Dalija (lat. Dahlia) je rod zeljastih trajnica iz porodice glavočika (Asteraceae), a prirodno raste na području Meksika. Rod sadrži 42 vrste i nekoliko tisuća hibrida.
Dalija ima podzemno stablo u vidu debelog gomolja te zeljastu i krhku stabljiku koja može narasti od 2o do 150 cm. Listovi biljke su tamnozeleni, izduženo eliptični, s nazubljenom ivicom. Cvjetovi mogu biti jednobojni, dvobojni ili višebojni. Mogu biti jezičasti, cjevasti, zrakasti, ravni ili uvijeni na rubovima.
Srodne biljke
Vrste
Dalije su prema obliku cvijeta razvrstane u deset skupina:
- Dahlia Yellow Hammer (jednostavne)
- Dahlia Comet (nalik anemoni)
- Dahlia Easter Sunday ( s ovratnikom)
- Dahlia Pearl of Heemstade (lopočasta)
- Dahlia Dark Horse (dekorativna)
- Dahlia Cryfield harmony (loptasta)
- Dahlia Small World (kuglasta)
- Dahlia Shirley Alliance (kaktusasta)
- Dahlia So Dainty (polukaktusasta)
Prema visini dijele se na niske i visoke, a prema veličini cvijeta na minijaturne, male, velike i divovske. Rekordna veličina cvijeta je 53 cm.
Postoji preko 57.000 kultivara, a neki od njih su: Dahlia arabian night, Dahlia alfred grille, Dahlia henriette, Dahlia melody dora, Dahila moonfire, Dahlia vuurvogel, Dahlia wizard of oz.
Sadnja
Dalija se može razmnožavati sjemenom, gomoljima i zelenim reznicama. Mnogi kultivari nemaju sjeme i mogu se razmnožavati samo reznicama ili podjelom gomolja.
Sadnja sjemena se u zaštićenom prostoru može se obavljati u veljači ili krajem ožujka, a izravno u tlo početkom svibnja. Presađivanje se obavlja u svibnju.
Gomolji se sade u travnju kada je temperatura tla iznad 15°C. Sadnja dalija će biti najuspješnija u blago kiselom tlu koje je bogato hranjivim sastojcima i dobro drenirano. Sade se na mjestima gdje će do njih dopirati jutarnje sunce i gdje će imati minimalno 6 sati direktne sunčeve svjetlosti. Gomolj se sadi na dubini od 10 do 15 cm. Svakih nekoliko godina dijeli se na nekoliko dijelova.
Kod razmnožavanja reznicama, gomolji se u ožujku sade u zatvorenom prostoru, a kada narastu oko 7 cm režu se i ukorjenjuju u vlažnom supstratu. Nakon što se zakorijene, presađuju se u vrt kad prestane opasnost od mrazeva.
Dalije se sade u grupama, a razmak između visokih biljaka treba biti oko 50 cm, dok je kod patuljastih dalija dovoljno 20 cm. Ne preporučuje se gušća sadnja dalija jer će biljka rasti u visinu i manje će cvjetati.
Uzgoj
Dalija je prikladna za uzgoj u vrtovima, cvjetnim gredicama (pojedinačno ili u većim skupinama). Zahtijeva dobro drenirana tla, ali može uspjeti i na glinastim tlima s dodanim pijeskom, a pH vrijednost tla trebala bi iznositi 6.8-6.2.
Zemlja za uzgoj dalija treba biti pripremljena tako da se u nju dodaju stajsko gnojivo ili vrtni kompost i 125 g ribljeg koštanog brašna po kvadratnom metru.
Dalija se odmah nakon sadnje zalije samo jednom i nema potrebe za daljnjim navodnjavanjem jer prevelika vlaga u toj fazi može prouzročiti trulež gomolja. Kad biljka krene s intenzivnim rastom treba je obilno zalijevati, osobito u sušnim razdobljima. Prihranjuje se provodi jednom mjesečno od lipnja do rujna. Prihranjivanje se vrši NPK gnojivima s većim sadržajem kalija i fosfora.
Da bi se mlade biljke bolje razvijale, ostavlja im se samo jedan izboj, a starije biljke s većim korjenastim gomoljem mogu imati i nekoliko izboja po biljci.
Kako bi se produžila cvatnja, potrebno je redovito orezivati ocvale cvjetove. Ako želimo potaknuti grmoliki rast biljke, otkidamo vrhove mladih stabljika.
Nakon što dalija ocvate i ugine, a to se događa nakon prvog jačeg mraza, treba je skratiti na visinu od 10 do 15 cm iznad tla. Ovisno o podneblju, gomolji se mogu ostaviti u tlu ili izvaditi van. U hladnijim područjima biljka se čupa iz zemlje i ostavlja tri tjedna na sušenju, okrenuta naopako. Gomolj se nakon sušenja stavlja na hladno i mračno mjesto. Mogu se staviti u drvene kutije s pijeskom ili pokriti novinskim papirom, tresetom ili komadićima kore. Temperatura prostorija u kojima se drže kutije s gomoljima treba biti oko 6°C, a vlažnost zraka treba biti umjerena jer će suh zrak isušiti gomolje, a previše vlažan zrak izazvat će truljenje.
Ako se dalija koristi kao rezano cvijeće, treba je brati u fazi punog cvata jer se pupoljci poslije branja ne otvaraju. Bere se rano ujutro ili uvečer.
Zaštita od bolesti
Tijekom uzgoja dalija može doći do pojave pepelnice. Bolest uglavnom napada slabije biljke i biljke posađene u teglama. Pojavljuje se uglavnom za vrijeme suše i znak je da daliji nešto fali. Kod zaraženih biljka treba ukloniti zaražene cvjetove ili listove. Kako bi se spriječila pojava pepelnice, potrebno je osigurati dobre uvjete, dosta vode i hranjiva.
Od nametnika su česte lisne uši koje se javljaju na mladim pupoljcima i česte su u simbiozi s mravima.
Ova biljka je omiljena puževima i voluharicama. Voluharice znaju duže vrijeme grickati korijen, bez ikakvih vidljivih znakova vani, jer biljka uvene tek kad potpuno ostane bez gomolja. Biljke koje nisu u potpunosti ostale bez gomolja treba iskopati i presaditi, te ukloniti većinu grana, lišća i cvjetova. U tom slučaju postoji mogućnost da se biljka uz stalno zalijevanje oporavi.
Povijest
Rod Dahlia klasificiran je krajem 19. stoljeća prema švedskom botaničaru Andersu Dahlu. Njemački botaničar Carl Ludwig Willdenow preimenovao je rod u Georgina, međutim stari naziv se ipak održao do danas.
S dalijama su se prvi upoznali botaničari koji su pratili španjolske konkvistadore po Meksiku, Srednjoj Americi i Kolumbiji. Otkrili su da domoroci stabljike dalija koriste kao cijevi za dovod vode iz planinskih potoka u sela u kojima su živjeli. Asteci su gomolje dalija pekli i kuhali, a od sušenih su gomolja radili brašno.
Iako je dalija otkrivena još u 16. stoljeću, u Europu je donesena tek 1789. godine. Donesene su tri vrste: dahlia rosea, dahlia pinnata i dahlia cocainea i one su preteča današnjih dalija.
Ova biljka je u Europu stigla kao povrće i u početku se uzgajala u tu svrhu. U Belgiji je početkom 1800-tih, uzgojena je prva dupla dalija i poslije toga se sve više počela uzgajati u ukrasne svrhe.
U mjestu Penzance na jugu Velike Britanije od osamdesetih postoji uzgajalište National Dahlia Collection koje se može pohvaliti s 1.600 vrsta dalija.
Foto: Ralph / Pixabay
Odgovori