Dunja (lat. Cydonia oblonga), listopadno je stablo niskog rasta od 2 do 7 m visine, koje svrstavamo u porodicu ružovki (Rosaceae). Krošnja dunje je široka i gusta, kora stabla je smeđe zelenkasta, a mlade grane su joj dlakave.
Listovi dunje dugi su od 5 do 10 cm, široko eliptičnog oblika i dlakavog naličja. Cvjetovi dunje stvaraju se u proljeće, odmah nakon listova, a krupnog su oblika i dvospolni. Plod dunje je nepravilnog, okruglog i kvrgavog oblika, a dolazi u veličinama od 8 do 12 cm. Još nezreli plod dunje obrastao je dlačicama. Meso joj je žuto i tvrdo, trpkog okusa i predivnog mirisa. Sadrži i crvenkastosmeđe sjemenke dužine 1 cm.
Za razliku od ostalog voća, dunja cvate kasno, tek krajem travnja ili u prvim danima svibnja. Iz toga razloga rijetko stradava od proljetnih mrazeva pa su njezini prinosi redoviti i obilni.
Iako se plod dunje rijetko jede u sirovom obliku jer je tvrd i trpak, često se priprema sok od dunje te razne voćne prerađevine od kojih prednjači marmelada od dunje.
Srodne biljke
Sorte
Dunja je voće s malim izborom sorata. U cijelom svijetu postoji svega nekoliko stotina zabilježenih sorata, a od toga se uzgaja samo njih 10. Sorte dunje razlikuju se prema plodu, odnosno fiziološkim i morfološkim osobinama, a svrstavaju se u tri skupine:
- sorte kruškolikog oblika
- sorte jabučastog oblika
- sorte zvonolikog oblika
U nasadu je potrebno imati najmanje dvije sorte, vodeću sortu i sortu oprašivača. Sadnja dunje obavlja se po redovima i to tako da se posadi nekoliko redova glavne sorte, a nakon toga jedan red sorte oprašivača. Da bi se postigao dobar prinos, stablo oprašivača ne smije biti udaljeno više od 15 metara od glavne sorte.
Klima
Dunja prirodno raste u Turskoj i u Iranu, dok se na našim dijelovima udomaćila.
Za uzgoj dunje potrebno ju je posaditi na mjesto gdje ćete joj osigurati duga i topla ljeta i suhi zrak te male temperaturne razlike tijekom zime. Ljeti će dobro podnijeti izrazito visoke temperature, čak i više od 50°C, dok će u zimskim mjesecima kratko podnijeti i one do -30°C.
Budući da je riječ o voćki toplih krajeva, najbolje će uspjeti na područjima umjereno kontinentalne i sredozemne klime gdje se središnje temperature zraka kreću od 10 do 15°C.
Slabije će podnijeti zimske temperature u jesenskim mjesecima kada se bliži kraj vegetacije. Mladi plodovi dunje mogu se smrznuti na temperaturama od -2°C.
Dunji će odgovarati područja ispod 500 m nadmorske visine, ona ista na kojima se sadi vinova loza. Sjeverna područja nisu pogodna za sadnju dunje jer su vlažnija, hladnija i slabo osvijetljena. Na takvim područjima, dunja ne može ostvariti prinos.
Teren na kojem se uzgaja dunja ne smije biti suviše strm jer je u tom slučaju lakša samoizvala stabla i teže je obraditi tlo. Preporučuje se nagib terena od 3 do 5°C.
Dobri susjedi
Ariš, Badem, Bor, Borovica, Čempres, Fozicija, Jela, Naranča, Narcis, Smreka, Tisa, Zumbul
Sadnja
Ako do sada niste sadili dunju na odabranom terenu, potrebno ga je dobro očistiti od prethodnih kultura. Sljedeći korak je analiza tla, odnosno valja odrediti kakvoću i kemijski sastav tla. Analiza tla dat će vam uvid u to koje hranjive tvari nedostaju u tlu. Nakon toga, po potrebi ćete dodati količine kalcija i stajskog gnojiva.
Mineralno gnojivo potrebno je aplicirati duž cijele površine i kod dubokog oranja na 40 cm dubine.
U slučaju planirane sadnje u jesen, pripremu tla valja obaviti tijekom ljeta, dok se priprema tla za proljetnu sadnju može obaviti od ljeta do zime, sve dok to dopusti vlažnost tla.
Dunja se sadi u kvalitetno tlo, slično onome kao za uzgoj kruške ili jabuke. Tlo mora biti dobro strukturirano, a omjer pijeska i gline treba biti 50:50. Postotak fiziološki aktivnog vapna ne smije biti više od 2,5 a preporučuje se i humus u postotku od 3%. Najbolji pH za uzgoj dunje je onaj od 5,1 do 6,1. Želite li uzgojiti dunju koja neće biti osjetljiva na vapno u tlu, cijepite je na krušku.
Nemojte saditi dunju odmah nakon kiše jer je tlo u tom slučaju zbijeno. Najbolje joj odgovara rastresita zemlja.
Mladoj biljci dužine do 50 do 80 cm potrebno je ukloniti vrh te se ostale postrane grančice te posaditi u zemlju na dubinu do 35 cm. Sadnju dunje treba obaviti do završetka travnja na mjesto na kojem tijekom cijelog dana neće biti izložena suncu. Mladice dunje razvijaju se dvije godine, a nakon toga mogu se presaditi na otvoreno s razmakom redova od 4 do 6 m te u redu od 4 do 6 m.
Kalemljenje
U intenzivnoj proizvodnji, dunja se najčešće razmnožava cijepljenjem na podlogu čiji izbor ovisi o tipu tla. Ako se želi uzgajati dunja koja nije osjetljiva na sadržaj vapna u tlu, cijepi se na podlogu kruške, a kao najbolja podloga ističe se bijeli glog koji je vrlo kompatibilan s dunjom te se tako dobiva visoki prinos.
Najčešće podloge na koje se cijepe sadnice dunje su Dunja MA, Provansalska dunja B-29, Klon Dunje MC i Klon Provansalske dunje B-12.
Razmnožavanje
Dunja se može razmnožavati na više načina, a to su: sjemenjem, reznicama, cijepljenjem i nagrtanjem.
Kod intenzivnog uzgoja dunje, razmnožavanje se obično vrši cijepljenjem na neku od podloga, a njezin odabir ovisi o iskustvima i tipu tla. Kod odabira podloge nećete pogriješiti s bijelim glogom koji se odlično slaže s dunjom.
Uzgoj
Nasad dunje može održati svoj dobar prinos u razdoblju od 20 godina.
Dunja tijekom rasta tvori prirodno okruglu ili piramidalnu krošnju. Preporučuje se da je tijekom intenzivnog rasta oblikujete u vretenasti grm u dva dijela ili dvije etaže. Prvi, donji dio, potrebno je oblikovati 60-ak cm od tla. Etažne grane glavni su dio krošnje, a na sebe nose sve ostale koje tvore rodno stablo. Preporučuje se da sekundarne grane prema vrhu budu kraće i tanje. Drugi dio ili etaža nalazi se na visini od 70 cm, a treća etaža na visini od pola metra.
Dunja će davati najbolji prinos jedino u slučaju da joj osigurate dovoljno vlage. Najbolje će uspjeti tamo gdje ima dovoljno vode i gdje je dobar protok zraka. Nemojte je saditi na močvarnim terenima jer u tom slučaju zbog pomanjkanja kisika može doći do truljenja korijena.
Odgovarat će joj dijelovi u kojima je osigurano 760 do 890 mm padalina tijekom cijele godine ili oko 600 mm tijekom oblikovanja vegetacije.
Održavanje nasada
Budući da dunja ima prilično elastične grane, a teške plodove, one se lako mogu saviti. Stoga, rezidbom je potrebno održati skeletne grane. Najbolje vrijeme za rezidbu je tijekom veljače.
Isto toliko koliko je bitna rezidba tijekom intenzivnog rasta dunje, toliko je bitno i pravovremeno navodnjavanje. Potrebno ga je obaviti prije kraja cvatnje, u srpnju kada su suše najveće te krajem kolovoza kada se intenzivno formiraju plodovi. Bilo bi dobro da tijekom navodnjavanja izbjegnete preveliku vlažnost zraka, a to ćete najbolje učiniti navodnjavanjem kap po kap.
Gnojidba
Dvije godine nakon sadnje dunje, u proljetnim mjesecima se u brazde dodaje u svaki red stajsko gnojivo u količini od 30 t/ha. Oko sadnice se u promjeru oko 40 centimetara dodaje mineralno gnojivo KAN 27% u količini od 15 dag. Sljedeće isto takvo prihranjivanje vrši se u drugoj polovini svibnja.
Na početku treće godine, u ožujku, prije nego što započne vegetacija, obavite prihranjivanje dušikom u količini od 30 dag KAN-a u postotku od 27. Obvezno oko svake voćke i to u promjeru od pola metra oko voćke. Iste godine, u jesenskim mjesecima, nakon što je otpalo lišće, po tlu valja posipati mineralno gnojivo NPK 5:20:30 u količini od 700 kg/ha.
U četvrtoj godini, krajem ožujka, potrebno je cijeli voćnjak dunja posipati sa 130 kilograma KAN-a u postotku od 27. Nakon cvatnje, postupak treba ponoviti, a u jesenskim mjesecima, ponovo nakon opadanja lišća, posipati voćnjak sa 700 kg/ha NPK mineralnog gnojiva u omjeru 5:20:30.
Berba
Dunja je isključivo sezonsko voće, a berba se odvija od jeseni do siječnja. Ako je sadite u područjima u kojima je može pogoditi mraz, uberite je prije mraza kako plodovi ne bi stradali.
Berba započinje onda kada plodovi promijene boju iz zelene u žutu. Odvija se ručno ili hvataljkom. Budući da su plodovi jako osjetljivi na pritisak, važno ih je oprezno brati. Sva moguća nagnječenja mogu vrlo brzo prerasti u dijelove sklone truljenju.
Berba se provodi za vrijeme sunčana vremena, a prvo treba ubrati dunju s donjih grana pa tek potom s gornjih grana. Tako nećete riskirati opadanje plodova.
U slučaju da se dunja bere za preradu, što je ustvari i najčešće, tada se preporučuje ubrati je dok još ne požuti jer će tako sadržavati veće količine pektina. U tom slučaju postići će zrelost tek za 1 do 2 mjeseca nakon berbe.
Skladištenje
Plodovi dunje mogu se čuvati do tri mjeseca pri temperaturi zraka od 0 do 2 stupnja te relativne vlažnosti zraka od 90%. No, prije unošenja u skladište, plodove treba tretirati fungicidnim sredstvima kako bi ih se zaštitilo od gljivica. Berete li dunju za vlastite potrebe, u kući je možete držati u dobro provjetrenom podrumu do siječnja ili čak do kraja ožujka, što ovisi o sorti.
Upotreba
Naziv marmelada ustvari je portugalska riječ za naziv dunje – marmeleiro što znači da se marmeladama u početku radila isključivo od dunja. Naime, dunju je ustvari najbolje preraditi i kao takvu jesti jer je njezin okus izrazito trpak i ne odviše privlačan.
Stoga se ne preporučuje jesti je svježu, već je uz male količine šećera ili meda kao zdravije varijante preraditi u žele, kompot, sok, marmeladu, džem, kolače, torte, umake ili salate. Toplina prilikom obrade uništava gorke tanine te dunja postaje prava delikatesna namirnica.
Dunja je bogata mnoštvom vitamina i minerala te sadrži nešto manje od 60 kalorija. Smatra se da dunja sadrži i visoko vrijedan vitamina B17 koji je koristan za liječenje raka. Konzumiranje dunje pomaže u mršavljenju zbog velikog postotka vlakana, a u slučaju problema s bolovima u želucu i crijevima, pomoći će kompot od dunja. Tinktura dunje od svježih plodova ima ljekovito djelovanje protiv anemije i bljedoće.
Budući da ima predivan aromatičan miris, često se jednostavno ostavi na ormarima te tako u isto vrijeme služi i kao lijepi jesenski ukras.
Osim ploda, ljekoviti su i listovi i sjemenke dunje. Listovi dunje koriste se u obliku čaja kod proljeva ili kod upala u usnoj šupljini dok se sjemenke koriste protiv kašlja, kod upale crijeva i želuca i kod svih upalnih stanja kože jer su bogate ljekovitom sluzi. Kao takve najčešće se koriste u obliku masti ili gela.
Povijest
Neki povjesničari tvrde da je upravo dunja u Edenu bila zabranjeno voće, a ne kako se ranije mislilo da je to jabuka. U starim vremenima, dunja se smatrala simbolom plodnosti, a mnogi je nazivaju i kraljicom jeseni.
Foto: LoggaWiggler/Pixabay
Odgovori