Bosiljak, latinskog naziva Ocimum basilicum L., jednogodišnja je zeljasta biljka iz porodice usnjača (Lamiaceae), kojoj pripada i ružmarin. Rod Ocimum rasprostranjen je diljem Afrike, Azije i Južne Amerike, a za bosiljak se smatra da je porijeklom iz Indije, gdje je prvi put kultiviran i prenesen u Europu. Na području Hrvatske je dosta raširen uz obalna područja.
Ima razgranat korijen koji prodire u tlo do 40 cm dubine, a biljka može doseći visinu od 40-80 cm. Mekani zeleni listovi bosiljka rastu na dugim peteljkama, jajastog su oblika te cjelovitog ili nazubljenog ruba. Paštitasti cvat je sastavljen od sitnih svijetloružičastih cvjetova i razvija se na vrhu stabljike. Plod bosiljka je izduženi kalavac tamnosmeđe do crne boje i ima dobru klijavost.
Za začin se koriste svježi i sušeni listovi bosiljka ili cijela biljka, a najbolji začin dobije se od biljaka koje su ubrane prije cvatnje. Postoji velik broj sorti bosiljka, a za uzgoj se najčešće koristi obični bosiljak – Ocimum basilicum. Postoje sorte sa srednje velikim lišćem, grmolike sorte sa sitnijim lišćem (Piccolo i Omicum b. minumum) te sorte s lišćem veličine dlana (Genovese, Foglia di lattuga i druge).
Kod većine je lišće tamnozelene boje, ali postoje i vrste s lišćem u tamnocrvenoj nijansi (Osmin purple ili Red rubin). Osim po veličini i boji lišća, bosiljak se razlikuje i po aromi. Zelene biljke imaju slađu aromu, dok ove druge imaju opor miris i okus. Također je moguće pronaći bosiljak s okusom anisa, cimeta i limuna.
Sadnja bosiljka
S obzirom na to da je riječ o osjetljivoj biljci, uzgoj bosiljka u kontinentalnim dijelovima moguć je jedino u staklenicima ili kao lončanica. Bosiljak se može razmnožavati sjemenom ili sadnicama. Za uspješan rast zahtijeva puno sunca pa se sadnja bosiljka obavlja u drugoj polovici svibnja i tijekom lipnja, kada je tlo dovoljno toplo. Humusno, duboko i prozračno tlo je idealno za sadnju bosiljka.
Ako želite uzgojiti vlastite sadnice, potrebno je posijati sjeme bosiljka od veljače pa do početka svibnja.
Najpoznatiji i najpopularniji kultivar bosiljka je Basilico Genovese, talijanski kultivar snažnog mirisa i okusa. Ako želite isprobati nešto posebno, možete posaditi kultivar Sweet Green koji ima tragove okusa metvice. Za koji god se kultivar odlučili, sjetva ili sadnja obavlja se na isti način. Sjeme se plitko sije u male posude i drži se u zatvorenom prostoru gdje temperatura iznosi oko 20°C. To je optimalna temperatura za klijanje bosiljka, ali može proklijati i na minimalnoj temperaturi od 12 stupnjeva.
Sjeme bosiljka proklijat će nakon tjedan ili dva, a kada sadnice postanu dovoljno otporne, potrebno ih je prebaciti u posude promjera oko 8 cm. Nakon što biljke očvrsnu i razviju korijen, možete ih presaditi na otvoreno. Presađivanje je najbolje obaviti tijekom vlažnog i oblačnog vremena, a ako je sunčano, biljke treba presaditi tek kasno poslijepodne ili predvečer.
Kad je u pitanju uzgoj bosiljka iz sjemena, optimalni rezultati se postižu ako se sjetva obavlja početkom svibnja, dok se u područjima u kojima ne postoji opasnost od mrazeva sjetva može obaviti i krajem travnja. Najbolji predusjev za bosiljak su leguminoze, a s obzirom na to da je riječ o jednogodišnjoj biljci, bosiljak će se uklopiti u bilo koji plodored. Na isto se mjesto može vratiti svake druge ili treće godine.
Prije sjetve bosiljka obavezno treba obraditi tlo dubokim oranjem u jesen. Oranje se obavlja na dubini od 30 – 35 cm, a tlo se u proljeće obrađuje površinski kako bi se sačuvalo što više vlage u tlu.
Prilikom sjetve treba paziti da između redova postoji razmak od 50 cm. Dubina sjetve iznosi od 0,5 do 1 centimetra, a u jednu rupu se dodaje maksimalno pet sjemenki, što znači da je za jedan hektar potrebno otprilike 3 kg sjemena.
Dobri susjedi
Uzgoj bosiljka
Pravilan uzgoj i njega bosiljka obuhvaća prihranjivanje, okopavanje i zalijevanje. S obzirom na to da bosiljak ima plitak korijen, potrebna mu je velika količina vlage. Vlaga mu je osobito potrebna u fazama klijanja, nicanja, razvijanja pupoljaka i pupanja. U vegetacijskoj fazi potrebne su mu padaline u količini od 600 do 650 mm2.
Okopavanje je potrebno kako bi se zadržala rastresitost površine i uništio korov. Kod nas se bosiljak uglavnom okopava nekoliko puta godišnje. Prvo okopavanje potrebno je obaviti 15-ak dana nakon presađivanja, a drugo 20-ak dana poslije prvog. Ako se na površini pojavi veća količina korova, potrebno je obaviti i treće okopavanje.
Prihranjivanje je također važan korak u uzgoju bosiljka jer može znatno utjecati na prinos. Bosiljak se u fazi vegetacije prihranjuje dva puta, a u tu se svrhu koristi dušično gnojivo. Idealno vrijeme za prvu prihranu je nakon prvog okopavanja i tada se dodaje 150 kg gnojiva po hektaru. Prihrana se vrši pri suhom vremenu. Druga prihrana se vrši nakon prve berbe, a površinu poslije toga treba okopati i zaliti.
Uzgoj bosiljka u tegli
Za uzgoj bosiljka u tegli pogodne su manje sorte ove biljke. Sjeme se sije direktno u tegle koje je potrebno držati na prozorskoj dasci ili na nekom drugom mjestu na kojem ima dovoljno svjetlosti. Kad biljka dostigne visinu od 20 cm, možete joj otkinuti vršak i tako ju potaknuti da raste u obliku grma.
Bolesti i štetnici
Bosiljak je u vlažnim uvjetima podložan bakterijskim oboljenjima, a znak takvog tipa oboljenja je trulež listova koja uzrokuju pojavi nepravilnih, tamnih područja na listu.
Korijen bosiljka osjetljiv je na štetnike nematode koji ulaskom u korijen sprječavaju dotok vode i nutrijenata iz tla pa biljka zaostaje u rastu i na kraju uvene. Prema nekim istraživanjima, utjecaj nematoda i drugih patogena može se smanjiti dodavanjem organske tvari, poput kokošjeg gnojiva, te primjenom solarizacije. Na tlo je potrebno postaviti plastičnu foliju i ostaviti ju da stoji mjesec i pol dana ili duže. Folija će zadržati toplinu i smanjiti broj patogena u tlu, ali proces će uspjeti samo u slučaju kada ima dovoljno sunčanih dana.
Od bolesti se u uzgoju bosiljka mogu javiti trulež korijena, siva plijesan, crna pjegavost lista te virus mozaika krastavaca. Ove bolesti se mogu prevenirati dezinfekcijom tla parom ili fumigacijom, ali samo u ekstremnim slučajevima. Važno je paziti na čistoću strojeva i alata, a u slučaju zaraze treba ukloniti zaražene dijelove biljaka ili cijele biljke.
Berba i sušenje bosiljka
Berba ili košnja bosiljka obavlja se u lipnju, kada je biljka u početnoj fazi cvjetanja i kad na stabljici ima najviše lišća. Sadržaj eteričnog ulja je tada najveći. Košnja se obavlja kosilicama na visini oko 10 cm iznad tla, tako se ujedno stimulira rast većeg broja bočnih grana pa grm prilikom druge žetve veći i razgranatiji.
Druga berba obavlja se krajem kolovoza, a treća krajem rujna i početkom listopada, obavezno prije jesenskih mrazeva.
Bosiljak se bere po sunčanom i suhom vremenu. Nakon košnje ostaje nekoliko sati na polju, a nakon što povene ide na preradu.
Bosiljak se može sušiti tako da se cijele biljke skupe u male snopove i objese na prozračno mjesto zaštićeno od izravnog sunčevog svjetla. Ako berete samo listove, njih međusobno odvojene složite na čist papir koji ćete staviti na neke rešetke. Sasvim osušen bosiljak reže se sitno i čuva u dobro zaštićenim kutijama, tako da do njega ne dolazi svjetlost.
Svjež bosiljak možete čuvati u hladnjaku nekoliko dana ako ga umotate u vlažan papir ili ostavite u dobro zatvorenoj vrećici, a u zamrzivaču može stajati do šest mjeseci.
Upotreba bosiljka
Danas se uzgaja veliki broj različitih tipova bosiljka, a svaki od njih ima specifičan okus i miris. Okus i miris bosiljka ovise o sastavu i količini eteričnog ulja koja pak ovisi o kvaliteti tla, klimatskim uvjetima, vremenu branja itd.
Cijeli bosiljak sadrži do 1,5% eteričnog ulja, a sastojci koji su zaslužni za aromu bosiljka su cineol, citral, eugenol, estragol, linalol i metil cinamat. U manjim količinama prisutni su i terpenski spojevi poput bisabolena, geraniola, ocimena, kamfora, kariofilena i dr.
Lišće bosiljka bogato je vitaminima A, C i K te folnom kiselinom, a u manjim količinama sadrži i sve ostale vitamine.
Ljekovita svojstva
Bosiljak se u narodnoj medicini koristi za ublažavanje probavnih tegoba te tegoba s dišnim putevima i nesanicom. Sjemenke i lišće bosiljka koristi se za dezinfekciju malih rana i ogrebotina.
Bosiljak pospješuje probavu, potiče apetit, sprječava nadutost i ublažava grčeve i bolove u probavnom traktu. Ima blago umirujuće djelovanje i pomaže kod nesanice, iscrpljenosti, nervoze i depresije. Olakšava tegobe uzrokovane plućnim bolestima, gripom, groznicom i hripavcem te glavobolje koje se javljaju kao posljedica nervoze.
Pripravci od bosiljka koriste se za uklanjanje lošeg zadaha te za liječenje upale sluznice. Svježi sok od lišća bosiljka nanosi se kao prva pomoć na mjesto uboda insekata.
Čaj od bosiljka koristi se za ispiranje usta kod upale desni, promuklosti i bolesti grla, a pije se i kao sredstvo za umirenje. Jača koncentraciju i olakšava bolove kod grčeva u trbuhu.
Bosiljak u kulinarstvu
U kulinarstvu se koriste svježi listovi bosiljka, a s obzirom na to da kuhanje uništava njihov okus, listovi se dodaju jelima tek na kraju.
Sušeni bosiljak ima preintenzivan i pomalo paprast okus pa se u kuhinji koristi drugačije nego svježi listovi. U kombinaciji s ružmarinom i kaduljom čini poznatu provansalsku mješavinu suhih začina – Herbes de Provence. Sušeni listovi bosiljka daju okus hrani te potiču na lučenje mokraće i detoksikaciju organizma pa su posebno korisni u dijetama za mršavljenje. Jedna čajna žlica sušenog bosiljka može zamijeniti jednu jušnu žlicu svježih listova.
Bosiljak je u mediteranskim zemljama glavni začin osvježavajućih jela, osobito onih u kojima se nalazi rajčica. Dodaje se pizzama, salatama, juhama ili bruschettama, a oplemenjuje i variva, omlet s tikvicama, hladnu ljetnu salatu od mozzarelle i rajčice te brojna druga jela.
Jedan je od glavnih sastojaka pesta, ukusnog zelenog preljeva za tjesteninu, te poznatog octa Aceto Basilico di Modena.
U Tajvanu pržene listove bosiljka služe uz piletinu, a svježi bosiljak dodaju i u vrhnje ili mlijeko koji se koristi za izradu posebnih čokolada i sladoleda. U Tajvanu također jedu i pupoljke cvjetova bosiljka.
Pomoću bosiljka na jednostavan način možemo aromatizirati maslinovo ulje. U litru djevičanskog maslinovog ulja potopi se oko 20 listova bosiljka i ostavi se da odstoji najmanje mjesec dana.
Zanimljivosti
Ovu začinsku biljku u Indiji smatraju svetom, a drevnim se kulturama koristila u obredima plodnosti. To se sačuvalo do danas pa se bosiljak i dalje koristi u vudu ritualima na Haitiju.
Za stare Grke i Rimljane bosiljak je bio simbol neprijateljstva i mržnje. Međutim, u srednjem vijeku je u Italiji simbolizirao ljubav pa se u toj zemlji do danas sačuvao običaj da djevojke stavljanjem tegle s bosiljkom na prozor daju znak ljubavnicima da ih očekuju.
Bez obzira na to, mnogi ipak tegle s bosiljkom drže na prozorima jer njegov miris tjera muhe i komarce.
Bosiljak se danas uzgaja u Aziji i zemljama oko Mediterana, a najveći europski proizvođači bosiljka su Francuska i Italija. Dobar je susjed mnogim drugim vrtnim biljkama, s obzirom na to da odbija štetnike, a njegovo eterično ulje koristi se u industriji parfema.
Foto: Jing / Pixabay
Odgovori