Estragon (lat. Artemisia dracunculus) je izdržljiva višegodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika, kojoj pripadaju i artičoka i krizantema. Uglavnom se uzgaja zbog svog aromatičnog lišća koje se koristi kao začin u jelima, a popularna je i njegova upotreba u proizvodnji senfa i za aromatiziranje octa.
Porijeklom je sa Sibira, a danas se uzgaja i samoniklo raste u brojnim europskim zemljama. Estragon ima snažan i razgranat korijenov sustav koji se u površinskom sloju tla najvećim dijelom širi vodoravno. Njegova stabljika je uspravna i razgranata, a može biti visoka od 1 – 2 metra. Uski zeleni listovi mogu biti dugi od 6 do 8, a široki od 1 – 1,5 cm.
Biljka cvjeta u lipnju i ima vrlo sitno sjeme, koje je slabe klijavosti.
Vrste estragona
Postoje tri vrste estragona: divlji, francuski i ruski estragon. Na nekim mjestima ćete možda naći informacije o tzv. njemačkom estragonu, ali neka vas to ne buni, jer su zapravo francuski i njemački estragon ista biljka.
Uvjeti sadnje: proljeće ili jesen, plodno i dobro drenirano tlo
Način razmnožavanja: sjemenom, sadnicama, reznicama, dijeljenjem (ovisno o vrsti)
Vrijeme cvatnje: lipanj
Visina: 1 – 2 m
Upotreba: kao začin i u ljekovite svrhe
Sadnja estragona
Francuski ili njemački estragon jako rijetko cvjeta i teško je doći do sjemena pa se najbolje uzgaja reznicama ili dijeljenjem puzajućih izdanaka (rizoma), dok se ruski tip može razmnožavati i sjemenom. Raste u gotovo svim klimatskim uvjetima, ali potrebno je izbjegavati sadnju na mjestima u sjeni.
Za proizvodnju sadnica estragona sjeme se u zatvorenom prostoru sije u travnju. Obično se u lonce ispunjene vlažnim kompostom dodaje četiri do šest sjemenki. Sjeme estragona se nakon sjetve lagano prekrije i čuva na sobnoj temperaturi, na slabije osvijetljenom mjestu.
Nakon što sjeme nikne i biljke dosegnu visinu od nekoliko centimetara, možete ih razrijediti tako da one najzdravije i najjače prebacite u zasebne posude. Sadnice se na otvoreno mogu posaditi kada temperature značajnije porastu.
Estragon se na istom zemljištu može uzgajati od pet do 10 godina, a najbolje pretkulture su gnojene okopavine i jednogodišnje leguminoze, koje iza sebe ostavljaju tlo bogato hranjivima i čisto od korova.
Za sadnju estragona idealna su plodna i dobro drenirana tla, ali on će također dobro uspijevati i na siromašnim, suhim ili pjeskovitim tlima.
Tlo u koje će se saditi estragon treba obraditi odmah nakon uklanjanja prethodnog usjeva. Krajem rujna ili početkom listopada tlo se ore na dubinu od 30 cm, a ako su tu prethodno bile zasađene strne žitarice, prvo treba obaviti prašenje. Ako tlo za uzgoj godinu dana ranije nije pognojeno stajskim gnojivom, pri jesenskom oranju dodaje se zrelo stajsko gnojivo u količini od 50 t/ha. Prije sjetve u proljeće obavlja se i površinska obrada tla.
Razmnožavanje estragona
Za vegetativno ili razmnožavanje rizomima, koriste se dijelovi biljaka koje su stare 2- 3 godine. Rizomi se vade i čiste od nadzemnih drvenastih dijelova, a nakon toga se režu na komade dužine 15 – 20 cm i potrebno ih je posaditi odmah isti dan. Sadnja se vrši na međurednom razmaku od 60 – 70 cm, u brazde duboke 10 – 12 cm. Brazde se zatvaraju odmah nakon sadnje i potrebno ih je povaljati glatkim valjkom.
Kao što je već spomenuto, estragon se može razmnožavati i reznicama, a one se s mladih biljaka uzimaju rano ujutro. Reznice bi trebale biti duge od 10 – 15 cm, režu se odmah ispod čvora i s njim se uklanja donja trećina listova.
Reznice se umaču u hormon za ukorjenjvanje, a zatim se sade u vlažnu zemlju. Nakon što se na novoj biljci formira korijen, a vani prođe opasnost od mraza, estragon se može presaditi u vrt ili nastaviti uzgajati u loncima. Eventualno po potrebi presaditi u veći lonac.
Uzgoj estragona
Estragon je otporan pa može rasti u svim uvjetima, a ruski tip može prezimiti na temperaturama do -30°C bez da pretrpi oštećenja. Održavanje nasada estragona obuhvaća zalijevanje, okopavanje, međuredno kultiviranje i prihranjivanje.
Kako bi se zadržala rastresitost tla i biljke zaštitile od korova, međuredno kultiviranje i okopavanje treba obavljati nekoliko puta godišnje. Prvi put se obavlja u rano proljeće, a drugi put 15 – 25 dana nakon prvog. Svako sljedeće se obavlja prema potrebi, ali obavezno odmah nakon prve žetve.
Pri osnovnoj gnojidbi, prije početka vegetacije, dodaje se kalij u količini od 120 – 140 kg/ha, fosfor u količini od 70 – 90 kg/ha i dušik u količini od 70 kg/ha. Kasnije se za prihranjivanje koriste dušična gnojiva, a prvo prihranjivanje treba obaviti čim biljke malo ojačaju. U ovom slučaju se koristi dušično gnojivo Kan u količini od 150 – 200 kg/ha. Drugo prihranjivanje se obavlja nakon prve žetve, a pritom se koristi ista količina gnojiva.
Kad je zalijevanje u pitanju, estragon ne podnosi zadržavanje vode ni previše vlažno tlo, pa sa zalijevanjem treba biti oprezan. Zalijeva se otprilike jednom tjedno, a tlo bi između zalijevanja trebalo biti suho.
Uzgoj estragona u tegli
Ako se odlučite na ovakav uzgoj, estragon trebate posaditi u manje tegle ispunjene plodnom zemljom pH vrijednosti od 6,5 do 7,5. Tegle treba držati na sobnoj temperaturi i na mjestu gdje ima malo svjetla. Biljku treba redovito zalijevati umjerenom količinom vode. A kako sadnice ne bi propale, potrebno je dopustiti da se zemlja prije novog zalijevanja potpuno osuši.
Sjeme će niknuti nakon 10-14 dana. Tegle tada treba iznijeti na otvoreno, gdje estragon može dobiti dovoljno sunčevog svjetla. Sadnice treba početi prorjeđivati na jednu stabljiku kada dosegnu visinu od otprilike 6 cm, a brati gs možete kada dosegne visinu od 30 do 90 cm.
Bolesti i štetnici
Od štetočina se u uzgoju estragona mogu pojaviti žičnjaci koji uništavaju nadzemni dio biljke i korijen, dok se od bolesti javljaju hrđa i kloroza. Biljkama koje se uzgajaju u manjim količinama i na kojima se pojavi hrđa treba odstraniti lišće, iskopati ih, oprati korijenje im korijenje i posaditi ih ponovno u lonac ili vrt.
Berba estragona
Estragon se u našim područjima godišnje može brati dva puta. Prva berba se obavlja krajem lipnja ili početkom srpnja, odnosno prije cvjetanja, a druga krajem rujna. Ako uzgajate manju količinu estragona u svom vrtu, listove možete skupljati tijekom toplih mjeseci, sve do jeseni.
Sušenje se može obaviti prirodno ili u sušnicama. Sušenje na prirodan način traje dulje pa se može dogoditi da vršni dijelovi pocrne, zato je estragon bolje sušiti u sušnicama, jer se postiže bolja kvaliteta.
U prvoj godini intenzivnog uzgoja estragona moguće je ostvariti prinos od 800 do 1100 kg/ha suhih nadzemnih dijelova biljaka, dok je u kasnijim godinama uzgoja moguće ostvariti i veći prinos – od 2.000 do 6.000 kg/ha.
Sastav i upotreba
Ovisno o tipu i mjestu uzgoja, estragon može biti više ili manje aromatičan te različite gorčine. Francuski estragon je aromatičniji i sadrži više od 3% eteričnih ulja koja sadrže oko 60% estragola i 10% anetola te manje količine felandrena i pinena.
S druge strane, ruski estragon sadrži tek oko 0,1% eteričnih ulja, čiji su sastojci sabinen, metil eugenol i elemicin. S obzirom na to da ruski estragon ne sadrži estragol, ima manje slatkast okus nego ova druga vrsta.
Ljekovita svojstva estragona
Estragon je mnogima omiljen začin, ali on također ima brojne zdravstvene dobrobiti. Zahvaljujući svojim eteričnim uljima koja potiču prirodne probavne sokove, odličan je tonik za probavu. Koristi za liječenje slabog apetita, probavnih i želučanih problema, menstrualnih tegoba, zubobolje i poremećaja spavanja.
Pridonosi i zdravlju cjelokupnog kardiovaskularnog sustava jer njegovi aktivni sastojci sprječavaju pojavu embolije i tromboze unutar krvožilnog sustava.
Smatra se kako čaj od estragona smiruje živčani sustav i potiče dobar san pa se preporučuje konzumirati ga prije spavanja. Čaj se pripravlja tako da se jedna čajna žličica svježeg lišća prelije šalicom vrele vode.
Esencijalna ulja estragona imaju naglašena antibakterijska svojstva, a osobito snažno djeluju na zlatni stafilokok i E. coli.
Estragon također pomaže održati ravnotežu bakterija u tankom crijevu, čiji nagli porast može dovesti do komplikacija u probavnom sustavu.
Estragon u kulinarstvu
Kao začin u kulinarstvu upotrebljavaju se svježi listovi i grančice estragona. S obzirom na to da se estragon u supermarketima može naći u malim količinama ili ga nema nikako, najbolje je uzgojiti vlastitu biljku. Ako se odlučite na to, izbjegavajte rusku sortu.
Ruski estragon (Artemisia dracunulus var. Indora) ima svjetliju boju, grublji izgled i gorak okus pa je najbolje izbjegavati ga. Prilikom kupnje estragona provjerite stoji li na deklaraciji da je riječ o francuskom estragonu, jer ako ne piše sorta biljke, najvjerojatnije se radi o ruskom estragonu.
Listovi francuskog estragona su slatkasto aromatični, uz naznake anisa, borovine i slatkog korijena. Imaju jak, ali fin okus s notama bosiljka i pikantnog anisa. Aroma se dužim kuhanjem smanjuje, ali okus ostaje.
Mlade grančice i listove estragona možemo sačuvati 4-5 dana u plastičnoj vrećici u pretincu za povrće u hladnjaku. Kao što je već spomenuto, estragon se može i sušiti, ali osušen izgubi većinu svoje arome. Stoga je bolja opcija zamrzavanje cijelog ili nasjeckanog lišća, jer tako zadržavamo više okusa.
Estragon je dosta jak začin, a ako ga koristimo umjereno, pojačat će okus drugog bilja i dati mu ugodnu, duboku notu. Osnovni je sastojak u francuskoj kuhinji, gdje se koristi u jelima od peradi, ribe i jaja.
Odličan je za aromatiziranje feta sira koji se čuva u maslinovom ulju, kao i za aromatiziranje kozjeg sira. Najčešće se koristi u proizvodnji senfa pa ga mnogi mijenjaju s gorušicom, iako je riječ o dvije potpuno različite biljke.
Estragon se također koristi za aromatiziranje octa i maslaca te kao dodatak pri kiseljenju krastavaca.
Poboljšat će okus marinada za meso i divljač, a cijele grančice možemo koristiti kao podlogu ispod ribe ili uz pečenu piletinu i zečetinu. S rajčicama se slaže gotovo jednako dobro kao i bosiljak, a posebnu svježinu pruža artičokama, gljivama, jelima od buče i raguima od povrća.
Osim toga, možemo ga koristiti i u jelima od šparoga, jaja, ribe, krumpira, morskih plodova i tikvica. Kad su u pitanju drugi začini, dobro se kombinira s bosiljkom, lovorom, koprom, kaparima, krasuljicom, vlascem i peršinom.
Estragon je jedan od sastojaka tartar umaka te umaka béarnaise i ravigote, kao i francuske začinske mješavine Fines herbes.
Zanimljivosti
Estragon je poznat i pod nazivima kozalac, estragonski pelin ili zmijska trava. Porijeklom je iz Sibira i zapadne Azije, a u Europi postaje poznat nakon što su ga Arapi donijeli za vrijeme svoje vladavine Španjolskom. U početku se koristio u ljekovite svrhe, a razvojem klasične francuske kuhinje u 16. i 17. stoljeću proširila se njegova upotreba u kuhinji.
Vrhunski francuski kuhati svrstali su estragon među četiri najvažnije začinske biljke (uz krasuljicu, peršin i vlasac), a nazivaju ga i kraljem začina.
Mongolima je bio neizostavan začin u jelima, a koristili su ga i kao osvježivač daha te su od njega radili razne ljekovite pripravke.
Foto: Hans Braxmeier / Pixabay
Odgovori