Aloe vera (Aloja)

Aloe vera ili aloja popularna je sukulentna biljka koja se od davnina koristi za izradu raznih ljekovitih pripravaka. Porijeklom je iz Afrike i prirodno raste samo u mjestima sa suhom i toplom klimom. Nema jasno izraženu stabljiku, a može narasti do 30 cm u visinu. Ima vlaknast korijen i debele, mesnate listove koji imaju nazubljene rubove, a pri vrhu su zašiljeni. Narančasti cvjetovi obično izbijaju iz podnožja kratke stabljike.

Postoji oko 200 vrsta aloe vere, a najpoznatije su Aloe barbadensis Miller i Aloe arborescens.

Aloe barbadensis Miller

Ova biljka raste u područjima s blagom klimom, poput Dominikanske Republike ili juga Sjedinjenih Američkih Država. Ima grmolik oblik i zelene, mesnate listove koji mogu narasti do 90 cm, te žute, vrlo guste cvjetove koji cvjetaju tijekom travnja. Ima brojna terapeutska svojstva i od nje se rade gelovi i prah.

Aloe arborescens

Razgranatog je oblika i može narasti do dva metra u visinu. Lišće je raspoređeno u rozete sivozelene boje. Listovi su manji i tanji u odnosu na prethodno spomenutu vrstu i mogu biti dugi do 60 cm. Iz njih rastu žutozelene bodlje. Cvjeta tijekom veljače, crvenim cvjetovima koji su skupljeni u grozdove i rastu duž stabljike.

Prosječni životni vijek aloe vere je oko 12 godina. Listovi ove biljke mogu se ubirati tijekom cijele godine, a za izradu pripravaka ubiru se listovi stari najmanje 2 godine. Prije rezanja biljku ne bi trebalo zalijevati 5 dana. Bere se tako da se svakih 6-8 tjedana odstrane 2-4 krajnja lista. Kod rezanja je potrebno biti oprezan kako ne bi došlo do oštećenja vanjske kore i ulaska bakterija. List se reže pri osnovi jer će na taj način u njemu ostati dovoljna količina gela.

Uvjeti sadnje: mjesta s dovoljnom količinom svjetlosti
Tlo: mješavina kamenčića, pijeska i zemlje
Vrijeme cvatnje: veljača ili travanj (ovisno o vrsti)
Vrsta razmnožavanja: mladicama i lisnim reznicama

Upotreba i ljekovita svojstva aloa vere

Aloe vera je jedna od biljaka koje pomažu u jačanju imunološkog sustava, smanjenju upala i detoksikaciji organizma. Primjenjuje se i kod problema s kožom pa tako je učinkovita kod akni, svrbeža, alergije, osipa i općenito kod kožnih oboljenja. Prema istraživanjima koja su proveli azijski znanstvenici, svakodnevnim korištenjem gela od aloe vere moguće je poboljšati elastičnost kože i riješiti se bora. Pripravci rađeni na bazi ove biljke korisni su u situacijama kada je potrebno ubrzati zacjeljivanje rana ili liječiti opekline na koži.

Osim što djeluje umirujuće na kožu, aloe vera ima sličan utjecaj i na probavu. Njen najvažniji sastojak je aloin koji ima snažan učinak na crijevne bakterije. Redovitom konzumacijom manjih količina soka od aloe vere dolazi do smirivanja želučanih problema, jer aloja razgrađuje i aktivira crijevne bakterije.

Pripravci od aloje korisni su i za osobe koje boluju od dijabetesa tipa 2, jer ova biljka pomaže pri uspostavljanju ravnoteže šećera u krvi.

Od listova aloe vere rade se gelovi, svježi sok i tinktura koja se spravlja od 200 grama usitnjenog lista i jedne litre alkohola. Služi za unutarnju i vanjsku primjenu, a može se dodati travaricama i vinima.

Sok aloe vere sadrži više od 200 hranjivih i ljekovitih sastojaka i koristan je za uspostavljanje hormonalne ravnoteže, uklanjanje toksina iz organizma, ublažavanje bolova, poticanje rasta kose, održavanje zdravlja kože, ublažavanje simptoma artritisa te za ubrzavanje metabolizma i mršavljenje.

Pripravci od aloe vere koriste se i za izradu prirodne kozmetike. Mogu se dodavati kremama, tonicima, šamponima… Aloja njeguje vlasište te djeluje protiv peruti. Sok i gel mogu se umiješati u šampon ili gel za tuširanje te u kupke.

Kod umjerenog korištenja pripravaka od aloe vere ne dolazi do nikakvih nuspojava, ali pretjerano korištenje može uzrokovati grčeve i proljev.

Sadnja i uzgoj aloa vere

Aloe vera se može uzgajati i kao sobna biljka. Tegle u kojima je posađena trebaju se čuvati na istočnim ili južnim prozorima. Mladim biljkama više odgovara sjena, dok starije preferiraju sunce. Veličina biljke i količina aloina u biljci ovisit će o količini svjetlosti koju dobije. Optimalna temperatura za uzgoj ove biljke je od 20 do 25 ºC tijekom dana i 10 do 15 ºC preko noći.

S obzirom na to da ima plitak korijen, sadnja aloe vere obavlja se u šire i pliće posude. Na dno posude treba složiti sloj kamenja, sloj pijeska i tek na to dodati zemlju.

Ova biljka ne podnosi previše vlage pa je za uspješan uzgoj dovoljno zalijevati je jednom tjedno, a preko zime smanjiti na jednom mjesečno. Kako ne bi došlo do truljenja korijena, posuda u koju je posađena aloe vera trebala bi na dnu imati otvore kroz koje može otjecati višak vode. Nepravilno zalijevanje može dovesti do toga da biljka postane naborana, vlažna i mlohava te da daje gel koji je dosta razvodnjen.

Udio vode u lišću aloe vere iznosi čak 95% pa se biljka nikada ne smije držati na mjestu gdje postoji mogućnost da će temperatura pasti ispod 5 ºC. Aloe vera se nakon zime može iznijeti na otvoreno, ali je u početku treba držati u polusjeni jer će listovi na direktnom suncu požutjeti.

Tijekom proljeća se prihranjuje gnojivima s visokim udjelom fosfora kako bi se potaknula cvatnja u lipnju. Rast aloe može se poboljšati i tako da se u zemlju s kamenčićima i pijeskom doda malo humusa od hrastovog lišća.

Najjednostavniji način na koji možete razmnožiti aloe veru je rasađivanjem mladih biljaka. Mladice će se na matičnoj biljci pojaviti tijekom druge godine rasta. U tom slučaju se izdvajaju  i sade pupoljak ili izdanak s dna, a najbolje vrijeme za to je faza najintenzivnijeg rasta biljke, odnosno svibanj i lipanj.

Još jedan od načina na koji se ova biljka može razmnožavati je uz pomoć lisnih reznica. Vrtnim škarama se odvoje, a zatim posade listovi s dijelom stabljike. Ukorjenjivanje će kod ovakvog načina razmnožavanja trajati barem 30 dana.

Zanimljivosti o aloe veri

Aloe vera se kao lijek koristila još prije šest tisuća godina. U starom Egiptu su je nazivali biljkom besmrtnosti, a s vremenom je dobila i nazive čudesna biljka, eliksir života, rajski blagoslov i druge. Iako je poznato oko 200 vrsta ove biljke, samo četiri od njih imaju ljekovita svojstva.

Postoje zapisi koji dokazuju da se ova biljka u drevnoj Kini koristila za snižavanje temperature i liječenje opekotina i rana. Prema jednoj legendi, Aleksandar Veliki je osvojio otok Sokotru kako bi osigurao dovoljne količine aloe vere koja je korištena za liječenje ranjenih vojnika.

Foto: sarangib/Pixabay