Brusnica

Brusnica (lat. Vaccinium vitis-idaea) postaje sve popularnija biljka i to upravo zbog svoje ljekovitosti. Uglavnom raste na istim staništima gdje i borovnice i medvjetke, dakle u višim predjelima, na vapnenastim tlima u borovim šumama, šikarama i na obroncima.

Vazdazeleni je grm visine oko 25 cm. Ima puzajući korijen i grančice obrasle ovalnim, kožastim listovima koji s donje strane imaju izražene točkaste žlijezde. Sitni, bijeli ili ružičasti cvjetovi skupljeni u grozdiće javljaju se dva puta godišnje, tijekom svibnja i lipnja te opet u srpnju i kolovozu.

Pred kraj ljeta dozrijevaju podovi brusnice sa sitnim sjemenkama. Isprva su bijeli, a potom sjajno-crveni, kiselkasti te baršunasta i pomalo trpka okusa. Bobice dozrijevaju u kolovozu i rujnu, a listove možemo ubirati cijeloga ljeta.

Vrste

Dvije osnovne vrste brusnica su:

• Vaccinium macrocarpon Cranberry ili američka brusnica (krupnija vrsta čiji izdanci mogu doseći visinu od 1 do 2 m i donose krupnije plodove)
• Vaccinium vitis-idaea ili europska brusnica (manji zimzeleni grm)

Najveći proizvođač brusnica su Sjedinjene Američke Države koje imaju udio od 78% u svjetskoj proizvodnji brusnica, dok je udio Europe samo 2%.

Uzgoj

Brusnica je porijeklom iz šuma i močvarnih područja Sjeverne Amerike, ali danas je njen uzgoj zastupljen diljem Europe. Iznimno je otporna na mraz i hladnoću pa može podnijeti i temperature do čak -40°C. Uzgaja se u područjima gdje je klima hladnija, a traži hladnije i vlažne položaje.

Odgovara joj kiselo humusno tlo pa tlu prilikom sadnje treba dodati kiseli treset. Sadnja se obavlja tako da se između biljaka ostavlja razmak od 30 cm, a dubina sadnje trebala bi iznositi 20-25 cm. Zemlju između redova bi trebalo malčirati piljevinom, iglicama bora ili zasaditi travu koju je onda potrebno redovito kositi.

Sadnice brusnice moguće je nabaviti u rasadnicima i gotovo svim poljoprivrednim apotekama, a sade se tijekom proljeća ili u jesen. Brusnica se nakon sadnje sama širi tako što tijekom rasta pušta nove izdanke. Izdanci se nakon nekog vremena mogu odvojiti od matične biljke i presaditi na drugo mjesto.

Za zalijevanje brusnice treba koristiti kišnicu, a prednost imaju i navodnjavanje sustavom kap po kap ili površinskim prskalicama. U prvoj godini uzgoja navodnjavanje treba provoditi tijekom cijelog ljeta. U drugoj ili trećoj godini uzgoja potrebno je prorijediti grane kako bi se brusnica obnovila. Izboji koji slabije rađaju skraćuju se na četvrtinu, a stari i suhi izboji režu se do mjesta iz kojeg rastu.

Zaštita od bolesti

Brusnica ima istih problema kao i borovnica. Najčešće bolesti koje je javljaju na ovim biljkama su palež cvjetova, antraknoza plodova, rak stabljike i lisna pjegavost. Brusnicu ove bolesti napadaju umnogo manjoj mjeri nego borovnicu, a sa štetnicima gotovo da i nema problema. Zbog toga se uglavnom preporučuje ekološki uzgoj i zaštita alternativnim sredstvima a ne kemikalijama.

Palež cvjetova

Ova je bolest poznata i kao siva plijesan. Uzrokuje ju gljivica Botrytis cinerea. Kada napada cvijet javlja se stanje koje je opisano kao palež, dok na plodovima uzrokuje trulež. Osim cvijeta i ploda, ova gljivica može napasti i stabljiku te cvjetove. Protiv nje se uglavnom prska pesticidima.

Rak stabljike

Ova je bolest poznata i kao Botryosphaeria corticis, te je dosta česta na nasadima brusnica i borovnica. Nastupa kada biljku napadne više gljivica odjednom. Može se prepoznati po nastajanju rana na stabljici što dovodi do odumiranja kore stabljike, sušenja izboja ili čak odumiranja cijele biljke. Protiv raka stabljike se također može prskati pesticidima i fungicidima.

Antrakoza plodova

Ova se bolest javlja na plodovima i manifestira se udubljenim pjegicama koje dovode do propadanja plodova. Ova se bolest može suzbiti i prevenirati prskanjem, za što se koriste kemijski preparati.

Lisna pjegavost

Lisna pjegavost je još jedna u nizu bolesti brusnice i borovnicu koju uzrokuje gljivica. Najčešće se javlja na početku ljeta a manifestira se crvenkastim pjegicama koje su vidljive na lišću. Kao i ostale gljivične bolesti, i protiv ove se može djelovati prskanjem kemijskim preparatima.

Berba

Plodovi brusnice beru se kad poprime crvenu ili tamnocrvenu boju. Ne preporučuje se brati bobice kada nisu potpuno zrele jer u tom slučaju budu gorke. Mogu se brati ručno ili uz pomoć grabljica koje se koriste i za berbu drugog bobičastog voća.

Brusnice ne treba brati ako nisu potpuno zrele, ali isto tako ih ne treba predugo ostaviti na stabljici jer će prezreti i opasti, a takvi plodovi nisu dobri za skladištenje. Duboko zamrznute bobice mogu se čuvati nekoliko mjeseci, a svježe ubrane i očišćene 3-4 tjedna, ako se čuvaju na temperaturi do 7°C.

Upotreba

Brusnica je bogata antocijanima, beta-karotenom, vitaminom C, kalcijem, kalijem, magnezijem i drugim nutrijentima.

100 grama suhih brusnica sadrži 60 kalorija, dok ista količina svježih brusnica ima samo 15 kalorija.

Ljekovitost

Njeni plodovi se još od 16. stoljeća koriste u pučkoj medicini. Za antocijanin i proantocijanin koje brusnica sadrži smatra se da pomažu u očuvanju zdravlja očiju. S obzirom na to da je bogata antioksidansima, pomaže u prevenciji raznih bolesti.

Poznata je i po djelotvornom učinku u liječenju urinarnih infekcija. Istraživanjima je dokazano da određeni sastojci brusnice na stijenkama mokraćnog trakta i žučnog mjehura sprječavaju razvoj bakterija poput Escherichije coli.

Djelotvorna je u sprječavanju karijesa i rasta bakterija u usnoj šupljini, a s obzirom na količinu antioksidanata, povećava otpornost organizma i sprječava prijevremeno starenje. Bobice se upotrebljavaju u prehrani, a njeni listovi se koriste za pripremu čaja.

Čaj od brusnice

Čaj od brusnice spravlja se tako da se 1 čajna žlica listova (suhih ili svježih) prelije hladnom vodom i ostavi da odstoji 12 sati. Prije korištenja može se lagano zagrijati i procijediti, a pije se prema potrebi, 2 do 3 šalice dnevno. Čaj od brusnice preporučuje se za prevenciju tumorskih i krvožilnih oboljenja, a djelotvoran je i za ublažavanje simptoma reume i gihta.

Zdrave i ukusne bobice u kuhinji se mogu koristiti na bezbroj načina: kuhane i sušene, za razne napitke (sokovi, sirupi) i deserte, te kao dodatak raznim jelima, primjerice, umacima. Osim toga, moguće ih se sušiti ili zamrznuti.

Čaj od brusnice može, kao i čaj od medvjetke, nadražiti sluznicu želuca, no mnogo je blaži. U svakom slučaju ga ne treba piti dulje od tjedan dana. Osobe koje piju lijekove protiv zgrušavanja krvi trebale bi izbjegavati brusnicu.

Foto: kolyaeg / Pixabay