Cikla (lat. Beta vulgaris) je svima dobro poznato korjenasto povrće i neizostavan dio svake zimnice. Uzgoj cikle je jako ekonomičan jer ova biljka daje dobar prinos u vrlo kratko vrijeme.
Ova dvogodišnja biljka je glavni predstavnik biljnog roda Beta, kojem pripadaju i blitva i špinat. Tijekom prve godine uzgoje formira korijen, stabljiku i listove, a tijekom druge cvijet, plod i sjeme. Uzgajati se može u proljeće ili na ljeto.
Može se jesti u svježem obliku ili ukiseljena, a njena nutricionistička vrijednost je dobro poznata. Bogata je vitaminima, mineralima i drugim zdravim tvarima, a najpoznatija je po tome što pomaže kod slabokrvnosti. Iz tog se razloga preporučuje slabokrvnoj djeci, anemičarima, ženama s obilnom menstruacijom i općenito svim ljudima koji moraju poboljšati svoju krvnu sliku.
Sadnja cikle
Za ciklu su dobre pretkulture krumpir, luk, rani kupus, krastavci, strne žitarice i grahorice. Uz ciklu se u isto vrijeme na nasadima mogu saditi i mahune, salata, luk, špinat, blitva i stočna repa.
Cikla može rasti i na aluvijalnim tlima, ali ipak joj najviše odgovaraju dobro strukturna i plodna tla, bogata organskim tvarima. Zbijena i teška tla joj nikako ne odgovaraju jer kod uzgoja u takvim tlima dolazi do deformacije korijena i ostvaruje se slab prinos loše kvalitete.
Struktura tla treba biti mrvičasta, a tlo dobro prozračno i vodopropusno. Ph vrijednost tla trebala bi iznositi od 6.5 do 7. S obzirom na to da cikla ima debeli korijen koji se potpuno razvija u tlu, prije sadnje je potrebno dobro pripremiti tlo. Neposredno nakon branja predusjeva, zemlju treba preorati na desetak centimetara dubine, a onda kasnije na 30 cm, prije sjetve cikle. Donji dio zemlje trebao bi prije sadnje cikle biti dobro zbijen kako bi se spriječilo potpuno otjecanje vode, a gornji sloj mora biti rastresit.
Cikla se uzgaja iz sjemena, a ako želite ubrzati nicanje, prije sjetve ga možete položiti u mlaku vodu (oko 22 stupnja) i ostaviti dva dana. Sjeme se nakon toga posuši i sije. Sije na dubinu od 2.5 do 3 cm, a razmak između redova mora iznositi oko 50 cm. Sadnja cikle obavlja se od polovice ožujka do sredine svibnja, a vrijeme će uvelike utjecati na prinos i kvalitetu plodova.
Uzgoj cikle
Uzgoj cikle najčešći je u hladnim područjima. Sjeme počinje klijati na 5, a nicati na 10°C. Biljke koje su tek nikle mogu podnijeti temperature do -4 stupnja, a starije biljke, one pred berbu, mogu podnijeti i mrazeve. Međutim, od svog korjenastog povrća, cikla najlošije podnosi mraz.
Najbolje će rasti pri temperaturama od 15 do 23°C, a temperature iznad 30°C ne podnosi. Biljka neće propasti na tim temperaturama, ali će sporije rasti. Osim optimalne temperature, cikli je za rast potrebna i svjetlost. Ima najveće zahtjeve za svjetlošću od sveg korjenastog povrća pa se naziva biljkom dugog dana.
Održavanje nasada
U prvim fazama uzgoja zahtjeva dosta vode jer sjeme mora upiti do 170% količine vode u odnosu na svoju masu. U tom će slučaju razviti dobar korijen pa će kasnije moći podnijeti i sušnije periode. Minimalna količina padalina za ciklu je od 190 do 230 mm godišnje.
Uz optimalnu temperaturu, svjetlost i dovoljne količine vode, cikli je također potrebno osigurati i dovoljnu količinu fosfora. Gnoji se sa 100 kg fosfora po hektaru, 150-200 kg dušika po hektaru i 100-150 kg kalija po hektaru. Uz to se dodaje i stajsko gnojivo. Tijekom prve obrade tla u zemlju se zaoravaju dvije trećine fosfora i kalija te jedna trećina dušika. Ostatak fosfora i kalija, zajedno s petinom dušika, dodaje se prije sjetve.
Preostala količina dušika koristi se za prihranjivanje, neposredno nakon prorjeđivanja i prije listanja nasada.
U fazi vegetacije potrebno je nekoliko puta obaviti strojnu obradu, sve dok lišće cikle u potpunosti ne prekrije redove. Obrada se obavlja nakon većeg navodnjavanja ili svake kiše, kako ne bi došlo do stvaranja pokorice na tlu. Tlo se kod prvih obrada može kultivirati do 8, a kasnije do 5 cm.
Nasadi cikle se moraju prorjeđivati, a otprilike 50 dana nakon sjetve može se izvršiti probna berba. Mlada cikla koja se tom prilikom vadi koristi se za svježu potrošnju.
Zaštita od bolesti i štetnika
Preventivna zaštita cikle od bolesti obavlja se nakon sjetve, ali prije nicanja biljaka. Zemlja se škropi herbicidima kako bi se spriječio razvoj korova, a nasadi se nakon nicanja mogu tretirati herbicidnim uljem.
Kod uzgoja cikle mogu se javiti iste bolesti kao kod blitve i špinata, a to su bolesti lišća poput hrđe, pjegavosti, plamenjače i pepelnice. Suzbijaju se različitim fungicidima.
Berba cikle
Berba većih količina cikle uglavnom se obavlja strojno, a izbor stroja i kvaliteta uroda ovise o zemljištu, vrsti tla, načinu sjetve i održavanju. Berba se može obaviti čupanjem korijena tako da se povlači lisna masa ili iskopavanjem korijenja iz tla.
Skladištenje cikle
Pravilno uskladištena cikla može se konzumirati u svježem obliku tijekom cijele zime. Na korijenu cikle ostavlja se lisna drška duga barem 2 cm, a optimalna temperatura za skladištenje cikle iznosi oko 0°C, dok bi vlažnost zraka trebala iznositi od 96 do 100%. Ako skladište ima i ventilaciju, cikla se u ovim uvjetima može čuvati od 3 do 5 ili čak i do 8 mjeseci.
Manje količine cikle za vlastitu upotrebu možete čuvati u podrumima ili hladnjacima.
Cikla u kuhinji
Ciklu možemo jesti sirovu ili kuhanu. Kuhanjem gubi neke nutrijente pa se za pojačano djelovanje preporučuje konzumirati ju sirovu. Odlična je za pripremu soka, osobito u kombinaciji s mrkvom. Često se koristi i za pripremu kisele salate, a u kulinarstvu je popularna i juha od cikle, ruski specijalitet poznat pod nazivom Borsch. U indijskoj se kuhinji cikla koristi u pripremi tradicionalnog beskvasnog kruha parathea.
Kod nas se cikla priprema na bezbroj načina. Kod kuhanja joj se doda malo octa ili soka od limuna, kako bi zadržala crvenu boju. Od nje se mogu raditi umaci, juhe i salatni preljevi.
Ciklu možemo kuhati i na pari, a u tom se slučaju ostavlja neoguljena, kako bi sačuvala nutrijente. Guli se tek nakon kuhanja. Osim toga, može se i peći, a to je najbolje napraviti tako da ciklu umotate u foliju i pečete otprilike sat vremena na temperaturi od 190 stupnjeva. Pečena cikla služi se kao prilog uz mesna jela, a odlično se slaže s patkom i svinjetinom.
Ljekovita svojstva cikle
Cikla obiluje antioksidansima, vitaminima i folnom kiselinom – nutrijentima koji su ključni za održavanje zdravlja i jakog imuniteta. Sadrži i betacijanin, pigment koji korijenu daje karakterističnu crvenu boju i koji je zaslužan za to da cikla pomaže u apsorpciji krvi i povećanju sposobnosti prijenosa kisika. Upravo se zbog toga cikla preporučuje anemičnim i slabokrvnim osobama.
Cikla održava elastičnost arterija i sprječava nastanak proširenih vena. Vlakna koja sadrži smanjuju kolesterol u krvi i pomažu normalizirati krvni tlak. Cikla ne sadrži veliku količinu željeza, ali ono koje posjeduje izvrsne je kvalitete te pomaže u izgradnji krvi i čišćenju organizma od toksina.
Lišće cikle je odličan izvor nutrijenata. Bogato je klorofilom, beta karotenom, folnom kiselinom, željezom, kalijem i vitaminom C, a može se pripremati isto kao i blitva i špinat – kuhan ili pripremljen kao kašasti sok. Sok od cikle stimulira rad jetre, žuči i debelog crijeva, a dodavanjem mrkve dobije se sok koji je dobar za sprječavanje bolesti bubrega i žučnog mjehura.
Cikla također pomaže u otklanjanju raznih bolova – zubobolje, glavobolje, bolova u leđima, menstrualnih bolova, problema s kožom i dizenterije.
Povijest
Današnja cikla potomak je divlje cikle koju je još uvijek moguće pronaći na područjima oko Crnog i Sredozemnog mora. Zbog toga se pretpostavlja da je ova biljka od tamo i potekla. Korijen divlje cikle bio je pretvrd i samim time nejestiv, pa se ranije jelo samo lišće. Cikla koju danas konzumiramo nastala je nakon cijelog stoljeća eksperimenata u povrtlarstvu. Lišće se nakon toga uglavnom prestalo konzumirati.
Korijen cikle se zbog betacijanina dugo koristio kao boja u slastičarstvu. Osim za bojanje glazura, koristio se i za bojanje tijesta. Popularna red velvet torta u početku je svoju baršunasto crvenu boju biskvita dobivala upravo iz cikle.
Foto: Ville Mononen / Pixabay
Odgovori