Amarant (lat. Amaranthus spp.) je manje poznata jednogodišnja biljka koja se smatra žitaricom, iako pripada porodici štirovki (Amaranthaceae) kojoj pripadaju i blitva, cikla i šećerna repa. Kod nas je poznat i pod nazivima rumenika, štir ili šćir. Postoji oko 88 vrsta amaranta od kojih se neke smatraju korovom, a neke se uzgajaju zbog zrna ili zbog dekorativnog cvijeta. U Hrvatskoj se za uzgoj koristi 13 vrsta.
Zrno amaranta je izgledom slično prosu i upravo se ono konzumira u većini slučajeva, ali kod nekih vrsta je jestivo i mlado lišće. Amarant ima uspravnu stabljiku koja može biti visoka do 1,5 m. Stabljika je najčešće jednostavna, ali može biti i razgranata. Ovalni listovi amaranta su jednostavni i uglavnom su zelene boje, iako postoje i oni s ljubičastim nijansama. Cvjetovi su sitni i rastu gusto sklopljeni u dugim, visećim cvatovima. Kod većine vrsta su atraktivne crvenoljubičaste boje. Iz njih nastaju tamnosmeđe glatke sjemenke.
Amarant nije zahtjevan za uzgoj jer uspijeva na gotovo svim vrstama tla i u svim klimatskim uvjetima, osim onim ekstremnim. Otporan je na sušu, kao i na većinu bolesti i štetnika.
Zrno amaranta ubraja se u niskokalorične namirnice, sadrži manje kalorija čak i od riže (u 100 g nalazi se 110 kalorija). Zrna su bogata vlaknima, ugljikohidratima, proteinima, vitaminima i mineralima. Od minerala su najviše zastupljeni kalcij, bakar, mangan, željezo i selen, a od vitamina sadrži vitamin A te vitamine B6, E i K.
Srodne biljke
Vrste
Kao žitarice se najčešće uzgajaju vrste Amaranthus caudatus, Amaranthus cruentus i Amaranthus hypochondriacus.
Vrste amaranta koje se uzgajaju kao povrće su Amaranthus blitum, Amaranthus cruentus, Amaranthus dubius, Amaranthus viridis i Amaranthus tricolor. Od svih ovih vrsta najčešće se koristi lišće vrste Amaranthus tricolor, koje ima okus sličan špinatu, ali je ukusniji i ima bolje izraženu aromu.
Sadnja
Amarant nema posebne zahtjeve prema tlu, važno je samo da ono prije sjetve bude dobro pripremljeno kako bi biljke brže i bolje rasle. Bilo bi dobro saditi ga na sunčanim i prostranim mjestima, tako da ima dovoljno prostora za bujanje.
Prije sadnje treba dobro usitniti zemlju i obaviti gnojidbu organskim gnojivima. Amarant se sije u vlažno tlo pa ga prije sadnje treba navlažiti. Sadnja može započeti onda kada temperatura tla dosegne 15°C i kada prođe opasnost od mrazeva. Najčešće je to kraj travnja ili početak svibnja. Sjeme amaranta sije se na dubinu od 1 cm, i to tako da se pritom zemlja lagano pritisne kako bi se omogućio bolji kontakt sa sjemenom.
Što se tiče gustoće sadnje, smatra se kako se kod većeg međurednog razmaka može postići veći prinos. Preporučeni međuredni razmak iznosi 75 cm, a razmak između biljaka u redu trebao bi iznositi 25 cm. Ako će se berba obavljati ručno, preporučuje se veći razmak između biljaka, jer što je razmak veći, bit će lakše obaviti berbu.
Amarant se na manjim površinama može uzgojiti i iz presadnica. Presadnice se na stalno mjesto sade dva do tri dana nakon sjetve sjemena. Ako se sadnja presadnica obavi kasnije, može doći do smanjenja prinosa, ali starije presadnice se mogu lakše izboriti s napadima nekih štetnika.
Uzgoj
Pri temperaturi tla od 15 do 20°C, sjeme amaranta može niknuti već za 3 do 4 dana. Amarant će bolje uspijevati u toplijim krajevima, a za uzgoj su najbolja dobro osvijetljena mjesta. Otporan je na suše i vrućinu, ali ne podnosi mrazeve.
Više mu odgovara suša nego prevelika vlažnost jer previše vode, osobito hladne, može uništiti biljke. Nasad amaranta ne treba navodnjavati čak ni za vrijeme velikih suša jer svu potrebnu vodu može dobiti putem korijenja iz dubljih slojeva tla.
Budući da amarant raste brzo i lako, nije potrebna nikakva posebna briga oko nasada. Biljkama jedino tijekom rasta prijeti opasnost od polijeganja, najčešće tijekom lošeg vremena, pa ako se amarant uzgaja kao ukrasna biljka trebalo bi mu osigurati neki potporanj.
Zaštita od bolesti
Prilikom uzgoja amaranta ne treba provoditi nikakvu posebnu zaštitu jer je otporan na bolesti i štetnike.
Žetva amaranta
Kod žetve amaranta najčešće nije potrebna upotreba strojeva. Lako se bere jer se sjeme nalazi na velikim klasovima koji se jednostavno otrgnu, a zatim se iz njih otrese zrnje. Zrnje je najbolje tresti u velike posude.
Amarant pruža visoke prinose pa se tako od jedne biljke, ako je riječ o produktivnoj sorti, može dobiti oko pola kilograma zrnja.
Amarant u kuhinji
Amarant se na našem tržištu pojavljuje isključivo u trgovinama zdrave hrane. Za pripremu jela može se koristiti cijelo ili grubo usitnjeno zrno. Od zrnja se mogu raditi pahuljice, a moguće ih je i iskokati poput kukuruza kokičara. Zrno koje je obrađeno na takav način može se pomiješati sa suhim voćem i medom pa koristiti za pripremu energetskih pločica.
U Meksiku se od amaranta priprema poseban slatkiš naziva alegria (sreća), a tradicionalno se priprema i jede u festivalskom razdoblju.
Zrna amaranta se mogu kuhati, ali rijetko se jedu samostalno. Najčešće se dodaju povrću, mahunarkama i drugim žitaricama. Možemo ih dodati i salatama ili juhama. Amarant se kuha tako da se prvo poprži na malo ulja ili maslaca, a potom se na jednu mjericu zrnja dodaju tri mjerice vode i sol. Poklopljeno se kuha na laganoj vatri, oko 20 minuta.
Od zrna amaranta proizvodi se i brašno. Ono se miješa s drugim vrstama brašna, a krušna tijesta napravljena s dodatkom ovog brašna bolje zadržavaju vlagu i imaju slađi okus. Brašno od amaranta postaje sve popularnije zbog toga što ne sadrži gluten, pa jela pripremljena s njim mogu konzumirali i osobe koje ne podnose gluten, kao i svi koji imaju slabiju probavu.
Ljekovita svojstva
Lišće amaranta je izvrstan izvor željeza, dok su zrna odličan izvor proteina i sadrže tri puta više vlakana od pšenice te dva puta više kalcija od mlijeka. Amarant sadrži minerale poput kalija, bakra, magnezija, fosfora i mangana te vitamine A, B6, C, K, folnu kiselinu i riboflavin.
Od vrijednih aminokiselina koje sadrži posebno se izdvaja lizin koji ima antivirusno djelovanje i koristi se kod liječenja herpesa.
Zbog velike količine željeza i kalcija, amarant se preporučuje ženama jer sprječava slabokrvnost i jača kosti. Dokazano je da redovitom konzumacijom ove žitarice možemo smanjiti rizik od kardiovaskularnih bolesti, sniziti razinu lošeg kolesterola i ublažiti hipertenziju.
Redovitom konzumacijom amaranta također pomlađujemo organizam, jer on štiti tkiva od raznih poremećaja koji dovode do starenja. Zbog obilja folne kiseline posebno se preporučuje trudnicama.
Povijest
Latinski naziv ove biljke potječe od grčkih riječi a – ne i maraino – venem, što se odnosi na kožasti omotač cvjetova koji ne vene. Budući da ima duge crvenoljubičaste cvjetove naziva se još i lisičjim repom. Porijeklom je iz Amerike, gdje su ga uzgajali sjevernoamerički domoroci kojima je bio jedna od glavnih žitarica za proizvodnju brašna, a upotrebljavali su ga i za kuhanje. Osim u prehrani, Indijanci su ga koristili i u svojim duhovnim obredima.
Amarant su jeli i Asteci, a kao žitarica je bio rasprostranjen diljem Azije. Iako se uzgaja već preko 8.000 godina, kod nas nije bio pretjerano popularan i tek se u novije vrijeme počinje koristiti češće, a razlog je taj što se sve više prepoznaju njegova izrazita nutricionistička i ljekovita svojstva. Ova žitarica može poslužiti i kao zamjena za poznate, ali manje zdrave žitarice poput pšenice. Osim za prehranu i u dekorativne svrhe, amarant se upotrebljava i u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji te kao sirovina za dobivanje ulja.
Foto: Manfred Richter / Pixabay
Odgovori