Glog (lat. Crataegus) spada u rod grmova i niskih stablašica iz porodice ružovki (Rosaceae). Ime biljke Crataegus potječe od grčke riječi kratos što znači snaga.
Od mnogih vrsta gloga, najpoznatiji su bijeli glog (Crataegus monogyna) i crveni glog (Crataegus oxyacantha). Glog ima jednu od najdužih tradicija među biljkama jer su njegovi ostaci pronađeni u 9.000 godina starim lončanicama, a poznato je da se u kineskoj kulturi od njega radilo fermentirano piće.
Postoji legenda da je od glogovog grma napravljena Kristova trnovita kruna. Tek se u 14. stoljeću javljaju se prvi dokazi o ljekovitosti ove biljke. U narodu je ova biljka poznata pod mnogim nazivima poput bijeli drač, bijeli trn, glogić, glogovac, trnka, glogovina, gloginja, medvjeđe jabučice, medvedove hruške i slično.
Srodne biljke
Vrste
U nastavku donosimo neke od najpoznatijih vrsta gloga.
Crveni glog
Crveni glog (Crataegus oxyacantha) je vrsta gloga koju u prirodi možemo prepoznati kao razgranati grm ili kao nisko drvo jer na povoljnim staništima može narasti i do pet metara u visinu. Drvo gloga je tvrdo i žilavo, dok je površina grana bogata trnjem dugim 5 do 15 mm. Odrasli crveni glog ima glatku i sivo smeđu koru, dok su jednogodišnji ogranci zeleno smeđe boje. Grm gloga miriši poput gorkog badema i može živjeti čak preko 300 godina.
Listovi ove biljke rastu na dugoj peteljci, a po obliku su obrnuto jajoliki i to trokrpasti ili peterokrpasti zbog nejednakih i dubokih ureza koji se stvaraju na njihovim krajevima. Donja strana lista je svjetlo plavo zelene boje, a gornja tamnozelena i sjajna zbog čega podsjećaju na listove hrasta.
Crveni glog ima bijele do svijetlo ružičaste cvjetove s 5 latica koji stoje u prividnim uspravnim štitovima, to jest složeni su kao uspravni grozdovi na vrhovima grana. U cvjetovima se nalaze i brojni svjetlo crveni prašnici te plodnica koja ima jedan do dva tučka. U cvijetu se nalazi nektar kojeg vjetar i suho vrijeme mogu lako isušiti. Cvatnja se odvija nakon pojave listove, a to se događa u svibnju i lipnju.
Jajoliki ili kuglasti plod gloga je gloginja. Velik je do jednog centimetra i crvene je boje s ostatkom čaške na tjemenu. Gloginja nosi dvije do tri sjemenke koje dozrijevaju u rujnu ili listopadu. Plodove je moguće prepoznati i po brašnastom okusu. U svom sastavu sadrže vitamin C, provitamin A, limunsku i vinsku kiselinu, šećere i pektin zbog čega su pogodni za izradu marmelada.
Bijeli glog
Bijeli glog (Crataegus monogyna) je vrsta gloga koja je, poput crvenog gloga trnoviti grm ili čak drvo koje može narasti do osam metara u visinu. Još jedna razlika je ta što ova biljka ima dlakave drške cvjetova, režnjeve na listovima koju su puno dublje razdvojeni i manji sjaj listova pri vrhu biljke. Također, cvjetovi su bijeli s crvenim prašnicima, a razvijaju se 15 dana kasnije od cvjetova crvenog gloga. I cvjetovi i plodovi su manji kod bijelog gloga, dok je karakteristično i to da plodovi imaju samo po jednu sjemenku.
Sadnja
U prirodi, glog je samonikla biljka koju često možemo primijetiti uz rubove bjelogoričnih ili crnogoričnih šuma, polja, na ravnicama, planinama te među drugim grmljem i šikarom. Moguće ju je i planski posaditi kao živicu, a zbog svojeg trnja koristi se i za ograđivanje pašnjaka, travnjaka i vrtova.
Razmnožavanje gloga je moguće na nekoliko načina, a to je sjemenom, korijenovim reznicama, reznicama i kalemljenjem.
Kod razmnožavanja gloga sjemenom, potrebno je prikupiti sjeme gloga koje nije potpuno zrelo i ostaviti ga u vodi tri dana. Nakon toga, natopljeno sljeme se obrađuje pomoću šmirgl papira ili pijeskom. Prije samog sijanja sjemena, potrebno ga je još ostaviti dva dana u otopini od 1% kalijpermanganata.
Sjeme se sije u 2 do 3 cm dubine zemlje, na razmak od 20 do 25 cm. Također, karakteristično je da će sjeme klijati poprilično sporo i nejednako što može potrajati od jedne do dvije godine.
Sjemena gloga imaju tvrdu opnu i nema svako od njih sjemenke, pa tako mnoga uopće neće proklijati. Inače, sjeme se može čuvati do 12 mjeseci u pijesku, na temperaturi od 3 do 5°C.
Zbog vremena koje je potrebno sjemenu da izraste u odraslu biljku, za razmnožavanje gloga je bolje uzeti kalemljene sadnice. Kalemljenje se vrši na jednogodišnjoj ili dvogodišnjoj sadnici debljine 0,7 cm. Također, glog je dobra podloga za kalemljenje kruške i jabuke. Prilikom razmnožavanja korijena reznicama, potrebno je isjeći dio korijena, dužine otprilike 9 cm i pod kutom položiti u zemlju. Takvo razmnožavanje se obavlja u jesen i proljeće, u plasteniku ili nekom zaštićenom mjestu.
Glogu odgovaraju dobro osunčana, drenirana i plodna tla te se njihova sadnja obavlja u jesen ili proljeće. Treba izbjegavati vapnena tla, a prednost pružiti ilovastom tlu.
Preporuka je sadnice stare dvije godine zasaditi u sadne rupe širine od 40 do 50 cm i dubine od 50 do 80 cm. Prije sadnje, u rupu se stavlja 15 cm debeo drenažni sloj koji se sastoji od šljunka, polomljene cigle i/ili drobljenog kamena. Prilikom sadnje, poželjno je dodati i malo vapna, ali ono nikako ne bi smjelo doći u izravan kontakt s korijenom biljke. Nakon sadnje, glog treba zalijevati.
Ako želite postići grmovitu formu, sadnica gloga se tada sadi 5 do 8 cm dublje jer će to potaknuti jako bazalno razgranjenje. Osim toga, ostavlja se pet do šest glavnih grana i grm će postići visinu od dva do dva i pol metra. Za stvaranje žive ograde, sadni rov će biti dubok od 50 do 70 cm i širok od 40 do 50 cm, a međusobna udaljenost će im biti otprilike 30 cm, u cik cak formi.
Uzgoj
Glog je biljka koja ne traži puno pažnje i brige. Glogov korijenski sustav je jako dobro razvijen jer prodire duboko u tlo. Jedna od slabosti ove biljke je osjetljivost na zagađenje i sušu.
Potrebno je redovito uklanjati suhe i polomljene grane i ako se pojavi duže sušno razdoblje, treba se redovito zalijevati. Područje oko gloga se može okopati dubine nekih 11 do 15 cm kako bi se uklonio nepotreban korov. Osim toga, pazite da ne posadite glog u blizini jabuke, kruške, šljive i trešnje jer imaju zajedničke štetočine.
U drugoj godini nakon sadnje biljka će biti visoka otprilike 60 do 65 cm te se tada treba prikratiti na tri pupoljka uz korijen, a bočne izdanke ukloniti. Što se tiče odraslog gloga, rezidba se vrši u proljeće. Glog inače dobro podnosi rezidbu jer stvara puno mladih izdanaka. Rezidbom se mogu postići razni oblici krošnje, ovisno o vlastitim željama.
Glog se može uzgajati kao grm, drvo, ukrasna živica ili kao bonsai, pa sukladno tome drukčije se sadi grm od drva i drugačije se obavlja rezidba ukrasne živice od grma. Kao živa ograda, zbog svog trnja je neprobojna za nepoželjne životinje, ali s druge strane, odlično je sklonište za male ptice koje se gnijezde pri vrhovima gloga.
Upotreba
Za prehrambene i ljekovite svrhe, s gloga se skupljaju cvjetovi, listovi, kora i plodovi. Listovi se beru dok su mladi, a berba cvjetova može započeti onda kada je pola cvjetova otvoreno, a pola u pupoljku. Cvjetovi se beru s cvjetnim stapkama i prilikom berbe ih se ne bi smjelo gnječiti. Nakon berbe, listovi i cvjetovi se suše na tankom sloju, u hladu na prozračnom mjestu i spremaju u zatvorenu posudu.
Ne preporučuje se branje u vrijeme kiše ili vlage, kao ni sušenje na suncu jer će tada ti dijelovi biljke postati smeđi i postoji mogućnost da izgube svoju ljekovitu vrijednost.
Kora se sakuplja u proljeće jer tada je biljka najbogatija sokovima, a koristi se osušena ili svježa. Plodovi se beru u kasno ljeto ili jesen, bez peteljke i kad sazru, odnosno kad postanu crveni.
Nakon branja, plodovi se suše u hladu, a nakon toga još i u toploj peći. Toplina na kojoj se suše ne smije biti previsoka jer će tada pocrniti i lagano izgorjeti čime gube na vrijednosti. S jednog gloga je moguće prikupiti 15 do 20 kg tog ploda.
Glog je biljka kod koje su korisni gotovo svi njezini dijelovi. Naime, od plodova se pripremaju marmelade, sirupi, likeri i rakije, a cvijet, list, plod i kora mogu biti korisni u terapeutske svrhe. Naime, cvjetovi sadrže eterično ulje, trimetilamin i glikozid oksiakantin, dok plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu.
Meso plodova je suho i baršunasto dok su okusom malo kisele, ali postanu ukusne nakon prvih mrazeva. Što se tiče lisnih pupova i mladih listova, oni su prigodni kao dodatak salatama od krumpira. Čaj se može pripraviti od glogovih cvjetova, listova i plodova.
Za sada je poznato da glog pomaže u liječenju od srčanih oboljenja problema s krvnim tlakom, od nervoze, umora, nesanice, manjka energije, teškog disanja, vrtoglavica, znojenja i zujanja u ušima. Posebno se preporučuje konzumiranje gloga nakon srčanog udara jer njegova svojstva povećavaju prokrvljenost koronarnih krvnih žila i poboljšavaju aktivnost i bolju prehranu stanica srčanog mišića. Moguće ga je primjenjivati i u menopauzi kod blagih stenokardičnih i bradikardičnih tegoba te kod mršavljenja jer izbacuje višak vode iz organizma. Njegova primjena nije preporučljiva u vrijeme trudnoće i dojenja.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori