Cvjetača (karfiol) biljka

1 Sadnja cvjetače
2 Uzgoj cvjetače
3 Bolesti i štetnici
4 Berba i skladištenje cvjetače
5 Cvjetača u kuhinji
6 Ljekovita svojstva cvjetače
7 Zanimljivosti

Cvjetača (lat. Brassica oleracea var. botrytis) je dvogodišnja biljka iz porodice kupusovki, kojoj pripadaju i kelj, brokula, kupus te kelj pupčar. Poznata je i pod nazivom karfiol, a sorta koju danas poznajemo pod ovim nazivima ustvari je jedna od podvrsta divljeg kupusa.

Cvjetača tj. karfiol ima slabo razvijen korijen te dugo lišće jajastog oblika, koje raste na debelim drškama. Prepoznatljiva je po bijeloj glavici, odnosno srcu bradavičaste i pomalo drvenaste strukture te jajolika oblika.

Zbog svoje hranjive vrijednosti, među povrćarskim se kulturama nalazi u samom vrhu. Često se uzgaja za vlastite potrebe u vrtovima, ali i u zatvorenim prostorima.

Sadnja cvjetače

Cvjetača, kao i ostale kulture iz porodice kupusnjača, ne smije se uzgajati na istoj površini najmanje tri godine, osobito ako je tlo kisele reakcije. Za dobar rast i razvoj zahtijeva rahlo tlo bogato humusom i slabo kisele reakcije (pH 6,0 do 6,5).

Sadnja, odnosno sjetva cvjetače obavlja se u rano proljeće, a u hladnijim klimama se obavlja i ranije, kako bi se berba mogla obaviti prije mrazeva.

Za ranu proljetnu sadnju potrebno je obaviti osnovnu obradu tla u jesen, uz startnu gnojidbu s većom količinom kalija i fosfora. Također bi bilo dobro u jesen pripremiti uzdignute gredice kako bi se tlo u proljeće brže zagrijali i osušilo.

Tlo prije sadnje cvjetače treba tretirati herbicidima prikladnima za tu namjenu. Kako bi se ubrzalo zagrijavanje tla, može se primijeniti i malč od biorazgradive prozirne folije ili crne PE folije. Ako se odlučite na crnu foliju, herbicidi se ne upotrebljavaju.

U proljetnim mjesecima dodaje se lako topivo i brzo pristupačno mineralno NPK gnojivo u količini od 400 do 600 kg/ha.

Cvjetača se također može saditi i u kasno proljeće ili tijekom ljeta. Tada obično dolazi kao drugi usjev pa je nakon uklanjanja pretkulture potrebno ukloniti biljne ostatke i površinski obraditi tlo kako bi se dobio zrnasti sloj. Zrnasti sloj je pogodniji za sadnju i presadnice se u takvom tlu bolje ukorjenjuju.

Tlo bi prije sadnje trebalo navlažiti na 70 – 80% poljskog kapaciteta tla za vodu. Dok kod ranijeg uzgoja biljke mogu biti gušće posađene, kasne sorte treba saditi na razmaku od 60 x 70 cm.

Uzgoj cvjetače

Sjeme cvjetače obično klija nakon 5 do 6 dana ako se temperatura klijališta održava na 20°C. Cvjetača dobro uspijeva ako u tlu i zraku ima dovoljno vlage i ako temperatura u vrijeme rasta iznosi od 13-20°C. Ako temperatura zraka prelazi 28°C, glavice će biti neugledne, sitne i rastresite , a samim time gube na tržišnoj vrijednosti.

Biljke u fazi vegetacije treba jednom do tri puta gnojiti KAN gnojivom u količini od 100 kg/ha.

Cvjetača ima velike zahtjeve kad je u pitanju voda, pa bi za uspješan uzgoj bilo idealno primjenjivati sustav navodnjavanja kap po kap. Navodnjavanje orošavanjem nije preporučljivo jer glavice u tom slučaju ostaju vlažne, što ih čini podložnijima napadima uzročnika bolesti.

Glavice cvjetače zbog djelovanja izravne sunčeve svjetlosti znaju poprimiti žutu boju, a kako bi se to spriječilo, potrebno je poleći vanjske listove iznad glavica i tako ih zasjeniti.

Oni koji se odluče za uzgoj cvjetače u plastenicima, trebaju za vrijeme sunčanih dana i temperatura viših od 20°C zasjeniti plastičnu foliju kako bi se smanjio intenzitet svjetlosti i topline u plasteniku, a to se može napraviti bojanjem ili krečenjem.

Bolesti i štetnici

Bolesti koje mogu ugroziti uzgoj cvjetače su fuzarijsko uvenuće, plamenjača kupusa, kupusna kila, suha trulež kupusa, bijela hrđa, mumifikacija glave kupusa, koncentrična pjegavost kupusa, polijeganje rasada i pepelnica.

Za suzbijanje plamenjače kupusa koriste se fungicidi, koji se dodaju u tlo čak i prije sadnje. Međutim, to najčešće nije potrebno ako su sadnice cvjetače zdrave i ako se sade prema preporučenom plodoredu.

Bolest kupusna kila manifestira se u obliku kvrga koje se javljaju na korijenu i umanjuju njegovu funkciju. Napadnuta biljka prestaje dobivati dovoljnu količinu vode i počne se sušiti. Ova bolest se češće javlja na tlima koja su kiselije reakcije, a spriječiti se može kalcifikacijom tla jer se smanjenjem kiselosti smanjuje i mogućnost razvoja gljivica. Druga opcija je zaštita kemijskim sredstvima.

Do bolesti polijeganja rasada dolazi kod mladih, netom posađenih biljaka, a uzročnici su gljive poput Rhizoctonia solani, Phytium spp., Olpidium brassicae, Phoma lingam, Alternaria brassicae i dr.

Kad su u pitanju štetnici, nasade cvjetače mogu napasti kupusni buhači, kupusna lisna uš, kupusna muha, mali kupusar, lisne sovice, duhanov resičar i kupusna pipa šiškarica.

Berba i skladištenje cvjetače

Ako govorimo o proljetnim sortama cvjetače, na jednom hektaru je moguće ostvariti prinos od 25 – 30 tona, a kad su u pitanju jesenske sorte, od 20 – 25 tona.

Berba cvjetače se na manjim površinama obavlja ručno, dok se na većim površinama obavlja strojevima, kako bi se ubrzalo pakiranje. Ručna berba se obavlja tako da se sijeku cvatovi s okolnim lišćem, a zatim se listovi skrate, ali tako da ostanu dovoljno dugi kako bi s bočnih strana štitili cvatove.

Berba se obavlja po suhom i sunčanom vremenu, i to onda kada glavice dosegnu promjer veći od 10 cm. Važno je na vrijeme obaviti berbu, jer u suprotnom cvjetne grane cvatova mogu postati izdužene, rastresite i mogu izgubiti boju.

Cvjetaču nakon berbe treba zaštititi od sunca kako ne bi došlo do promjene boje. Nakon berbe se do mjesec dana može čuvati u skladištu u kojemu temperatura iznosi 0ºC, a relativna vlažnost zraka od 95 do 99%.

Cvjetača u kuhinji

Cvjetača ima široku primjenu u kulinarstvu, a s obzirom na to da može znatno poboljšati naše zdravlje, važno je pronaći varijantu u kojoj nam je ovo povrće najukusnije i redovito ga konzumirati.

Cvjetača se najčešće priprema kao prilog ili se dodaje raznim varivima. Iako je možete kuhati u vodi, ona će zadržati više hranjivih tvari ako je skuhana na pari.

Preporučuje se ne dodavati sol za vrijeme kuhanja, jer cvjetača u tom slučaju može potamniti. Poseban okus može se postići kuhanjem u mješavini mlijeka i vode i uz dodatak začinskih biljaka poput celera, peršina i vlasca.

Cvjetača je odličan dodatak raznim složencima i jelima s tjesteninom, a od nje možemo napraviti i ukusne popečke. Neki je čak koriste i kao zdraviju zamjenu za rižu. U tom se slučaju sitno nariba i servira kao prilog jelima uz koja se inače jede riža.

Također se može iskoristiti za izradu zdravih “tijesta”, pa od nje možemo napraviti tijesto za pizzu.

Cvjetaču možemo sačuvati za zimu tako da je iskoristimo za pripremu kisele salate za zimnicu.

Ljekovita svojstva cvjetače

Cvjetača je vrlo zdravo povrće koje sadrži antioksidanse, bjelančevine, fitokemikalije, ugljikohidrate, masti i vlakna, a uz to ima vrlo malo kalorija – tek 25 u 100 grama. Bogata je vitaminom C, vitaminima B skupine te vitaminima A, E i K.

Cvjetača je dobra za održavanje mladolikog izgleda i zdravlja kože, a vitamini i sulforan koji sadrži štite tkivo mrežnice te tako čuvaju i zdravlje očiju.

Zahvaljujući svom sastavu, pomaže u zaštiti od kardiovaskularnih bolesti, moždanog i srčanog udara, snižavanju krvnog tlaka te ublažavanju simptoma ateroskleroze. Za to su najzaslužniji folati i magnezij, koji smanjuju razinu tzv. lošeg kolesterola u krvi.

Osim toga, pomaže u jačanju imunološkog sustava i eliminaciji toksina iz tijela. Zahvaljujući folnoj kiselini koja pomaže razvoju fetusa i pruža prevenciju od razvoja raznih poremećaja, idealna je namirnica i za trudnice.