Crni korijen (lat. Scorzonera hispanica) je višegodišnja biljka, ali se uzgaja kao jednogodišnja. Riječ je o slabije poznatom povrću iz porodice glavočika koje zbog svoje hranidbene i nutritivne vrijednosti svakako zaslužuje više pozornosti. Korijen ove biljke je valjkastog oblika i može biti dug do 30, a širok do 4 cm. Na stabljici koja može biti duga 60 – 120 cm nalazi se lancetasto lišće i cvatovi sa žutim cvjetovima. Cvjeta u razdoblju od lipnja do kolovoza, a cvjetovi su otvoreni samo tijekom jutarnjih sati. Plod crnog korijena je jednosjemeni ahenij štapićastog oblika, a sjeme brzo gubi klijavost.
Ova biljka je poznata i pod nazivima kozja brada, španjolski zmijak i crni turovac. Latinski naziv roda Scorzonera dolazi od španjolske riječi “escorzon” što u prijevodu znači otrovna zmija ili gušter, dok talijanske riječi “scorza nera” – crna kora ukazuju na izgled korijena.
Nazivi na stranim jezicima su: black salsify i spanish salsify na engleskom jeziku, Echte Schwarzwurzel, Spanische Schwarzwurzel i Garten-Schwarzwurzel na njemačkom jeziku te scorzonera, escorzonera i scorzonera di Spagna na talijanskom jeziku.
Crni korijen se uzgaja zbog jestivog korijena koji je okusom sličan popularnijim i skupljim šparogama, ali se zbog lijepog cvijeta često uzgaja i kao ukrasna biljka u vrtovima. Budući da je superioran izvor raznih nutrijenata, prava je šteta što se češće ne nađe na tanjurima.
Sadnja crnog korijena
Za uzgoj crnog korijena pogodna su duboka i strukturna tla dobrog kapaciteta za vodu i zrak te neutralne ili blago alkalne reakcije. Najbolje pretkulture za ovu biljku su žitarice i krumpir, a na istom mjestu ga ne bi trebalo uzgajati barem 3 do 4 godine.
Da bi crni korijen bio spreman za jesensku berbu, sjetva se obavlja u proljeće, na otvorenom i sunčanom mjestu. U zimskim mjesecima tlo treba duboko obraditi primjenom podrivača, a u proljeće se obavlja predsjetvena priprema. Za proljetnu berbu, sjetvu treba obaviti tijekom rane jeseni.
U predsjetvenoj pripremi ili još pri osnovnoj obradi tla treba obaviti gnojidbu fosfornim i kalijevim gnojivima. Dušik se dodaje tek kasnije u obliku prihrane, prvi put u fazi intenzivnog rasta, a drugi put početkom kolovoza.
Crni korijen se u kontinentalnim dijelovima sije početkom travnja. Ako ga planirate uzgajati u vlastitom vrtu, gdje ćete vađenje korijena obavljati ručno, sjeme se sadi u redove među kojima postoji razmak od oko 25 cm. Na mjestima gdje je planirana mehanizirana obrada međuredni razmak bi trebao iznositi 35 – 45 cm. Razmak unutar redova bi trebao biti od 8 do 10 cm.
Ako sjeme ima dobru klijavost, za jedan hektar je potrebno 12 do 14 kg, a optimalna dubina sjetve iznosi 3 – 4 cm. Ovisno o vremenskim prilikama, crni korijen bi trebao dozreti za 4 do 5 mjeseci.
Ako su ljeta nešto hladnija nego što je to uobičajeno, prinos crnog korijena će biti veći. Iako je otporan na sušu, redovitim zalijevanjem će se spriječiti razvoj vlaknaste strukture i osigurati bolja sočnost korijena.
Uzgoj crnog korijena
Najpogodnija temperatura za klijanje i nicanje crnog korijena iznosi od 20 do 25ºC. Nicanje na manjim temperaturama će biti sporije i trajat će oko tri tjedna. Za vegetativni rast su pogodne blage temperature od 15 do 22ºC, a s obzirom na to da crni korijen dobro podnosi niske temperature, u kontinentalnim dijelovima može prezimiti bez zaštite. Ako su zime na području gdje se uzgaja crni korijen iznimno oštre i dolazi do jakog smrzavanja tla, korijenje bi ipak trebalo izvaditi van i spremiti u kutije s vlažnim pijeskom.
Za uspješan uzgoj crnog korijena važno je osigurati umjerenu vlažnost, ali treba imati na umu da on ne podnosi zadržavanje vode. Kako bi se postigli što bolji prinosi, u sušnim ljetnim mjesecima obavezno treba provoditi navodnjavanje jer crni korijen uslijed dužih sušnih razdoblja može odbaciti lišće i ući u fazu mirovanja. Ako ga uzgajate u vlastitom vrtu, zalijevajte ga dva puta tjedno.
Budući da je crni korijen u fazi početnog sporog rasta jako osjetljiv, nije preporučljivo obavljati međurednu obradu tla u to vrijeme. Nakon što biljke ojačaju, potrebno je obaviti dvije međuredne kultivacije uz prihranu.
Dobri susjedi crnom korijenu su poriluk, lubenica, salata, koraba te niski i visoki grah.
Bolesti i štetnici
Crni korijen je podložan napadima nematoda, sitnih štetočina crvolikog oblika, manjih od 1 mm. Na njihovu brojnost i dinamiku u tlu utječe nekoliko različitih čimbenika, a do povećanog nakupljanja ovih štetnika dolazi nakon što se jedna kultura na istoj površini uzgajala nekoliko godina.
Nematode su slabo pokretne pa se šire isključivo preko zemlje ili zaraženih biljaka. Štetu nanose tako što onemogućavaju protok vode i hranjiva te razvoj biljaka. Da bi se spriječio napad ovih štetnika, potrebno je strogo poštivati plodored, koristiti zdrav sjemenski i sadni materijal i održavati higijenu strojeva za obradu tla. Za suzbijanje nematoda mogu se koristiti i razni biološki pripravci.
Vađenje i skladištenje
Crni korijen se vadi tijekom jeseni ili u rano proljeće. Ako zemlja nije smrznuta, vađenje se može obaviti i u zimskim mjesecima. Postupak se može obavljati pomoću kombajna za vađenje crnog korijena, ali manji proizvođači ga vade pomoću različitih adaptiranih strojeva. Važno je imati na umu da bi se korijen mogao nalaziti duboko u zemlji i da je lomljiv, a ako je oštećen, može znatno kraće zadržati svježinu.
Lišće se može pokositi prije vađenja ili skratiti nakon vađenja na 2 – 3 cm iznad glave korijena. U optimalnim uvjetima moguće je ostvariti prinos od 20 do 25 t/ha.
Crni korijen se može dobro sačuvati uskladišten u podrumima ili trapovima, pokriven pijeskom. Prije skladištenja ga treba dobro prosušiti, a ako će biti smješten u hladnjaču, temperatura zraka bi trebala iznositi od 0 do 1ºC, a relativna vlažnost oko 95%. Crni korijen se u ovakvim uvjetima može čuvati do šest mjeseci.
Komadi koji su namijeni za prodaju na tržištu pakiraju se u kutije ili letvarice.
Crni korijen se 3 do 4 tjedna može čuvati i u hladnjaku, a prije toga mu treba odstraniti vrhove.
Crni korijen u kuhinji
Jestivi dijelovi ove biljke su mladi listovi i korijen, koji je jako sočan i ukusan. Korijen se može kuhati kao varivo, pržiti, pohati ili jesti sirov u salatama. Listovi se također koriste za pripremu salate.
Korijen prije pripreme treba oguliti i staviti u vodu zakiseljenu s octom kako bi se spriječilo tamnjenje. Odlično se slaže s umacima i sirevima na bazi vrhnja, a pogodan je i za pripremu popečaka, juha i miješanih priloga s povrćem.
Ljekovita svojstva
Budući da je crni korijen jedan od najboljih izvora inulina, pogodan je i za dijabetičare. Inulin je tip prebiotičkog vlakna koje donosi brojne povoljne zdravstvene učinke od kojih je većina vezana uz utjecaj na rast korisnih bakterija u ljudskom organizmu.
Od minerala sadrži bakar, željezo, mangan i kalij. Za bakar se smatra da jača kosu, stimulira njen rast te pojačava njenu boju i nastanak sijedih, dok željezo pomaže u održavanju zdravlja i gustoće kose.
Kalij je nužan za pravilnu funkciju mišića te regulaciju krvnog tlaka i otkucaja srca. Također pomaže u održavanju zdravlja kostiju i smanjivanju rizika od osteoporoze.
Crni korijen sadrži i značajniju količinu mangana koji je važan za pravilnu funkciju štitnjače i enzime koji kontroliraju šećer u krvi. Manjak mangana može biti vezan uz slabiju plodnost, probleme u rastu, porođajne mane i opću slabost kod ljudi.
Uz sve navedeno, crni korijen sadrži i vitamin C koji je potreban za sintezu kolagena te tiamin. Tiamin ima važnu ulogu u zdravlju čovjeka jer živčani i mišićni sustav bez njega ne bi mogli pravilno funkcionirati. Također je uključen u proizvodnju hidroklorične kiseline u želucu te u metabolizam ugljikohidrata. Hidroklorična kiselina pomaže u probavi proteina i sprječava rast bakterija u želucu, a s obzirom na to da njena razina tijekom godina opada, starijim ljudima se preporučuje konzumacija namirnica kao što je crni korijen.
Povijest
Crni korijen su u medicinske svrhe koristili još stari Grci i Rimljani. U srednjem vijeku se upotrebljavao za smirivanje želuca i liječenje prehlada te kao prirodni anestetik i lijek za ugrize zmija, zbog čega je zaradio naziv španjolski zmijak.
Budući da je pun nutrijenata, a sadrži malo kalorija (svega 73 kcal na 100 grama), odlična je namirnica za sve one koji žele smršavjeti. Sadrži veliku količinu željeza, tiamina, fosfora, inulina i kalija, a dobar je izvor vitamina C, magnezija, bakra i folne kiseline. Unosom 100 grama crnog korijena možemo zadovoljiti 20% dnevnih potreba za manganom i željezom, 10% dnevnih potreba za kalijem i 9% dnevnih potreba za tiaminom.
Prirodno stanište crnog korijena je područje južne Europe. U skupinama raste na sunčanim i svijetlim mjestima poput travnjaka, livada, pašnjaka i svijetlih bjelogoričnih šuma. U Hrvatskoj raste oko osam vrsta, a najčešće su one poznate pod nazivima ružičasti zmijak (možemo ga pronaći na planinskim travnjacima) i vlasnati zmijak (raste na submediteranskim suhim travnjacima).
Danas se ovo pomalo zaboravljeno povrće najviše uzgaja u Belgiji, Nizozemskoj i Njemačkoj.
Odgovori