Blitva (Beta vulgaris var. cicla) je dvogodišnje lisnato povrće iz porodice lobodnjača kojoj pripadaju i cikla i špinat. Kod nas je vrlo popularna, osobito u primorju.
Korijen blitve je dubok i razgranat i razvija se tijekom prve godine uzgoja, a stabljika može narasti više od jednog metra. Konzumiraju se listovi blitve s peteljkama.
Postoji nekoliko sorti blitve pa razlikujemo onu s bijelim, širim i mesnatim peteljkama te onu sa zelenim peteljkama koje su kraće i tanje. Postoji i blitva s crvenim peteljkama, a naziva se rabarbarastom blitvom.
Sadnja blitve
Sadnja blitve se na istom mjestu može obavljati svake tri godine, a između nje se na istoj zemlji ne bi smjela saditi nijedna kultura iz porodice Beta. Najbolje ju je saditi uz crveni luk, grah, kupusnjače, salatu i začinsko bilje poput kadulje, kopra, metvice i majčine dušice.
Uzgoj blitve moguć je u različitim klimama, pa čak i planinskoj, ali najbolje ju se saditi u mediteranskoj i kontinentalnoj klima. Vrijeme sjetve ovisi o klimi, a optimalna temperatura za klijanje biljke je od 16 do 24°C dok je minimalna temperatura na kojoj može proklijati je 5°C. Blitva može podnijeti blaže mrazeve, a određene sorte dobro podnose i temperature više od 30°C.
Blitvi najviše odgovaraju strukturna tla s dobrom propusnosti vode i zraka. Kiselost tla u kojem se obavlja sadnja blitve trebala bi biti od 6 do pH. Tlo se prije sadnje mora duboko obraditi, 30 do 40 centimetara. Ako su nasadi na otvorenom, sadnja blitve se obavlja izravno u zemlju od kraja ožujka do kraja svibnja. Razmak između redova treba biti 30 do 50 centimetara, a na jedan hektar dolazi 15 do 20 kilograma sjemena.
Preporučljivo je prije sadnje tlo pognojiti kompostnim gnojem, osobito ako se sadi na zemljištu gdje nije bilo pretkultura i takvog gnojenja. Ako se sadnja blitve obavlja u teškim i pjeskovitim tlima, njih treba obraditi s 20-40 tona kompostnom gnoja po hektaru. Nakon berbe je potrebno u tri do četiri navrata obaviti dušičnu prihranu zemlje sa 100-150 kilograma KAN gnojiva po hektaru.
Uzgoj blitve
Uzgoj blitve najčešće se ne odvija na jako velikim površinama, pa se nasadi mogu održavati ručnom obradom, što podrazumijeva površinsku obradu tla i čišćenje zemlje od korova te povremeno navodnjavanje.
Navodnjavanje je na mjestima gdje ima manje vode ili padaline nisu dobro raspoređene potrebno obavljati 4 do 6 puta. Tijekom sušnog perioda treba osigurati od 9 do 13 litara vode svaki tjedan.
Za uspješan uzgoj blitve ponekad će biti potrebno i prorijediti biljke nakon nicanja pa se neke od njih vade i jedu ili prodaju kao mlada blitva,
Zaštita od bolesti
Na uspješan uzgoj blitve može utjecati nekoliko bolesti. Najčešće je napada pjegavost lista koja je najzastupljenija na kontinentu, osobito na mjestima na kojima se uzgajaju cikla i šećerna repa. Uzrokuje pojavu malih sivih ili smeđih pjega s crvenkastim rubovima na listovima blitve. Zaraženi listovi se ne smiju konzumirati, a čim se bolest primijeti, zaražene listove treba odstraniti.
Nasadi se eventualno mogu tretirati fungicidima prije dolaska toplijeg i vlažnog vremena, jer je opasnost od zaraze tada najveća. Razvoj bolesti se također može spriječiti ispravnom smjenom kultura na zemljištu na kojem se blitva uzgaja.
Blitvu može napasti i pepelnica koja se najčešće javlja na zemljištima na jugu Hrvatske. Pepelnica uzrokuje pojavu pepeljaste prevlake na listovima i brzo se širi. Najbolje napreduje pri temperaturama od 15 d0 30 stupnjeva.
Još jedna od čestih bolesti koje napadaju blitvu je i siva pjegavost. Ova bolest se prepoznaje po uglastim sivim pjegama koje se javljaju na starijem lišću. Siva pjegavost se javlja za prohladnog vremena.
Hrđa je također jedna od bolesti koje se javljaju kod blitve, a očituje se u obliku narančastih ili smeđih nakupina koje izgledaju kao prištići i napadaju listove biljke. Ova bolest uzrokuje sušenje listova, a najveća opasnost od obolijevanja postoji u proljeće.
Berba blitve
Blitva je spremna za branje 60 dana nakon sjetve ili 30 dana nakon presađivanja mladica, ako je tako posađena u nasad. Mlada blitva se tijekom branja čupa s korijenjem jer se tako prorjeđuje nasjed, a kod starije blitve beru se vanjski, zdravi i neoštećeni listovi.
Ako ostavimo korijen i sredinu, iz njih će opet rasti lišće pa tako možemo brati blitvu 2 do 3 mjeseca ako je posađena u proljeće. Blitvu je najbolje brati tako da se listovi režu nožem.
Skladištenje blitve
Blitva vrlo brzo nakon branja izgubi vlažnost i uvene. Svježinu možemo malo produžiti pakiranjem u PE foliju. Prije pakiranja i slanja na tržište, pere se u hladnoj vodi. Najbolje ju je pakirati u letvarice tako da jedno pakiranje sadrži do 15 kilograma listova.
Blitva se u hladnjačama čuva na temperaturi od 0 stupnjeva, a relativna vlažnost zraka trebala bi biti od 90 do 95 posto. Uskladištena na ovakav način, može ostati svježa od 7 do 12 dana.
Blitva u kuhinji
Blitva je jako slična špinatu, ali je manje gorka pa je nekima bolji izbor za jelo. Nezaobilazna je u mediteranskoj kuhinji, a najčešće se priprema kuhanjem u vodi i jede se zasoljena i začinjena maslinovim uljem.
Blitva se može davati i djeci koja prelaze na kašastu hranu, ali u tom slučaju se preporučuje kuhati samo listove, jer peteljke sadrže velike količine kalcija koje se kod djece mogu taložiti u bubrezima i izazvati bubrežni kamenac.
Često se priprema s kuhanim krumpirom, a odlično se slaže uz sve vrste morske ribe, ali i mesa. Od nje se mogu raditi i juhe, složenci i salate, ali prije konzumacije je uvijek treba skuhati.
Ljekovita svojstva blitve
Blitva je visokonutritivna namirnica i sadrži gotovo sve važnije minerale i vitamine. Za razliku od nekog drugog povrća, termičkom obradom ne gubi svoje vrijednosti. Dobar je izvor folne kiseline, klorofila, fosfora, kalcija, selena, cink, riboflavina i tiamina. Zeleni listovi blitve sadrže minerale kalij, mangan, magnezij i željezo, te vitamine A, C, E i K.
Vlakna iz blitve idealna su za mršavljenje jer usporavaju apsorpciju ugljikohidrata i masti, a osim toga, sprječavaju i nastanak dijabetesa tipa 2 te stabiliziraju razinu šećera u krvi.
Blitva snižava krvni tlak i potiče cirkulaciju pa je odlična za zdravlje kardiovaskularnog sustava.
Povijest blitve
Blitva se spominjala još u spisima starih Grka i Rimljana. Potječe s Mediterana i upravo se tu najviše i uzgaja. Kod nas se najčešće uzgaja u Dalmaciji.
Foto: Jackmac34 / Pixabay
Odgovori