Begonija (lat. Begonia semperflorens) je višegodišnja zeljasta biljka. Zahvaljujući ljepoti svog lišća i cvjetova, jedna je od najpopularnijih kućnih biljaka. Pripada porodici Begoniaceae, a potječe iz Indije i Južne Amerike. Botanički naziv dobila je od francuskog botaničara Plumiera koji ju je otkrio i nazvao prema tadašnjem francuskom guverneru Michaelu Begonu.
Begonija je prirodno rasprostranjena na području Južne Amerike, a može se pronaći i na Havajima i otoku La Reunion. Njeno prirodno stanište su vlažne tropske šume do 1.000 metara nadmorske visine, ali uzgaja se i kao ukrasna biljka.
Stabljika ove biljke je mesnata i razgranata, a može narasti do 50 cm visine. Listovi su naizmjenično poredani i nalaze se na kratkim drškama. I oni su mesnati i jednostavni. Široko su jajastog oblika i ušiljenog vrha, a rubovi su nazubljeni i crvene boje. Široki su do 8, a dugi 12 cm.
Cvjetovi mogu biti bijeli, crveni ili ružičasti, a nalaze se u pazušcima listova. Po nekoliko njih skupljeno je u cvatove. Cvjetaju u proljeće i u jesen, a pčele s njih skupljanu pelud i nektar. Plod begonija je kapsula u kojoj se nalaze sitne sjemenke.
Vrste begonija
Postoji oko 1.000 različitih vrsta begonija, a najpoznatije su Elatior, Rex i Semperflorens. Begonija rex nema cvijet pa je u narodu poznata i pod nazivom “lisna begonija”. Ima velike srcolike listove koji su najčešće crvene, zelene, smeđe te sive boje, s raznim šarama po njima.
Prema građi korijena, begonije se dijele na gomoljaste, rizomske i begonije s vlaknastim korijenjem.
Sadnja begonija
Begonija se razmnožava sjemenom i sadnicama. Otporna je na suha i vruća ljeta, a ne podnosi temperature niže od 12°C. Sadnja begonije obavlja se u proljeće. Traži puno sunca ili polusjenu i dobro drenirano tlo jer ne podnosi kad se voda zadržava oko korijena.
U cvjećarnicama i poljoprivrednim ljekarnama mogu se kupiti gomolji begonije čija se sadnja obavlja od kraja ožujka do sredine svibnja. Sade su u tegle promjera 13 cm ili posude dimenzija 60 x 15 cm koje se pune mješavinom zemlje za cvijeće, pijeska i treseta u omjeru 2:1:1.
Posude ne treba puniti zemljom do vrha, a gomolji se ne sade duboko nego se pokrivaju sa slojem zemlje debljine 5 cm, jer se mladi izdanci tako neće mučiti dok rastu. Gomolji se sade uspravno, vrha okrenutog prema gore, a razmak između gomolja u posudama mora biti 20 cm.
Sadnja begonije u vrtu obavlja se tek kada smo sigurni da više ne postoji opasnost od mraza. U vrtu će najbolje uspjeti u hladu gdje kroz krošnje drveća do njih dolazi filtrirana svjetlost. Treba izbjegavati sadnju na mjestima koja su izložena jakim vjetrima jer begonija ima krhke izdanke koji mogu lako slomiti. Sade se u tlo koje je mješavina treseta za zemljom ili kompostom.
Uzgoj begonija
Tegle ili posude u kojima su posađene begonije stavljaju se na toplo i ne previše osvijetljeno mjesto. Zalijevaju se odstajalom vodom, ali treba paziti da se ona ne zadržava jer može doći do truljenja gomolja. Prvi izdanci trebali bi se pojaviti za 2-3 tjedna, a kada krenu s rastom, potrebno ih je umjereno prihranjivati jednom u dva tjedna. Begonije do pojave prvih pupoljaka treba držati u zatvorenom, a nakon toga se mogu iznijeti na balkon.
Kada je biljka već oformljena, prihranjuje se tekućim gnojivom za cvjetajuće bilje jednom u dva tjedna. Uzgoj begonije podrazumijeva i obilno zalijevanje, ali treba paziti da voda ne dospije do listova i cvjetova.
Zalijevanje se nakon prestanka cvatnje u jesen postupno smanjuje dok se listovi ne osuše. Gomolji se nakon toga vade iz zemlje i prosuše se na suncu. Očišćeni gomolji čuvaju se u lagano ovlaženom tresetu ili piljevini na suhom mjestu i na temperaturi od 8 stupnjeva.
Kad je u pitanju uzgoj begonija u vrtu, one se vade prije pojave prvog mraza. Presađuju se u posude, a izdanci im se skraćuju na veličinu od 10 cm. Posude se drže u toplijoj prostoriji, a begonija se na proljeće ponovno sadi u vrt.
Kod sobnog uzgoja begonija treba imati na umu da biljka ne voli previše topline i prevelike količine sunčeve svjetlosti, što znači da se teško prilagođava suhom zraku u stanovima i kućama te velikoj toplini koja dolazi iz radijatora.
Ne voli česta premještanja pa je nemojte previše micati s jednog mjesta na drugo. Kod odabira pravog mjesta za uzgoj begonije treba imati na umu na joj ne odgovara ni propuh i valovi hladnog zraka.
Bolesti i štetnici begonija
Najčešća oboljenja koja napadaju begoniju su pepelnica i siva plijesan, a od štetnika lisne uši.
Siva plijesan i pepelnica javljaju se za vlažna vremena u proljeće. Uzrokuju nastanak malih, okruglih do eliptičnih žuto bijelih pjega na listovima. Uzrokuju nekrozu vrata listova, a uvjetima veće vlažnosti bolest se može proširiti kroz 5-12 dana i dovesti do truljenja listova. U tom slučaju propada cijela biljka.
Lisne uši se lako primjećuju jer se na svim biljnim organima najčešće pojavljuju u kolonijama. Štetu čine sisanjem biljnih sokova pa kolonija ovih štetnika na jednoj biljci može uzrokovati golemu štetu.
Kod biljaka koje su napale lisne uši mogu se javiti različiti simptomi poput zastoja u rastu i razvoju, deformiranja i žućenja listova, niskog prinosa i odumiranja biljaka.
Najbolja metoda zaštite protiv bolesti i štetočina je prevencija koja se provodi odgovarajućim sredstvima.
Zanimljivosti o begonijama
Begonija predstavlja želju za produženjem života osobe kojoj je poklonjena. Prema narodnim vjerovanjima pomaže zdravlju starijih osoba i u oporavku od bolesti.
Osim u dekorativne svrhe, begonija se u prošlosti koristila i za laštenje mačeva.
Listovi i cvjetovi gomoljaste begonije su jestivi. Mogu se konzumirati sirovi, kuhani ili prženi, a imaju blago gorak okus, sličan limunu, te finu i njenu teksturu. Usitnjeni cvjetovi mogu se dodati u sendviče i salate, ali njihova konzumacija se zbog visokog sadržaja oksalata ne preporučuje osobama s kamenom u bubregu ili oboljelima od gihta.
Za begoniju se tvrdi da eliminira toksine i čisti jetru.
Foto: Kikky Xiong / Pixabay
Odgovori