Fuksija (lat. Fuchsia) pripada porodici Onagraceae te broji preko stotinjak vrsta. Danas su se pojavili brojni hibridi na tržištu stoga je nemoguće odrediti točan broj vrsti, ali nagađa se da se taj broj proteže negdje od 2.000 do 8.000 različitih hibrida fuksije.
Fuksija potječe iz šumovitih predjela Srednje i Južne Amerike te Novog Zelanda i Tahitija. Većinom je grmolika ili drvenasta biljka, a pojavljuje se i u obliku puzavice. Ne raste previše u visinu, ali zna se dosta raširiti i razgranati. Većina grmova fuksije ne prelazi veličinu od 20 cm do 4 m, ali postoji jedna novozelandska vrsta koja raste u obliku stabla te doseže visinu od čak 12 do 15 m.
S obzirom na veliki broj vrsta, mogu se međusobno razlikovati prema načinu rasta – one koje rastu uspravno i od njih može nastati poveći grm te one koje se povijaju pa su savršena opcija za viseće košare.
Prekrasni zvonoliki cvjetovi jarkih i šarolikih boja imaju 4 latice čaške iz koje rastu latice cvijeta, prašnici i tučak. Pojavljuju u paru na stapci dugoj 3 do 5 cm, ali mogu doći i u skupinama od 3 ili 5 cvjetova. Ti cvjetovi imaju veoma egzotičan izgled te oblik koji je poprilično neobičan u biljaka.
Zbog njenog specifičnog izgleda, ljudi su joj nadjenuli razna imena. Tako ste možda čuli da je neki ljudi zovu minđušica, zvončić, kampanelica, balerinka, a vrstu s tamnim listovima i grozdastim narančastim cvjetovima (Thalia) zovu cigančica.
Vrste
Fuksije u našim krajevima najčešće dijelimo na one koje mogu prezimiti vani na otvorenom i na one koje služe za uzgoj u posudama jer ne podnose hladne kontinentalne zime. Mogu se držati na terasi, u teglama, visećim košarama, a rjeđe se uzgajaju i kao sobne biljke.
Latice mogu biti u jednoj boji, a lapovi u posve drugoj stoga fuksija dolazi u bezbroj kombinacija boja, ali može biti i jednobojna. Najčešće boje su bijela, ružičasta, crvena i ljubičasta kako bi privlačile kolibriće da ih opraše. Neke od rjeđih boja su crvenkasto zelena, crvena boje vina, ljubičasto plavkasta te nijanse narančaste i žute.
Neke od popularnih vrsta cvjetova fuksije su:
- Rumenilo zore s rozim i svjetlo ljubičastim cvjetovima
- Harry Gray koja većinom ima cvjetove bijele boje s nježno rozim dijelovima
- Pionir s jarko rozim cvjetovima
- Tamne oči ljubičastih i crvenih cvjetova
- Indijka, također ljubičastih i crvenih cvjetova
- Kardinal Farges svijetlo crvenih i bijelih cvjetova i druge.
Postoje brojne opcije, samo se trebate odlučiti za Vama najljepšu boju što može biti pravi izazov.
Sadnja
Vrtne fuksije uspijevat će na gotovo svim vrstama dobro propusnog tla, uz dodatak humusa kao što je pregorjeli treset ili ilovača te malo koštanog brašna. Sadnja fuksija najčešće se obavlja u svibnju ili lipnju, kada prođu zimski mrazovi.
Fuksija se razmnožava lisnim reznicama ili sjemenjem, ali je puno jednostavnije reznicama, izbojima bez pupoljaka dugim sedam do deset centimetara. Odrežite ih tako da ima vrh i tri para lista. Zadnjih par listova pri dnu uklonite i posadite reznicu u zemlju ili čašicu s vodom. Kada se reznice ukorijene nakon 3 do 4 tjedna u sjeni i s redovitim zalijevanjem, preselite ih u posude širine 6-10 cm te kasnije po potrebi i u veću posudu.
Fuksiji je potrebno propusno tlo te stalna svjetlost, ali ne na direktno sunce. Zemlja uvijek mora biti vlažna, ali ne mokra. Ako je Vaša fuksija u visećim posudama, trebalo bi je zaliti svaki dan, a u uzgojnim posudama svakih nekoliko dana. Kod zalijevanja je veoma bitno da ne zalijevate po samoj fuksiji i njenom lišću jer to može uzrokovati propadanje. Također, nemojte ju natopiti vodom, nego izlijte višak vode iz posudice.
Ako imate fuksije posađene u vrtu one se prihranjuju u rano proljeće i ljeto. Kako bi se spriječile bolesti, treba ih saditi na dovoljnom razmaku. Ako kupujete fuksiju, najbolje ju je kupiti u rano proljeće dok još nema cvjetove. Obratite pozornost na štetnike i bube te izaberite onu koja ima lijepe zdrave listove i stabljike.
Dobri susjedi
Uzgoj
Fuksija je jednostavna biljka za uzgoj ako se pobrinete da je redovno zalijevate i da nije na direktnom suncu, nego da ima svoje mjesto u hladu. Većina ih cvjeta od travnja do rujna, ali ovisi o vrsti i klimatskim uvjetima. Također neke vrste mogu bez problema preživjeti i izdržati zimu, dok većina ipak nažalost cvjeta samo par mjeseci. Možete ih imati u kući, na balkonu ili u vrtu, samo se pobrinite da je u sjeni.
U kući će joj najviše odgovarati mjesta pokraj istočnog ili zapadnog prozora, a u vrtu je ključno da ne dođe u doticaj s jakim podnevnim suncem. Ako je ljeto izrazito vruće i sparno, potrebno je zaliti fuksiju i 2 puta dnevno. Trebalo bi je prihranjivati svaka 2 tjedna već od veljače pa sve do kolovoza.
Na jesen ju pospremite u slabo grijanu i po mogućnosti svjetlu prostoriju. U pretoploj prostoriji pretjerano tjera mlade izboje i takav pretjerani rast može uništiti ili oslabiti biljku. Ako je vani, zaštitite je prije prvih mrazova pred zimu, a tijekom zime ne morate previše brinuti o zalijevanju, samo pazite da se supstrat ne osuši u potpunosti.
Zimi zalijte fuksiju otprilike jednom svakih 3 do 4 tjedana. Tijekom zime temperatura koja joj najviše odgovara je između 8 i 10°C te je možete staviti na tamno mjesto kako bi prezimila. Nemojte se zabrinuti kada izgubi sve listove jer će se kasnije oporaviti i povratiti svoje divne cvjetove. Iako kroz te mjesece nećete moći uživati u prizoru na nevjerojatne fuksijine boje, ako biljka pravilno prezimi, moći ćete uživati u njoj iz godine u godinu.
U proljeće joj odstranite osušene dijelove i slabije izdanke kako bi lakše i bolje rasla. Možete je prebaciti u veću lončanicu i onda je dobro zalijte te prihranite kako bi dala što veći grm bogat cvijetom. Kako bi joj produžili životni vijek, potrebno je zakidati vršne listove (prestati mjesec dana prije zimskog mirovanja).
Vrsta Fuchsia Gartenmeister je jedna od najizdržljivijih i najotpornijih te u mnogim područjima cvjeta kroz cijelu godinu poput zimzelene biljke.
Ako želite da Vaša fuksija izgleda poput grmolikog stabalca, pravi je izazov uzgojiti je s gustom i kuglastom krošnjom. Kako bi dobili grmoliku formu važno je početi već u stadiju tek ukorijenjenih biljčica. Potrebno je redovito otkidati vrhove izboja. Ti se vrhovi otkidaju ispod drugog para razvijenih listova. Za dobivanje stablaste forme otkidaju se svi izboji, a ostavlja se samo jedan, dobro razvijeni. Taj izboj pustite da naraste do željene visine, nakon čega mu se otkida vrh. Na taj će način pri vrhu debla doći do formiranja krošnje kod fuksije.
Ako ste kupili potpuno novu fuksiju ravno iz trgovine, a odjednom primijetite da njezini cvjetovi polako počinju padati nakon par tjedana i jednog dana ih više nema – ne brinite, ovo je čest problem koji se u većini slučajeva može jednostavno riješiti. S obzirom na to da cvijet fuksija najbujnije raste iz svježe podrezane biljke, nedostatak cvjetova može jednostavno značiti da Vaša biljka treba malo podrezivanja. Samo odrežite par centimetara grančica što bi trebalo potaknuti biljku da nastavi cvjetati nakon nekih 6 tjedana. Ako cvjetovi i dalje ne rastu probajte odrezati cijelu krošnju i ostavite samo stabalce. Nakon otprilike mjesec dana trebale bi početi rasti nove grane, a s njima će doći i predivni cvjetovi.
Propadanje fuksije
Zašto pupoljci fuksije propadaju prije nego što uopće procvjetaju? Postoji nekoliko mogućih razloga. Prvo, fuksija je možda bila izložena prevelikom šoku. Ako je dugo vremena bila u kući, a onda ste je odjednom prebacili van, za fuksiju je to veoma šokantna promjena. Nastavite hraniti i zalijevati biljku, a ona bi se ubrzo trebala priviknuti na novu okolinu te ponovno procvasti.
Drugi razlog može biti povezan za zalijevanjem. Fuksija mora biti vlažna cijelo vrijeme te se to pogotovo odnosi na viseće fuksije koje bi bilo dobro zaliti i nekoliko puta dnevno. Ako osjetite da je zemlja suha na dodir, obavezno povećajte učestalost zalijevanja. U suprotnom će se biljka objesiti i izgledati uvenulo.
Također, možda fuksiju zalijevate i previše, a to je jednako loše kao i da ju ne zalijevate. Nikada nemojte ostavljati fuksiju da pliva u vodi, nego uklonite višak vode iz tanjurića. Prečesto zalijevanje dovodi do truljenja korijena zbog čega biljka može izgubiti lišće i pupoljke. Još jedan razlog propadanja biljke je nedostatak cirkulacije zraka. Kada lišće, pupoljci ili uvenuli cvjetovi padnu na zemlju i počnu trunuti, biljci bi moglo ponestati cirkulacije svježeg zraka. Zato pokupite otpale dijelove biljke kako bi i dalje mogla dobivati dovoljno zraka.
Najčešći problem ljeti je svakako pregrijavanje. Kada temperature počnu prelaziti 26°C, fuksiji postaje prevruće pa se ona može osušiti. Pobrinite se da biljka ima hlada, a ako je držite u tegli, prebacite je na neko hladnije mjesto.
Zaštita od bolesti
Fuksija je nažalost česta meta bolesti vinove pipe, hrđe (počinje na poleđini lista, ali se bolest brzo proširi na ostale dijelove biljke te ona poprimi smeđe mrlje poput hrđe), lisnih ušiju (koje mogu uzrokovati savijanje listova), sive plijesni, botrytis (plijesan koja će rezultirati u oštećenim cvjetovima i lostovima s mrljama), Phytophthora i Rizoctonia.
Kako bi se izbjegle bolesti i štetnici, ključno je ne saditi biljke preblizu jedna drugoj ili u grupi te ne zalijevati listove. Fuksije su veoma nježne i zahtijevaju dosta posla, i zimi i ljeti. Treba brinuti o tome da ih se na vrijeme presadi, da ih se zaštiti od nametnika i da se redovito uklone suhi cvjetovi kako bi fuksija mogla još bolje cvjetati. Kako bi saznali ima li biljka nametnika provjerite to na mjestu gdje se stabljika i list susreću jer je to najčešće mjesto na kojem ćete pronaći insekte.
Nametnici će izbaciti svoje otrovne supstance zbog čega fuksija može nabubriti, dobiti čudne izrasline ili propasti. Nametnici najčešće napadaju listove, stabljike i cvjetove. Može biti problem riješiti ih se jer se zbog svoje mikroskopske veličine lako prenose preko vrtlarskih rukavica, alatki, ali i prirodnih oprašivača poput leptira.
Nametnika ćete se najlakše riješiti na način da odrežete zaražene dijelove biljke i oprezno ih uklonite kako se nametnici ne bi dalje proširili.
Upotreba
Charles Plumier je u svojim spisima zabilježio da biljka nije otrovna ako se unese u tijelo, štoviše, neke vrste imaju ljekovita svojstva. Postoje fuksije koje imaju bobičaste cvjetove i plodove koje u teoriji možete jesti, ali nisu nešto posebno ukusni jer ih većina ima blago kiselkasto-slatki okus.
No, neke su vrste zapravo i ukusne. Na primjer F. splendens koja ima okus mješavine okusa citrusa i crnog papra. Bobice se obično pojavljuju pri kraju ljeta kada biljka još cvjeta. Ako se odlučite ubrati plodove, oni bi trebali biti zreli i jednostavni za otkinuti, a možete upotrijebiti i škare. Operite plodove od prljavštine te ih iskoristite kako god želite.
Možete ih pripremiti na jednak način kao i mnoge druge bobičaste plodove te napraviti džem ili ih možete dodati u muffine, kolače, torte i palačinke. Također, možete ih ubaciti i u voćnu salatu. Cvjetovi su također jestivi te ih možete koristiti u salati ili na primjer zalediti u ledene kockice koje kada dodate u piće u vrućim ljetnim danima mogu izgledati veoma efektno i zanimljivo.
Iako su dijelovi fuksije jestivi, većina ljudi u našem predjelu je danas ipak koristi kao dekorativnu biljku, i unutar kuće, ali i vani. Sa svojim šarenim i jarko obojenim cvjetovima nema prostorije koju fuksija neće osvježiti. Unosi dašak čarolije u običnu sobu te će se gotovo svi koji je ugledaju zanimati za nju. Usprkos prelijepim cvjetovima, nema jak miris te ga vjerojatno nećete ni osjetiti, ali ćete i dalje moći uživati u prizoru na njene cvjetove tijekom ljetnih mjeseci.
Povijest
Prva je biljka fuksije pronađena na karipskom otočju Hispaniola (Haiti i Dominikanska Republika) oko 1696. – 1697., a otkrio ju je francuski monah Charles Plumier na svojoj ekspediciji. Ime je dobila prema njemačkom doktoru i botaničaru koji je živio u ranom 16. stoljeću – Leonhartu Fuchsu (1501. – 1566. godina).
Fuchs je istraživao ljekovita svojstva biljaka te objavio svoja otkrića u knjizi De Historia Stirpium Commentarii Insignes. Prve fuksije u Europi počele su se pojavljivati u Engleskoj (vrsta Fuchsia coccinea) na kraju 18. stoljeća kao pravo osvježenje svojom bojom i oblikom cvjetova u engleskim vrtovima i staklenicima. Postoji nekoliko priča o tome kako je fuksija stigla u Europu, ali ni za jednu od njih ne postoje konkretni dokazi pa dolazak fuksije na naš kontinent i dalje predstavlja misterij. U svakom slučaju, drago nam je da je ova biljka došla u naše područje te da i mi možemo uživati u njezinoj egzotičnosti.
Autor: A.B.M., Foto: Hans Linde / Pixabay
Odgovori