Bagrem

Bagrem (lat. Robinia pseudoacacia L.) je listopadno drvo iz porodice mahunarki (Fabaceae), a kod nas se još koristi i naziv lažna akacija. Dobro se prilagođava različitim uvjetima, brzo raste i lako se razmnožava. Moguće ga je pronaći u različitim staništima, ali ako se odlučite za uzgoj bagrema, dobro razmislite o tome na kojem ćete ga mjestu posaditi jer ga se nije lako riješiti. Odličan je za pošumljavanje ogoljenih područja te klizišta jer ima dobro razvijen korijen koji učvršćuje zemljište.

Stabla bagrema mogu biti visoka do 30 m te imaju rijetku i razgranatu krošnju. Glavna žila korijenovog sustava može biti duga do 1,5 m, ali bagrem razvija veliki broj bočnih žila koje mogu biti duge do čak 20 m. Deblo može biti široko do 50 cm u promjeru. Mlada stabla bagrema ima glatku, smeđu koru koja s vremenom postane duboko izbrazdana po dužini. Grane su trnovite i glatke, veće su blago vijugave i usmjerene prema gore, a manje su vodoravne ili blago povijene.

Pupoljci bagrema su sitni i nalaze se ispod nabrekle osnove prošlogodišnjih listova. Listovi su neparno perasti i sastavljeni su od mnoštva jajastih listića koji su naizmjenično poredani na kratkim peteljkama. Mogu biti dugi od 15 do 30 cm. Bagrem cvjeta prije listanja, u svibnju, a ima mirisne cvjetove koji su skupljeni u viseće grozdove. Oprašivanje vrše kukci, a nakon toga dolazi do formiranja plodova, odnosno velikog broja plosnatih, visećih mahuna koje mogu biti duge od 5 do 10 cm. Unutar svake mahune nalazi se 5 do 10 malih smeđih sjemenki bubrežastog oblika.

Prirodna staništa bagrema su suha i pjeskovita te umjereno vlažna tla brdskog i nizinskog pojasa. U prirodi često formira vlastite manje šume, a često se kao pojedinačno stablo sadi u drvoredima ili u parkovima. Budući da preko korijenja veže dušik u tlu, može se saditi i za poboljšavanje kvalitete tla.

Srodne biljke

Vrste

Postoje četiri osnovne vrste bagrema: Robinia pseudoacacia, Robinia hispida, Robinia neomexicana i Robinia viscosa. Osim tih osnovnih vrsta, postoji i veliki broj varijeteta:

• medonosni bagrem
• ukrasni bagrem
• patuljasti bagrem

Neke od poznatijih ukrasnih formi bagrema su:

• Decaisneana (ima blijedoružičaste cvjetove i manje je otporna na mraz),
• Pendula (ima povijene i obješene grame, a lišće mu je u početku smeđecrveno),
• Pyramidalis (formira valjkastu ili usko piramidalnu krošnju),
• Stricta (ima široko piramidalnu krošnju),
• Umbraculifera (ima okruglastu i gustu krošnju te grane bez trnja),
• Tortuosa (ima potpuno savijene grane).

Bagrem ima jaku izbojnu snagu iz panja, a budući da nema posebne zahtjeve, rasti će na različitim vrstama tla. Ono na što je ipak dosta osjetljiv jest mraz.

Vremenski uvjeti sadnje:
Tlo: idealna su pjeskovita tla, ali može rasti i na tlima drugačijeg sastava
Vrijeme cvatnje: svibanj
Krošnja: rijetka i razgranata
Visina stabla: do 30 m
Korijen: seže do 1,5 m u dubinu, ali ima veliki broj bočnih žila koje mogu biti duge do 20 m
Cvijet: bijele su boje i rastu skupljeni i grozdaste cvatove
Plod: mahune u kojima se nalaze sitne sjemenke bubrežastog oblika
Razmnožavanje: sjemenom i korijenskim izdancima

Sadnja

Bagrem se može razmnožavati sjemenom i korijenskim izdancima. Sjeme je prije sadnje potrebno stratificirati i ima nešto slabiju klijavost, ali nakon što proklija vrlo brzo raste pa tako u prvoj godini može doseći visinu od 1 m. Do cvatnje dolazi četiri do šest godina nakon sjetve sjemena.

Bagrem najbolje raste u područjima s umjerenom klimom te na laganom i suhom tlu. Za uzgoj je idealno suho pjeskovito tlo, ali uspijevat će i na tlima drugačijeg sastava, osim na onima koja su teška, ljepljiva i vlažna. Čim korijenje bagrema dođe do vlažnih slojeva tla, drvo počne obolijevati. Zato je vlažna zemljišta bolje iskoristiti za sadnju jasena, hrasta ili topole.

Razmnožavanje

Razmnožavati se može sjemenom, reznicama ili proizvedenim presadnicama. Sjeme se može skupljati kroz cijelu zimu, a otrgnute mahune bagrema suše se na suncu ili uz pomoć nekog drugog izvora topline. Nakon sušenja se odvaja sjeme, a ako ga pohranimo na suho i prozračno mjesto, možemo ga sačuvati dulje vrijeme. Ono pritom neće izgubiti na klijavosti.

Razmnožavanje sjemenom

Bez obzira na to hoćemo li bagrem uzgajati direktnom sjetvom sjemena ili sadnjom presadnica, prije toga treba pripremiti tlo. Tlo na kojem će se saditi bagrem treba biti rahlo, a osim zemljišta, treba pripremiti i sjeme. Kako bi se postiglo jednoličnije klijanje, sjeme se kratko prelije vrućom vodom i odmah se procijedi, ali vodu treba zadržati. Kada se voda nakon desetak minuta malo prohladi, sjeme se potapa u nju i ostavlja se sve dok se voda potpuno ne ohladi. Nakon toga ga treba posušiti i odmah slijedi sadnja. Ovako pripremljeno sjeme sadi se u vlažno tlo. Sjeme se može posijati i bez prethodne pripreme, ali tada će klijati tjedan ili dva kasnije i klijanje će biti nejednolično.

U slučaju da se želi izvršiti pošumljavanje neke površine bagremom, ili da se žele proizvesti presadnice, sjeme se sije u redove među kojima treba ostaviti 1 do 2 m razmaka. Sve dok mlade biljke ne ojačaju, potrebno je uklanjati korove i okopavati tlo.

Razmnožavanje reznicama

Reznice se s matičnog stabla uzimaju tijekom kasne jeseni ili rane zime, tako da se do proljeća stignu zakorijeniti. Reznice se stavljaju u posude s vlažnim pijeskom i treba ih držati u hladnoj prostoriji gdje se temperatura kreće od 4 do 10℃. U proljeće reznice treba presaditi u lonce ispunjene mješavinom perlita, krupnog pijeska i tresetne mahovine. Na stalno mjesto se sade nakon što dosegnu visinu od 60 do 90 cm.

Uzgoj

Bagrem nema nikakve posebne zahtjeve, otporan je na vjetar, nije ga potrebno gnojiti i jednom kada se ukorijeni ne treba ga zalijevati. Važno je jedino da je posađen na mjestu do kojeg dopire dovoljno sunčeve svjetlosti.

Ako ga dulje vrijeme ostavite bez nadzora, bagrem će formirati gusto šipražje koje će biti teško raskrčiti. U tom slučaju može ugroziti bioraznolikost jer uslijed njegovog širenja može doći do nestanka autohtone vegetacije. Iz tog razloga bagrem treba saditi na siromašnijim i lošijim zemljištima, umjesto na parcelama s poljoprivrednim usjevima ili autohtonim vrstama. Kako se ne bi nekontrolirano širio, za vrijeme vegetacije ga treba obrezivati ili upotrebljavati određene herbicide.

Zaštita od bolesti

Ne postoje značajniji štetnici od kojih bi bagrem mogao stradati, ali mogu se pojaviti neki insekti koji početkom proljeća napadaju lišće. Krajem ljeta može doći do pojave insekata koji ulaze u stabla gdje se gnijezde i razmnožavaju. Napadnuta stabla poprimaju spaljen izgled i zaostaju u rastu. Manje štete mogu nanijeti i razni glodavci i divljač koja zbog nedostatka hrane može glodati koru ili korijenje bagrema.

Upotreba

Bagrem ima neprocjenjiv značaj za pčelare. Na glasu je kao vrhunska medonosna biljka, a stabla koja su posađena na plodnim zemljištima u nizinama daju puno veću količinu nektara nego stabla posađena u višim predjelima. Najveću količinu nektara luče onda kada su temperature više od 16°C i kada nema vjetra. Pčele na površini od jednog hektara mogu sakupiti do 15 kg nektara dnevno.

Bagremov med je svijetao, gotovo bezbojan i ima slab miris te blag i ugodan okus. Sadrži više fruktoze pa se sporo kristalizira i može dugo ostati u tekućem stanju. Preporučuje se uzimati ga u kombinaciji s biljnim čajevima, a posebno je djelotvoran s čajem od matičnjaka i kamilice.

Kora, listovi i sjemenke bagrema sadrže toksične tvari koje mogu izazvati povraćanje, grčeve i pospanost, ako konzumiramo bilo koji od ovih dijelova bagrema. Prema nekim izvorima, sjemenke su jestive ako se termički obrade na isti način kao grah ili grašak. Navodno se mogu i pržiti pa upotrebljavati kao zamjena za kavu ili samljeti pa s brašnom koristiti u pripremi kruha.

Cvjetovi bagrema su jestivi i mogu se pohati, ali s obzirom na to da sadrže glikozide, u sirovom obliku i u većim količinama također mogu izazvati proljev i povraćanje. Sadrže oko 40mg vitamina C.

Bagrem ima velik značaj i s energetskog aspekta. Budući da se ubraja u kalorično i brzorastuće drveće, upotrebljava se za podizanje energetskih plantaža. Njegovo drvo se također koristi za izradu potpornih stupova, parketa i različitih alata. Lako se obrađuje i ima veliku trajnost ako se sušenje obavi lagano, inače dolazi do pucanja i povijanja drveta.

Povijest

Bagrem još odavno ima široku primjenu i velik ekološki, ekonomski i društveni značaj. Nakon Drugog svjetskog rata počeo se masovno saditi u šumskim kompleksima te za zaštitu od vjetra, pokraj puteva, njiva i u parkovima. Nakon eukaliptusa i nekih vrsta plemenite topole, bagrem je jedna od najpoznatijih brzorastućih vrsta.

Porijeklom je s jugoistoka SAD-a, ali se s vremenom proširio i na područje Sjeverne Amerike te Europe i Azije. U Europi se prvi put pojavio 1601. godine. Tada je francuski vrtlar Jean Robin donio sjemenke bagrema iz Virginije i posadio ih u botaničkom vrtu u Parizu. Po Robinu je nazvan rod bagrema (Robinia), a naziv vrste (pseudacacia) dolazi od grčkih riječi ak – oštar ili akakia – trnovito stablo, dok prefiks pseudo ovdje označava sličnost bagrema s pravim stablom akacije.

Foto: Goran Horvat / Pixabay