Artičoka je biljka iz porodice glavočika, što znači da su njezini srodnici obična salata, cikorija, suncokret, tratinčica, smilje i brojne druge biljne vrste. Ovo povrće je kod nas delicija i priprema se u posebnim prilikama. Osim za konzumaciju, artičoka se uzgaja i zbog njezinih ljekovitih svojstava.
Riječ je o višegodišnjoj biljci, ali najčešće se uzgaja kao jednogodišnja. Vrlo je neobičnog izgleda. Korijen artičoke je dubok i razgranat, a stabljika je hrapava, razgranata i može narasti do 2 m visine.
Na vrhu stabljike nalazi se velika, bodljikava cvjetna glavica u obliku kugle, a na sebi ima male, plavoljubičaste cvjetove. Glavica se sastoji od cvjetne lože koju čine veliki, mesnati, naizmjenično smješteni listovi. Boja listova pri dnu je sivkasta, a pri vrhu tamnozelena, dok se na samom vrhu listova nalazi bodlja.
Prije konzumacije artičoke njezina se cvjetna loža treba očistiti od ljuskastih listova. Koriste se za pripravu raznim alkoholnih i bezalkoholni napitaka, lijekova i farmaceutskih proizvoda, dodataka za prehranu, zaslađivača i slično. Sjeme artičoke sadrži do 45% ulja pa se od nje radi i ulje, ali i kreme za kožu te bojila za tkanine.
Sadnja artičoka
Artičoka se na istom mjestu može saditi 3 do 4 godine, a nakon toga je potrebno obnoviti zemlju uzgojem drugih kultura kao što su rajčice, krumpir ili kupusnjače. Tlo se prije sadnje artičoka treba duboko preorati, najviše na 40 cm dubine.
Uzgoj artičoka moguć je uz pomoć zelenih reznica, iz sjemena i reznicama podanka sa spavajućim pupovima.
Sadnja sjemena, traži prethodnu pripremu i gnojenje tla samo mineralnim gnojivima. Sadnja artičoka, odnosno sjemena, vrši se krajem ljeta ili početkom jeseni, a nasade je tada potrebno i navodnjavati. Prilikom sjetve, razmak među redovima mora biti nešto više od 1 metra, dok razmak između sjemenja mora biti oko 45 cm. Na kvadratnom metru zemlje sade se dvije biljke, što znači da je potrebno oko 4 kg sjemenja po hektaru.
Kad su u pitanju zelene reznice, one se ukorjenjuju u rasadniku ili na gredici. Sadnja reznica artičoka obavlja se ili na proljeće, tijekom ožujka i početkom travnja, ili u jesen, poslije prvih obilnijih kiša. Sade se u jame dubine 30 cm u koje se dodaje šaka zrelog stajskog gnoja ili komposta. Sadnica se postavlja na dubinu od 10 cm i prekriva se zemljom koju treba dobro pritisnuti oko biljke i zaliti s dosta vode.
Sadnja artičoka obavlja se u dubokim, srednje teškim i dobro dreniranim tlima koja su slabo kisela do neutralna.
Prije sadnje potrebno je zaorati tlo s 50 do 70 tona organskog gnojiva (stajskog gnoja ili komposta) po hektaru zemlje. Za uzgoj artičoka, na 100 kg glavica stavlja se 1.9 kg dušika, 0.3 kg fosfora i 2.4 kg kalija po hektaru. Prilikom obrade tla prije sadnje, kalij i fosfor moraju se zaorati dublje u tlo, a kasnije se za vrijeme vegetacije u prihrani dodaju još 4 puta. Prva se prihrana vrši u vrijeme prekida mirovanja, druga prije formiranja cvjetne stabljike, treća nakon pojave prvih glavica, a četvrta prije berbe u proljeće.
Artičoka klija na temperaturi od 15 do 25 °C. U slučaju da temperatura padne na 10 °C, klijanje će se usporiti, a pri temperaturama do 30 °C posve prestaje. Optimalna temperatura za rast artičoke je od 18 do 22 °C preko dana, a od 12 do 14 °C preko noći. Na temperaturama ispod -10 °C biljka se smrzava.
Zahtijeva puno vode, ali ne podnosi stagnirajuću vodu jer od nje stradavaju podanak i korijen. U razdoblju vegetacije, artičoka treba 30 do 40 mm vode svakih 10 do 20 dana. Nakon ljetnog mirovanja, potrebno joj je 80 do 100 mm vode koje može dobiti ili od kiše ili navodnjavanjem, ovisi o vremenskim uvjetima u tom razdoblju.
Uzgoj artičoka
Otprilike mjesec dana nakon sadnje, nasadi artičoka moraju se plitko okopati. U vegetativnoj fazi uklanjaju se suvišni izboji, a ostavlja se samo najjači izboj. Kod manje bujnih kultivara mogu se ostaviti 2 do 3 izboja.
Nasadi se tijekom zime moraju zaštititi od hladnoće. Uklone se ocvali cvjetovi, dugi listove se prikrate i zajedno povežu. Ako su hladnoće velike, nasadi se mogu pokriti granem ili slamom, a u hladnijim klimama preporučuje se iskopati artičoke zajedno s korijenom i grumenom zemlje pa ih posaditi u posude s pijeskom.
U prvoj godini uzgoja nasade je potrebno okopavati 2 do 3 puta. Ako se artičoka uzgaja kao višegodišnji nasad, u drugoj godini okopava se jednom do dva puta godišnje, prvi put u rano proljeće, a drugi put prema potrebi.
Zaštita od bolesti
Od bolesti, uzgoj artičoke može ugroziti plamenjača koja se manifestira u obliku blijedosivih nakupina gljivica na mladim izdancima i cvjetovima. Biljka s vremenom požuti, a poseban rizik od oboljenja javlja se u hladnim i vlažnim uvjetima.
Na glavicama i stabljikama artičoka mogu se razviti kolonije crne ili zelene uši. Njihovu pojavu najbolje je spriječiti sadnjom dragoljuba, nevena, krasuljica ili čubara među nasadima artičoke.
Ovu biljku može napasti i gusjenica sovica koja jede korijenje. Biljka s vremenom počinje slabiti i venuti, a na kraju potpuno odumire.
Berba artičoka
Artičoka se bere ručno ili uz pomoć škara dok su cvjetovi još zatvoreni.
Stapka se prilikom branja ne smije odrezati duže od 10 cm, a ako se glavice beru za preradu, stapka se u tom slučaju ni ne bere.
Razvoj cvjetnih glavica je tijekom zime usporen, ali berbe se u proljeće obavljaju sve do svibnja.
Skladištenje artičoka
Artičoke se nakon branja u jednom redu pakiraju u plitke kutije ili letvarice. Nakon pakiranja dobro ih je pokriti perforiranom PE folijom. Pakirane artičoke najbolje je vodeno hladiti jer će voda spriječiti dehidriranje.
Ako se čuvaju u hladnjačama pri temperaturi od 0°C i relativnoj vlažnosti zraka od 90%, mogu se održati do 30 dana.
U slučaju da će biti uskladištene samo nekoliko dana, temperatura može biti i 2-4°C.
Artičoka u kuhinji
Artičoka se za kuhanje priprema tako da se odstrane stabljika i donji listovi. Treba odstraniti i oštre vrhove nalik bodljama. Nakon toga se temeljito opere i kuha pola sata do 45 minuta u kipućoj vodi u kojoj je dodano malo limunovog soka. Biljka je kuhana kad se listovi krenu lagano odvajati.
Nakon kuhanja se cijedi okretanjem prema dolje, a žlicom se odstranjuje središnji dio koji svakako nije jestiv. Artičoka se može pomiješati s narezanim maslinama, maslinovim uljem i začiniti komoračem, a može se dodati i tuna, majoneza, orasi, kapari i limunov sok.
Može se pripremati i kao salata, u kombinaciji s narančama, maslinama, kuhanim jajima i svježim začinskim biljem. Kao hladno predjelo može se jesti s paprikom, maslinama, gljivama i lukom, a sve se začini bosiljkom ili peršinom. Od artičoka se može raditi i pire koji ide uz govedinu, a može poslužiti i kao dresing za salatu.
Artičoke mogu biti i dio pizze, quichea ili paelle, a mogu se stavljati u fritaju i jela s rižom i tjesteninom. Sama artičoka može se nadjenuti gljivama, orasima, sirom ili raznim umacima. Od nje se može napraviti i odlična krem juha, a jako je ukusna i jednostavno kuhana i prelivena maslacem, češnjakom i mješavinom začinskog bilja.
Ljekovita svojstva
Artičoka se često uzgaja i radi prerade za medicinske preparate, a u tu se svrhu najviše koriste korijen, listovi i sok biljke. Bogati su silimarinom i inulinom koji štite i obnavljaju jetru, a vrlo su ljekoviti i za gušteraču, slezenu i žuč. Osim toga, artičoka je bogata i vitaminima B, E i C, te fosforom, kalcijem, kalijem, manganom, magnezijem i sumporom. sadrži i razne kiseline i enzime.
Povoljno utječe i na dijabetes, alergije i ekceme na koži, giht, slabu probavu, reumu i astmu.
Redovitom konzumacijom artičoke ili njezinih pripravaka regulira se razina masnoće u krvi i smanjuje se loši, a povećava dobri kolesterol, što utječe na očuvanje zdravlja srca i krvnih žila te smanjenje rizika od srčanih i krvožilnih bolesti, ali i infarkta i moždanog udara.
Lišće artičoke smanjuje razinu masnoća u krvi, čisti organizam od toksina, sprječava cirozu jetre i tegobe povezane s pretjeranom konzumacijom alkohola. Artičoka je bogata vlaknima i siromašna kalorijama pa je odlična za mršavljenje, a sadrži i inulin koji potiče probavu. Djeluje blago laksativno i umanjuje tegobe poput grčeva, nadutosti te bolova i osjećaja težine u želucu.
Povijest
Artičoka je porijeklom s Mediterana, a slike iz egipatskih grobnica pokazuju da se jela još prije 2500 godina. Uzgajali su je i stari Grci, a kulturu uzgoja tog povrća preuzeli su i stari Rimljani. Artičoka se uzgajala i u istočnim, islamskim zemljama. Tada se smatrala afrodizijakom, a vjerovalo se da će konzumacija ovog povrća prije spolnih odnosa donijeti muške potomke.
Iako se na području Napulja uzgajala još u 9. stoljeću, artičoka se proširila Europom kad ju je počela jesti kraljica Katarina Medici u 16. stoljeću.
Ime artičoke dolazi od arapske riječi ardi-shoki. Kod nas se još naziva i gardun, a smatra se da je to ime nastalo od latinskog naziva za artičoku – cardunculus.
Danas se uzgaja po cijelom Mediteranu i južnoj Europi, a uzgoj se proširio i na druga područja s toplijom klimom, poput Australije, Izraela, Sjeverne, Srednje i Južne Amerike te juga Afrike. Artičoka se kod nas uzgaja uglavnom u južnoj Dalmaciji, najviše u okolici Slanog.
Foto: Manfred Richter / Pixabay
Odgovori