• Skip to secondary menu
  • Skip to main content
  • Skip to footer

VRTLARICA

digitalna enciklopedija biljaka

  • Enciklopedija
  • Vrste biljaka
  • O nama
aloe vera

Aloe vera

Objavljeno: 01.06.2020.
Vrsta: Sukulenti

  • 1 Vrste aloa vere
  • 2 Sadnja aloa vere
  • 3 Uzgoj aloa vere
  • 4 Upotreba aloa vere
  • 5 Zanimljivosti

Aloe vera ili aloja popularna je sukulentna biljka koja se od davnina koristi za izradu raznih ljekovitih pripravaka. Porijeklom je iz Afrike i prirodno raste samo u mjestima sa suhom i toplom klimom.

Nema jasno izraženu stabljiku, a može narasti do 30 cm u visinu. Ima vlaknast korijen i debele, mesnate listove koji imaju nazubljene rubove, a pri vrhu su zašiljeni. Narančasti cvjetovi obično izbijaju iz podnožja kratke stabljike.

Vrste aloa vere

Postoji oko 200 vrsta aloe vere, a najpoznatije su Aloe barbadensis Miller i Aloe arborescens.

Aloe barbadensis Miller

Ova biljka raste u područjima s blagom klimom, poput Dominikanske Republike ili juga Sjedinjenih Američkih Država. Ima grmolik oblik i zelene, mesnate listove koji mogu narasti do 90 cm, te žute, vrlo guste cvjetove koji cvjetaju tijekom travnja. Ima brojna terapeutska svojstva i od nje se rade gelovi i prah.

Aloe arborescens

Razgranatog je oblika i može narasti do dva metra u visinu. Lišće je raspoređeno u rozete sivozelene boje. Listovi su manji i tanji u odnosu na prethodno spomenutu vrstu i mogu biti dugi do 60 cm. Iz njih rastu žutozelene bodlje. Cvjeta tijekom veljače, crvenim cvjetovima koji su skupljeni u grozdove i rastu duž stabljike.

Prosječni životni vijek aloe vere je oko 12 godina. Listovi ove biljke mogu se ubirati tijekom cijele godine, a za izradu pripravaka ubiru se listovi stari najmanje 2 godine. Prije rezanja biljku ne bi trebalo zalijevati 5 dana. Bere se tako da se svakih 6-8 tjedana odstrane 2-4 krajnja lista. Kod rezanja je potrebno biti oprezan kako ne bi došlo do oštećenja vanjske kore i ulaska bakterija. List se reže pri osnovi jer će na taj način u njemu ostati dovoljna količina gela.

Uvjeti sadnje: mjesta s dovoljnom količinom svjetlosti
Tlo: mješavina kamenčića, pijeska i zemlje
Vrijeme cvatnje: veljača ili travanj (ovisno o vrsti)
Vrsta razmnožavanja: mladicama i lisnim reznicama

Sadnja aloa vere

Aloe vera se može uzgajati i kao sobna biljka. Tegle u kojima je posađena trebaju se čuvati na istočnim ili južnim prozorima. Mladim biljkama više odgovara sjena, dok starije preferiraju sunce. Veličina biljke i količina aloina u biljci ovisit će o količini svjetlosti koju dobije. Optimalna temperatura za uzgoj ove biljke je od 20 do 25 ºC tijekom dana i 10 do 15 ºC preko noći.

S obzirom na to da ima plitak korijen, sadnja aloe vere obavlja se u šire i pliće posude. Na dno posude treba složiti sloj kamenja, sloj pijeska i tek na to dodati zemlju.

Ova biljka ne podnosi previše vlage pa je za uspješan uzgoj dovoljno zalijevati je jednom tjedno, a preko zime smanjiti na jednom mjesečno. Kako ne bi došlo do truljenja korijena, posuda u koju je posađena aloe vera trebala bi na dnu imati otvore kroz koje može otjecati višak vode. Nepravilno zalijevanje može dovesti do toga da biljka postane naborana, vlažna i mlohava te da daje gel koji je dosta razvodnjen.

Uzgoj aloa vere

Udio vode u lišću aloe vere iznosi čak 95% pa se biljka nikada ne smije držati na mjestu gdje postoji mogućnost da će temperatura pasti ispod 5 ºC. Aloe vera se nakon zime može iznijeti na otvoreno, ali je u početku treba držati u polusjeni jer će listovi na direktnom suncu požutjeti.

Tijekom proljeća se prihranjuje gnojivima s visokim udjelom fosfora kako bi se potaknula cvatnja u lipnju. Rast aloe može se poboljšati i tako da se u zemlju s kamenčićima i pijeskom doda malo humusa od hrastovog lišća.

Najjednostavniji način na koji možete razmnožiti aloe veru je rasađivanjem mladih biljaka. Mladice će se na matičnoj biljci pojaviti tijekom druge godine rasta. U tom slučaju se izdvajaju  i sade pupoljak ili izdanak s dna, a najbolje vrijeme za to je faza najintenzivnijeg rasta biljke, odnosno svibanj i lipanj.

Još jedan od načina na koji se ova biljka može razmnožavati je uz pomoć lisnih reznica. Vrtnim škarama se odvoje, a zatim posade listovi s dijelom stabljike. Ukorjenjivanje će kod ovakvog načina razmnožavanja trajati barem 30 dana.

Upotreba aloa vere

Aloe vera je jedna od biljaka koje pomažu u jačanju imunološkog sustava, smanjenju upala i detoksikaciji organizma. Primjenjuje se i kod problema s kožom pa tako je učinkovita kod akni, svrbeža, alergije, osipa i općenito kod kožnih oboljenja. Prema istraživanjima koja su proveli azijski znanstvenici, svakodnevnim korištenjem gela od aloe vere moguće je poboljšati elastičnost kože i riješiti se bora. Pripravci rađeni na bazi ove biljke korisni su u situacijama kada je potrebno ubrzati zacjeljivanje rana ili liječiti opekline na koži.

Osim što djeluje umirujuće na kožu, aloe vera ima sličan utjecaj i na probavu. Njen najvažniji sastojak je aloin koji ima snažan učinak na crijevne bakterije. Redovitom konzumacijom manjih količina soka od aloe vere dolazi do smirivanja želučanih problema, jer aloja razgrađuje i aktivira crijevne bakterije.

Pripravci od aloje korisni su i za osobe koje boluju od dijabetesa tipa 2, jer ova biljka pomaže pri uspostavljanju ravnoteže šećera u krvi.

Od listova aloe vere rade se gelovi, svježi sok i tinktura koja se spravlja od 200 grama usitnjenog lista i jedne litre alkohola. Služi za unutarnju i vanjsku primjenu, a može se dodati travaricama i vinima.

Sok aloe vere sadrži više od 200 hranjivih i ljekovitih sastojaka i koristan je za uspostavljanje hormonalne ravnoteže, uklanjanje toksina iz organizma, ublažavanje bolova, poticanje rasta kose, održavanje zdravlja kože, ublažavanje simptoma artritisa te za ubrzavanje metabolizma i mršavljenje.

Pripravci od aloe vere koriste se i za izradu prirodne kozmetike. Mogu se dodavati kremama, tonicima, šamponima… Aloja njeguje vlasište te djeluje protiv peruti. Sok i gel mogu se umiješati u šampon ili gel za tuširanje te u kupke.

Kod umjerenog korištenja pripravaka od aloe vere ne dolazi do nikakvih nuspojava, ali pretjerano korištenje može uzrokovati grčeve i proljev.

Zanimljivosti

Aloe vera se kao lijek koristila još prije šest tisuća godina. U starom Egiptu su je nazivali biljkom besmrtnosti, a s vremenom je dobila i nazive čudesna biljka, eliksir života, rajski blagoslov i druge. Iako je poznato oko 200 vrsta ove biljke, samo četiri od njih imaju ljekovita svojstva.

Postoje zapisi koji dokazuju da se ova biljka u drevnoj Kini koristila za snižavanje temperature i liječenje opekotina i rana. Prema jednoj legendi, Aleksandar Veliki je osvojio otok Sokotru kako bi osigurao dovoljne količine aloe vere koja je korištena za liječenje ranjenih vojnika.

Foto: Ernesto Rodriguez / Pixabay 

Zadnje objave

lijeska

Lješnjak

Lješnjak (lat. Corylus avellana) je plod biljke lijeske koja se još naziva i običnom ili šumskom lijeskom. To je grm ili listopadno drvo sa zaobljenim listovima koji mogu biti dugi 6 do 12 cm, a sa strane su prekriveni dlačicama. … [više] about Lješnjak

orah

Orah

Orah (lat. Juglans), biljka je iz porodice orahovki (Juglandaceae). Ime mu dolazi od izraza Jovis glans, što znači Jupiterov žir, a kod nas se nazivao "kraljevskim orahom" (Jupiter je italska verzija Zeusa, vladara svih bogova … [više] about Orah

mušmula

Mušmula

Mušmula (lat. Mespilus germanica) je biljka iz porodice ružovki (Rosaceae) koja prirodno raste u grm ili ako je se oblikuje može narasti u stablo do 8 m visine. Njezin plod nazivamo mušmula. U narodnome izričaju nazivaju je divlja … [više] about Mušmula

bazga

Bazga

Bazga (lat. Sambucus) spada u rod listopadnih grmova ili niskog drveća iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Postoji četrdesetak vrsta bazge. Uglavnom je riječ o drvenastim biljkama, no postoje i višegodišnje zeljaste … [više] about Bazga

višnja

Višnja

Višnja (lat. Prunus cerasus) je voće koje se često naziva i "plemenitim voćem", i to prvenstveno zbog unutarnjih svojstava ploda.  Spada u porodizu ružovki Višnja u pravilu raste do 6 m visine te ima ispravno stablo s visećim, … [više] about Višnja

medvjeđi luk

Medvjeđi luk

Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je trajna zeljasta samonikla biljka koja je jestiva, a srodnik je luka i češnjaka te pripada porodici lukova (lat. Alliaceae). Osim pod nazivom medvjeđi luk moguće ga je pronaći i pod nazivima … [više] about Medvjeđi luk

češnjak

Češnjak

Češnjak (lat. Cichorium endivia), poznat i pod nazivom bijeli luk, biljka je iz porodice lukovki (Alliaceae) kojoj pripadaju i poriluk, luk i vlasac. Zbog njegovog mirisa i okusa često ga svrstavaju među začinsko bilje, umjesto … [više] about Češnjak

komorač

Komorač

Komorač (lat. Foeniculum vulgare Mill.) je aromatična začinska biljka koja pripada porodici štitarki (Apiaceae). Raste samoniklo, a može se i uzgajati. Ima snažan, dubok i razgranat korijen iz kojeg raste stabljika koja može … [više] about Komorač

grm kupine

Kupina

Kupina (lat. Rubus fruticous) je biljka penjačica iz porodice ružovki (lat. Rosaceae). Spada u voće, a svuda po svijetu raste u izobilju. Njezino je podrijetlo teško odrediti, ali smatra se da potječe iz sjevernih područja Europe, … [više] about Kupina

polje poriluka

Poriluk

Poriluk (lat. Allium porrum) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice lukovki (Alliaceae). Kod nas je poznat i pod nazivima porjak ili perati luk. Ima duguljastu lukovicu i čupavo korijenje. Listovi poriluka su duguljasto … [više] about Poriluk

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Footer

Kategorije: cvijeće, drveće, gljive, grmlje, industrijske biljke, povrće, sukulenti, ukrasno drveće, voće, začini, žitarice

Copyright © 2019–2022 • Mastermind • O nama • Sva prava pridržana.
hrvatski | srpski