Bijeli dud ili murva – latinski Morus alba, potječe iz sjeverne Kine, a danas se uzgaja u toplim dijelovima Europe, istočne i srednje Azije. Dud se često sadi i uzgaja i u Hrvatskoj. Riječ je o listopadnom (u umjerenim i suptropskim područjima) ili zimzelenom (tropsko područje) stablu koje pripada u porodicu Moraceae, a može narasti od 10 do 20 metara u visinu.
Može se saditi kao stablo ili kao grm, a osim zbog ukusnih plodova, uzgaja se i kao ukrasno stablo. Kada se cijepi na manje podloge naraste kao maleno drvce čije spuštene grane tvore pendulu.
Dud se lako uzgaja, a može uspjeti gotovo na svim vrstama tla (preferira ona dobro drenirana). Otporan je i na hladnoću pa će uspjeti i u kontinentalnim dijelovima naše zemlje. Posadite ga u polusjeni ili na suncu, a neće mu smetati niti moguće zagađenja zraka.
Stablo duda može narasti do 20 metara u visinu, iako su češći nešto niži primjerci od 10 do 15 metara. Krošnja mu je razgranata i bogata, a cvjetovi jednospolni (skupljeni u resama). Ženske rese su jajastog oblika, dok su muške valjkastog. Plod duda nalazi se na od 0,5 do 1 cm dugačkoj stapci, može biti bijele, bijeložute, crvene, tamnocrvene ili ružičaste boje, dugačak je od 1 do 1,5 cm sličan malini, ali potpuno sladak. Budući da postoje razni varijeteti, tako se razlikuje i njihova boja i krupnoća. Također, ima sitne oraščiće dugačke 2 mm.
Na težinu sjemenki u plodu otpada 2% s obzirom na ukupnu težinu ploda, a broj sjemenki ovisi o vrsti samog duda. Bijeli dud ima 520 sjemenki, a crveni nešto više – 690 sjemenki po gramu.
Listovi su mu ovalni i dugački 12 cm i svijetlozelene boje. Rub im je nazubljen, a površina dlakava i gruba.
Dud cvjeta u ranim mjesecima proljeća, ovisno u području – u travnju ili u svibnju, a plodovi mu dozrijevaju već u lipnju. Dostupni su za branje do kolovoza, a tijekom svih mjeseci berbe padaju sa stabla. Plodovima se obično hrane ptice i razna divljač, a upravo su oni i glavni za prenošenje sjemena.
Dud se najčešće uzgaja u vrtovima, perivojima, nasadima i drvoredima u nizinskih dijelovima primorskih i kontinentalnih krajeva, a razlog tomu je njegova dugovječnost. Zbog krupnih listova, odličan je izbor na mjestima gdje treba prirodne hladovine. Poznati su stari drvoredi duda u Skradinu. S obzirom na to da je riječ o stablu koje se počinje brzo naginjati prema zemlji, dud često izgleda stariji nego što to uistinu jest.
Vrste duda
U našim krajevima mogu uspjeti tri vrste duda (najčešći su bijeli i crni), a to su:
- bijeli dud – Morus alba
- crni dud – Morus nigra
- ružičasto-crveni dud – Morus rubra
Sjetva duda
U slučaju idealnih uvjeta za sjetvu sjemena, a to su temperatura od 20 do 23°C tijekom dana i noći te umjetno svjetlo, klijavost duda je jako visoka. Želite li pojačati mogućnost klijanja sjemena, omogućite mu spomenute laboratorijske uvjete. Sjeme koje pokaže pozitivnu reakciju na prisutnost svjetla znači da je fotoblastično i da će njegova klijavost biti gotovo 100%.
Dud se sije kada prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva, dakle najbolje krajem travnja, ovisno o mjestu gdje se obavlja sjetva. U Hrvatskoj je kasni proljetni mraz moguć sve do polovine svibnja. Moguće ga je posijati i odmah nakon berbe, ali tada postoji mogućnost da propade jer će tijekom zime biti izložen hladnoći u rasadniku.
Sjeme duda sije se u redove čija je međusobna udaljenost od 20 do 30 cm. Duž jednog metra potrebno je posijati oko 160 sjemenki ili 0,5 grama sjemena. Sjeme duda sije se jako plitko, nikada ne dublje od 5 mm u zemlju.
Sadnja duda iz presadnica
Najsigurnija sadnja duda je ona iz presadnica, a sade se jednogodišnje sadnice čija je oznaka 1+0 ili 1/0. Kod sadnje imajte na umu da će stablo narasti visoko i da mu je krošnja razgranata pa se nikako ne bi smio saditi pregusto.
Dolazi kao jednodomna i dvodomna biljka, a u slučaju da imate jednodomnu, oprašivanje nije potrebno jer je tada dud samooplodan.
Naime, uzgojem iz reznica ili cijepljenjem možete kontrolirati muške i ženske sadnice duda. Sadnice muškog duda neće roditi, već će samo cvjetati i na kraju se osušiti, dok ženski dud ili onaj koji na sebi ima i muške i ženske cvjetove, daje plodove. Stoga, ako sijete dud, nikada nećete moći biti sigurni jeste li posijali ženski ili muški dud. Najčešće se dud ih sjemenki ustvari uzgoji tako što sam nikne nakon što ih prenesu ptice ili divljač sa stabla.
Razmak između presadnica treba, ovisno o sorti, biti od 90×90 cm pa sve do 3×3 m.
Tlo
Dud može uspijevati gotovo u svim vrstama tla pa tako i na onima koji su slabije kvalitete. Ipak, bilo bi dobro da tlo ima neutralni pH i da je dobro drenirano.
Gnojidba
Budući da tijekom uzgoja duda dolazi do mikorize (simbioze gljiva i korijenja), dolazi do obogaćivanja tla dušikom, pri čemu se smanjuje upotreba gnojiva za čak 75 posto.
Temperatura
Dud je otporan na niske temperature te može preživjeti i one zimske do minus 23. Najviše će mu odgovarati sadnja na višim nadmorskim visinama (većim od 300 metara). Može uspjeti na nadmorskim visinama do 3000 metara. Dudu, kao i većini voćaka, odgovaraju sunčana mjesta za rast i formiranje plodova.
Voda
Dud ima dobro razvijen korijen koji se obično nalazi u nižim slojevima zemlje. Upravo zato moći će iskoristiti vodu iz dubljih dijelova zemlje te će tako dobro podnijeti sušu.
Uzgoj duda
U slučaju da ste dud posijali iz sjemenki, nakon nicanja prvih nekoliko tjedana gredice bi trebalo držati u polusjeni i redovito malčirati. Ako je sjetva suviše gusta, sadnice bi mogle izrasti suviše u visinu. Klijavost sjemenki u rasadniku je od 12 do 50%.
Dolaskom jeseni, u rasadniku mlade sadnice treba zaštititi od jesenskih mrazeva.
Rezidba duda
Ipak, rezidbom možete uzgojiti i niže oblike što je svakako poželjno jer time ćete i olakšati berbu. Uzgojni oblici duda mogu biti:
- piramidalni
- viseći – najučestaliji način rezidbe duda na našim područjima
Prikupljanje sjemena iz duda
Nakon što se obavili berbu, plodovi se odmah maceriraju, a sjeme dobivamo ispiranjem mesnatog dijela ploda. Fermentacija bijelog duda na sobnim temperaturama prilikom vađenja sjemena može povećati vitalitet.
Kada proces vađenja sjemena privedemo kraju, osušimo ga i čuvamo na temperaturi od 0 stupnjeva.
Sjeme koje se izvadi iz ploda djelomičnom fermentacijom može niknuti bez pripreme prije sjetve. Naime, budući da sjeme duda ima nepropusnu sjemenu ljusku, potrebno ga je prije same sjetve pripremiti kako bi sjetva bila što uspješnija.
Razmnožavanje duda
Dud se razmnožava:
- sjemenom
- reznicama
- cijepljenjem
- kultivarom tkiva
Ako planirate razmnožavati dud sjemenom, posijte sjeme odmah nakon berbe (stratifikacija sjemena je nekoliko mjeseci).
Lako se uzgaja iz sjemena, a iako je riječ o stablima koja izrastaju zdravija, za veći uzgoj preporučuje se vegetativno razmnožavanje kojima lako možemo kontrolirati karakteristike plodova i samih stabala.
Odlučite li se za reznice, uzmite one sa starijih i već drvenastih izboja. Odrežite ih tako da budu dugačke 20 do 30 cm i odmah ih stavite na ukorjenjivanje. Mogu se posaditi i zajedno u snopovima na dubini od 9 cm, a kada se iz njihovih pupova razviju izboji u veličini od 5 cm, otkopajte reznice i posadite ih posebno.
Najbolje vrijeme za zakorjenjivanje reznica je ljeto – lipanj i srpanj. Tada se zelene reznice vrlo lako zakorjenjuju.
Kultivar bijelog duda pod nazivom Pendula, slično se zakorjenjuje kao reznica. U tu svrhu, reznice se uzimaju u srpnju i tretiraju hormonom u rastvoru 8000 ppm IBA, a potom se zapiknu u pijesak. Do zakorjenjivanja dolazi u roku od tri tjedna, a postotak uspješnosti je 100 posto jer dolazi do razvitka snažnog korijenskog sustava.
Zimske ili zrele reznice se također jako dobro zakorjenjuju, a mogu se uzimati tijekom jeseni ili početkom zime.
Reznice su obično duge od 20 do 40 cm, a kod sadnje je potrebno dva do tri pupa ostaviti iznad razine tla. U slučaju suše, mlade biljke potrebno je zalijevati.
Cijepljenje duda
Cijepljenje duda obavlja se samo na sadnicama koje su namijenjene na plantažama duda kod proizvodnje dudovog svilca. Cijepljenje se obavlja u travnju i svibnju, dvije godine nakon što je obavljena presadnja.
Postupak se radi tako da se oslobodi korijenov vrat 5 cm ispod razine tla, a podloga se prekrati kosim dugačkim rezom na površini koja je bila ispod zemlje. Bočnim pritiskom kora se lako odvoji od drveta i pri tome se ne lomi.
S pripremom plemki kreće se u siječnju tijekom faze mirovanja, a čuvaju se pohranjene u hladnjačama.
Plemka mora imati sva pupa, a donji dio se ušilji. Nakon toga umetnu se u podlogu na kojoj je načinjen otvor između drveta i kore. Mjesto spoja se nagrne zemljom iz koje viri samo vršak plemke.
Bitno je spomenuti da se bijeli dud ne može cijepiti na crni dud jer u tom slučaju može doći do odbacivanja.
Zaštita od bolesti i štetnika
Dud je stablo otporno na štetnike i bolesti pa se preporučuje i za ekološki uzgoj. Najveća prijetnja su mu životinje. Ptice i divljač tijekom ljetnih mjeseci voli jesti njegove ukusne plodove, a kako biste to spriječili, obavite berbu čim dud za to bude spreman.
Od štetnika može ga napasti gusjenica pa ako dođe do napadaja, zaštitite nasade.
Berba duda
Dud postaje rodan relativno rano, što ponovo ovisi o sorti koja se sada i uzgaja. Tako bijeli dud obično postaje rodan u petoj godini, dok se za rodnost crvenog duda treba čekati nešto više, barem 10 godina.
Dud je spreman za berbu tijekom lipnja i srpnja. Budući da su plodovi duda odlična hrana pticama, preporučuju se ubrati ih što prije, odmah nakon što dozre.
Skupljaju se potpuno zreli plodovi tresenjem stabla pa skupljanjem s tla (prethodno se ispod stabla postavi prostirka) ili ručno odmah s drveta.
Ako imate crni dud, prilikom berbe zaštitite ruke i odjenite staru odjeću jer njegova intenzivna boja još dugo ostaje na istima.
Skladištenje duda
Dud se odmah po branju mora iskoristiti i potrošiti u svježem obliku. Ako želite u plodovima uživati i tijekom zime, osušite ga ili preradite odmah nakon branja.
Upotreba duda
Dud, murvica ili murva uzgajao se u prošlosti najviše zbog njegovih ljekovitih listova, a manje zbog ploda. Drugi razlog uzgoja bio je zbog prehrane dudova svilca – leptira čije su gusjenice zaslužne za stvaranje svile.
Nekada se dud u našim krajevima puno sadio i uzgajao, a u prilog tome govori i podatak da je Hrvatska nekada bila treća zemlja u svijetu po uzgoju duda za proizvodnju dudovog svilca.
Također, stablo duda se nekada koristilo za izradu bačvi u kojima se čuvala rakija, a bilo je i cijenjeni materijal za izradu lađa u dolini Neretve. Njegova popularnost s godinama je pala, a razlog su bile gusjenice ili puno insekata koji su se pojavljivali zbog plodova popadalih na tlu. Danas njegova popularnost ponovo pomalo raste.
Plodovi duda puni su antioksidansa koji pomažu u vezanju antocijana u organizmu i pomažu u boljem prevladavanju raznih zdravstvenih tegoba. Može pomoći kod ublažavanja simptoma astme, visokog krvnog tlaka, upala, probavnih tegoba, kašlja, glavobolje i prehlade.
Koristi se i kora stabla duda jer ima fungicidna i antibakterijska svojstva. Od crnog duda koristi se i kora korijena koji pomaže kod ublažavanja tegoba dišnih puteva, astme, kašlja te šećerne bolesti.
Za pomoć u olakšavanju bolesti dišnih organa uzrokovanih virozom, gripom i prehladom, koriste se listovi bijelog duda koji se pripremaju u obliku čaja. Pomaže i kod prevencije dijabetesa i probavnih tegoba.
Sirup od plodova crnog duda koristi se kod prirodnog ublažavanja bolova u grlu, za iskašljavanje te općenito kod bolesti dišnih sustava.
Bez obzira u koju svrhu ga koristite, neka to bude umjereno, jer kao i kod svih ostalih biljaka, u slučaju veće konzumacije može doći do trovanja, probavnih smetnji i halucinacija.
Dud u kulinarstvu
Plodovi svih vrsta duda su jestivi i mogu se konzumirati u svježem ili u sušenom obliku. Osušeni plodovi mogu se konzumirati i tijekom zimskih mjeseci.
U slučaju da se dud koristi za proizvodnju, plodovi se obično koriste za pripremu rakije (dudovače), likera, marmelade, džema, pekmeza, želea, a listovi za pripremu čaja ili za hranjenje domaćih životinja koje daju mlijeku, budući da povećava mliječnost. Plodovi imaju slatkast okus pa će dobro pristajati jelima od divljači.
Povijest duda
Osim bijelog duda, koji se najčešće sadi na našim područjima čije ćemo uvjete sjetve i sadnje opisati niže u tekstu, crni dud se najčešće uzgaja u Iranu. S druge strane, crveni dud čije je podrijetlo Sjeverna Amerika (istočni dio) daje crvene plodove i raste do 12 m. Na našim područjima nije toliko čest.
Smatra se da je za početak uzgoja duda u Europi ključno 12. stoljeće kada je stablo preneseno u Europu zbog dudovog svilca koji se tada na tlu Europe počeo uzgajati, a kojemu je hrana upravo lišće dudovog svilca. No, bitno je znati da je za uzgoj dudovog svilca primjeren isključivo bijeli dud jer su listovi crnog duda s gornje strane hrapavi i prepuni oštrih dlačica.
Foto: begonvilliev /Pixabay
Odgovori