• Skip to secondary menu
  • Skip to main content
  • Skip to footer

VRTLARICA

digitalna enciklopedija biljaka

  • Enciklopedija
  • Vrste biljaka
  • O nama
cikla

Cikla

Objavljeno: 20.05.2020.
Vrsta: Povrće

  • 1 Sadnja cikle
  • 2 Uzgoj cikle
  • 3 Održavanje nasada
  • 4 Zaštita od bolesti i štetnika
  • 5 Berba cikle
  • 6 Skladištenje cikle
  • 7 Cikla u kuhinji
  • 8 Ljekovita svojstva cikle
  • 9 Povijest

Cikla (lat. Beta vulgaris) je svima dobro poznato korjenasto povrće i neizostavan dio svake zimnice. Uzgoj cikle je jako ekonomičan jer ova biljka daje dobar prinos u vrlo kratko vrijeme.

Ova dvogodišnja biljka je glavni predstavnik biljnog roda Beta, kojem pripadaju i blitva i špinat. Tijekom prve godine uzgoje formira korijen, stabljiku i listove, a tijekom druge cvijet, plod i sjeme. Uzgajati se može u proljeće ili na ljeto.

Može se jesti u svježem obliku ili ukiseljena, a njena nutricionistička vrijednost je dobro poznata. Bogata je vitaminima, mineralima i drugim zdravim tvarima, a najpoznatija je po tome što pomaže kod slabokrvnosti. Iz tog se razloga preporučuje slabokrvnoj djeci, anemičarima, ženama s obilnom menstruacijom i općenito svim ljudima koji moraju poboljšati svoju krvnu sliku.

Sadnja cikle

Za ciklu su dobre pretkulture krumpir, luk, rani kupus, krastavci, strne žitarice i grahorice. Uz ciklu se u isto vrijeme na nasadima mogu saditi i mahune, salata, luk, špinat, blitva i stočna repa.

Cikla može rasti i na aluvijalnim tlima, ali ipak joj najviše odgovaraju dobro strukturna i plodna tla, bogata organskim tvarima. Zbijena i teška tla joj nikako ne odgovaraju jer kod uzgoja u takvim tlima dolazi do deformacije korijena i ostvaruje se slab prinos loše kvalitete.

Struktura tla treba biti mrvičasta, a tlo dobro prozračno i vodopropusno. Ph vrijednost tla trebala bi iznositi od 6.5 do 7. S obzirom na to da cikla ima debeli korijen koji se potpuno razvija u tlu, prije sadnje je potrebno dobro pripremiti tlo. Neposredno nakon branja predusjeva, zemlju treba preorati na desetak centimetara dubine, a onda kasnije na 30 cm, prije sjetve cikle. Donji dio zemlje trebao bi prije sadnje cikle biti dobro zbijen kako bi se spriječilo potpuno otjecanje vode, a gornji sloj mora biti rastresit.

Cikla se uzgaja iz sjemena, a ako želite ubrzati nicanje, prije sjetve ga možete položiti u mlaku vodu (oko 22 stupnja) i ostaviti dva dana. Sjeme se nakon toga posuši i sije. Sije na dubinu od 2.5 do 3 cm, a razmak između redova mora iznositi oko 50 cm. Sadnja cikle obavlja se od polovice ožujka do sredine svibnja, a vrijeme će uvelike utjecati na prinos i kvalitetu plodova.

Uzgoj cikle

Uzgoj cikle najčešći je u hladnim područjima. Sjeme počinje klijati na 5, a nicati na 10°C. Biljke koje su tek nikle mogu podnijeti temperature do -4 stupnja, a starije biljke, one pred berbu, mogu podnijeti i mrazeve. Međutim, od svog korjenastog povrća, cikla najlošije podnosi mraz.

Najbolje će rasti pri temperaturama od 15 do 23°C, a temperature iznad 30°C ne podnosi. Biljka neće propasti na tim temperaturama, ali će sporije rasti. Osim optimalne temperature, cikli je za rast potrebna i svjetlost. Ima najveće zahtjeve za svjetlošću od sveg korjenastog povrća pa se naziva biljkom dugog dana.

Održavanje nasada

U prvim fazama uzgoja zahtjeva dosta vode jer sjeme mora upiti do 170% količine vode u odnosu na svoju masu. U tom će slučaju razviti dobar korijen pa će kasnije moći podnijeti i sušnije periode. Minimalna količina padalina za ciklu je od 190 do 230 mm godišnje.

Uz optimalnu temperaturu, svjetlost i dovoljne količine vode, cikli je također potrebno osigurati i dovoljnu količinu fosfora. Gnoji se sa 100 kg fosfora po hektaru, 150-200 kg dušika po hektaru i 100-150 kg kalija po hektaru. Uz to se dodaje i stajsko gnojivo. Tijekom prve obrade tla u zemlju se zaoravaju dvije trećine fosfora i kalija te jedna trećina dušika. Ostatak fosfora i kalija, zajedno s petinom dušika, dodaje se prije sjetve.

Preostala količina dušika koristi se za prihranjivanje, neposredno nakon prorjeđivanja i prije listanja nasada.

U fazi vegetacije potrebno je nekoliko puta obaviti strojnu obradu, sve dok lišće cikle u potpunosti ne prekrije redove. Obrada se obavlja nakon većeg navodnjavanja ili svake kiše, kako ne bi došlo do stvaranja pokorice na tlu. Tlo se kod prvih obrada može kultivirati do 8, a kasnije do 5 cm.

Nasadi cikle se moraju prorjeđivati, a otprilike 50 dana nakon sjetve može se izvršiti probna berba. Mlada cikla koja se tom prilikom vadi koristi se za svježu potrošnju.

Zaštita od bolesti i štetnika

Preventivna zaštita cikle od bolesti obavlja se nakon sjetve, ali prije nicanja biljaka. Zemlja se škropi herbicidima kako bi se spriječio razvoj korova, a nasadi se nakon nicanja mogu tretirati herbicidnim uljem.

Kod uzgoja cikle mogu se javiti iste bolesti kao kod blitve i špinata, a to su bolesti lišća poput hrđe, pjegavosti, plamenjače i pepelnice. Suzbijaju se različitim fungicidima.

Berba cikle

Berba većih količina cikle uglavnom se obavlja strojno, a izbor stroja i kvaliteta uroda ovise o zemljištu, vrsti tla, načinu sjetve i održavanju. Berba se može obaviti čupanjem korijena tako da se povlači lisna masa ili iskopavanjem korijenja iz tla.

Skladištenje cikle

Pravilno uskladištena cikla može se konzumirati u svježem obliku tijekom cijele zime. Na korijenu cikle ostavlja se lisna drška duga barem 2 cm, a optimalna temperatura za skladištenje cikle iznosi oko 0°C, dok bi vlažnost zraka trebala iznositi od 96 do 100%. Ako skladište ima i ventilaciju, cikla se u ovim uvjetima može čuvati od 3 do 5 ili čak i do 8 mjeseci.

Manje količine cikle za vlastitu upotrebu možete čuvati u podrumima ili hladnjacima.

Cikla u kuhinji

Ciklu možemo jesti sirovu ili kuhanu. Kuhanjem gubi neke nutrijente pa se za pojačano djelovanje preporučuje konzumirati ju sirovu. Odlična je za pripremu soka, osobito u kombinaciji s mrkvom. Često se koristi i za pripremu kisele salate, a u kulinarstvu je popularna i juha od cikle, ruski specijalitet poznat pod nazivom Borsch. U indijskoj se kuhinji cikla koristi u pripremi tradicionalnog beskvasnog kruha parathea.

Kod nas se cikla priprema na bezbroj načina. Kod kuhanja joj se doda malo octa ili soka od limuna, kako bi zadržala crvenu boju. Od nje se mogu raditi umaci, juhe i salatni preljevi.

Ciklu možemo kuhati i na pari, a u tom se slučaju ostavlja neoguljena, kako bi sačuvala nutrijente. Guli se tek nakon kuhanja. Osim toga, može se i peći, a to je najbolje napraviti tako da ciklu umotate u foliju i pečete otprilike sat vremena na temperaturi od 190 stupnjeva. Pečena cikla služi se kao prilog uz mesna jela, a odlično se slaže s patkom i svinjetinom.

Ljekovita svojstva cikle

Cikla obiluje antioksidansima, vitaminima i folnom kiselinom – nutrijentima koji su ključni za održavanje zdravlja i jakog imuniteta. Sadrži i betacijanin, pigment koji korijenu daje karakterističnu crvenu boju i koji je zaslužan za to da cikla pomaže u apsorpciji krvi i povećanju sposobnosti prijenosa kisika. Upravo se zbog toga cikla preporučuje anemičnim i slabokrvnim osobama.

Cikla održava elastičnost arterija i sprječava nastanak proširenih vena. Vlakna koja sadrži smanjuju kolesterol u krvi i pomažu normalizirati krvni tlak. Cikla ne sadrži veliku količinu željeza, ali ono koje posjeduje izvrsne je kvalitete te pomaže u izgradnji krvi i čišćenju organizma od toksina.

Lišće cikle je odličan izvor nutrijenata. Bogato je klorofilom, beta karotenom, folnom kiselinom, željezom, kalijem i vitaminom C, a može se pripremati isto kao i blitva i špinat – kuhan ili pripremljen kao kašasti sok. Sok od cikle stimulira rad jetre, žuči i debelog crijeva, a dodavanjem mrkve dobije se sok koji je dobar za sprječavanje bolesti bubrega i žučnog mjehura.

Cikla također pomaže u otklanjanju raznih bolova – zubobolje, glavobolje, bolova u leđima, menstrualnih bolova, problema s kožom i dizenterije.

Povijest

Današnja cikla potomak je divlje cikle koju je još uvijek moguće pronaći na područjima oko Crnog i Sredozemnog mora. Zbog toga se pretpostavlja da je ova biljka od tamo i potekla. Korijen divlje cikle bio je pretvrd i samim time nejestiv, pa se ranije jelo samo lišće. Cikla koju danas konzumiramo nastala je nakon cijelog stoljeća eksperimenata u povrtlarstvu. Lišće se nakon toga uglavnom prestalo konzumirati.

Korijen cikle se zbog betacijanina dugo koristio kao boja u slastičarstvu. Osim za bojanje glazura, koristio se i za bojanje tijesta. Popularna red velvet torta u početku je svoju baršunasto crvenu boju biskvita dobivala upravo iz cikle.

Foto: Ville Mononen / Pixabay 

Zadnje objave

mušmula

Mušmula

Mušmula (lat. Mespilus germanica) je biljka iz porodice ružovki (Rosaceae) koja prirodno raste u grm ili ako je se oblikuje može narasti u stablo do 8 m visine. Njezin plod nazivamo mušmula. U narodnome izričaju nazivaju je divlja … [više] about Mušmula

bazga

Bazga

Bazga (lat. Sambucus) spada u rod listopadnih grmova ili niskog drveća iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Postoji četrdesetak vrsta bazge. Uglavnom je riječ o drvenastim biljkama, no postoje i višegodišnje zeljaste … [više] about Bazga

višnja

Višnja

Višnja (lat. Prunus cerasus) je voće koje se često naziva i "plemenitim voćem", i to prvenstveno zbog unutarnjih svojstava ploda.  Spada u porodizu ružovki Višnja u pravilu raste do 6 m visine te ima ispravno stablo s visećim, … [više] about Višnja

medvjeđi luk

Medvjeđi luk

Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je trajna zeljasta samonikla biljka koja je jestiva, a srodnik je luka i češnjaka te pripada porodici lukova (lat. Alliaceae). Osim pod nazivom medvjeđi luk moguće ga je pronaći i pod nazivima … [više] about Medvjeđi luk

češnjak

Češnjak

Češnjak (lat. Cichorium endivia), poznat i pod nazivom bijeli luk, biljka je iz porodice lukovki (Alliaceae) kojoj pripadaju i poriluk, luk i vlasac. Zbog njegovog mirisa i okusa često ga svrstavaju među začinsko bilje, umjesto … [više] about Češnjak

komorač

Komorač

Komorač (lat. Foeniculum vulgare Mill.) je aromatična začinska biljka koja pripada porodici štitarki (Apiaceae). Raste samoniklo, a može se i uzgajati. Ima snažan, dubok i razgranat korijen iz kojeg raste stabljika koja može … [više] about Komorač

grm kupine

Kupina

Kupina (lat. Rubus fruticous) je biljka penjačica iz porodice ružovki (lat. Rosaceae). Spada u voće, a svuda po svijetu raste u izobilju. Njezino je podrijetlo teško odrediti, ali smatra se da potječe iz sjevernih područja Europe, … [više] about Kupina

polje poriluka

Poriluk

Poriluk (lat. Allium porrum) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice lukovki (Alliaceae). Kod nas je poznat i pod nazivima porjak ili perati luk. Ima duguljastu lukovicu i čupavo korijenje. Listovi poriluka su duguljasto … [više] about Poriluk

mladi luk

Mladi luk

Mladi luk (lat. Allium ursinum L.) je biljka iz porodice Allium kojoj pripadaju i češnjak, crveni luk, poriluk i vlasac, a od glavnih vrsta lukova razlikuje se po tome što nema pravu zadebljalu lukovicu. Mladi luk formira tzv. … [više] about Mladi luk

mrkva

Mrkva

Mrkva (lat. Daucus carota subsp. sativus) je svima dobro poznato korjenasto povrće. Mrkva se u narodu naziva još i žuta repa, mrkvač, merlin ili koren. Dolazi iz porodice štitarki (Apiaceae), kojoj pripadaju i komorač, celer, … [više] about Mrkva

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Footer

Kategorije: cvijeće, drveće, gljive, grmlje, industrijske biljke, povrće, sukulenti, ukrasno drveće, voće, začini, žitarice

Copyright © 2019–2022 • Mastermind • O nama • Sva prava pridržana.
hrvatski | srpski