumatičnih zglobova. Međutim, ne treba pretjerivati s korištenjem jer može doći do nastanka plikova na koži.

Hren može smanjiti funkciju štitne žlijezde pa ga treba izbjegavati kod hipotireoidizma i korištenja tiroksina. Nisu zabilježene interakcije, ali treba biti oprezan kod korištenja lijekova istog ili suprotnog djelovanja.

Hren u kuhinji

Hren ima ljut miris i okus, a za pripremu jela koristi se uglavnom njegov korijen koji se uvijek reže na kolutiće ili riba na sitno. Korijen se nikad ne kuha jer kuhanjem se gubi eterično ulje koje on sadrži.

Svježi korijen hrena sadrži više od 100 mg vitamina C,  a mladi listovi čak 300 – 400 mg. Da bi korijen imao svjež i osobito ljut okus, potrebno ga je ostaviti da odstoji u vodi 24 sata. Nakon toga ga možete naribati u juhu, vrhnje ili koje god jelo poželite.

Danas se hren na tržištu može pronaći i u obliku različitih pripravaka.

Zanimljivosti

Hren se s mnogim drugim ljekovitim biljkama pod nazivom Armoracia spominje u zapisima čuvenog prirodoznanstvenika Plinija. Osim Rimljana, ovu biljku su koristili i stari Grci kako bi riješili probleme s bolovima u kralježnici i nedostatkom seksualne želje.

Foto: Radu Chibzii / CC

Zadnje objave

paprika

Paprika

Paprika (lat. Capsicum) je biljka čiji je uzgoj dobro poznat na našim područjima. Radi se o jednogodišnjoj biljci koja spada u porodicu pomoćnica (Solanaceae). Korijen joj je razgranat i vretenast, no nalazi se blizu površine. … [više] about Paprika

krumpir

Krumpir

Krumpir (lat. Solanum tuberosum) je jedna od najčešće uzgajanih povrtnih kultura. Porijeklom je iz Amerike, a pripada porodici pomoćnica (Solanaceae) kojoj pripada i paprika. Riječ je o višegodišnjoj zeljastoj biljci koja se … [više] about Krumpir

jagoda

Jagoda

Jagoda (lat. Fragaria) pripada u skupinu višegodišnjih zeljastih biljaka u porodici ružovki (Rosaceae). Naziv potječe je spajanja dviju riječi, fragum što u prijevodu znači jagoda i fragrare što znači mirisati, a nastao je zbog … [više] about Jagoda

jabuka

Jabuka

Jabuka (lat. Pyrus malus L.) je biljka iz porodice ružovki (Rosaceae). Najpopularnije je voće na svijetu, a uzgaja se zbog okruglog jestivog ploda, najčešće crvene ili zelene boje. U svakom supermarketu bez problema možete naći … [više] about Jabuka

javor biljka

Javor

Javor (lat. Acer) je rod listopadnih stabala i grmova, a pripada porodici sapindovki (Sapindaceae). Stablo javora može narasti i do 30 m visine. Deblo je najčešće kratko i obraslo crvenkasto-smeđom korom koja se pločasto ljušti. … [više] about Javor

divlji kesten

Divlji kesten

Divlji kesten (lat. Aesculus hippocastanum L.) je listopadno stablo iz porodice sapindovki (Sapindaceae). Prirodno je rasprostranjen u jugoistočnoj Europi, sve od nizinskih pa do brdskih područja. Uzgaja se i kao ukrasno drvo u … [više] about Divlji kesten

kala biljka

Kala

Kala (lat. Zantedeschia aethiopica) je trajna zeljasta biljka koja pripada u porodicu kozlačevki (Araceae). Jedna je od najpoznatijih ukrasnih biljaka koja cvijeta predivnim bijelim cvijetom i može narasti i više od jednog metra. … [više] about Kala

verbena biljka

Verbena

Verbena (lat. Verbena officinalis L.) ili ljekoviti sporiš pripada u skupinu jednogodišnjih ili dvogodišnjih zeljastih biljaka iz porodice sporiševki (Verbenaceae) kojoj pripada i lantana. Još se naziva brstica, boriš, slezenica, … [više] about Verbena

tisa biljka

Tisa

Tisa (lat. Taxus) je rod od desetak vrsta porodice tisovki (Taxaceae), a može narasti do 20 m visine. Zapadna Azija, sjeverna Afrika i niži dio Europe su područja na kojima je tisa prirodno rasprostranjena. Može živjeti i više od … [više] about Tisa

dunja

Dunja

Dunja (lat. Cydonia oblonga), listopadno je stablo niskog rasta od 2 do 7 m visine, koje svrstavamo u porodicu ružovki (Rosaceae). Krošnja dunje je široka i gusta, kora stabla je smeđe zelenkasta, a mlade grane su joj … [više] about Dunja

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Footer

Kategorije: cvijeće, drveće, gljive, grmlje, industrijske biljke, povrće, sukulenti, ukrasno drveće, voće, začini, žitarice

Copyright © 2019–2023 • Mastermind • O nama • Sva prava pridržana.
hrvatski | srpski